Miroslav Krleža, život i djelo

Tema o mom omiljenom juznoslavenskom piscu.
Odlican feljton koji obradjuje istorijske, biografske i knjizevne teme.
Za ovo treba imati vremena i gotiviti Krlezu.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Miroslav Krleža, život i djelo (1)
Povijest kao krvožedna zvijer
Piše: Vuk Perišiæ

U vruæici svoje još uvijek adolescencije, kao Saint-Just koji vodi zaneseni rat protiv Autoriteta, sa svojom golemom intelektualnom energijom, s Hrvatskim bogom Marsom u grudima, sa svojim nesretnim kerempuhovskim, kajkavskim domobranima koji još od Wallensteina, preko Jelaèiæa do Potioreka i Borojeviæa ginu za neke tuðe zastave i interese, sa senzibilitetom za bijedu zagrebaèkih blatnih predgraða, s prezirom prema malograðanskom kampanilizmu zagrebaèkih salona – Krleža nije mogao postati ništa drugo nego komunist i koliko god to danas zvuèalo u najmanju ruku neobièno, taj izbor tada je bio moralni imperativ

nastavak :

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/28841-Povijest-kao-krvoedna-zvijer.html

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Miroslav Krleža, život i djelo (2)
Ruganje ljudskoj gluposti
Piše: Vuk Perišiæ

"Banket u Blitvi" jedan je od najboljih ikad napisanih politièkih romana, tragièno nepoznat evropskoj književnoj javnosti. Politièki thriller s preciznom fenomenologijom vlasti, paranoidnih tirana, spolno nemoænih buntovnika, sifilitiènih kardinala i generala, netalentiranih umjetnika, talentiranih oèajnika. Èitava fiktivna Istoèna Evropa tridesetih godina sa svim njenim nacionalizmima, diktaturama, nerazvijenim parlamentarizmom, vojnim huntama, zaostalošæu, policijskim torturama, zavjerama, bankrotima, strahom, komunistièkim iluzijama i nemoænim intelektualcem i humanistom Nielsenom koji oèajnièki poseže za olovnim slovima – "što nije mnogo, ali je jedino što je èovjek do danas izumio kao oružje u obranu svog ljudskog ponosa"

nastavak:

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/28910-Ruganje-ljudskoj-gluposti.html

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Konaèno je i Krleža došao na red.

MIROSLAV KRLEZA




- BIOGRAFIJA -




Rodjen: 7. jula 1893. u Zagrebu
Umro: 29. decembra 1981. u Zagrebu


Najplodniji i najsvestraniji knjizevnik u povijesti hrvatske knjizevnosti, Miroslav Krleza, koji se rodio 7. jula 1893. u Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim knjizevnim vrstama. Iako je gajio bogatu evropsku kulturnu i knjizevnu bastinu, nije se priklonio nijednom utvrdjenom modelu pa se ni njegov opus ne moze svrstati ni u jednu stilsku formaciju.


Osebujnost su njegova stvaralastva, medju ostalim, i iste tematske cjeline u svim djelima, esejima, romanima, dramama, opsesivne teme intelektualca suocena s rasapom individualne svijesti. Oko Krlezina zivota i djela lomila su se koplja, od ideoloske pripadnosti do uklopljenosti u drustveni sistem. Uredjivao je sve, od Legendi preko casopisa do Zastava. Na mnogo sto je odgovarao novim knjizevnim djelom: Moj obracun s njima, Dijalekticki antibarbarus.


Najvecu je mozda poruku dao suvremenim Baladama Petrice Kerempuha. A lucidni eseji i dnevnicki zapisi aktualno su i zivo stivo, koje danas itekako vrijedi citati.


Desetljeca Krlezina stvaralastva obiljezila su 20. stoljece, znacila pravu razdjelnicu, tematsku, ideolosku i estetsku mjeru svega sto je napisano u tom razdoblju u hrvatskoj knjizevnosti. Ali, u skladu s njegovim geslom da je cijeli zivot pjesma bez poante, Krlezina fizicka smrt 1981. godine nije znacila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je narastajima marginalije, rukopise koji ce tek biti otvoreni.


Tri puta nominovan za Nobelovu nagradu, u nasim ocima je moralni nosilac jos vece nagrade, nagrade zahvalnosti - od strane svih onih manje i vise svjesnih, sta je Krleza stvarno ucinio za Bosnu i Hercegovinu. Svojim iskrenim i osebujnim, ali samo njemu karakteristicnim stilom opisa stecka, promovisao je i zaduzio mnoge generacije i buduce narastaje da ga uzdizu na pijedastal dostojan jednog velikog knjizevnika, kao sto je to bio Miroslav Krleza. Tekstovi o stecku, koje je Krleza napisao, odaju jednu cjelinu literarnog izrazaja o duhu i bicu Bosne i Hercegovine, dajuci joj time zivu doktrinu i potvrdu njenog temeljnog bica i postojanja.


BOSNA I STECCI...


"Neka oprosti gospodja Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospodja Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stecke. Sta je stecak? Olicenje gorstaka Bosanca! Sta radi Bosanac na stecku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci i moli. Na kom je prikazan kao suzanj." (Miroslav Krleza)


Taj literarni izrazaj njegovog stvaralastva je sam po sebi poruka, ali i jak inicijator koji nas zaduzuje, da sa jos vecim samopouzdanjem i ponosom proucavamo sebe i ono sto nas okruzuje.

@ZiZi super da si se osvrnuo na ovaj dio Krlezinog opus, evo jos malo o toj temi

Miroslav Krleza,... O stecku ...
Nema ni jedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima klecala sklopljenih ruku u molitvi pred smrcu i nema ni jedne u proskinezi pred velicanstvom bizantijskih ili rimskih bogova i bozanskih namjesnika,
(1954);


Bogumilstvo ce ostati magistralom nase medijevalne proslosti, jer tek njegovim slomom svrsit ce na nasem podrucju sa Srednjim vijekom samostalan zivot narodne supstance. Od Jajca do Udbine, od pada Beograda do Mohaca pocinje za nas fatalna atomizacija, koja ce svrsiti sa palanackim, provincijalnim mentalitetom malih gradova na turskoj granici u XVIII stoljecu. Svijest o velikim razdobljima proslosti nestat ce u sveopcoj slabosti pamcenja.
(1950)


Bogumili nijesu bili anarhoidna sekta vec drzavno organizirana laicka pastva, koja je u medjunarodnim omjerima izmesu Lombardije i Albigenza igrala ulogu vrhovnog arbitra. Inkvizitori stoljecima optuzuju ove heretike zbog seksualnih ekscesa, promiskuiteta i incesta.
(1951)


"Nek ti ova ruka bude znak da se zamislis nad svojim rukama" Natpis na stecku-Radimlja kod Stoca


Poslije pada Zadra otvara se novo poglavlje romanske kulturne i artisticke strategije, koja ce trajati slijedecih dvjesta pedeset godina. Pape Inocencije III, Honorije III, Grgur IX, Inocencije IV, Bonifacije VIII, Ivan XXII, Benedikt XII, Urban V, Inocencije VI, sa citavom svitom kardinala, dominikanaca, biskupa, kartuzijanaca i male brace (dominikanac Ivan iz westfalijskog Wildhausena, kartuzijanac Bartol od Trisulta, kartuzijanac biskup Ponsa, kardinali Casamaris i Gentilis i Jakov, Benedikto Giucciardi, mali brat Fabijan, inkvizitori u prvom periodu izmedu 1202-1339), otpoceli su svoju dvjesta pedesetogodisnju protubogumilsku ofenzivu za pobjedu ,"romanike i crkvenih veza" na citavom reljefu od Zadra do Krakova i od Kaloce do Jajca - contra hereticos Patarenos.
(1950)

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Nase bogumilstvo vise je simpatiziralo s etikom novoga evandjelja nego sa dogmama papinstva, spram kojih se odredjuje sa izrazitom idiosinkrazijom, koja kasnije na temelju iskustva raste iz nesumnjive antipatije u svjesnu i dosljednu, politicki organiziranu mrznju. Reformatorska u oba smjera, spram maloazijske sizme i papinstva podjednako, nasa bogumilska ideologija ostala je u svojim negacijama dosljedna do svoje propasti. Smatrajuci monoteizam monopolom papinstva, ovi nasi laici, krivovjerni u antiklerikalnom smislu, koji su poricali grcku i latinsku crkvenu hijerarhiju po svom praslavenskom duhu u ime evandjeoske socijalne ravnopravnosti, citali su evandjelje vlastitim jezikom i na svoj vlastiti nacin. Ne vjerujuci, da je Bog mogao stvoriti Papu, koji kao destruktivna i satanska sila djeluje po principu zla, oni su rimskoga biskupa smatrali djavolskim simbolom negacije onoga bratstva i one ljubavi kakvu je (po njihovom misljenju) propovijedao Novi zavjet.
(1950)


Bogumili su jedanput davno prije Husa htjeli da diskreditiraju cezaropapizam i to je bilo, dakako, neostvarljivo.
(1917)


Bogumilska teza, koja se pojavila na klasicnom tlu grcko-latinske raspre, bila je politicka, da je papa djavo sam i da je prepolovio zivo tijelo Kristovo upravo zato, jer je sotona sam.
(1947)


Citavi tehnicki fakulteti smrti bili su stavljeni u pogon za nasu hereticku bosansku kugu, pestilenza bosignana, koja je propovijedala, da su papa i patrijarh carigradski inkarnacija samog necastivog!
(1950)

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Inocencije III vec je 1199. odlucio da svoj duhovni mac (gladius spiritualis) zamijeni materijalnim macem (gladius materialis), kada je naredio Inkviziciji da unisti ovu pogansku infamiju svima sredstvima, posto se utvrdilo, da na istocnoj obali nema ni jedne biskupije, koja ne bi bila hereticka. Od pada Zadra 1202. (sto ga je zauzeo duzd Henrik Dandolo sa francuskim i flandrijskim krizarima) pocinje na nasem reljefu novi ciklus ratova mletackih, koji traju daljnjih dvjesta godina, i nova serija papinskih inkvizicionih kaznenih ekspedicija, vojni i upada soldateske raznih baruna i kraljeva sve do pada Bosne 1463. Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja se na nasem terenu 21. XI 1202, to jest deset dana poslije pada Zadra, koji je pao na dan sv. Martina 11. XI 1202! Jos se Zadar pusio u rusevinama i jos se nije usirila krv masovno poklane djece, kada je Inkvizitor kardinal Joan de Casamaris vec ispitivao zbog bogumilske hereze dva slikara, Matiju i Aristodija, kao dva intelektualna krivca za tu bosansku kugu, koja se bila prosirila izmedu Splita i Trogira.
(1950)

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Svi nasi historici (bez izuzetka), kada govore o patarenskom "krivovjerstvu", nastoje kako bi toj poganskoj pojavi dali neko manje vrijedno tumacenje, kao da je toboze, nazalost, doista kao simptom rasula nekih moralnih principa, ali ta balkanska, slavenska ili bosanska hereza nije tipicno "nasa pojava", jer bilo sto, sto se javlja kod nas kao "krivovjerstvo", zapravo je "strano tijelo u okviru naseg historijskog razvoja". Da se stidimo necega sto se zove krivovjerstvo u nasoj historijskoj proslosti, da zalimo te nase davne "hereticke zablude", da ih zaobilazimo sordinantno kao macke oko dominikanskih lomaca, kao da tih lomaca i te hereze uopce nije bilo, smisla mnogo nema; upravo stoga sto je besmisleno, to se ipak kultivira dalje svakoj historijskoj logici uprkos. Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih ili grckih antiheretickih idiosinkrazija obje su nase klasicne, rasne vjeroispovijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge perspektive priznali bogumilstvo kao trecu komponentu, znaci odreci grckoj ili latinskoj misiji znacenje historijske magistrale, a ta opet hipoteza rusi sve idealisticke aksiome nase moralne supstance na ovome svijetu, a takav nacin gledanja jeste satanski, dakle bogumilski, dakle - danas - materijalisticki. (1957)

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Oko davnih bogumilskih spomenika trajale su neohelenisticke varijacije ducentistickog slikarstva po srpskim pravoslavnim zaduzbinama, gradile su se goticke katedrale i romanicke bazilike od Poreca i Zagreba do Raba i Zadra, tekla je bogumilska i glagoljaska krv od Istre do Splita, prodirala je romanika od Trogira i Kotora, do Vardara i Morave, a ovdje, na ovim planinskim visovima, traje kult ljepote, koja nije htjela da ima nikakve veze sa bilo cime, sto je moglo da vrijedi kao import iz zapadnjackih ili vizantijskih sfera duha. Ova vrsta estetske autarkije ostavila nam je tumbane obeliske sa slijepim arkadama, tajanstvene grobove u sintetickom obliku izmedju bosanskog krova i nordijske posmrtne kuce, nepreglednu gomilu stalaktita i paralelopipeda, isprepletenih u besperspektivnoj fantasticnosti i u vertikalama cudestvenih bareljefa, u ingenioznom ostvarenju sna i privisenja. Kakav je to stil stvaranja, mi to danas ne znamo. Da se bogumilski nacin nije poveo za modom svoga vremena, to je izvan sumnje. Da li je to bila neka vrsta artisticke pobune ili revolucije, kao sto je to slucaj s bogumilskim vjerskim protulatinskim i protugrckim nonkonformizmom, to ne znamo. Smatrajuci Svetoga Oca djavolom, oni su, vjerojatno, i cezaropapisticke umjetnicke formule prezirali kao ikonoklasti latinskog i grckog likovnog duha. Crkva rimska nije sa svojih dvadesetak narocitih poslanika i poklisara, kardinala, legata i inkvizitora za cetiristo godina uspjela da podigne na bogumilskom tlu ni jedne biskupske crkve. U raznim interregnumima takve su se katedrale pocele graditi desetak puta, ali su jalovi napori svrsavali s rusenjem objekata jos u temeljima. Mozda su to bile samo sopravvivenze - dakle ipak zaostale sugestije davnih, mrtvih praslavjenskih skulptorskih pokoljenja, tko bi to mogao danas da kaze pod izvjesno? U tome pitanju sve su kombinacije otvorene i moguce. Za objasnjenje bogumilske likovne tajne palo je mnogo glasnih rijeci: nordijski, vikinski motivi, praslovjenska plastika, gotski fragmenti, skitsko-sarmatska ornamentika, kiklopske zagonetke, misterij antickih sarkofaga u bizarnim varijantama, lunarna, vizionarna plastika, mikenske spirale, egipatski bareljefi, derivat romanike, obelisci postavljeni na glavu, venecijanska dekorativna ornamentika, aborigene ilirske tajne itd, itd.
(1951)


BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME (nastavak)

http://www.camo.ch/medijevalne_teme.htm

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

joj....opet se prica o ovom kratkonogom zenomrscu

___________________________________________________________________

ovo o bogumilima je

___________________________________________________________________

Miroslav Krleža, život i djelo (3)
Strah od sablasti
Piše: Vuk Perišiæ

Krleža je pamtio rovove Prvog svjetskog rata, povjerovao u komunistièku iluziju spasenja èovjeèanstva, doživio pogrešnu politiku Prve Jugoslavije, preživio Nezavisnu državu Hrvatsku, bio je bolno svjestan kulturne i civilizacijske zaostalosti jugoslavenskog prostora i zadivljen Titovim spektakularnim vanjskopolitièkim uspjesima koje je stavljao u kontekst svoje široke povijesne percepcije gdje je južnoslavenski konglomerat vidio kao napaæeni provincijalni quantité négligeable sa sudbinom stoljetnih nesretnika koji pokušavaju saèuvati golu egzistenciju na periferijama dvaju moænih carstava, s nekolicinom zbunjenih pjesnika i paranoidnih vizionara, ali kao politièki subjekt koji sada pod Titovim krovom ima svoje topove i ratno brodovlje: Tito doveo je na Brijune evropske kraljeve u èijim predsobljima smo do juèer èekali s jedinom ambicijom da im se pokušamo prodati kao topovsko meso.
Možda je paradoksalno, a možda i nije da Krležin pronicljivi um nije u graðanskoj liberalnoj demokraciji prepoznao optimalno ostvarenje svojih izvornih, individualistièkih i slobodarskih ideala i – što je jednako važno – konaèni i najèvršæi mrtvaèki sanduk za avet nacionalizma. U reminiscencijama na besane noæi dok su koraci ustaških patrola vrijeðali njegov voljeni Zagreb, u uspomenama na besplodne i gluhe razgovore sa srpskim nacionalistima po salonima beogradske Akademije i u sjeæanjima na godinu Trinaestu, Bregalnicu i skopske hapsane, uplašen i nad najmanjom moguænošæu da bi èitav taj kriminalni i poluintelektualni ološ mogao pronaæi neke nove vojskovoðe i da bi sablasti Slavka Kvaternika i Draže Mihajloviæa mogle oživjeti – Krleža je jedinu formulu za rješenje jugoslavenske kvadrature kruga vidio u socijalistièkoj federativnoj republici. Doista, postojala je èvrsta i solidna toèka gledišta odakle se Titovu Jugoslaviju moglo vidjeti kao rano djetinjstvo južnoslavenske civilizacije èija su prva suvislo artikulirana anticipacija bile dubrovaèke zidine, zlato i srebro Zadra, Graèanica, freske, barokne lukovice na zagorskim i slovenskim tornjevima i hercegovaèki steæci. A sada znamo: i jedna nedovršena enciklopedija.

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/29003-Strah-sablasti.html

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Licno mislim da je Krleza bio pisac koji je zasluzio Nobelovu nagradu za knjizevnost.



Samo dvije ... Gospoda Glembajevi i Povratak Filipa Latinovic ....REMEK DJELA !!!

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane denani dana 08-31-2009 u 17:13.

RE: Miroslav Krleža, život i djelo

citat od Hogar:

Tema o mom omiljenom juznoslavenskom piscu.
Odlican feljton koji obradjuje istorijske, biografske i knjizevne teme.
Za ovo treba imati vremena i gotiviti Krlezu.

___________________________________________________________________

RE: Miroslav Krleža, život i djelo

citat od Blagajac:


citat od Hogar:

Tema o mom omiljenom juznoslavenskom piscu.
Odlican feljton koji obradjuje istorijske, biografske i knjizevne teme.
Za ovo treba imati vremena i gotiviti Krlezu.

brato zar gotivis krlezu?
golemo
u zivotu sam procitao strasno puno ali tezeg pisca nisam od njeg citao
knjigu hrvatski bog mars dva puta provito za lektiru i nista ne kontam
prvi i jedini put u zivotu mi je bilo da provitam knjigu i nemam blage veze o cemu se radi

zaheban je Krleza. Zahtjeva maksimalnu koncentraciju, ali kao sto denani rece radi se o remek djelima. Recimo da bi se razumio "Hrvatski Bog Mars" treba malo uci u istorijski kontekst, problematika je slojevita i nije bas idealno stivo za lektire
Probaj "Na rubu pameti"

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

citat od denani:

Licno mislim da je Krleza bio pisac koji je zasluzio Nobelovu nagradu za knjizevnost.



Samo dvije ... Gospoda Glembajevi i Povratak Filipa Latinovic ....REMEK DJELA !!!

Lobiralo se samo za jednog i taj je dobi , Krleza nije bio bas podoban.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

citat od denani:

Licno mislim da je Krleza bio pisac koji je zasluzio Nobelovu nagradu za knjizevnost.



Samo dvije ... Gospoda Glembajevi i Povratak Filipa Latinovic ....REMEK DJELA !!!

Kako doci do djela ponovno? Postoje li kod sarajevskog izdavaca sacuvane matrice ili kako ih vec zovu i kad ce se neko usuditi ponoviti hrabru i pomalo suludu radnju izdavanja 50 knjiga teskih kao breme nasih gluposti?

Moram priznati ni meni Krleža ne leži. Ne odgovara mi stil, a ne stoga što je težak. Andriæ je pitkiji premda obradjuje isto zaguljene teme. Ipak Meša Selimoviæ je za mene No1.

___________________________________________________________________