IN MEMORIAM Sejad Bijedic 1950-2010
U ponedjeljak 18.01.2010. godine, našem prijatelju i komšiji Sejadu Bijediæu, klanjana je dženaza u Sutini, gdje je rahmetlija ukopan u prisustvu velikog broja graðana, rodbine, raje i prijatelja. Sejo je na ahiret preselio 05.01.2010. godine u Fredrikstadu, u dalekoj Norveškoj.
Sejad Bijediæ je roðen 1950. godine u Mostaru, gdje je završio srednju školu. Do rata 92-95 radni vijek je proveo u preduzeæu „Soko vazduhoplovstvo“ u Mostaru, kao vrstan VKV majstor, a poslije na radnom mjestu šefa za norme i kalkulacije. Kao logoraš proveo je 9 mjeseci u logorima Heliodrom, Gabela, a preko sabirnog centra u Gašincima, Hrvatska, 1994. godine dospijeva u Norvešku. Prvo u Oslo, a potom u Fredrikstad, gdje je proveo poratne godine zajedno sa svojom porodicom, suprugom Edinkom, kæerima Nibeom i Aidom, zetom Deanom. Zbog zdravstvenih problema otišao je u penziju.
U mladosti, Sejo se bavio sportom. Bio je kajakaš, bokser, karatista, sportski ribolovac. Pored svega toga, zaokupljen je muzikom. Poèeo je svirati gitaru 15. jula 1968. godine u poznatoj Veležovoj bašti u Cernici. U periodu od 1972 – 1975 godine svirao je u KUD “Vladimir Nazor”, a pohaðao je i 2 godine škole pjevanja kod Vasilj Ivana. Od 1980 – 1982. godine Sejo je svirao u KUD “Abraševiæ”. Pored gitare uspješno je svirao i tarabuk. U Norveškoj je aktivno radio i svirao u KUD “Nur”. Imao je brojne nastupe u zemlji i inostranstvu, ali i puno humanitarnih koncerata.
Od pjesnièke duše, raja i prijatelji oprostili su se i stihovima Tahira Deliæa Taše:
SIN MOSTARSKI SEJO BIJEDIÆ
Nad Mostarom, nebo sivo
A na srcu, bol i tuga
Ispraæaju, raja brata
Seju, pravog druga
Volio je, tebe grade
Stari most i modru rijeku
U srcu svom, nosio je
Nostalgiju, bol veliku
Poletjela, plava ptica
Iz tuðine, moja tugo
Preko brda, rijeka, mora
Do Mostara, dugo, dugo
Sletjela je, na tlo Bosne
Donijela joj, mrtvog sina
Teške rane, duše boli
Dala mu je, ta tuðina
Utihnule strune, na gitari
U dženetu, prijatelj je stari
Kani suzo, iz zjenica
Bolna kvasi, naša lica
Skamenjena, gledam lica
Lica kæeri, ljepotica
Oko njih je, ruke svila
Majka, bolna ih tješila
Nad tabutom, Sejo svojim
Skupio je, djecu grada
Da jaranstvo, vjeèno živi
Da mir, ljubav gradom vlada
Ej živote, sreæo, tugo
Ne potraja, dugo, dugo
Sudbina mi, uze brata
Od dženeta, otvori mu vrata
Posljednje zbogom, druže
Halal ti bilo, sve
Dok tabut u mezar se spušta
Odlazi sin Mostara, odlazi
Dobra plemenita, jarane
Mostarska duša
Molimo Allaha dž.š. da našem Seji podari lijepi dženet i vjeèni rahmet.
___________________________________________________________________
"A onda, kad im to nije uspjelo poèeli su prièati sve glasnije i glasnije da Bosne nema.Pa koga ste onda pokušali osvojiti??"
"Skloni obuæu kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je æilimom zastrta."
'ruka osiljena,drska.Stari most obori-bruka,
najljepsa munara bio,opet bice-nasa odluka.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane dolaf dana 01-20-2010 u 06:13.
|
Admir Stupac 
