Pred samim ciljem susretoh majku sa kcerkom kako veslaju camac.Zamoliše me za dozvolu da me fotografiraju...





... molbi sam im udovoljio. Za vas je i ova fotografija dovoljna ...





... cilj današnje etape se primakao ...








... smjestismo se na novosadskoj plaži Štrand, prelijepom mjestu na kojem Novosadani razviše razne sportske i kulturne aktivnosti...





Bivamo pocašceni sa najobilnijim jelom na dosadašnjem dijelu regate od izvora pa do Novog Sada.





Nakon vecere malo prošetasmo, a onda umorni zavukosmo se u šatore na spavanje. Tokom noci šator mi je obilazio cuvar cuvajuci me od miševa i zmija...

___________________________________________________________________

Danas ne idemo nigdje, ne plovi se. Slobodan je dan. Šta u biti znaci slobodan dan na regatama? Šta se radi toga dana i kako se "potroši" cjelodnevno vrijeme? ...

Ustadosmo ujutro kada je tko želio, ali obzirom da je sunce uprlo u šatore vrlo brzo smo se razbudili jer su se šatori pretvorili u plastenike. Temperatura se u njima dignula kao u tropima, a i puni su nam vlage od prošlih kišnih dana i noci, tako da se u šatoru osjecaš kao u tropima.





Nakon jutarnje higijenske procedure lagano se okupljamo u grupice, osvježimo se rakijicom, kavicom i doruckom, a onda brzo iznesemo sve stvari koje su mokre, da se osuše. Oni koji su duže na regati moraju još oprati rublje. Dotjerujemo i svoj izgled brijuci se ( na rijekama se ne brijem pa me to nije opterecivalo ), ako postoji mogucnost detaljnije se operemo, popravimo opremu koja se pokvarila ili se pocela kvariti, a onda kud koji mili moji.





Osobno sam malo obišao okolinu da snimim poneku fotografiju za svoju "arhivu", ali i da bih vidio šta se zbiva oko nas. Iznenadilo me koliko je mladih oba spola aktivno u pripremama za sportska nadmetanja. Po cijeli dan su se smjenjivale ekipe na raznoraznim treninzima na podrucju gdje smo kampovali. Za pohvalu koliko je mladih Novosadana obuhvaceno u sportskim aktivnostima.





A ucesnici regate okupili su se kako bi odali pomen i pocast poginulim sinu našega regataša iz Austrije. Taj nemili dogadaj nas je sve pogodio, ali nam ukazao da život tece i dok se regata odvija u svim svojim lošim i dobrim stranama.





Nakon što smo obavili jutarnje poslove nas nekoliko krenusmo obalom Dunava da malo obidemo Novi Sad i Petrovaradin koji nam tajanstveno izgleda onako preko rijeke na vrhu brda.

___________________________________________________________________

U tom cilju "forsirasmo" Dunav preko mosta. Na drugoj strani nas docekao Petrovaradin u svoj svojoj ljepoti i velicini. Najprije donji dio...





...zatim po stepenicama podosmo u gornji dio smješten u utvrdi ...





... a sa vrha je pucao prekrasan pogled na sve strane. Prema Novom Sadu ...





... starom, donjem dijelu Petrovaradina ....






... prema Dunavu koji tako mirno i idilicno lice pokazuje ...

___________________________________________________________________

Sa Petrovaradina bih vam mogao puno lijepih fotografija pokazati, ali to cu jednom drugom prilikom. Nakon razgledanja tvrdave vratismo se u centar Novoga Sada. Centar me uvijek oduševljava svojim prekrasnim uzgledom. Sada se još i renovirao, ali unatoc raskopanosti nije izgubio svoj jedinstveni šarm...





... cvjetni aranžmani u punoj rascvjetanosti još su ga više uljepšali ...








... kada se umorih, sjedoh do staroga nam znanca da se odmorim ...





U gradu kupismo lubenicu od 16,5 kg koju smo jedva po onoj vrucini donijeli u kamp. Brže smo je smazali nego što smo je nosili. Nakon rucka koji je svako za sebe pripremio ili se snašao u okolnim ugostiteljskim objektima, poceli smo se okupljati u grupice radi razgovora i druženja. Razmjenjivali smo i price i pricice a bilo nas je iz raznih država na okupu. Cak nam niti jezik nije bio problem. Zajednickim naporima svih nas uspjeli smo jedni druge prevoditi da svima bude jasno o cemu se prica. Price, samo da bi lakše tekle, uredno smo zalijevali i podmazivali dostupnim mazalima...





Još jucer, odmah po dolasku upoznah vlasnika i njegovu ekipu koja ima Dunavski rafting. Ponovo sam ih posjetio, a razgovori su tekli nesputano kao da se znamo barem sto godina. Sve se vrtjelo oko rijeka, plovedbe njima, ljudi koji se susrecu uz i na rijeci ...

Vlasnik, gospodin Aleksandar i njegova ekipa uspješno pružaju usluge raftinga i plovidbe po Dunavu i Tisi, ali za svoje klijente su u stanju mnogo toga pružiti kako bi im boravak na rijekama bio nezaboravan. Pogodili su u srž želja avanturista svojim asortimanom usluga.





Razgovarajuci malo sa jednim, malo sa drugim društvom nisam ni primjetio kada dode noc, a poslije i vrijeme za odmor. Dan odmora je zaista bio dan kada smo se malo odmorili, povratili dah i uhvatili snagu za nastavak puta...

___________________________________________________________________

Olimp

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

Prode i dan odmora. Jutro nam donese uobicajene aktivnosti oko sredivanja sebe, pospremanja opreme i sklapanja šatora te svih priprema za polazak. Stigne se u svemu tome malo zameziti, popiti rakijica i kava, popricati sa ostalim ucesnicima regate.

Nakon svega toga polazak. Usput se opraštam sa prijateljima, organizatorima raftinga i plovidbe na Dunavu. Cašica izvrsne rakijice od dunja za rastanak oplemeni okusom usnu šupljinu.





Petrovaradin nas promatra sa brda otkrivajuci sve svoje cari kada ga se sa rijeke promatra ...





... potom uz novosadski kej dalje ...








... pa ispod cestovnog mosta ...





... pored prelijepoga broda - restorana ...

___________________________________________________________________

... željeznickoga mosta ...





... i pomalo ostavismo Novi Sad iza sebe...





Nešto dalje uocih i prekrasnu marinu. Gotovo da je nisam niti primjetio onako uvucenu u dunavski rukavac.





Prolazimo i pored usidrenih teglenica i brodova ...





Vidjeh i jako devastiran brod. Nekada je zacijelo bio prekrasan. Zanimljivo bi mu bilo saznati prošlost. Šta ga je to zadesilo da je toliko devastiran, tko mu je vlasnik i da li ga namjerava prenamjeniti za nešta?





Lagano veslajuci "domogosmo" se otvorenoga Dunava i velikih prostranstava.

___________________________________________________________________

Susresmo i belu ladu. Ovoga puta nije pravila velike valove.





Hotel Dunav u Sremskim Karlovcima, mamio nas je u svoje prostore. Odolismo porivu da pristanemo osjecajuci još uvijek u ustima okus izvrsne rakijice od dunja.





Pored hotela sagradena je mala marina koja je bila prepuna camaca.





... vodeni put nas vodi dalje ....








Ploveci po Dunavu mogli smo gledati televizor. Svojim prisustvom pokazivao je stupanj naše kulture ocuvanja okoline i obzira prema njoj...

___________________________________________________________________

... vidjesmo i prekrasne plaže ...





Pogled niz rijeku nam presjece most kod Beške preko kojega se odvija saobracaj autoputa Beograd - Novi Sad. Postojanje dizalica na mostu oznacava da se nekakvi radovi na njemu odvijaju.





Vec je i podne prošlo, vrijeme da se negdje pronade miran kutak i dobra hrana. Sa ranijega putovanja znam da ovdje postoji mala gostionica sa prekrasnom terasom sa koje puca pogled na Dunav. Pri zadnjoj plovidbi ovim djelom Dunava, prije nekoliko godina, ovdje sam stigao gotovo u isto vrijeme kao sada. Jedino je dan bio puno topliji i jace osuncan. Pivce koje sam ovdje popio spasile su "moje motore" da ne zakuhaju. Vratile su mi radnu temperaturu.

I ovoga puta sam navratio ali da nešta pojedem.











Sa terase se i most dobro vidio. Tada vidjeh da se pored postojecega gradi novi most. Kada bude u funkciji razdvojice se postojeci promet tako da ce jednim mostom ici u jednom, a drugim mostom u drugom smjeru. Time ce auto-put izmedu Beograda i Novog Sada biti bez "uskih grla" na kojima je dolazilo do usporavanja prometa.

___________________________________________________________________

Hladovina na terasi je prirodna i cine ju sjenke dva razgranata stabla ...





... narucih riblju corbu koju mi donesoše. Bila je odlicna, ali kako kasnije cujem i jedino jelo koje nude. I nje je ubrzo nestalo...





... tako da, kada je pristigao kolega iz Slovacke, popismo pice i premjestismo se u restoran dvestotinjak metara dalje kako bi i on mogao rucati.





Restoran je veliki, ima živu muziku i kolega mi je bio zadovoljan kvalitetom jela. Meni je jelenko uslužen na dobroj temperaturnoj razini, tako da sam zatražio repete, tj. drugu bocu...





Nakon jela podosmo dalje ispod mosta. Od njega do vukovarske ade ima tacno 100 km uzvodno. Prošloga puta sam tu udaljenost preveslao za dan i pol.





Na pitomim obroncima Fruške gore smjestile se brojne vikendice i naselja. Sa vode puca prekrasan pogled na njih.

___________________________________________________________________

Susretoh i Radu kako zajednicki vesla u kanuu Novosadanina Janika. Svoj je kanu vezao za Janikin kanu i složno veslaju kako bi Janik uhvatio grif za veslanje kanua jednim veslom.






Smjenjuju se prelijepi prizori ...











... vidjesmo i lijepi brodic usidren malo dalje od obale...

___________________________________________________________________

Iduci dalje vidjesmo da se Radin kanu kojega su šlepali odvezao. Niti Rade, a niti Janik to nisu primjetili u žaru veslanja po nekakvim svojim taktu. Bespomocno je plovio nošen rijekom. Pokupio sam ga i privezao za svoj kanu te ga teglio za sobom. Poslije smo ih zafrkavali i ponudili im na prodaju kanu po cijeni dva piva. Kanu su preuzeli, ali ostaše dužni za neisplacenu cijenu. Iduce godine, na ime kamata dugovati ce cijeli sanduk, ali to ce biti posebna prica.








Veslajuci polako stigosmo i do Staroga Slankamena.








Cilj današnje etape je marina u Slankamenu.






Prodsmo pored restorana gdje sam jeo najbolju riblju corbu do sada ...

___________________________________________________________________

Na kraju pristasmo pored marine.





Postavismo logor u dvorištu i pored Bolnice, a nakon toga odoh na zasluženo pivce, kojim sam sebe pocastih.








... i ostali regataši se raskomotiše ...





Još nisam pošteno niti popio pivce kada me pozvaše na oficijelni docek u zgradu bolnice. Tu smo se okupili predstavnici iz svih zemalja koje ucestvuju na regati, poslušali rijeci dobrodošlice Ravnateljice bolnice, predstavnika Turisticke zajednice opcine Indija, doktorice koja je šef odjela u bolnici, a onda i mi njih pozdravismo. Dobismo i simbolicke poklone od njih na koje smo uzvratili svojim poklonima,





Popismo i zajednucku rakijicu od dunja, a onda podosmo na veceru.

___________________________________________________________________

Veceri nisam mogao prisustvovati jer me iznenadio LSI svojim dolaskom sa suprugom i prijateljima da me pozdrave.






Nakon malo cašcavanja i druženja u obližnjem restoranu pokazah im naš logor i život u njemu. Možda sam im i potakao kakve avantristicke želje. Tko ce ga znati. Nakon nekoga vremena odoše svojim putem. U kampu je nocno druženje pocinjalo bez rasvjete, onako u romanticnom mraku...





Promatrali smo orkestar mladih sviraca koji su tihom glazbom uljepšavali ugodaj zajednickog druženja...









Jelenka je bilo sasvim dovoljno za sve nas...

___________________________________________________________________

Atmosfera je opuštajuca, relaksirajuca, razgovori postaše malo glasniji kao i pjesma...





... sve dok ne dode jedna regatašica sva ljuta protestirati da od nas ne može spavati. Da je netko uz nju bio ne bi se tužila na naš glasan razgovor i glasnu muziku, a ovako ...

Nakon njenoga protesta prestala je muzika, zamro razgovor, a regataši se polako udaljili svatko prema svom šatoru (tako se kaže)...ipak je dobar dio noci bio pred nama...

___________________________________________________________________

Jedno standardno jutro na regati sa nestandardnim zbivanjima. Nocu je bjesnilo nevrijeme nad nama. Zalilo nas pošteno, nekima je vjetar otkrio šator (Radi) pa su se probudili u vodenom krevetu, neki su se pokrivali najlonom u šatoru (ja), a neki nisu dobili niti kapi kiše u svoj šator.





Prije nego se pospremismo i na put krenusmo, docekaše nas domacini iz Turisticke zajednice Indija sa vrucim burekima i jogurtom. Burek sa sirom mnoge iznenadi jer nigdje do sada na regati ne dobiše dorucak. A dorucak u Slankamenu je tradicionalan.





Kako bi nas uvjerio u ispravnost bureka i predsjednik TZ Indija raspalio je zajedno sa nama po bureku. Maltene su iskre frcale ispod zubi kako smo ga u slast grizli.





Malo se osvježih sa rakijicom kod novoga prijatelja sa kojime cu vjerojatno (tako je rekao) ploviti prema Ðerdapu iduce godine.





Nakon svega podosmo. Prvo kroz marinu ...





...pa prema "otvorenoj pucini" Dunava...

___________________________________________________________________

Vrijeme idealno za plovidbu, sunce nije upeklo, nema padavina, nije prevruce, nema neugodnoga vjetra. Divota.











Uživam u prizorima izdignute obale od Staroga Slankamena prema Surduku. Osjecam se kao da plovim u Arizoni...









... i ovdje ima izletnika i ljubitelja rijeke...

___________________________________________________________________

... gledam da plovim bliže obali kako bih snimio sadržajnije i jasnije fotografije obale ...








... oduševljen sam prizorima još više nego prvi puta kada sam ovuda plovio ...





... rijecni saobracaj tece po svojim voznim redu. Sve se osvrcem da li ce naici onaj Bugarski brod što prevozi cestovna vozila. Za njega se moram posebno pripremiti jer valja velike neugodne visoke valove. Srecom za sada ga nema...

___________________________________________________________________

... puna pažnja mi je i dalje usmjerena prema obali i scenama koje promicu na njoj...











... prelijepo i nestvarno ...

___________________________________________________________________

... namjerno sam polako plovio i uživao u prizorima obale. Kada prodeo Surduk uplovih u veliku krivinu. Ovdje se Dunav širi i dobija veci broj Ada. Prodoh i pored Ade gdje sam prije par godina nocio sa alasima iz Beograda i Zemuna. Ocekivao sam da cu ih možda i ovoga puta sresti, ali nisam ih vidio.








Vec sam pomalo ožednio. U daljini spazih kiosk na splavi i ponadah se da je to možda nekakav kiosk u funkciji i da imaju pivce. Pridoh bliže. Kiosk je ali nije u funkciji kakvu sam ocekivao. Od te spoznaje postadoh još žedniji.





Na adama se odvija velika živost. Pune su izletnika, rijekoplovaca mada im vrijeme i vodostaj Dunava ove godine baš ne idu na ruku. No tko voli prirodu ne želi nju mjenjati, vec se sam prilagodava njoj.

___________________________________________________________________