Ispunite vaš život ljubavlju. Ali vi æete reæi: "Mi uvijek volimo." A ja vam kažem da veoma rijetko volite. Vi možda žudite za ljubavlju... a postoji velika razlika izmeðu to dvoje.
Voljeti i trebati ljubav su dvije veoma razlièite stvari. Mnogi od nas ostaju nalik djeci tokom cijelog života jer svi traže ljubav. Voljeti je veoma tajnovita stvar; a žudjeti za ljubavlju je veoma djetinjasta stvar. Mala djeca žele ljubav; oni rastu kada im majka daje ljubav. Oni trebaju ljubav i od drugih, takoðe, zato ih porodica voli. Kada oni ostare, ako su muževi, oni trebaju ljubav od svojih supruga, a ako su u pitanju supruge, one trebaju ljubav od svojih muževa.
Bilo ko da želi ljubav, ta osoba pati jer se ljubav ne može tražiti, ljubav se samo može davati. U traženju ne postoji izvjesnost da æete to i dobiti. Ako osoba od koje oèekujete ljubav oèekuje ljubav od vas, onda je tu problem. To æe biti nešto nalik dva prosjaka koji su se sreli i prose jedan od drugoga. Svuda u svijetu postoji ratni problem izmeðu muža i žene, a jedini razlog za to je što oboje oèekuju ljubav ali su nemoæni da daju ljubav.
Razmislite malo o ovome - o vašoj stalnoj potrebi za ljubavlju. Vi želite da vas neko voli, i ako vas neko voli, vi se osjeæate dobro. Ali to što ne znate je da vas drugi vole samo zato što oni želi da vi volite njih. To je isto kao da neko baca mamac za ribe: on to ne baca da bi ribe jele, on to baca da bi ih ulovio. On ne želi da to daje ribi, on to radi samo zato što želi ribu. Svi ljudi koje okolo vidite da su u ljubavi, oni samo bacaju mamac da uhvate ljubav. Oni æe na trenutak baciti mamac dok druga osoba ne poène da osjeæa da tu postoji moguænost da dobije ljubav od te osobe. Tada æe i on pokazivati ljubav dok oboje ne shvate da su prosjaci. Oni su napravili grešku: svako je mislio da je ona druga osoba car. U neko vrijeme oboje shvate da nijesu dobili ljubav od onog drugog, a tada nastaju trvenja.
Zbogo toga se o braènom životu misli da je pakao jer svi vi želite ljubav ali ne znate kako da je date. To je osnovni uzrok svih sukoba. Sve dok se ne dogodi ono o èemu sam vam govorio, odnos izmeðu muža i žene nikada neæe biti harmonièan bez obzira kakvo usaglašavanje budete èinili, bez obzira kakav brak budete imali, bez obzira kakva pravila bude društvo nametalo. Jedini naèin da odnos uèinite boljim je da shvatite da se ljubav samo može davati a ne tražiti. To se samo može davati. Bilo što da primite je blagoslov, to nije nagrada za ljubav. Ljubav se daje i sve što primite je samo blagoslov, to nije nagrada. Èak i ako ništa ne primite, vi ste uvijek sreæni da ste bili u moguænosti da dajete.

Ovoga se sjeæam maglovito, jer nisam uspio zabilježiti, ali je predivno opisao kakvu mi ljubav dajemo i kakvu tražimo. U principu - sve se vrti oko nas samih.

___________________________________________________________________

Predivno Pipi ......svaka cast

___________________________________________________________________

fantasticno....
samo nastavite....jako lijepo i poucno

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......

Religiozna osoba je obièna, sasvim obièna. Ona živi jedan jednostavan i nepretenciozan život bez ikakve namjere za neobiènostima i posebnostima. Ali to je ono što ga èini neobiènim, i zato nema nikakve protivrjeènosti izmeðu ta dva imena. Biti neobièan je jedna veoma obièna želja. Biti obièan, nije uopšte obièna želja; to je nešto neobièno. Opustiti se u svojoj obiènosti je jedan najneobièniji fenomen na svijetu. Onog trenutka kada se opustiš u svojoj obiènosti i poèneš uživati u sasvim obiènim malim stvarima u životu... u jutarnjoj šoljici èaja, u šetnji kroz šumu, u kupanju u rijeci, slušanju ptica ili samo sjedenju ispod nekog drveta - "ne radeæi ništa, sjedeæi u tišini, proljeæe dolazi i trava raste sama od sebe" - ili u spremanju hrane ili u èišæenju kuæe... Religija nije zainteresovana za to što ti radiš, njoj je stalo do kvaliteta koji ti unosiš u svoj rad. Možeš se moliti u crkvi po èitav dan, ali tu ne mora biti religije jer je naèin na koji to èiniš nereligiozan.

Pipi, duboko, duboko filozofski i životno reèeno.

___________________________________________________________________

Pronadjoh ovu msiao od Osho-a na jednom site-u...lijepo zvuci, upravo tako nekako se i sama osjecam.
Zato ju i postavh....

zarazili ste me temom..pa sam pokusala i ja nesto naci...svidjelo mi se

Ne postoji nitko na svijetu koga možete kriviti. Sve se dogaða samo jer ste vi tu. Kada ne bi bili ovdje ništa se ne bi desilo. Razumijte svoje bivanje na ovom svijetu. Ne gurajte svoje emocije i probleme na druge. Èak ni ako vam netko govori loše stvari. To je još uvijek vaš problem, ne te osobe. Kada ne bi bili ovdje, oni vam ne bi mogli ništa reæi. Prihvatite situaciju. To je to. Mudri su oni koji se ne razljute, ne postanu nervozni i ne pobjegnu. Pobjeæi, ali gdje?

Ljudi koji rade za okoliš kažu: mi živimo u odbaci-društvu. Odbaci - ali gdje? Što god odbacimo, bacimo na majku Zemlju i kreiramo zagaðenost. Mislite da æete pobjeæi, ali gdje? Ne možete se nigdje sakriti u cijelom svemiru. Èak i glupan æe vas naæi i reæi: "Hej, tu si! Pokušao si se sakriti, ali ne možeš!"

Znate li tko je glupan koji æe vas naæi? Vaš vlastiti um. Taj æe vas luðak natjerati da pobjegnete i naæi vas ponovno i neæe vam dati mira. Tog luðaka (vaš um) trebate uèiniti mudrim. To je u vašim rukama. Vi to možete uèiniti. Vi æete to uèiniti. Dovoljno ste mudri i jaki. Razvijte samopouzdanje samodisciplinu i samopoštovanje.

Samopoštovanje znaèi poštivati druge. Ako poštujete druge, oni æe poštivati vas. Ako ne poštujete druge ni oni neæe poštivati vas. Postižete samopoštovanje kroz poštivanje drugih. Nedostatak poštovanja prema drugima se zove ego. To je razlika izmeðu ega i samopoštovanja. Ako poštujete druge dobiti æete puno poštovanja, ljubavi i pažnje. Vi morate napraviti prvi korak.

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......

Super napisano paloma, dobro nam se pridruzila

Život je poput velike posude ispunjene vodom. Tokom života neko vodu prolijeva i ostaje trajno žedan. Neko toj vodi dodaje šeæer, a neko sol, a poneko i otrov. Na kraju - svako svoje popije!
Sve loše što sada èiniš sebi, drugima, živim oblicima u prirodi, to nisi TI. Sve je to tvoja nakupljena prljavština, a veæ sutra æe biti prepreka na tvom putu i morat æeš je sam polizat.

___________________________________________________________________

pipi hvala
tvrancicu extra
....nedavno sam naisla na jedan jako lijep odlomak od Enesa Kisevica i postavila ga na FB, kao da sam znala za ovu temu mislim da mu je mjesto i ovdje...nadam se da ce vam se svidjeti kao meni

Enes Kisevic
Baš ta
Ti.
Koji sad ovo èitaš. Tko si ti? Poznajemo li se? Ili lakše - poznaješ li
ti sebe? Hajde, opiši se malo, upoznajmo se, doði i ti u moju prièu.
Nabroji mi prvih pet osobina kojima se opisuješ. (Ili kojima bi te
opisali starci kad ih spopadnu sliène želje za darivanjem.) Sve krasno,
jel' da?
* * * * *
Str...ašni smo - ti i ja.
Mi, veliki, divni, plemeniti ljudi. Znam, nismo uvijek, ali trudimo se. Tako nas barem On uèi.
I
opet mi se misli vraæaju na Luciju. Na sve one Lucije koje proðu našim
brzim životima, a da ih ne stignemo bolje ni pogledati. Ili èak i
pogledamo, ali, Bože moj, kamo bismo došli kada bismo se oko svakoga
trudili? Pa mi smo ipak civilizirani ljudi i ne možemo sad baš biti
društveni sa svima. Bližnji? Ma sve je to O.K., zapovijed ljubavi itd.
- no, i pojam bližnjega ima svoje granice. Zar ne? Svakako. Dok nas
tragedija ne pouèi drukèijem.
Trebaju li nam doista Lucije da
bismo konaèno poèeli primjeæivati ljude oko sebe, prilaziti im naprosto
zato što smo baš njih i baš sada zamijetili u gomili? Ili zato što nam
se uèinilo da smo im baš sada potrebni? Trebaju li umirati Lucije da
bismo mi oživjeli neposrednost?
Još uvijek mislimo - ima vremena,
veæ æu nekako svrnuti oko na toga i toga, veæ æu jednom progovoriti
koju s njim, veæ æu mu jednom oprostiti, možda mu jednom kažem što
iskreno mislim o njemu… I stalno odgaðamo. A vrijeme lijepo neprestano
prolazi još nam se smije onako usput misleæi: ''Mogli ste me i bolje
iskoristiti!''
Doista, koliko vremena potrošimo u praznom hodu
kada se bojimo ili jednostavno odbijamo upoznati dušu èovjeka pored
sebe. A zaboravljamo da svak' nosi nešto od Dobroga u sebi. Netko možda
i ne previše, ono je u njemu sasvim nezamjetljivo ispod naslaga zloèe
ili plahosti, no ipak - tu je. Prihvaæanjem i ljubavlju ta mala duboko
zakopana klica dobiva poticaj za rast. A tek upornim i pažljivim
uzgojem… Dobro, koje je u poèetku bilo skriveno, polako prilazi
površini i postaje vidljivo. Svijet dobiva novu svjetiljku koja možda
na nekom drugom ponovi postupak svoga raðanja. I tako se sve širi
dalje. I mi mijenjamo svijet. Zvuèi li vam previše idealno? Naivno?
Može biti. No, na sreæu, postoji jedan dio svijeta koji sasvim sigurno
možemo promijeniti. Sebe same. A, to je veæ jako puno.
Pa krenimo
onda u potragu za Dobrim. Možda prvo baš u tom svijetu koji jedva èeka
da ga otkrijemo ljudima. Neka barem naše vlastito Dobro postane
vidljivo. Baš onim ljudima koji su nas baš danas onako uspješno
izludili. Nadam se da to nisam bila ja. No, ako i jesam, baš vam
opraštam što vam idem na živce. I baš mi je drago što ste ovo štivo
proèitali do kraja. I baš … ma baš je Dobro!

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......

Paloma, super èlanak. Još kad bi mi, pored toga što mislimo sve naj o sebi, isto tako mislili o svakom drugom...svijet bi bio sasvom drukèiji.

___________________________________________________________________

Usnuo sam san, da razgovaram s Bogom.
"Dakle, ti bi zelio razgovarati sa mnom?" rece Bog.
"Ako imas vremena" rekoh.
Bog se nasmijesi.
"Moje je vrijeme vjecnost.
Sto si me kanio pitati?"
"Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Sto im je djetinjstvo dosadno.
Zure da odrastu,
a potom bi zeljeli ponovo biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac,
pa potom trose novac da bi vratili zdravlje."
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti,
zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu zivjeli."
Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah:
"Kao roditelj,
koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"
Osmjehujuci se, Bog odgovori:
"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije najvrijednije ono sto posjeduju,
nego tko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro usporedjivati s drugima...
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima,
nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povrijedi voljeno bice,
a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole,
ali to neznaju izreci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve.
Osim srece.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar,
a vidjet je razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi oprastati."
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio!

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......

Odlicni tekstovi, samo nastavi postavljati ih.

paloma ovo je odlicno

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

tana, pipi hvala

Ne boj se srca-svjetiljke svoje!''


Na pitanje ''ŠTO RADIŠ? '' odgovaram sa ''ŽIVIM''.
Što je to živjeti?
Tumarati zemljom kroz nekoliko godina sa suputnicima
koji su se slucajno našli na istom vlaku vremena i prostora.
ŽIVJETI-znaci rasti iznutra.Rasti iz sebe.
Rasti citav,u razumjevanju,u osjecanju,u stvaralaštvu...
Covijek raste stvarajuci sebe.
Život je stalno samostvaranje.
Postoje razni životi,ubitacni i dosadni,poletni,snažni.
Život koji se odrekao rasta nije život.
To je tobožnji život,paraživot ili životarenje.
Tko je postavio granice svom duševnom rastu i nece ici dalje od njih
reskira da životari.
Tko misli da je dosta narastao da se više ne treba razvijati
taj se udaljuje od života.
Tako i onaj koji napušta kreativnost i ogranicava se na
reproduktivnost ide u smijeru protivnom od života.
Tko raste nezna za dosadu i tko stvara ne pozna monotoniju.
Dok je u tjelesnom smislu rast zakljucen s dobi,
duhovni rast nije njome omeden...
covijek može rasti dok živi i obrnuto:
n živi dok raste,stvaralacki rast!!!
Neživot je postavljati na život takve zahtjeve da smo
uvijek nezadovoljni životom.
Neživot je kada necemo sadašnju dionicu života primiti
kao život,kad ne ubrajamo svoje dane,
tjeskobu i radosti u životni staž,
vec se stalno spremamo za život;
kad smo stalno pripravnici za život.
Neživot je ako ne umijemo voljeti sebe i druge...
Uživati život znaci koristiti se životom,
upotrebljavajuci život,uživati u sebi
(ne uživati zatvoren u sebe),radovati se svojem i tudem životu.
Ljubav je davanje života.
Davati svoj život tako da se time promice rast i život drugoga
to znaci davati život iz dana u dan.
Kao što se i živi iz dana u dan.

Stoga, umrijeti sutra isto je tako dobro kao i umrijeti
bilo kojeg drugog dana.
Svaki je dan bio za život ili za napuštanje svijeta.

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......

JEDNOM DAVNO




Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula treci put, LUDOST je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."

INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati LUDOST, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."

ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUSEVLJENJE. a SRECA je toliko skakala da je nagovorila na igru i SUMNJU i APATIJU koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on
nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
OPREZ nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskocila u kristalno cisto jezero, a SRAMEZLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je nasla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBICNOST je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
LAZ se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a POZUDA i STRAST
u krateru vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.

. . . . . . . .
Kada je LUDOST izbrojala 999.999, LjUBAV jos nije pronasla
skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je LUDOST i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla LIJENOST, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula VJERU kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a STRAST i POZUDA su iskocile iz kratera od STRAHA.
Slucajno se tu nasla i ZAVIST, i naravno USPJEH, a SEBICNOST, se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja LUDOST je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla LjEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronasla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju zita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAZ kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopce igrali.

Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila,
ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i,
bijesna i iznemogla, pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se zacuo bolan krik.
Ruzino trnje izgrebalo je LJUBAVI oci.
LUDOST nije znala sto da ucini.
Pronasla je POBJEDU, osjecaj nad osjecajima, ali LJUBAV je postala slijepa.
Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti,
i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.

Tako je LJUBAV postala POBJEDNIK nad osjecajima,
ali je ostala slijepa, a LUDOST je prati gdje god ide.

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......

Paloma, divno..poucno..

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne èita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u
sebi.


Lagano umire onaj koji uništava vlastitu
ljubav,
onaj koji ne prihvaæa pomoæ.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba
navika
postavljajuæi si svaki dan ista ogranièenja,


onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuðuje odjenuti u
novu boju,
i ne prièa s onima koje ne poznaje.


Lagano umire
onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj oèima
ili napuštenim srcima.


Lagano umire
onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreæi svoje sigurnosti radi
nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si neæe dozvoliti
niti jednom u svojem životu
da pobjegne od smislenih savjeta....



ŽIVI DANAS!

RISKIRAJ DANAS!


UÈINI DANAS!


NE DOZVOLI LAGANO UMIRANJE...


NE ZABORAVI BITI SRETAN!

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......

Na svom mirnom putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi živog pijeska. Rijeka je zastala od straha.

“To je moj kraj. Pustinju neæu preæi, jer æe pijesak progutati svu moju vodu i mene æe nestati. Nikad neæu stiæi do mora, sve je gotovo”, oèajavala je.

Voda joj se poèela postupno gubiti i rijeka je zaista nestajala u pustinji. Prolazeæi onuda vjetar zaèuje njezino stalno jadikovanje i odluèi je spasiti.

“Prepusti se suncu da te zagrije, uzdiæi æeš na nebo u obliku vodene pare. Za ostalo æu se ja pobrinuti”, predloži vjetar.

Rijeka se još više uplaši.

“Ja sam stvorena da teèem izmeðu dviju obala polako, mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim vazduhom.” Vjetar joj odgovori:

“Ne boj se, kad se digneš prema nebu u obliku vodene pare, postaæeš oblak. Oblak æu prenijeti preko pustinje i tamo æeš ponovno pasti na zemlju kao kiša. Postaæeš opet rijeka i teæi æeš prema moru.” No rijeka se suviše bojala i pustinja ju je progutala.

Mnogi ljudi su zaboravili da postoji samo jedan naèin da se prevladaju iznenadne pustinje osjeæanja i divlja bespuæa koja ponekad zaustavljaju mirni tok života. Taj naèin je duhovni život. Treba dopustiti da nas preobrazi neiscrpan izvor energije koju možemo nazivati bog

___________________________________________________________________
....Ne gordi se!.Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima zive.Mi smo svi prosli iste puteve u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku trazenja,
i svima jednako se dive.......