Neka im je pokoj i rahmet dusi.

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

___________________________________________________________________

___________________________________________________________________
a sto picimo

___________________________________________________________________
"Ovdje noci nisu tako plave, ovdje sunce nema takav sjaj, ovdje nisu takve trave, ZEMLJO MOJA..."

Priblizava se vec 14-a godina...

___________________________________________________________________
"Ovdje noci nisu tako plave, ovdje sunce nema takav sjaj, ovdje nisu takve trave, ZEMLJO MOJA..."

Nema na cemu Djemila....imenjaku Armanu i svima bas svima neka je rahmet i pokoj dusi

___________________________________________________________________
Zivot nam vraca samo ono sto mi drugima dajemo.....

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

___________________________________________________________________

NIJE LAKO BITI JA ! ! !

Blizi se jedan od najbolnijih datuma u zivotu mnogih od nas...

Neka je vjecni rahmet i pokoj dusama nasim hrabrim borcima i veliko HVALA za sve sto su ucinili za nas grad i nasu zemlju...

Nikada vas necemo zaboraviti!

1000 za svakoga od njih!

___________________________________________________________________
"Ovdje noci nisu tako plave, ovdje sunce nema takav sjaj, ovdje nisu takve trave, ZEMLJO MOJA..."

___________________________________________________________________
la vita e bella...

RE: 10 godina....

14 godina.... neka im je laka zemlja....

citat od Kise:



Veceras cemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je vise nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.

Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoce svih
Svjetskih Robinzona.
Mi koji smo nadzivjeli tenkove i nikoga nismo ubili
Mala velika moja,
Veceras cemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je poslijednji put,
Crven kao komunizam, gorio horizont njihovih zelja.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
Presla je buducnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopcanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispustenim ljiljanom.
Bile su noci, bile su zice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
Bili su vozovi koji se vracaju prazni i pusti, bili su vozovi i makovi,
I sa njima, s tuznim makovima jednog vojnickog ljeta,
S divnim smislom podrazavanja, takmicila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Juznim Bulevarima
I kejovima rastanka, na Cvjetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
Divne i kad ne ljube,
Cekale se Ane, Zoje i Zanet.
Cekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena dace djecacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih streljanih ociju presli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih ociju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izresetanih iluzija.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.

Na zbornom mjestu ljubavi sad cekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
Veceras cemo za njih voljeti....

___________________________________________________________________

našim hrabrim, ponosnim, velikim momcima i djevojkama rahmet i pokoj duši

___________________________________________________________________
= Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugaèije budni? =

http://www.youtube.com/watch?v=f6QCqg5ltbU

___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

___________________________________________________________________
HoneyMNE
*Što ja volim kad me ne znaju...a ne volim kada lažu*

Neka im je rahmet i pokoj dusi

___________________________________________________________________

citat od Kise:


citat od airuno:

Svaki put kad pomislim na nekoga koga nisam odavno vidio, upitam se je li ziv? Je li mozda poginuo u ratu? Pazis sta da kazes, da nebi koga uvrijedio. Do danas nisam naisao ni na kakvu listu poginulih Mostaraca iz ovoga zadnjeg rata. Za mnoge se zna, ali nisu svi bili legende. Puno je onih sto su nekako tiho, neprimjetno otisli i vise se ne spominju. A i ona situacija na pocetku rata kada je bilo pravih Mostaraca i u HVO-u. Ne znam samo da li bi bilo moguce napraviti takvo nesto bez politizovanja?


Dragi Aurino, ovo si veoma lijepo opet napisao.
Kise se nada da se ova tema niti slucajno nece ispolitizirati. Nije ni otvorena sa tom namjerom, vec da se zajednicki prisjetimo svojih mrtvih. Da ih se sjecamo i da ih volimo...
Jer jednom Na temi:
http://www.moforaja.com/thread.php?threadid=1011&sid=


Nadia napisa: lijepo je sto se nisu zaboravili i sto se sjecamo momaka koji su dali svoje zivote...
Mislim ipak da ih je bilo previse i da su duzni da im se imena spomenu...
Lijepo bi bilo da se i poimenice spomenu... znam da je tesko onima, kao hanka (a nije ona jedina), da se prisjecaju ali oni su to zasluzili.

Na sta je Babusha nadovezao: Ima li iko u Mostaru ili vani Da otvori temu (ili nastavi) i razradi ovaj Nadijin prijedlog. Znam da ja sa desne nisam imao priliku da cujem, a odlaskom ni da dozivim mnogo od onoga sto se kasnije zbivalo....

Koliko ja znam u Mostaru nema niti jedna sluzbena i jedinstvena lista poginulih u ovom ratu, a koja bi obuhvatala ne samo vojnike vec i civilne zrtve rata koji nam se desi.
Organizacije/udruzenja boraca, posjeduju liste poginulih pripadnika istih, ali ni one nisu jedinstvene vec su razdvojene.

I oni koji su poginuli kao civili ovde, po meni si heroji - jer sami njihov ostanak u ovom gradu je bio herojski pod uslovima u kakvim su tada zivili. Njihova djeca u glavnom i jesu poginula, njihovi najdrazi i najvoljeniji, ili oni sami.
Grad su branili ne samo vojnici vec i ljudi koji su ostali u njemu, raznim vidovima aktivnosti i brigom za te iste vojnike. Jer je ipak svakom vojniku najveca sreca bila da nakon linije dodje kod svojih i do svojih i znati da neko misli i brine se za tebe.

Ova tema nije otvorena samo radi onih koje mi nazivamo mostarskim Herojima i koji leze na Sehitlucima. Ima ih jos mnogo koji leze po ostalim mostarskim grobljima i haremima.
Ova tema je upravo radi toga otvorena na Sjecanjima, jer joj je namjera i bila da svako od nas koji ima nekoga ko je poginuo u ovom ratu (nije bitno da li kao civil ili vojnik) da ih se prisjetimo.
Ja sam jednostavno pocela od Sehitluka i onih koji su poginuli u Sjevernom logoru, pa tako Sehitluci sa njima i nastadose.
Kise ce sada promijeniti naslov u temu - Hajde da ih se sjecamo, i nadam se da ce ovo biti jedna tema na kojoj ce se mnogi od nas prisjetiti nekog dragog, voljenog, nekog neprezaljenog. Jer svi su oni bili Mostarci.
I iskreno se nadam da necemo dozvoliti da bude ispolitizirana. Jer nasi mrtvi (bez obzira ko su) su zasluzili da ih se sjecamo i da njihovu smrt ne koristimo u politicke svrhe.
Oni su se borili za Mostar. Za jedinstven i cjelovit Mostar i isto tako Bosnu i Hercegovinu.
Ovde treba da ih se sjecamo i da ih povezemo u toj jedinstvenosti.