Neka im Allah milosnik svima podari lijepi Dzennet

___________________________________________________________________

Nasim dragim herojima

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

hujka
popaj

i ostali heroji koji ovdje nisu spomenuti

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Svim palim borcima rahmet i pokoj dushama

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

___________________________________________________________________
= Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugaèije budni? =

Rahmet i pokoj dusama.

___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.

citat od Kise:

Ne zelim da van «nagadjam ovde» i da vam pisem o tome kako su svi oni, na ovaj ili onaj nacin predosjetili svoju smrt te noci 30.06.1993. (a i mnogi koji su prije njih ili poslije njih poginuli).
A vjerujte mi Kise zna. Svi su je dan-dva prije, u rijecima slutnje izrekli i naslutili svoju smrt. Kao sto Babusa rece na samom pocetku - od Hujke, pa preko Farisa, Popaja, Mirceta...
Cudno je kako ljudi neke stvari, kada za to dodje vrijeme, jednostavno kao da mogu osjetiti, predosjetiti i izreci cudnom igrom rijeci ili gesta. Bas kao da su znali da im je sudjeno. Da im je tako zapisano.
A slutili su. Jer akcija oslobadjanja Sjevernog Logora se danima spremala, i znali su da ih se pola sigurno iz nje nece i vratiti.
Mostar i Mostarci su u toj noci sjedili skupljeni po kucama, i kao da granate ni ne padaju, po sokacima i avlijama se okupljali u vecim grupama, skamenjeni od neizvjesnosti i straha sta ce se desiti - ko ce se vratiti.... I niko spavao nije.
Majke, zene, sestre, braca, djeca, rodbina i prijatelji onih koji su otisli u akciju, sapatom i sa strahom i sa strepnjom su svakoga ko je prolazio u uniformi te noci pitale: ima li ikakvih vijesti.... Kako napreduju, ko je ziv, je li iko poginuo?....
A onda, neizmjerna bol, pomjesana sa radoscu i ponosom. Tuzno i istinito....

I da Kise ne bi nagadjala i prenosila vam ono rekla kazala, ovde samo stavljam ono sto je objavljeno, ono sto je istina....





NOVI VOJNIK
List 4 Korpusa Armije R BiH
Mostar, 31.januar 1994. godine Broj 4








Koliko je samo mladih, neduznih zivota do sada odnio ovaj rat? Koliko mladica u ovoj nasoj, dragoj domovini Bosni i Hercegovini nije moglo docekati godinu dvadesetpetu? A zeljeli su zivjeti. Ipak u nekima se radjala strepnja, slutnja. Zapisivali su te svoje misli. Ostali su nedovrseni Dnevnici, nezavrsene price. Ovog puta, uz dopustenje porodice, otvaramo dnevnik sehida Zorana Imamovica, medju prijateljima poznatog kao Popaj. Tragicno je nastradao 30.juna 1993. godine u akciji oslobadjanja Sjevernog logora.

....Ponovo pozivam i budim proslost u sebi. Lice na prozoru, to je isto moje lice koje ceka rasplet svega., docek mira, srece, moci da tamne sile zamijene vedre vile, da garezi i rusevine zamijeni zelenilo, visespratne vile. To lice samo ceka na prozoru nesto sto je cini mi se nedostupno u ovom trenutku.

To lice sada samo veliki zid ispred sebe. Okrecem se u prostoriju i gledam 22-ja vrata. Sta ta vrata predstavljaju? Predstavljaju 22 godine moje. A sta je sa ostalim? Gdje dalje - 23, 24, 25,...30.... Mozda to necu nikada dozivjeti. Dosao sam do 22 i dalje nema. Zasto? Zar ne mogu doprijeti bar do 23. Zasto je to nama uskraceno. I meni?

A zelio sam samo da se ludiram, provodim, zivim, a dobivao sam kontra.... O, Boze zasto si me dizao na trenutke i izvlacio mi onda tlo pod nogama, zasto si me velicao i slavio pa me ostavljao bez pomoci, cineci me nemocnim. Zasto si me ostavljao nekad stidljivog i plasljivog, a onda hrabrog kao lava koji nestrpljivo ceka plijen, zdravog i bolesnog, inteligentnog i glupog, radinog i lijenog?
Znam da cemo se jednog dana sresti. Ali, jos jednom ti govorim da sam ja u stvari dvije osobe, jednom ljubimac bogova, a drugi ljubimac sejtana. I kao sto sam «dvije osobe», tako sam svijest i podsvijest. Kako se ja nalazim «tamo» i «ovdje» u stvarnosti - ja sam tu, a podsvijest je u onoj sobi i gleda vrata i citav moj zivot (svako slovo zapisano iz mog zivota) i kad on otvori neka vrata, ja se prisjetim tog vremena. Kad hoces da se necega sjetis, tad otvaras sva vrata, dok ne nabasas na ona prava. Ali nekad promakne vrijeme i bude prekasno.
Sada sam opet u stvarnosti ili sam naprotiv u imaginarnom obliku, sam u prostoriji sa jednim prozorom koji gleda u zid, za jednim stolom.
Kako to kazu - Sunce je izvor zivota, mira i ljepote, a Sunca u Mostaru ima najvise i najljepse je, ali nema zivota, mira i ljepote. Sve sto je Mostar nekada imao sad su samo fotografije proslih dana, slike sa kalendara, sjecanja u mnogim glavama.....


Zoran Imamovic - Popaj

___________________________________________________________________
Koliko god je rijetka istiska ljubav, još je mnogo rjeðe istinsko prijateljstvo !!!

To sto se u BiH dogodilo a posebno u Mostaru, ne daj boze da se ponovi nikada se ne smije zaboraviti a svim mostarskim herojima i svim poginulima neka je vjecna slava.

~

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

za popaja

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

.

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

Hvala im svima...

___________________________________________________________________
Gle, ko bi rek'o, ja sjedim sasvim sam ko zatocenik svoje sugestije, svjestan da bez nje ja propadam i nestajem brzinom svjetlosti....

citat od djelda:

[quote]
citat od Kise:

Ne zelim da van «nagadjam ovde» i da vam pisem o tome kako su svi oni, na ovaj ili onaj nacin predosjetili svoju smrt te noci 30.06.1993. (a i mnogi koji su prije njih ili poslije njih poginuli).
A vjerujte mi Kise zna. Svi su je dan-dva prije, u rijecima slutnje izrekli i naslutili svoju smrt. Kao sto Babusa rece na samom pocetku - od Hujke, pa preko Farisa, Popaja, Mirceta...
Cudno je kako ljudi neke stvari, kada za to dodje vrijeme, jednostavno kao da mogu osjetiti, predosjetiti i izreci cudnom igrom rijeci ili gesta. Bas kao da su znali da im je sudjeno. Da im je tako zapisano.
A slutili su. Jer akcija oslobadjanja Sjevernog Logora se danima spremala, i znali su da ih se pola sigurno iz nje nece i vratiti.
Mostar i Mostarci su u toj noci sjedili skupljeni po kucama, i kao da granate ni ne padaju, po sokacima i avlijama se okupljali u vecim grupama, skamenjeni od neizvjesnosti i straha sta ce se desiti - ko ce se vratiti.... I niko spavao nije.
Majke, zene, sestre, braca, djeca, rodbina i prijatelji onih koji su otisli u akciju, sapatom i sa strahom i sa strepnjom su svakoga ko je prolazio u uniformi te noci pitale: ima li ikakvih vijesti.... Kako napreduju, ko je ziv, je li iko poginuo?....
A onda, neizmjerna bol, pomjesana sa radoscu i ponosom. Tuzno i istinito....

I da Kise ne bi nagadjala i prenosila vam ono rekla kazala, ovde samo stavljam ono sto je objavljeno, ono sto je istina....





NOVI VOJNIK
List 4 Korpusa Armije R BiH
Mostar, 31.januar 1994. godine Broj 4








Koliko je samo mladih, neduznih zivota do sada odnio ovaj rat? Koliko mladica u ovoj nasoj, dragoj domovini Bosni i Hercegovini nije moglo docekati godinu dvadesetpetu? A zeljeli su zivjeti. Ipak u nekima se radjala strepnja, slutnja. Zapisivali su te svoje misli. Ostali su nedovrseni Dnevnici, nezavrsene price. Ovog puta, uz dopustenje porodice, otvaramo dnevnik sehida Zorana Imamovica, medju prijateljima poznatog kao Popaj. Tragicno je nastradao 30.juna 1993. godine u akciji oslobadjanja Sjevernog logora.

....Ponovo pozivam i budim proslost u sebi. Lice na prozoru, to je isto moje lice koje ceka rasplet svega., docek mira, srece, moci da tamne sile zamijene vedre vile, da garezi i rusevine zamijeni zelenilo, visespratne vile. To lice samo ceka na prozoru nesto sto je cini mi se nedostupno u ovom trenutku.

To lice sada samo veliki zid ispred sebe. Okrecem se u prostoriju i gledam 22-ja vrata. Sta ta vrata predstavljaju? Predstavljaju 22 godine moje. A sta je sa ostalim? Gdje dalje - 23, 24, 25,...30.... Mozda to necu nikada dozivjeti. Dosao sam do 22 i dalje nema. Zasto? Zar ne mogu doprijeti bar do 23. Zasto je to nama uskraceno. I meni?

A zelio sam samo da se ludiram, provodim, zivim, a dobivao sam kontra.... O, Boze zasto si me dizao na trenutke i izvlacio mi onda tlo pod nogama, zasto si me velicao i slavio pa me ostavljao bez pomoci, cineci me nemocnim. Zasto si me ostavljao nekad stidljivog i plasljivog, a onda hrabrog kao lava koji nestrpljivo ceka plijen, zdravog i bolesnog, inteligentnog i glupog, radinog i lijenog?
Znam da cemo se jednog dana sresti. Ali, jos jednom ti govorim da sam ja u stvari dvije osobe, jednom ljubimac bogova, a drugi ljubimac sejtana. I kao sto sam «dvije osobe», tako sam svijest i podsvijest. Kako se ja nalazim «tamo» i «ovdje» u stvarnosti - ja sam tu, a podsvijest je u onoj sobi i gleda vrata i citav moj zivot (svako slovo zapisano iz mog zivota) i kad on otvori neka vrata, ja se prisjetim tog vremena. Kad hoces da se necega sjetis, tad otvaras sva vrata, dok ne nabasas na ona prava. Ali nekad promakne vrijeme i bude prekasno.
Sada sam opet u stvarnosti ili sam naprotiv u imaginarnom obliku, sam u prostoriji sa jednim prozorom koji gleda u zid, za jednim stolom.
Kako to kazu - Sunce je izvor zivota, mira i ljepote, a Sunca u Mostaru ima najvise i najljepse je, ali nema zivota, mira i ljepote. Sve sto je Mostar nekada imao sad su samo fotografije proslih dana, slike sa kalendara, sjecanja u mnogim glavama.....


Zoran Imamovic - Popaj

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"

Nekako covjek zanijemi kad ovo procita
Rahmet im i pokoj dushama

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

heroji nasi. rahmet im dusi

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Posveceno svim herojima Bosne i Hercegovine

"Tih je godina svud u svijetu radost bila, i svud se pjesma cula, samo u meni i u mjoj Bosni tih je dana vjencala nas tuga.Uzeste mladost prokleto vam bilo, pjesmu i radost sto je srcu milo, tracak sunca komad nase srece Bosna to nikada zaboravit nece, nemoj da zalis generacijo moja sirom vasione za vas ezan se cuje, na mezarima vasim procvjetat ce cvijece, Bosna vas nikada zaboraviti nece, crna zemlja nebila vam teska, milion misli odsvud vama hrli dadoste za nju najvise sto se moze i zato vas Bosna majka nasa grli.U skolama nasim pjevat ce vam djeca, milioni ljiljana iza vas ce doci sjecat ce se mladost i ljepota jer bili ste veci od samog zivota."

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.