Majka sa jednim okom.

Imao sam majku sa jednim okom. Mnogo sam je mrzio zato što me time dovodila u nezgodnu situaciju. Radila je kao kuharica u školi kako bi nas prehranila. Jednog dana, dok sam bio u osnovnoj školi, došla je da me vidi. Tim postupkom me dovoela u neugodnu situaciju. Kako je to mogla da uradi? Ja sam je ignorisao i sa puno prezira pogledao. Narednog dana jedan uèenik mi reèe:

”…Uh, tvoja majka ima samo jedno oko…”

Tada sam poželio da nisam živ i da moja majka nestane iz mog života. Narednog dana sam joj otvoreno rekao:

”…Zašto me ismijavaš? Zašto jednom ne umreš?

Ona ništa nije odgovorila. Nisam nimalo oklijevao da joj to kažem niti sam razmišljao o svojim rijeèima, jer sam bio jako ljut. Nisam obraæao pažnju na njene osjeæaje. Želio sam da napustim tu kuæu. Marljivo sam uèio i dobio stipendiju za studiranje u Singapuru. Otišao sam tamo, završio studij, oženio se, kupio kuæu, dobio djecu, nakon èega sam bio sretan i zadovoljan svojim životom. Jednog dana doðe majka da me posjeti, jer me godinama nije vidjela, a svoju unuèad prije toga nikad nije vidjela. Kad se pojavila ispred mojih vrata, moja djeca se poèeše smijati. Pogledao sam je sa prezirom i povikao:

”…Kako si smjela da doðeš i da strašiš moju djecu? Napolje!!! Neæu više nikad da te vidim!!!…”

Smireno je odgovorila:

”…Halali sine…”

Okrenula se i otišla. Jednog dana mi doðe pismo iz škole da se odazovem na porodièni skup. Slagao sam supruzi i rekao da imam poslovno putovanje. Nakon sastanka otišao sam staroj kuæi u kojoj smo živjeli iz èiste radoznalosti. Komšije me obavjestiše da mi je majka umrla i dadoše mi njeno pismo. Nisam pustio ni jednu suzu i nije mi bilo baš nimalo žao. Otvorio sam pismo u kome je pisalo:

”…Dragi sine, dosta sam o tebi razmišljala. Halali mi što sam dolazila u Singapur i što sam uplašila tvoju djecu. Bila sam jako sretna kada sam èula da æeš doæi na sastanak. Ja se možda neæu moæi diæi sa kreveta kako bih te vidjela, pa sam ti zato napisala ovo pismo. Halali mi što sam te u nekoliko navrata dovela u nezgodnu situaciju u tvom životu. Da li znaš, da kad si bio dijete, da si imao nesreæu i da si izgubio oko. A ja, kao i svaka majka, nisam te mogla ostaviti da ostaneš sa jednim okom, pa sam ti poklonila svoje. Bila sam presretna i ponosna što moje dijete može vidjeti svijet tim okom. S ljubavlju…tvoja majka…”

_____________________________________________

Predivna prièa, Zizi. Pouèna prije svega

___________________________________________________________________

dirljiva prica. i tuzna.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Ne kontam zasto mu to nije rekla od pocetka....Da je znao i on bi se prema njoj drukcije ponasao , ima li bi bolji odnos, unucad bi odrasla uz baku.....Koliko god je on pogrijesio u odnosu prema majci , toliko je i ona kriva jer nije razgovarala sa njim .....

___________________________________________________________________

i da mu je rekla opet bi je ovaj mrzio i stidio se od nje.

prokleti su ljudi.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Mozda ne bi, mozda bi cijenio ......Mislim , iskreno, hajde i da shvatim da se djete stidi majke, ali odrasla osoba? Onda se zapitam je li ta osoba kriva ili majka koja ga je odgojila da je ok stiditi se roditelja....Kakav je bio odnos izmedju majke i njene majke, jeli imao gdje da nauci normalan odnos prema roditelju? Da nije mali previse bio razmazen s majcine strane? Gdje otac da ga zaruzi kako se odnosi prema majci?

Ne znam , nesto mi fali u ovoj svoj prici.

___________________________________________________________________

imamo mi slicnu pricu kad je njegova majka dosla preed skolu, imala je neku nosnju sa sela, ko i sve zene sa sela ...

a on se stidio i pravio da je ne vidi, starica cekala a on se stidio (sram ga i stid bilo)..... ne sjecam se ni imena price ni autora.


ovaj iz gornjeg primjera kao iz iz donjeg se jednostavno stidio svoje majke jer se ona ne uklapa u neke drustvene standarde. jedina razlika od gornjeg i donjeg primjera je sto ja ovaj posljednji bio mlad, ucenik.

stidjeli se zene koja mu je zivot podarila. nema odgoj veze sa tim. ne vidim nicije krivice nego njegove licno ovdje ..... razmazen ili ne ....

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

" Postidio se majke" Branko Copic

zato sam i rekla velika je razlika kad se djete postidi , a drugo je kad se zreo covijek stidi roditelj....To su vec neki kompleksi....

___________________________________________________________________

bravo. to je ta knjiga. vrlo dirljiva i poucna.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Ivan Cankar je napisao tu pricu, ne Copic.

___________________________________________________________________

To nisam ja, to je moja tastatura

...

Nataša, možda previše ideš u detalje prièe, jer bitna je samo poenta, a detalji ne.
To je isto da si se zapitala... "pa nemoguæe je transplatirati oko".

ma dobro sve to .......ja djeci stalno citam i pricam poucne price i procitala ovo mladjoj, a ona poslije pepricava sestri kako joj je mama citala pricu o kiklopu

___________________________________________________________________