Sevels 
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
 |
|
Gdje su, šta rade: Raif Dizdareviæ, politièar, sudionik nekih drugih vremena
„Uvjerenja se ne mogu penzionisati!“
Posljednjih mjeseci posvetio se završavanju svoje nove knjige. Rijeè je o sjeæanjima, zapravo njegovo svjedoèenje o vremenu èiji je bio neposredni sudionik Predsjednik je Saveza društava „Josip Broz Tito“ koje je iz dana u dan sve brojnije. „Naša zadaæa je da iza sebe ostavimo jedan širi blok dobro organiziranih antifašista, naroèito meðu mladima.“
Piše: Zijada Hrelja
Foto: Muhamed Husiæ
Sa 16 godina je otišao u partizane, bio najmlaði diplomata Titove Jugoslavije, obavljao niz èelnih funkcija u državnim organima bivše države, te prvi bh. sindikalac. Bio je predsjednik Predsjedništva BiH i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, do uvoðenja višestranaèja. Sada je predsjednik Saveza društava „J.B.Tito“ BiH i – penzioner. Jednostavno, rijeè je o Raifu Dizdareviæu, zasigurno jednoj od najmarkantnijih politièkih figura na ovim prostorima.
Iz javnog života otišao je 1989. godine, kada je penzionisan. I sada, 17 godina poslije, zadržao je, njemu svojstvenu, britkost u rasuðivanju i još slovi za nesporni autoritet u politièkom sagledavanju društvenih zbivanja. Znaèi li to da politièari nikad ne odlaze u penziju?
- Kada je došlo vrijeme za moje penzionisanje, a tada sam imao 63 godine, smatrao sam sasvim normalnim da je vrijeme meni i mojoj generaciji da se povuèemo. Sve svoje moguænosti sam potrošio i teško da bih šta novo mogao da uèinim. I ja jesam u penziji, ali uvjerenja koja imam se ne mogu penzionisati, - kaže Raif Dizdareviæ na poèetku razgovora koji smo vodili u jednom od dana kada je njegov poslovni itinerer bio manje popunjen aktivnostima. Nimalo penzionerski, zapažamo, posebno kada smo èuli da stalno putuje i da se upravo vratio iz posjete društvima „J.B.Tito“ u drugim bh. gradovima. Rad u Savezu jeste nešto što ga uistinu okupira i sa zadovoljstvom obavlja i to nije jedino. Zapravo, posljednjih mjeseci se uveliko posvetio završavanju svoje nove knjige, druge po redu otkako je u penziji.
Sjeæanja kao svjedoèenje
- Rukopis je završen, sada je na redu tehnièki dio, ureðivanje, koje sam povjerio Petru Skertu (nekadašnjem direktoru štamparije u novinsko – izdavaèkoj kuæi „Osloboðenje“, sadašnjem sekretaru Saveza ), a štampanje i objavljivanje smo ostavili za kasnu jesen - saopæio nam je, ne otkrivajuæi puno detalja o tom svom uratku. Samo toliko da æe to biti knjiga njegovih sjeæanja. Nije se složio sa konstatacijom da je rijeè o njegovim memoarima, jer nije imao ambicije da ovaj rukopis preraste u takvo štivo. Zapravo, želi da svoja sjeæanja saèuva od zaborava i da, baš kao što je i prethodna knjiga „Od smrti Tita do smrti Jugoslavije“, objavljena 2000, bude jedno svjedoèenje o vremenu u kojem je radio.
Kada je nastajala prva knjiga, kraj sebe je držao papir na kojem je pisalo „Èuvaj se naknadne pameti“. Da li je i sada bilo potrebe za takvim, da kažemo, svojevrsnim upozorenjem?
- Dok sam radio, nikada mi nije napamet palo da podatke i dokumentaciju, kojom sam raspolagao, jednog dana iskoristim za pisanje knjige. Smatrao sam da ti podaci nisu moje privatno vlasništvo i da njihovu upotrebu treba ogranièiti, posebno ako je rijeè o državnoj tajni. Meðutim, kada se raspala država, i kada se sve promijenilo, baš bukvalno sve, došla agresija, nastao genocid na ovim prostorima, shvatio sam da je, ipak, došlo vrijeme da se otvori ta dokumentacija, koju sam posjedovao. Naprosto, da svjedoèim o vremenu u kojem sam radio, ali ne u smislu „naknadne pameti“, kako to obièno biva, veæ da doprinesem historijskoj istini u rasvjetljavanju ovog perioda. I drugo, po meni mnogo važnije, o tom vremenu poèelo je da se piše i govori sa toliko neistina, monstrouznih izmišljotina, da sam, naprosto, morao o tome izreæi svoje stajalište, kao njegov neposredni sudionik. U to vrijeme, posebice tih dramatiènih godina - 88. i 89, bio sam, nažalost jedini iz BiH, živi uèesnik onoga što se dešavalo u najvišem državnom vrhu. Raspolagao sam bogatom liènom dokumentacijom. Bilježio sam svaki dan što sam radio, vodio jednu vrstu dnevnika, a u kabinetu Predsjedništva su uredno vodili evidenciju o svemu što sam radio. Dakle, nakon svega, u sasvim novim okolnostima, smatrao sam da nemam pravo uskratiti javnosti podatke o onome što se dogaðalo u tom vremenu -istièe Dizdareviæ.
Za njegovu važnu dokumentaciju, sa vrlo delikatnim detaljima, znali su mnogi, pa je bilo i onih koji su je se htjeli dokopati i uništiti. Prisjeæa se kako su tih prvih godina nakon izbora, poèeli da ga napadaju u medijima, da mu prijete. Stoga je odluèio da sakrije dokumentaciju, barem njen najvažniji dio. Uspio je u tome, a dokaz su i ove dvije knjige.
Važno je ostati pošten
Živi kao obièan graðanin, penzioner. Prima maksimalnu penziju koja je nešto veæa od 700 KM. I o tom iznosu bi se moglo diskutirati, ali, naglašava, to nema smisla pred saznanjem da veæina penzionera živi od 200 KM i manje od toga.
- Briga društva o penzionerima je negdje na margini i samo uzgred im se nešto dodijeli, kao pilula za smirenje. I to ide na obraz vlasti - rezignirano konstatuje.
Nije on èovjek od luksuza, niti je to ikada bio i tvrdi da njegova sreæa nije u materijalnim dobrima, veæ u onome što je korisno uradio za zajednicu. Posebno se smatra zadovoljnim zbog onoga što je uradio dok je bio politièar, premda je bilo mnogo izazova i iskušenja. Jer politika je prljava i teško je u njoj ostati pošten. No, istièe, važno je imati svoje principe i ostati pri tome, jer kad-tad to æe se isplatiti i donijeti dobro.
Živi sa suprugom u trosobnom stanu koji je dobio za svoju èetvoroèlanu porodicu još kada je bio predsjednik Predsjedništva BiH. Posjeduje kuæu u Fojnici. To je roditeljsko naslijeðe, zapravo djedovina koju je želio saèuvati, kao svojevrsnu uspomenu na mjesto odakle su njih sedmorica braæe Dizdareviæa krenuli u svijet. Meðu njima i književnik i pjesnik Zija Dizdareviæ. U njegovu spomen, i danas se u Fojnici održavaju dani poezije.
Antifašizam je buduænost za BiH
Za sebe kaže da je ostao drug, vjeran idejama èovjeka èiji je bio partizan, a on njegov vrhovni komandant. Sada nije ni u jednoj stranci.
- Kada se SKJ-u transformirao u SDP, ja sam veæ bio napustio tu stranku, rekavši da im više ne pripadam. Jednostavno, rekao sam: Ja sam od vas još „ljevlji“.
Da li to priklanjanje, samo i iskljuèivo, idejama na kojima se zasniva Savez, može jednog dana da izrodi neku novu stranku, pitamo našeg sagovornika. Jer, oèigledno je, kako vrijeme odmièe, Titovih sljedbenika je sve više. Idealna prilika da se to iskoristi.
- Nema govora o novoj stranci, niti o tome razmišljam. Bio sam angažiran u Savezu boraca NOR-a i bio sam pobornik njegove transformacije u savez antifašista. Mi, uèesnici drugog svjetskog rata, smo generacija u odlasku i nas ovo malo preostalih želimo da stvorimo prostor za jedan organizirani antifašizam, jer bez toga Bosna i Hercegovina nema buduænosti, a ona æe uvijek biti na udaru nekih novih iskrivljenih snaga, na meti neofašista. Naša zadaæa je da iza sebe ostavimo što veæi broj angažiranih, dobro organiziranih antifašista, naroèito meðu mladim. A kada su poèela da spontano nièu društa „Tito“, koncem 2004. godine bilo ih je16, a sada ih je 34, ta društva su pokrenula inicijativu da se organizira savez kako bi djelovala jedinstveno. Pošto sam ja jedan od rijetkih živih Titovih sljedbenika i bivših neposrednih saradnika, prihvatio sam ponudu da predsjedavam Savezom.
Nicanje ovih društava širom BiH je oèit pokazatelj da istina nikad ne umire.
Antrfile:
„Plajvaz generacija“
- Pišem olovkom, a ne na kompjuteru. Imam sina koji od prije rata živi u Americi i veliki je struènjak u domenu informatike. Kada mi prièa o softweru, ja to doživljavam kao fantastiku i moram da ga „hladim“, pa mu kažem: Sine, ja sam plajvaz generacija, džaba mi prièaš, tako sam nauèio. Iskreno, mislim da sam pogriješio što nisam sinu dopustio da mi promijeni mišljenje.
Antrfile:
Kofer podno Vranice
Moja kuæa u Fojnici je bila svega 300 – 400 metara udaljena od prve linije. Stalno je bila granatirana i pod snajperskom vatrom. Iskreno, mislio sam da æu poginuti, pa sam odluèio da dokumentaciju, njen najvredniji dio negdje drugo sakrijem, kako bi mogla nekom drugom poslužiti ako mene ne bude. Odnio sam je jednom mještaninu, dobrom prijatelju koji je živio negdje podno planine Vranica. Uzeo je moj kofer i rekao da æe stalno biti pod njegovom glavom. Kad mene ne bude, neæe biti ni kofera, obeæao mi je. Sreæom, ostao je živ.
Ostanak – moralni èin
Uprkos nezavidnoj situaciji u kojoj se našao uoèi rata, èvrsto je odluèio da za vrijeme agresije ne napušta BiH, premda su ga pozivali brojni prijatelji iz mnogih zemalja, koje je stekao još dok je bio državnik. Sve ih je odbio.
- Nisam želio da iznevjerim povjerenje ljudi koje sam stekao u periodu kada nam je bilo dobro, sklanjajuæi se i bježeæi sada kada je najteže. Rat me zatekao u Fojnici. Bio sam blokiran, ali èim je prokopan tunel vratio sam se u Sarajevo. Ostanak u BiH za mene je bio moralni èin. Tek u ljeto 1996. prvi put sam napustio Sarajevo.
___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj
  
"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka
|
|
 02-02-2011 00:46 |
   |
|
|
Mi, uèesnici drugog svjetskog rata, smo generacija u odlasku i nas ovo malo preostalih želimo da stvorimo prostor za jedan organizirani antifašizam, jer bez toga Bosna i Hercegovina nema buduænosti, a ona æe uvijek biti na udaru nekih novih iskrivljenih snaga, na meti neofašista. Naša zadaæa je da iza sebe ostavimo što veæi broj angažiranih, dobro organiziranih antifašista, naroèito meðu mladim.
-----------------------------------------------------------------------------------------
Mnogopostovani druze Raife, plemenita je ideja da se stvori prostor za organizirani antifasizam. Koliko god izgledala kao "naknadna pamet", vrijedna je paznje i ima realnu podlogu. Samo...pitam se, kako cete, vi "u odlasku" izvesti tu "zadacu" da iza sebe ostavite sto veci broj angaziranih, "dobro organiziranih antifasista" ? SKOJ-evsko iskustvo dobro dodje, ali druga su ovo vremena, drugacije sheme. Vi, "profesionalni revolucionari" iz bivse SFRJ, ste 40 godina, na lovorikama pobjede nad fasizmom u 2. svjetskom ratu, gradili sve vase drustvene projekte i vizije, dok je u demokratskoj Evropi, demokratskim sredstvima, fasizam marginaliziran, sveden na dio politickog folklora. Sami ste sebe zakovali. Svaki oblik kriticke svijesti , intelektualnog ili politickog neslaganja, izjednacavali ste sa subverzijom,neprijateljskim djelovanjem, a nerijetko i fasizmom.
Niko fasizam nije eliminirao, pa ni vi. Dok ga je svijet sveo na "podnosljivu mjeru", vi ste ga samo "gurali pod tepih". Da je u SFRJ bilo vise istinske demokratije, ne bi "fasisticke guje" izmilile ispod tepiha i sa svih strana ubrizgavale otrov u vec oronulo tijelo "vase" demokratije.
Zasto, barem tada, ti i tvoji saborci "u odlasku" niste stvorili dobro organizirani prostor antifasizmu, u citavoj Jugi?
Niste mogli?....znali ?....nisu svi htjeli ?... Svejedno, sve je to ljudski, a posljedice su iste.
Ja, sa ove distance, druze Raife, antifasizam vidim kao komponentu opste demokratske kulture; ne vise kao dekretiranu ideolosku premisu.
Upravo tako i tim prije sto se upravo danas u demokratskoj Evropi i u svijetu, ekstremni i najvulgarniji fasizam i nacizam nudi i namece kao rjesenje bez alternative, obezlicenoj i dehumaniziranoj liberalnoj demokratiji. U takvome, a ne vise SKOJ - evskom pristupu borbi protiv fasizma, ja vidim sansu i za BiH i za sve drzave nastale iz bivse nam, drage SFRJ.
|
|
| 02-02-2011 13:45 |
 |
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
| 02-08-2011 16:22 |
|
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
| 02-08-2011 19:51 |
|
Provler2
moforaja
Poruka: 3154
Location: usa
|
|
Mi, uèesnici drugog svjetskog rata, smo generacija u odlasku i nas ovo malo preostalih želimo da stvorimo prostor za jedan organizirani antifašizam, jer bez toga Bosna i Hercegovina nema buduænosti, a ona æe uvijek biti na udaru nekih novih iskrivljenih snaga, na meti neofašista. Naša zadaæa je da iza sebe ostavimo što veæi broj angažiranih, dobro organiziranih antifašista, naroèito meðu mladim.
-----------------------------------------------------------------------------------------
Mnogopostovani druze Raife, plemenita je ideja da se stvori prostor za organizirani antifasizam. Koliko god izgledala kao "naknadna pamet", vrijedna je paznje i ima realnu podlogu. Samo...pitam se, kako cete, vi "u odlasku" izvesti tu "zadacu" da iza sebe ostavite sto veci broj angaziranih, "dobro organiziranih antifasista" ? SKOJ-evsko iskustvo dobro dodje, ali druga su ovo vremena, drugacije sheme. Vi, "profesionalni revolucionari" iz bivse SFRJ, ste 40 godina, na lovorikama pobjede nad fasizmom u 2. svjetskom ratu, gradili sve vase drustvene projekte i vizije, dok je u demokratskoj Evropi, demokratskim sredstvima, fasizam marginaliziran, sveden na dio politickog folklora. Sami ste sebe zakovali. Svaki oblik kriticke svijesti , intelektualnog ili politickog neslaganja, izjednacavali ste sa subverzijom,neprijateljskim djelovanjem, a nerijetko i fasizmom.
Niko fasizam nije eliminirao, pa ni vi. Dok ga je svijet sveo na "podnosljivu mjeru", vi ste ga samo "gurali pod tepih". Da je u SFRJ bilo vise istinske demokratije, ne bi "fasisticke guje" izmilile ispod tepiha i sa svih strana ubrizgavale otrov u vec oronulo tijelo "vase" demokratije.
Zasto, barem tada, ti i tvoji saborci "u odlasku" niste stvorili dobro organizirani prostor antifasizmu, u citavoj Jugi?
Niste mogli?....znali ?....nisu svi htjeli ?... Svejedno, sve je to ljudski, a posljedice su iste.
Ja, sa ove distance, druze Raife, antifasizam vidim kao komponentu opste demokratske kulture; ne vise kao dekretiranu ideolosku premisu.
Upravo tako i tim prije sto se upravo danas u demokratskoj Evropi i u svijetu, ekstremni i najvulgarniji fasizam i nacizam nudi i namece kao rjesenje bez alternative, obezlicenoj i dehumaniziranoj liberalnoj demokratiji. U takvome, a ne vise SKOJ - evskom pristupu borbi protiv fasizma, ja vidim sansu i za BiH i za sve drzave nastale iz bivse nam, drage SFRJ.
Svaka chast 
|
|
| 02-12-2011 12:54 |
|
|
|
Jasno je i ovim sadasnjim titicima da je Juga bila rajska zemlja,ali nemogu to sad priznat jer isad kradu ono sto je ostavljeno od 45-92.Jos se pojave na tv i pricaju Tito ovo Tito ono,a marke nije ostavio iza sebe.Ovi sad za mandat postase milioneri majku im jebem trulu.Nego narod dobro trpi ovu muku,omandjijaju nas ovi koperfildi s vlasti nacionalizmom,cim im se kasa isprazni.
20 godina nijednog autoputa,fabrike,voza,aerodroma,slobodnog kretanja po svijetu,...Hocemo li makar ikad doc sebi ,ako nemamo kome drugom. 
|
|
| 02-13-2011 13:13 |
|
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
| 03-11-2011 04:28 |
|
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
BITKA NA NERETVI
27. januar- Vrhovni štab u Drvaru odluæio da težište borbi prenese na jugositok u pravcu Hercegovine i Crne Gore. Stoga su angažvane 1 i 2 proleterska i3 udarna divizija da djeluju u pravcu Gornji Vakuf—Duvno—Livno.
7. februar- izvršeno prikupljanje navedenih divizija...
13. februar. Formirana 9 dalmatinska divizija koja je svoja dejstva usmjerila prema Imotskom.
Zadaci:
• 2. proleterska divizija, nastupa pravcem Duvno—Imotski—Posušje, likvidira neprijatelje u ovim mjestima, zauzima selo Drežnicu i osigura desno bok sa pravca Mostara.
• 1 proletreska divizija, nastupa od Gornjeg Vakufa prema Ivan sedlu i zauzme komunikaciju Sarajevo—Konjic.
• 3 udarna divizija, zauzeti Prozor i ovladati svim uporištima u dolini Neretve od Konjica do Drežnice.
• 9. dalmatinska divizija, u sadejstvu sa 2 ploterskom divizijom zauzme Posušje i osigura desni bok i pozadinu 2 proleterske divizija.
• 7 baniska divizijada štiti povlaèenje ranjenika od Grmeèa ka Livnu, a zatim da zatvori pravac Gornji Vakuf—Bugojno.
Ukupna jaèina Glavne operativne grupe iznosi preko 21.000 boraca, centralna bolnica 3.000 ranjenika.
TOK DEJSTAVA U DOLINI NERETVE
9.februar- 2 proleterska divizija je oslobodila Posušje i Imotski
15 februar- zapoèele borbe za Drežnicu koja se predala 18 februara. Istog dana 4 proleterska brigada je produžila na sjever prema Jablanici i sukobila se sa 1 bataljonom 259 puk divizije „Murðe“.
22. februar- Jablanica osloboðena i 2 proleterska divizija izvršila svoj zadatak.
1 proleterska bdivizija je oslobodila podruèje izmeðu Konjica i Tarèina i zaposjela Ivan sedlo.
15 februar- 3 udarna divizija u 21 sat izvela napad na Prozor, ali ovaj napad je prošao neuspješno.
16. februar- „Prozor noæas mora pasti—Tito“....23 sata napad je zapoèeo, i poslije žestoke borbe Prozor je pao.
Padom Prozora završena je prva etapa protiv ofanzive na frontu širine 80 km od Ivan sedla do Drežnice.
19. februar- general Ler naredio da 718. njemaèka divizija dejstvuje od Sarajeva prema Konjicu, a Grupa „Fogl“ od Bugojna prema Gornjem Vakufu i Prozoru s èim je zapoèela operacija VAJS 2.
22. februara- 3 udarna divizija izvodi napad na Konjic koji propada kao i napadi 24,25 i 26 februara
27. februara- u rejon Bugojna pristiže 717 divizija
28 februar- na sastanku Politbiro CK KPJ i Vrhovnog štaba u Graèanici, južno od Prozora, odluèeno je da se izvrši protiv napad u pravcu Gornjeg Vakufa. Za napad su angažovane sljedeæe jedinice: 1 proleterska divizija sa 3 bigade, 7 baniska sa 3 brigade, 2 proleterska sa 2 bigade i 1 dalmatinska brigada iz 3 udarne divizije
1 mart- njemci zauzeli planinu Raduša i time ugoržavali ranjenike i centralnu bolnicu. Tokom 2 marta 2 i 4 brigada su herojskom borbom razbile njemce i ovladale Viliæ Guma, Karaulicom i Orlovaèom.
3 mart- komandant NOV POJ J. B. Tito je na makljenu izdao nareðenje za opšti napad, u 15 sati, u tri napadne kolone.
Desna napadna kolona: komandant Koèa Popoviæ, sastav: 1 proleterska, 3 sandžaèka i 1 dalmatinska brigada, zadatak: ovladati Crnim vrhom i sprijeèiti odstupanje premaBugojnu.
Srednja napadna kolona: komandant Peka Dapèeviæ, sastav: 2 i 4 proleterska, 7 baniska i 2 bataljona 3 krajiške brigade i èeta tenkova podržana haubièkim divizionom. Zadatak: zauzeti Gornji Vakuf i vršiti gonjenje neprijatelja prema Bugojnu.
Lijeva napadna kolona, komandant Pavle Jakšiæ, sastav: 8 baniska i nepotpuna 3 krajiška brigada, zadatak: napada na selo Graèanica, sa ciljem spajanja sa 1 proleterskom, da sprijeèi povlaèenje i dolazak pojaèanja..
3 mart 15 sati- zapoèeo opšti napad...
1 proleterska je veæ do zore 4 marta izbila sjeverno od Gornjeg Vakufa. Na prostoru srednje napadne kolone voðen su borba prsa u prsa, ali 2 proleterska je uspjela da slomi otpor 717 divizije i grupe FOGL i izbila pred Gornji Vakuf. Lijeva napadna kolona nije uspjela da zatvori obruè oko njemaca. Njemci su se poèeli povlaèiti prema Bugojnu.
FORSIRANJE NERETVE I PRODOR U HERCEGOVINU
5 mart- Vrhovni komandant nareðuje pregrupisavanje snaga za pokret prema jugu od G. Vakufa ka Jablanici. 2 proleterska ojaèana sa 1 proleterskom brigadom, haubièkim divizijonom i èetom tenkova, dobila je zadatak da u èetiri ešalona forsira Neretvu, a zatim da krene pravcu Boraèkog jezera—Glavatièevo—Kalinovik i da razbije èetnike na pravcu kretanja. Lijevi bok prema Konjicu osiguravala je 3 udarna divizija, a desni bok 7 baniska divizija. Kao zaštitnica angažovana je 1 proleterska divizija.
6 mart- otpoèelo forsiranje Neretve preko inprovizovanog mosta. Prvo je prešla desetina od 12 boraca „grom desetina“ i uništila èetnièko uporište.
7 mart- veæi dio èetnièkih snaga uništen. 550 ubijenih.
14 i 15 mart- prebaèene posljednje brigade ( 3 krajiška, 3 sandžaèka i 3 dalmatinska) èime je završeno forsiranje Neretve.
17 mart- 10 hercegovaèka i 4 crnogorska brigada razbile grupaciju od 3.000 èetnika.
Bitka na Neretvi—poznata kao bitka za ranjenike, po humanosti, primjeni raznovrsnih dejstava i po izvoðenju manevara jedna je od najhumanijih ali i najsloženijih bitaka u NOR- u.
___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj
"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka
|
|
| 03-12-2011 19:05 |
|
|
|
  |
|
