Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
Imam u stanu jednu vecu sliku ( 1,0 x o,8 m ) i kad god sjedim na trosjedu, ne mogu a da ne pogledam i da ne osjetim bol u dusi. To je nacrtao jedan moj prijatelj po jednoj razglednici Mostara iz 1958...Na slici je stari most sa okolinom...Slikano otprilike sa mjesta gdje je "Evropa"...
Bio sam nedavno u Mostaru...Jos su vruce rane pa me jos vise podsjeca na moju mladost i stari grad... Ponekad se zamislim i kad posmatram sliku "Vidim" ljude kako idu prema Starom mostu, sjede na terasi Labirinta , svijetla u kaficima ...
Posmatram i mogu da cujem i sum Neretve...Uz malo dublje razmisljanje...krene nabujala Neretva svojim tokom...Cujem i osjetim kako udara u kamene obale i pecine....
Kad se malo bolje zagledam u sliku...ostatak svijeta nestaje..Ni soba u kojoj sam niti zvukovi niti osobe koje su sa mnom u sobi..Samo cujem sum Nere i raju sto piju kafu i prepiru se ko ima vise para...Obicno se kupuje 4-5 auta dnevno , ulaze u business 1-2 miliona maraka a nema ni za kafe , pusi se Drina koja je u kutiji Marlbora i ceka zrtva da se ogrebe za pivu ili kafu...Tipicni dio Mostara koji je i to izgubio...Sta nam je ostalo ?? Dobro pitanje na koje ja nemam odgovor. Uglavnom su kompjuteri i telefoni zauzeli mjesto svim liskalucima , hakanjima, prepucavanjima i ostalim drazima sto je cinilo moju , nasu mladost. Koliko je trebalo koscela nabrati da se napravi pita od koscela?? To je bilo vjecno pitanje na koje niko do sada nije odgovorio...To je slicno pitanju sta je starije ..koka ili jaje..
Uglavnom ...sjetim se starijih kada su mi govorili :"E moj sine...u nas vakat je bilo drugacije...Bilo je i sijela, muzike i asikovanja i svega a danas samo kafici...".. Imali su pravo samo sto bi ja dodao da su danas pored kafica jos i kompjuteri i mobiteli.. Nema vise lopte po zvizdanu iza Gimnazije ili na Kantarevcu...Ne krade se vise karpuza jer je sada "lubenica", ne kupuje se vise vruca kifla u Dugalica na luckom u 2 ujutro kada se krene kuci iz Starog grada..Nema vise ni Rondoa niti hakanja autoprevoznika koji prolaze a ime im stoji na vratima kamiona, nema vise ni Muje trovaca , ni Hamice konobara tabijasusa na Rondou, nema ni Isme , ni Franje ni Fazle u trafici na Korzu....Nema...Samo prodjem kao sjena do starog grada i osjetim bol u dusi kada vidim onoliki seljakluk ...Nekad bilo sad se spominjalo....
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 10-30-2009 u 12:59.
|
|
10-30-2009 00:11 |
|
sara
moforaja
Poruka: 5288
Location: bogu za ledjima
|
|
|
10-30-2009 03:59 |
|
|
Imam u stanu jednu vecu sliku ( 1,0 x o,8 m ) i kad god sjedim na trosjedu, ne mogu a da ne pogledam i da ne osjetim bol u dusi. To je nacrtao jedan moj prijatelj po jednoj razglednici Mostara iz 1958...Na razglednici je stari most sa okolinom...Slikano otprilike sa mjesta gdje je "Evropa"...
Bio sam nedavno u Mostaru...Jos su vruce rane pa me jos vise podsjeca na moju mladost i stari grad... Ponekad se zamislim i kad posmatram sliku "Vidim" ljude kako idu prema Starom mostu, sjede na terasi Labirinta , svijetla u kaficima ...
Posmatram i mogu da cujem i sum Neretve...Uz malo dublje razmisljanje...krene nabujala Neretva svojim tokom...Cujem i osjetim kako udara u kamene obale i pecine....
Kad se malo bolje zagledam u sliku...ostatak svijeta nestaje..Ni soba u kojoj sam niti zvukovi niti osobe koje su sa mnom u sobi..Samo cujem sum Nere i raju sto piju kafu i prepiru se ko ima vise para...Obicno se kupuje 4-5 auta dnevno , ulaze u business 1-2 miliona maraka a nema ni za kafe , pusi se Drina koja je u kutiji Marlbora i ceka zrtva da se ogrebe za pivu ili kafu...Tipicni dio Mostara koji je i to izgubio...Sta nam je ostalo ?? Dobro pitanje na koje ja nemam odgovor. Uglavnom su kompjuteri i telefoni zauzeli mjesto svim liskalucima , hakanjima, prepucavanjima i ostalim drazima sto je cinilo moju , nasu mladost. Koliko je trebalo koscela nabrati da se napravi pita od koscela?? To je bilo vjecno pitanje na koje niko do sada nije odgovorio...To je slicno pitanju sta je starije ..koka ili jaje..
Uglavnom ...sjetim se starijih kada su mi govorili :"E moj sine...u nas vakat je bilo drugacije...Bilo je i sijela, muzike i asikovanja i svega a danas samo kafici...".. Imali su pravo samo sto bi ja dodao da su danas pored kafica jos i kompjuteri i mobiteli.. Nema vise lopte po zvizdanu iza Gimnazije ili na Kantarevcu...Ne krade se vise karpuza jer je sada "lubenica", ne kupuje se vise vruca kifla u Dugalica na luckom u 2 ujutro kada se krene kuci iz Starog grada..Nema vise ni Rondoa niti hakanja autoprevoznika koji prolaze a ime im stoji na vratima kamiona, nema vise ni Muje trovaca , ni Hamice konobara tabijasusa na Rondou, nema ni Isme , ni Franje ni Fazle u trafici na Korzu....Nema...Samo prodjem kao sjena do starog grada i osjetim bol u dusi kada vidim onoliki seljakluk ...Nekad bilo sad se spominjalo....
UH
___________________________________________________________________
|
|
10-30-2009 08:43 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
Boze mora da si zauzet puno.. |
|
Cesto kazem kada pomislim na Mostar "Boze , mora da si zauzet puno"...pa ne vidis ovo sta se sve desava u mom-nasem-njihovom Mostaru.. Rekoh prije, bio sam skoro mjesec dana skoro cijeli septembar ove godine.
To sto sam vidio i osjetio ni malo mi se ne svidja... Ono malo mostaraca se i neda viditi na ulicama, u carsiji... Sve go seljak, doslo,nikogovic.... Zamijenili su njive i stale sa Mostarom. Vidi se po koraku, pokretu i govoru da to nije urbano celjade. Postoje odredjeni glagoli, pridjevi itd. a to su : sasli, unisli, sljegli...u moj-nas grad i prisvojili ga. Oni najvise koriste "ona" strana u govoru. Za njih postoje dvije strane a za mostarce jedna...Mostar.
Neretva ima dvije strane a Mostar jednu-nasu. Ta nasa strana postaje , na zalost, sve vise njihova jer se oni u svemu slazu i dijele neciji grad u koji nisu ulagali ni pare ni dusu. Za njih je Stari most samo nesto sto spaja obale a za mostarce je to simbol koji su nasi momci 92-93 branili svojim tijelima. Niti jedan od tih "dosla" nije ni pomislio da svoj mladi zivot zrtvuje za naseg "starohana ". Nije mu niti padalo na pamet da brani nesto sto nije ni mislio koristiti ili kupiti.
Prolaz kroz Fejicevu je tuzan i bolan istovremeno... Kamara raje kod Muje i kafiterije a niko ni skim ne prica na glas...Muzika se cuje na Musali i to "ekavica-kafanska"..dere li dere...Musala nije nikad izgledala prljavija i jadnija kao sada... Ono jada mostaraca sto se vuce prebijeno po Mostaru se i ne primjete jer seljacici na bijesnim motorima i u autima sa otvorenim prozorom i Cecom iz zvucnika da pucaju bubnjici , vladaju Mostarom. Kada vidim probacenu ruku kroz otvoren prozor, otvorenu labrnju kako zvace zvaku i slusam Cecu...ne mogu a da ne pomislim kada su birvaktile dolazili cirkusi u Mostar pa isao onaj kamion sa zvucnicima na krovu i javljao kada je cirkus iza "Hita"... Tada se sjetim i "Dobrile" koja je vjecno imala flipere, fudbal pa bilo je tu i auta "na udaranje"....svega se sjetim.
Ja ne disem u Mostaru nego uzimam zraka koliko mi treba da zivim.. Oci ne mogu nikako da se naviknu na sliku koju vide a dusa ne dozvoljava, bukvalno ne dozvoljava, da udje nova informacija o mom sadasnjem gradu. Dusa blokira ulaz svih informacija da ne bi izgubio ni Balu iz 78 , ni korzo , ni vodoskok kod Hita, ni cenifu kod Gimnazije , ni prolaz kod Expres restorana, ni Liru , ni zdravljak na Musali , ni Dom omladine na Lenjinovom, ni veliki park , ni Fejicevu, ni Muju trovaca , ni stari grad ni moju Neretvu koja je isto stala kao i ja i ne da da joj dusu uniste novim informacijama.
Jednostavno NECU I NE MOGU da prihvatim da je sve ovakvo kako jeste...
Onda se i dalje pitam : "Boze ..mora da si puno zauzet pa ne reagujes na sve ovo ili si i ti mozda digao ruke od mog, naseg Mostara".Dosle-nikogovici su davno digli ruke od grada koji nije ni bio njihov. A mi ?
Ako je Bog digao ruke hocemo li i mi ? Bog mi ne moze ili nece da odgovori ali ja pitam VAS , dragi mostarci....Da li cemo i mi dignuti ruke od naseg grada i dozvoliti da se ono jada mostaraca sto je ostalo utopi u onu kolotecinu i seljakluk koji sada vlada ?
Da li cemo ostati u "bijelom svijetu" zadovoljni sta imamo i ponekad otici u Mostar, napisati koju rijec podrske na ovom forumu, koji , koju kada neko umre ILI cemo
reci "E dosta je vise" i stati jedan uz drugog i nesto uraditi za Mostar.... Vi mi bar mozete odgovoriti kada Bog ne moze....
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 11-01-2009 u 16:31.
|
|
11-01-2009 16:26 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
"Igrao sam fudbal i volio brza auta...Jos od mladosti, svoje 14 godine, sam redovno igrao fudbal... Na jednom treningu, prije 7 godina, sam upoznao svoju buducu zenu..."..rece napravivsi malu pauzu... " Pozdravljali smo se ali nije bilo nista medju nama..To je bila rodica jednog mog prijatelja koji je igrao sam mnom u istom timu.
Vec u 21 godini sam dobio dobar posao...Nasao sam sebi fin stan, kupio dobro auto i sve je islo kao u filmovima. Ja i moja zena Mia smo bili zajedno 2 godine prije nego sto smo se vjencali. Bilo mi je drago da je to rodica mog dobrog prijatelja iz kluba. Cesto smo bili jedni kod drugih , pa feste , pa rostinji, pa izlasci u grad....
Prije 4 godine smo dobili prvo dijete a prije 2 godine i drugo...Sin i kcerka..Ne moze biti ljepse.."...rece duboko uzdahnuvsi...
"Mia je dobila posao blizu naseg stana i nije morala zuriti ujutro kada bi ostavljala djecu u vrticu. Sve nam je islo kako treba.
Stan nam je bio vec malen sa dvoje djece pa smo trazili veci. Uspjeli smo naci u susjednoj zgradi i nije bio puno skuplji.
Mia i ja smo uzivali obilazeci radnje sa namjestajem, zavjesama, lusterima...Planirali smo sve obnoviti i onda se smiriti malo sa investiranjem..
Kada smo namjestili stan, pozvali smo prijatelje na "useljenje"..To je bila dobra festa...
Ja sam promijenio posao i poceo sam raditi kao trgovacki putnik... Nije me bilo kuci redovno kao prije i Mia se pocela vec po malo ljutiti... Ja sam volio taj posao i nisam znao kako da to rijesim..Razgovarao sam sa sefom i zamolio ga da mi da rejon u blizini grada tako da sam kuci malo ranije. Jedva mi je dao ali je rekao da to moram debelo vratiti svojim radom i rezultatima..."..rece momak.
Malo je napravio pauzu i uzeo cigaru... To mu je vec bila cetvrta od kako je poceo da prica..Samo je pripaljivao jednu od druge...
"Moze jos malo kafe?"..upitah.. "Moze ako ima"..pruzio je casu da uspem jos malo..
Kada sam mu sipao kafu, pogledao sam ga u oci...Bile su pune suza...Nisam reagovao na to i nisam dao do znanja da sam to primjetio. Otpio je gutljaj kafe i gledao u jezero...
"Ova sto me je dovela nije Mia"..rece kratko.. "To je medicinska sestra koja vodi brigu o meni i izvodi me vani svaki dan u setnju. "..nastavi.
"Oprosti...ja sam Patrik" ..rece i nasmija se. Pruzio sam mu ruku i predstavio se.. "Cudno..pricam vec dugo a niti se znamo niti znamo nasa imena"..rece sa osmjehom.
"Zivot je cudan...meni je 32 godine a vec se moj zivot zavrsio"..rece sa sjetom u glasu.
"Moj otac je uvijek govorio da izaberem posao na koji necu ici sa gadjenjem nego sa elanom i voljom. To sam i uradio. Kada sam mu rekao da sam dobio posao trgovackog putnika i da imam dobru platu, nije bio bas zadovoljan. Objasnio mi je da je to dobar posao ali moram paziti zenu i djecu i ne smijem stavljati posao na prvo mjesto.Nije mi se cinilo da je posao na prvom mjestu ali sam vremenom vidio da sam cesto van kuce i da dolazim ponekad i kasno navece pa opet ujutro na posao. Nije mi bilo tesko a nisam ni primjecivao na mojoj zeni da ima nekih promjena.Obicno sam vikendom bio kuci ali je bilo vikenda kada sam htio raditi . Pocele su i neke festice , pa grilovi kod mojih musterija...tako da sam isao cesto sam jer je Mia morala biti sa djecom.Uvijek sam govorio da je to malo daleko i da cu ostati duse a desavalo se da i prenocim.Mia nije bila bas zadovoljna i jedne subote je htjela da razgovaramo..."...rece Patrik.
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 11-19-2009 u 00:49.
|
|
11-19-2009 00:33 |
|
mostar2
moforaja
Poruka: 4907
Location: centar2,Mostar
|
|
|
11-19-2009 06:02 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
Patrik je napravio malo pauze...Tesko je disao i gledao je u jezero...Nisam ga htio pozurivati nego sam isao njegovim tempom u prici.
"Htjela je razgovarati sa mnom..."..ponovio je Patrik jos jednom. "Sama pomisao da zakazuje razgovor sa rodjenim muzem mi nije bila draga. Nesto se desavalo a ja to nisam znao ili nisam vidio po ponasanju."..rece kratko Patrik.
"Dosla je i ta kobna subota...Ja sam bio kuci i da sam imao posla ne bi isao. Napravili smo rucak, malo se igrali sa djecom i Mia je otisla u kuhinju da napravi nama kafu "razgovorusu"..
Nasao sam kanal sa crtanim filmovima i djeca su bila mirna. Nije bilo problema pricati pred njima jer su bili mali a i gledali su crtane tako da ne obracaju paznju na nas dvoje a i ne razumiju temu o kojoj cemo razgovarati.Razmisljao sam o cemu ce to ona razgovarati...Svasta mi je islo kroz glavu ali sam samo znao da nije nista dobro o cemu semo razgovarati"...zavrsi Patrik.
Sutili smo neko vrijeme. Bio je ugasio zadnju cigaru pa je pokusao da pripali ali se sjetio da nema upaljac. Ustao sam i otisao do onog starog sto je sjedio i dalje na klupi. Ponovo sam pozajmio upaljac. Pripalio sam Patriku cigaru i vratio nazad upaljac.
"Hvala"..rece misleci na cigaru."Ja tebe bas mucim i opterecujem svojim glupim pricama"..nastavi Patrik.
"Nisi, samo ti nastavi. Ja u svakom slucaju sjedim ovdje pa mi je i lakse u drustvu." odgovorih mu kratko. Usuo sam mu jos malo kafe.."..Zahvalno je klimnuo glavom.
Sjedili smo i pili kafu...Sve sam iscijedio iz termoske ali mi nije bilo zao.
"Mia je donijela kafu u dnevni boravak."..nastavio je Patrik.
"Sjeli smo na sofu i gledali djecu i crtane..Nismo odmah poceli pricati. Nakon desetak minuta, Mia je pocela."..
"Ovako Patrik, ovo sam cekala sve do zadnjeg i vise ne mogu..Moramo razgovarati. Ja znam da je tvoj posao takav da moras puno biti van kuce ali sav teret je meni pao na ledja. Imam posao, kucu i djecu a nemam muza. Ovo moramo nekako rijesiti."..rekla je Mia ozbiljno.
"Sutio sam neko vrijeme i gledao Miu . Nisam znao sta da kazem. Bila je u pravu. Volio sam moj posao ali sam vise volio moju porodicu. Zapostavio sam ih sve troje a pogotovo moju zenu. Znalo je biti da dodjem u ponoca i odmah sutra rano na posao. I ne vidimo se nekad. Kada dodjem ona spava, a kada odem ona i dalje spava.To mi je bilo tesko gledati i nas sexualni zivot je bio ugrozen."..napravi malo Patrik pauzu..
"Problem je bio sto se meni usladjalo da hodam po festama i po vikend-sastancima umjesto da sam kuci. Mislio sam da je to sigurna stanica mog zivota i da mogu sebi dati malo oduska i da nista, ama bas nista, ne moze poremetiti moju porodicu i da imam zenu koja ce sve trpiti i koja me voli najvise na svijetu. Ali, izgleda da sam se prevario kao i svi drugi do sada. Bio je jos jedan problem sto sam u mojoj grupi upoznao jednu djevojku mojih godina koja nije bila udata.Zvala se Linda. Sve cesce smo se vidjali po sastancima i po vikendima a nije prosao dan da se ne cujemo bar 3-4 puta dnevno. Bilo mi je sve draze biti u njenom drustvu i pobjeci iz kuce gdje djeca galame, moja zena je nacomrdjena i na neki nacin ljuta i umorna.
Sa kolegicom Lindom sam provodio najprijatnije trenutke a prije mjesec dana smo postali i intimni...Sex sa Lindom mi je bio vise nego dobar. Uzivao sam u svakoj sekundi. Sa Miom nisam imao bas redovno a i odgovaralo mi je jer je ona spavala kada sam dolazio ili je bila umorna.
"Iz razmisljanja me je prekinuo glas moje zene..."Sta je sa tobom? Slusas li ti sta ja govorim?"..upitala me je Mia.
"Slusam, naravno. Cekam da zavrsis. U pravu si. Ovo moramo nekako rijesiti. Ja cu viditi da nadjem neki posao sa normalnim radnim vremenom"..odgovorio sam .
Mia me je gledala cudno a i ljutito istovremeno. "Mozda je bolje da se mi razdvojimo 10-15 dana pa da donesemo odluku"..rece Mia.
"To me je pogodilo kao grom iz vedra neba. Je li to razvod?"..upitao sam je.
Odmahnula je glavom i pokrila suzne oci. Ustala je i otisla u sobu. Ostao sam sokiran i iznenadjen ali ipak sam ocekivao neki problem zbog mnog ponasanja ali nisam mislio da je to ovako ozbiljno.Ona hoce da ja iselim da bi razmislila...Prolazilo mi je kroz glavu stalno.
Ja da iselim i ostavim djecu i zenu ? Morao sam nesto odluciti i to brzo. Stvari su izmakle kontroli i trebalo je to popraviti brzo.
Ustao sam i otisao u sobu . Mia je lezala na krevetu i plakala. Zagrlio sam je ali se ona trznula kao da je struja udarila.
"Nemoj me dirati molim te. Gadi mi se da me diras. Sva se najezim kad me dirnes. "..rekla je kroz suze.
Ukocio sam se u momentu. Moja rodjena zena nece da je dirnem ? Gadi joj se ?..Nisam mogao vjerovati mojim usima. Izasao sam iz sobe kao hipnotisan.
Izasla je da uzme djecu i da ih legne u krevet. Kasnije je otisla u sobu bez rijeci. Ja sam ostao u dnevnom i mislio sam spavati na sofi.
Ujutro sam ustao ranije i otisao na posao.Radio sam kao omamljen. Zavrsio sam ranije i krenuo kuci. Bilo je oko podne. Nisam htio vise raditi taj dan. Htio sam uzeti djecu i odvesti ih kuci , napraviti rucak i sacekati Miu sa posla. Svratio sam u obliznju radnju i kupio neke stvari za rucak. Usao sam u stan i stavio stvari u kuhinju. Krenuo sam do dnevnog boravka kada sam cuo glasove iz spavace sobe. Usao sam u sobu i vidio u krevetu Miu sa nekim muskarcem.
Nisam mogao vjerovati...Oni nisu reagovali odmah jer sam ja zatvorio vrata od sobe i krenuo prema izlaznim vratima. Za mnom je dotrcala Mia i nesto govorila..Nisam slusao a niti razumio jer mi je ta slika i dalje bila pred ocima. Obukao sam se i izasao. Sjeo sam u auto i vozio nasumice bez cilja.
U jednu krivinu sam usao prebrzo i prevrnuo sam se par puta i sletio sa puta. Probudio sam se u bolnici sav u gipsu..Rekli su mi da sam ozlijedio kicmu i da sam paralizovan ispod pojasa.Cekao sam da se probudim jer je ovo bio jako ruzan san. Ali nije islo...Ja sam bio budan i ovo je stvarnost."..rece Patrik .
Okrenuo se prema meni..Oci su mu bile u suzama..Onaj pogled nikad ne mogu zaboraviti. U ocima se vidio bol u dusi, tuga u srcu imrznja kojom je mrzio samog sebe sto je to sve dozvolio. Niti jednom rijeci nije krivio Miu...Bio je mlad sa svim sto neko samo pozeliti moze a sada....paralizovan,sam, bez icega sto je imao i sto je volio raditi.
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 11-20-2009 u 00:59.
|
|
11-19-2009 17:40 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
"Od nesrece je proslo 6 mjeseci i 2 dana"..nastavio je Patrik.
" Bio sam u komi 4 dana , kazu ljekari. Imao sam 2 operacije kicme , lomio obe ruke i desnu nogu. Sve je to polako zarastalo ali rana u srcu nije nikako.Nisam krivio samo Miu...Ja sam isto bio nevjeran sa Lindom i nisam bio kuci skoro nikako. Nije to opravdanje ali...
Poslije nesrece, Mia je dolazila svaki dan. Kada sam je vidio u hodniku, pravio sam se da spavam. Nisam imao srca da pricam sa njom. Sjedila je uvijek sat-dva. Drzala me je za ruku i razgovarala sa mnom cesto je govorila :
"Ozdravices ti nama, sve ce biti u redu...Hodaces opet samo ako budes uporan."..govorila je cesto.
"Jedva sam se suzdrzavao da ne zaplacem ili da otvorim oci.Gledao sam za njom dok je isla niz hodnik.Pa zar moja Mia da bude sa drugim ??? Tada se sjetim da sam i ja bio sa Lindom pored moje zene..."..stade na kratko Patrik.
"Jednom me je uhvatila da ne spavam...Nisam mogao nista da slazem."..nastavio je Patrik.
"E sad ne spavas. Sad mozemo razgovarati"..rekla mi je Mia.
Legao sam u krevet a ona pored mene na krevet. Gledala me je u oci i pocela :
"Ja sam se osjecala usamljenom..Sumljala sam da ima neka u tvom zivotu jer je neka zvala na kucni i pitala jesi li stigao sa posla. Zvala je nekoliko puta..Predstavila se kao Linda. Bilo mi je tesko. Voljela sam te najvise na svijetu a ti mene varas... Bila sam tuzna i moj kolega na poslu je to primjetio i razgovarao sa mnom. On je razveden. Polako smo se priblizavali jedno drugom i ispovijedali se. Posto ja stanujem blizu posla, posla sam onda kada si nas uhvatio zajedno, do stana da uzmem neka dokumenta. On se ponudio da me otprati i ja nisam vidjela nista lose u tome. Ne znam kako ali sam osjetila trnce kada me je dodirnuo u stanu. Poljubio me je a ja se nisam opirala. Zavrsili smo u krevetu kada si nas zatekao. To je bio jedini put da sam te prevarila."...zavrsila je Mia gledajuci me u oci i drzeci me za ruku.
"U ocima sam joj vidio da je povrijedjena, da govori istinu i da se kaje. Ali kako da ja to oprostim ? Pa i ja sam nju varao...Onda je nerjeseno...1:1.
Ali sta dalje? pitao sam se gledajuci je u oci. Ja sam paralizovan i nema nista od sexa a njoj je tek 30 godina.Nema sanse da ona ostane pored mene i da bude vjerna. Ni ja ne bi bio da sam na njenom mjestu.Ali sta dalje?"...zastao je Patrik i uzeo cigaru... Ja sam vec bio nabavio upaljac tako da nisam vise morao ici i traziti.
"Dugo smo Mia i ja razgovarali...Tesko je bilo doci do nekog rjesenja dobrog za oboje.Na kraju, ja sam bio odlucio da ona bude sa nasom djecom a ja cu potraziti neki manji stancic. Imao sam kucnu njegu i med. sestru sto me redovno izvodi. Djecu vidjam redovno..Dolaze sa Miom. Rekla mi je da je nasla nekog momka koji je tek doselio u grad. Nije bas najsretnija ali idemo dalje u zivotu.Cesto dolazim ovdje i gledam u jezero. Razmisljam kako zivot moze da se okrene u samo jednoj sekundi nepaznje i da nestane sve sto je bilo do tada u zivotu. Poslije toga postane zivot kao nocna mora. Ovdje sam sam skoro svaki put i niko nece sa mnom da razgovara. Kao da imam kugu ili neku bolestinu. Svi nakon 10-tak minuta moraju negdje ici a tek su dosli."...rece Patrik brisuci suze koje sada vise nije ni krio.
"Ja ne mogu reci da te razumijem jer nisam bio u takvoj situaciji"..rekoh najzad i ja koju rijec.. "Ali ja smatram da si dozivio tesku sudbinu i da ne tyreba da se predajes. Zivot ide dalje iako nemas ono sto si imao prije a tek ti je 32 godine.Ja cesto dolazim ovdje i prvi put te vidim. Inace dolazim malo ranije ali danas sam dosao kasnije. Drago mi je sto sam te upoznao i ako nemas nista protiv, mozemo razmijeniti brojeve telefona pa da se ponekad nadjemo ovdje i razgovaramo. Mozemo se sresti i na drugom mjestu ako si raspolozen."..rekoh Patriku bez imalo ustezanja.
Pogledao me je svojim krupnim smedjim ocima i nije mogao vjerovati. Pruzio je ruku i klimnuo glavom."Bilo bi mi drago da se vidjamo. Izgledas dobar covjek"..rece kratko.Oci su mu sijale nekim cudnim sjajem. Vidio sam da dise tesko i da je uzbudjen. U kratkom pogledu sam vidio puno toga i receno je puno rijeci bez ijedne rijeci. Stisnuo mi je ruku i gledao me suznim ocima. Oci su rekle sve. One nikad ne lazu.
Nisam ni gledao koliko je sati.Kada sam pogledao na sat, mi smo tu vec vise od dva sata. proletilo je kao minuta.
"Nisam vise mogla cekati da nazoves. Zabrinula sam se i dosla.Svakako je vrijeme da idemo na terapiju."..rece medicinska sestra koja je isla prema nama.
"Ja sam Eva."..rece pruzajuci mi ruku. "Je li vam bilo fino?"..nasmijala se slatko.
"Bilo mi je drago da smo se upoznali."..rece Patrik na polasku. "I meni isto.Imas moj broj telefona pa se cujemo."..rekoh. Klimnuo je glavom . Mahnuo je na odlasku. Mahala je i Eva. Gledao sam dugo za njima. Nakon tako brzog i dobrog zivota, zavrsiti u kolicima nepokretan ?? To mora da je uzasna pomisao. Zato treba iskoristiti svaki sekund ovog zivota i paziti da se ne uradi neka veca glupost koja moze biti fatalna.
Pokupio sam svoje "krpice" i krenuo prema mom stanu. Nije bilo daleko ..Uz put sam razmisljao o Patriku...Tuzna zivotna prica, jedna od mnogih i nepoznatih koje su se desile mnogima a mi to ne znamo.Bolesni imaju samo jedan problem a zdravi 100. Ali..idemo dalje. Zivot ne ceka niti stedi nekoga. Treba se boriti dalje u zivotu.
Sutra je novi dan i novi problemi....
Kinezi kazu :"Zivi svaki dan kao da ti je posljednji jer jednog dana ce doci i taj posljednji dan zivota"... U pravu su.
Samo upamtite jednu stvar...Oci su ogledalo duse i nikad ama bas nikad ne lazu.
Vas Ricina
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 11-20-2009 u 00:59.
|
|
11-19-2009 22:55 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
Ovo nije prica necija ili sto se nekome desilo...Desilo se meni prije nekoliko dana..Bio mi je ceif i htio sam popiti malo mostarske loze i sira iz mjeha.. Nije bilo kifla iz Dugalica pekare ali islo je nekako.
Nije bilo ni kavade sa Tepe a ni mladog luka iz Jasenice ali islo je nekako. Nije bilo ni saca iz "Montenegro" kod Bristola niti dzigarice kod Pave u Abrasevicu ali je islo nekako.
Sjeo sam na balkon i stavio nogu preko noge...Imam 6 cokalja koje nikome ne dam...Usuo sam lozu iz plosne boce koja je orosena iznesena tek iz lavora sa hladnom vodom u jedan cokalj. Sir sa Goranaca i hladna mostarska Loza rakija... Pustio sam CD od "Time" grupe sa Dadom (Adolfom) Topicem rodjenim 1945..
Popio sam prvi gutljaj...Kao da voda ide niz grlo pa malo zeze niz jednjak pa ulazi u stomak i pravi belaj lagano...Bi vruce i vruce jos vise ali godi.....
"Za koji zivot treba da se rodim , za koji sudnji dan treba da zivim i kojem bogu treba da se molim i koju zenu treba da volim ja....."..cujem Dadu...Vracam se u pecinu kod Labirinta u davnu 1975-76...Djoko hipik, Melk, Salko, Pero hipik, Huso ,Nerko socijalni radnik, Safa Orucevic,Jadranko Prlic , Neven Tomic, Sunje iz Komiteta,Jole Musa , Batlak, Beli Pala, Jure i neda, Isma Tuce, Franja ...i jos puno njih sto su nekad bili nesto u gradu iako nisu bili ni bogati niti slavni ili jesu ali su u dusi ostali isti.Konobari su bili Salko, Marinko i Tiho Misic....Bili su raja mostarska sa vise ili manje gresaka i aferima kao i svi...
Tu nije bilo ko ima vise para i ko je mocniji...Svi su bili isti. Hakanje, dobacivanje, sprdanje,cirkuzanje, podjebavanje....Minuti su isli kao sekunde a sati kao minute...Cekalo se ko ce doci kao sljedeca "zrtva" da svi dobiju pice...Bili su majstori za nategnuti turu pica. Nikad ljepsih dana nisam dozivio niti cu ikada vise....E dobra vremena..
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 5, zadnji put od strane Ricina dana 11-24-2009 u 14:48.
|
|
11-23-2009 23:29 |
|
|
|
|
|