5 dio

U toku prvih mjesec dana, bila je citava frka kroz kucu...I to se smirilo tako da smo imali neki mir i red.. Poneko bi dosao, ali je to bilo trpeljivo u odnosu na prije. Najdraze nam je bilo kada je Zlatko dolazio. Znao bi sa vrata reci "Evo Kuma. Je li dirao iko moje kumce da ga odmah bijem?"... Svi smo se znali smijati a i mali Zlatko mada nije razumio sta Kum govori...Zavolio je Kuma i uvijek bi se obradovao kada bi dosao. Nikad nije dosao a da nije donio neku igracku... Imali smo mali milion igracaka ali je on uvijek nasao neku koju nije beba imala...
"Jedva cekam da malo porastes , pa da idemo zenske gonjat"..rece Zlatko . Svi smo se smijali osim punice i kada smo vidili njen " umiljati" pogled odmah nam je prestalo biti smijesno...Kao sa je imala dva mitraljeza umjesto ociju...
Stigla je jesen...Listovi su poceli opadati i malo je zahladnilo. Odmah se punac usplahirio i gledao po citavoj kuci da negdje slucajno ne struji hladan zrak i da se beba ne nahladi. Dosla su dva momka i svaki milimetar kuce su pregledali i mjerili temperaturu. Malo du dihtovali prozore i vrata a narocito ulazna. Sutra eto opet te dvojice sa jednim vratima. "Sta ce vam ta vrata?"..upita punica.. "Gazda nam je rekao da montiramo sa unutrasnje strane tako da nema vjetra niti hladnog zraka kada se otvore. Vidim da nista nije razumjela ali je slegla ramenima jer je njoj, kao i vecini zena, tehnika i muska razmisljanja "spansko selo" kao smo mi znali reci.. Ali, kada su montirali druga vrata, priznala je da je pametno rjesenje i da "Deda" ima pravo...
Beba je napredovala svakim danom...Uvijek je neko bio tu iz firme a narocito vikendom. "Smeta li vam ako dodjemo cesce?":: bilo je cesto pitanje na koje je moja punica uvijek odgovarala :"Jadna je kuca gdje gosti ne dolaze. samo vi dodjite kad hocete. Ne smetate...".
Sve je bilo pod "kontrolom" a punac se narocito trudio da sta ne fali. Nije ni nas direktor-kum zaostajao puno...Cesto bi dolazio ali bi svaki dan zvao da pita da sto ne fali. "Saljem sofera da donese ako sta fali"...govorio je. Miki i punici je bilo to jako drago...
Jednom , kad smo sjedili samo nas troje jer je punac radio malo duze, upitah Miku i punicu..
"Nesto bi pitao ali ne bi htio da se naljutite"..poceo sam polako.. "Pitaj zete"..odgovori punica. "Nije moja stvar ali sam cuo da punac ima brata sa kojim ne razgovara. Bi li bio red da ga obavijestite da je Mika rodila"...rekoh u cugu..
Njih dvije su se pogledale... To je sve trajalo sve 4-5 sekunda ali se meni ucinilo da je vjecnost. "Pa zete, mi ne bi da idemo njemu iza ledja..Ako deda bude htio da javi bratu, javice mu."..zavrsi punica i to je znacilo da sam dobio odgovor i nema vise pitanja.
Dani su polako isli...Gledali smo svaki fin vikend da rostiljamo i skupimo raju a naravno i Kuma. Desetak dana poslije mog pitanja, sjede Mika pored mene i pogleda me u oci...¨
"E ovako..Kao prvo, ja ti nisam nista rekla. Kada je moj tata htio da otvori firmu, falilo mu je para a banka nije dala jer je vec uzeo kredit. Njegov brat je tada vec imao advokaturu i imao je para koliko je trebalo tati da otvori. Tata ga je pitao a on nije htio dati pozajmicu. Od tada njih dvojica ne razgovaraju niti mi tu temu pocinjemo. Jasno?"...pogleda me Mika istim ocima kao i njena majka..
"Kristalno jasno "--odgovorih. Mika je ustala i krenula prema kuhinji. Time je svaki razgovor o toj temi zavrsen i za mene.
Zivot je nastavio dalje...Beba je bila veca , zivlja...poceo je i da puzi po podu..Sve su sklanjali sto je tvrdo ili da bi se on mogao povrijediti... Punica je pocela pomalo da radi jer je Zlatko bio veci.. Mika je imala pune ruke posla ali je sve mogla da stigne. Ponekad bi nas iznenadila i docekala sa ruckom... Sve je bilo harmonicno..:Zima je dosla i pao je prvi snijeg. Ja sam kupio sanke i namjestio stolicu za bebe na sanke. Sjeli smo Zlatka... Mahao je rukama od dragosti, cikao i gledao sa uzarenim ocima i rumenim licem... Proslo je nekoliko dana i beba se malo nahladila... Alarmno stanje u kuci...Zlatko salje sofera po doktora i doktor dolazi kuci privatno... "Sve je ovo normalno..:Nema problema"...rece doktor..Lako je to reci ali kada je Zlatko u pitanju, to ne vazi. Kupili smo sve sto bebe uzimaju kada su nahladjene...Pola apoteke je doneseno "za svaki slucaj"...
Zima je proletila brzo... Stigao je mart i sunce je ugrijalo...Snijeg se polako poceo topiti i drveca su pokazivala prve znakove proljeca. Mogli smo setati sa bebom i sve je bilo ljepse nego zimi.
Pocetkom maja, dodje Zlatko da vidi "kumce". Dolazio je cesto ali ovaj put je htio da razgovaramo. "Za 2 mjeseca puni beba 1 god. Kako cemo napraviti festu za rodjendan ?". .upitao nas je .. "Nismo o tome razmisljali...Sta ti mislis Kume?"..rece Mika.
"Mogu li ja to preuzeti na sebe...Ovdje cemo u dvoristu kod vas ali vi se ne trebate muciti ni oko cega. Ok?"..pogleda nas kum.. "Dobro"..odgovorismo svi u glas... On je bio veoma sposoban organizator a imao je i mocne prijatelje tako da smo bili sigurni da ce to biti sve u redu. Desetak dana prije, punac je razglasio komsijama da ce se slaviti rodjendan i da su svi pozvani. "Javite i drugim komsijama"..rece punac. Jedan njegov komsija rece puncu :" Imamo i novog komsiju na kraju ulice..Hocu li i njega pozvati?"...upita komsija.. "Naravno"..odgovori punac. "Dodjite najdalje do podne"...rece punac masuci komsijama. Rodjendan se priblizavao ali Zlatko nista ne govori... "Sve je u redu..Nemojte se brinuti"..samo bi odgovorio..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 12-18-2012 u 23:14.

6 dio

Dan prije rodjendana...Nista se ne desava. Malo smo se prepali ali smo bili sigurni da Zlatko zna sta radi.. Noc prije rodjendana, oka nismo sklopili... Sutra ujutro , tacno u 7.oo , dosla su 2 kamiona . Poceli su istovarati stolove, stolice, suncobrane, nakve igracke, razglas, rostilj i svasta nesto. Mi smo samo gledali kroz prozor..Kamioni su nas probudili pa smo otisli u kuhinju da pijemo kafu. Oko 8 smo izasli u dvoriste... Sve je bilo postavljeno, sredjeno i spremno. Tu je bio i escajg, tanjiri, salvete velike posude, salata,kamara kifla i lepina, sokovi u velikom buretu sa vodom...Sve...
Eto Zlatka oko 8.15.. Smije se... "Moze ovako?"..upita punca. "Moze ..super."rece punac.
"Kasnije dolaze kuhari , konobari, meso i musika...Odoh pa se vidimo u 1o sati"..mahnuo je i otisao. Malo prije 10 sati je rostilj zapaljen, konobari postavili sve stolove, pice se hladi, ziva muzika je tu i polako svira...Pocele su komsije dolaziti...Bilo je i raje iz firme...Oko 11 sati su svi tu bili. Zlatko se igrao sa kumcetom..Donio mu je igracaka da nema mjesta u kuci ni za jednu.. Punac je bio veseo i drzao Zlatka u naramku...Sjedili smo skupa kad odjednom punac zagalami...:"Sta on radi ovdje".. Pogledali smo prema covjeku koji je isao prema njemu. Odmah sam shvatio da mu je to brat a i po izgledu su slicni.
"Komsije mi rekose da si me pozvao burazeru"..rece pridoslica.. "Nisam , lazu"..odgovori punac. "Ja sam kupio kucu na kraju ulice i oni su te posebno pitali za mene. Sjecas li se ?"..rece mu brat.
"Sjecam ali nisam znao da si ti kupio kucu"..odgovori punac ljutito.
Situacija je bila naelektrisana do maksimuma i prijetilo je da rodjendan predje u svadju izmedju dva brata. Kao i obicno, tu je punica zvana IFOR i razdvoji njih dvojicu..Poslala je jednog na drugi kraj tako da se ne vide. Sjela je pored punca i nesto mu govorila... Iz pocetka je bio ljut i mahao rukama ali se smirio i poceo klimati glavom.. Meni nije djavo dao mira, pa sam otisao do njegovog brata...
"Ja sam Mikin muz..".. prestavio sam se... "Ja sam Bato...brat od onog tvrdoglavog magareta a tvog punca"..rece Bato. Nasmijali smo se obojica... Malo smo pricali o meni i Miki pa o malom Zlatku...Teme za razgovor su polako nestajale... Pili smo po pivu i gledali raju kako se veseli.. "Morao sam doci iako sam znao da ce biti problema. Miku volim kao svoje dijete a i onaj kenjac mi je drag.. To mi je stariji brat , zato sam i dosao"...rece Bato kratko izmedju gutljaja.. Pili smo samo da bi manje pricali i imali razloga jer smo pili i usta su bila puna... Ali, nismo pili svaki tren tako da smo obojica razmisljali sta sada ??
"Sigurno se pitas sto ne razgovaramo nas dvojica ,a dva brata?".. rece Bato...
"Pa...malo sam nacuo da je pitao za pozajmicu od tebe ali nije dobio pa je uzeo u banke. Zato je ljut"...rekoh.. Bato se nasmija... "Tacno je da me pitao. Tacno je i da sam rekao da mu ne mogu pozajmiti. Ali nisam rekao da ni ja nemam toliko para a on je mislio da imam milione. Nisam mu uspio ni objasniti, izasao je kao povampiren i zalupio vrata. Zvao sam ga da mu objasnim ali mi je rekao da sam mrtav za njega i da ga vise ne zovem. Pokusao sam par puta kasnije ali nije htio sa mnom da razgovara"...izjada se Bato...
Taman sam pokusao da nesto pitam , kad Bato opet progovori... : Ja sam saznao u kojoj je banci dobio negativan odgovor pa sam otisao kod tog direktora banke i potpisao se kao zirant za njegov kredit. Zato je i dobio kredit i otvorio firmu.On to nikad nije saznao jer je tvrdoglav. Ja ga volim jer je moj brat i trazim samo da me saslusa 5 min.Nas dvojica smo jedini ostali od cijele familije."...rece Bato...Pogledao sam ga i vidio mu suze u ocima...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 12-18-2012 u 23:17.

7 dio

Taman sam htio nesto pitati Batu,kad se oglasi glasna Policijska sirena i sve glasnije jer se priblizavala. Ugledali smo auto firme u kojem se vozi Zlatko a iza njega Policijsko auto sa upaljenim rotacionim svjetlima a iza Policije je isao kamion i na kamionu je igrao klovn sa nekoliko malih kerova. Kada su djeca to vidila, nastala je opsta frka i vriska... Kako se Zlatko izvukao sa feste , niko to ne zna .. Stalo je auto firme i izasao je klovn iz auta. Jedva smo prepoznali Zlatka..
Mika je bila presretna a i mali Zlatko je bio prvo isprepadan od sirene ali kad je vidio klovna, poceo se smijati i mahati rucicama.. Imao je sliku klovna u sobi pa ga je odmah prepoznao.
Nastala je opsta gungula...Dosao je i mali kamion sa sladoledom pa se uhvatila kolona djece a boga mi i odraslih.. U toj citavoj frci, prisao sam puncu...Bio je veseo i presretan.. "Kako je dedo?"..upitah... "Fino...super organizovano"..rece punac. "Mozemo li po jednu pivu nas dvojica?"..upitah punca. "Zete , sa tobom u svaka doba"..odgovori punac.
Otisao sam i donio dvije pive..Nazdravili smo.. "Mogu li ti nesto reci ali da me prvo saslusas pa da onda nesto kazes? Obecaj mi ."..iskoristih priliku jer je bio veseo i bio je rodjendan pa nije smio nista reci.. Klimnuo je glavom.. Polako sam poceo pricati o svemu sto smo Bato i ja pricali i na kraju dovrsio da je on bio njegov zirant a da to nije znao. Nije punac progovorio ni jednu rijec. Slusao me je kako je i obecao samo je sageo glavu i gledao u casu pive.
"Je li to sve istina zete?"...upita me punac sa suzama u ocima... "Voli li me moj brat ?...upita.
"Voli te puno kao starijeg brata i jedini ste ostali u familiji. Nije fer da ne govorite pogotovu sada kad ste i komsije...
Pogledao je u pravcu Bate...Bato je sjedio na klupi i gledao u svoju casu... Bio je tuzan.. Punac je ustao i krenuo prema Bati.. Kada mu je prisao, Bato je ustao ... Progovorili su par rijeci i zagrlili se bratski. Obojica su zaboravili da imaju po casu u rukama pa su se "okupali" obojica. Poceli su se smijati a i raja oko njih se smijala.. Dosli su obojica do mene i sjeli.. "Zete, hvala ti sto si mi rekao za mog brata. I meni je bilo tesko u dusi ali ja, kenjac, nisam htio popustiti jer sam mislio da mi nije htio namjerno dati pozajmicu a imao je puno para. Nisam znao da je i on digao kredit...Hvala zete."..rece mi punac i zagrli me. Bato me je zagrlio i rece "Velika hvala i od mene ...zete. I moj si zet."..nasmija se...
Punica je bila u kuci , pa oko Mike i odjednom se stvorila pored nas... Zbunjeno je gledala u njih dvojicu kako se grle i pricaju pa pogleda u mene upitno. "Objasnicu kasnije"..rekoh punici. Bilo joj je drago u svakom slucaju. U to dodje Mika sa malim Zlatkom...Vidila je da se njih dvojica grle i pricaju pa joj nije bilo jasno..."Objasnice nam zet kasnije"..rece punica Miki. Mika je klimnula glavom u znak odobravanja. Pokazao sam na Batu i rekao da mu odnese bebu da vidi... Mika je prisla Bati i ponudila ga da uzme bebu u naramak... Bato se istopio od dragosti...Suze su lile i puncu i Bati ... Suze radosnice... Izmakli smo se malo da njih trojica "muskih" malo razgovaraju..
Torta je bila na mjestu i ocekivao se slavljenik da puhne u svijecu... Namjestili su stolicu i cekali. Bato je donio malog Zlatka i smjestio ga u stolicu. Puhnuo je u svijecu i svi su skoro u glas "Sretan rodjendan" rekli.
Mika i ja smo pripremili jednu kesicu i makaze jer je bio obicaj da se otkine komad kose kumceta i da Kumu kao poklon. Pozvali smo Kuma da dodje....Skinuo je klovnovsko odijelo ali je i dalje bio malo namazan po licu.
"Sta je sad? Problem neki?"..upita Zlatko... "Jeste Kume...Trebas nam"..rece Mika.
Stvorio se u sekundi pored nas..Upitno je gledao sta je to problem ??
Mika je uzela makaze, otkinula komad kose malog Zlatka, napisala na kesici datum , mjesto i cija je kosa i pruzila Kumu.
"Obicaj je da Kum dobije komad kose kao uspomenu na kumcetov prvi rodjendan "..rece Mika..
Tek tada se Zlatko raskrivio i poceo plakati... Suze su lile a sa njima i boja sa lica... "Kume nemoj plakati, rastra ti se maskara"...rece Mika seretski..
Zagrlio nas je oboje i uzeo kesicu sa kosom...Poljubio je malog Zlatka a i nas... Dosla je punica, a odmah iza nje punac i Bato... Idila koju covjek moze samo sanjati i pozeliti.
Cijeli dan je bila frka i trka. Kasno popodne su dosla opet dva kamiona, pokupili sve stolove, stolice i do zadnjeg papirica. Poslije njih je ostao travnjak kakav je i bio prije njih. Zahvalili smo svima sto su dosli na rodjendan, donijeli kamaru poklona a najvise nasem Kumu Zlatku na fenomenalno odradjenom poslu oko rodjendana.
Kada smo ostali sami, Bato je htio da ide ali ga punac zaustavi... "Kuda ti ?..rece punac.
"Pa kuci svojoj"..rece Bato.. "Sjedi, imamo puno nas dvojica pricati. I ovo je tvoja kuca"..rece punac... Bati bi drago pa je opet zagrlio brata po ko zna koji put... Sjeli su u cosu, uzeli po pice i naprdivali.. Mi smo sjeli na drugu stranu da ime ne smetamo...Objasnio sam punici i Miki kako je doslo do nesporazuma oko pozajmice i da je sada sve rijeseno.
Kasnije, navecer, punica je napravila veceru i svi smo sjeli da jedemo, ovaj put sa jos jednim clanom porodice...Batom.
"Ovo ce nam biti praksa..."..rece punac. "Uvijek si dobrodosao u ovu kucu burazeru"..rece na kraju. Svadjali su se i nisu razgovarali a mislili su drugacije. Volili su se kao braca mada tako nije izgledalo. Ipak, na kraju su rekli jedan drugom da je sve u redu i da se vole kao braca.. Treba to reci jer niko ne moze citati misli..
Svima nam je bilo drago da su se dva brata pomirila i da je sada sve u redu.
Zivot ide dalje...Dani, mjeseci prolaze... Ispred nas je svjetla buducnost, mozda uskoro jos jedna beba...Ko zna...
Ne zaboravite jednu stvar... Cesto, svaki dan recite svojim najmilijim koliko ih volite, pomilujte svoje dijete, poljubite ga i recite "zlato moje, znas li koliko te ja volim?" ..Radite to dok imate priliku...Kada dodje smrtni cas, ta prilika je nestala zauvijek... Nikad ne mozete reci dovoljno koliko nekog volite..Iskoristite svaku priliku..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 5, zadnji put od strane Ricina dana 12-18-2012 u 23:23.

Gotova prica

Evo gotovo je... Sretan zavrsetak price. Prica je izmisljena, situacije izmisljene , imena izmisljena ali se nadam da vam se bar malo svidila prica...Treba nam nekad i fina prica sa sretnim krajem da bi mogli savladati ova teska vremena puna gorcine i borbe za bolje sutra...Zelim vam svima sve najbolje u zivotu...

Vas Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 12-17-2012 u 13:50.

Svaka chast .

X

Hvala "rodjak"..Nadam se da je zdravlje bolje.... Pozdrav sa ove strane bare..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Uvijek se vracam ovim stranicama ...divno za dusu razgaliti, utonuti u proslost i ljepotu..

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

..

Bice opet Djemila samo da malo uhvatim inspiracije a i vremena... Pozdrav generaciji ...

Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Tebi takodje lijep pozdrav ,generacijo

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Nena Abida

Kao mlada dosla je iz rodnog Trebinja u Mostar...Bilo je to odmah iza 1 Sv. rata...Muhadzer(izbjeglica) , kao i mnogi sto su dosli "trbuhom za kruhom" ...Rodjena kao Begovic u lijepom Trebinju... Upoznala je Mostarskog trgovca i udala se...Tri kcerke i jedan sin i to sve do 2 sv. rata...Igrom slucaja, jedna kcerka ,Fatima,se utopila u divljoj Neretvi ... To je ostavilo dubok trag u dusi...Nije nikad o tome pricala..
Dodje 2 sv. rat...Problemi i glad... Muza joj odvedose Ustase 1944 u logor "Stara Gradiska" i tamo zaklase kao i vecinu logorasa... Bio je partizan i skojevac..Ima njegova ploca na Partizanskom groblju u Mostaru.. Poslije rata je zivila u skromnoj kuci kod "Torle brice" u Husrefovica sokaku... Uvijek obucena u dimije, cista i uredna.. Nosila je dimije sve do svoje smrti.. Nije se stidila izaci mada tada, 60-70 godina u Mostaru, skoro niko nije nosio dimije javno.. Ters od sebe , ponosna i postena je bila nena Abida.. Trosna kuca ali uvijek cista i mirisljava od nafajiza.. Uvijek je pravila hranu u kalajisanim sahanima (bakar pa kalaj na kraju) a imala je i dagaru...Sporet stari na drva nije dala da se iznosi iako je ljeti bilo gore nego u sauni.. Klanjala je nena Abida 5 vakata i 6 u Ramadanu.Nije imala vodu u kuci nego u avliji pa je abdest uzimala u avliji bilo ljeto ili zima,kisa ili sunce....Betonsko korito samo sa hladnom Radoboljom... Bila je mila i pricljiva sa onima koji su joj dragi..Veoma je poznavala ljude i poslije nekoliko minuta bi rekla skoro sve o tebi iako bi te srela prvi put... Dolazio sam kod nene Abide cesto..Slusao sam njene price "kako je sve nekad bolje bilo" i upijao kao spuzva svaku rijec...Znala me je pomilovati po glavi i u njenim plavim ocima se vidilo da nije foliranje to sto radi... Oni koji joj nisu bili dragi, primjetili bi odmah po njenom ostrom i odbojnom ponasanju "da nisu dobro dosli i da je vakat da idu"... Uvijek je kupovala cumur i drva u ljeto.. Na pitanje sto to radi u ljeto , odgovorila bi :"Jeftinije je i nije hladno...Lakse unositi.." Uvijek bi mi rekla kada bi trebalo nabaviti cumur :"Nenino zlato...mozes li mi naruciti cumur i drva?".. Rado sam to radio jer je zracila nekom toplotom i jednostavnoscu i kada bi trazila malo teze stvari a ne ovo...naruciti cumur. Uradio bi to bez prigovora jer sam znao da ce me cekati "kahva iz ibrika i lokum" kod nene Abide kad dodjem sa potvrdom da je naruceno..
Sama atmosfera u kuci je bila nekako smirujuca i bez napetosti...Ponekad, kad udjete u neciju kucu, osjetite napetost, zlo ili jednostavno nesto netrpeljivo u zraku iako je mozda top moderno opremljena... Znala bi nena Abida reci :"Svaka kuca ima dusu i prenosi se na kucu aura od onih sto tu stanuju...Ako akrepi zive u kuci, moze biti najljepsa na svijetu, nikakva je i lose se osjecas u toj kuci..:". Cesto sam razmisljao kako kuca moze primiti osobine njih sto tu zive , ali nisam tada mogao skontati... "Upamti sine jednu stvar...Hak se vraca i u tudjem malu nema mala"..znala je cesto reci...Nisam odmah skontao te rijeci ali kasnije....Imala je pravo nena Abida. Jednom mi rece "Radi posteno , otvorena srca i nemoj povrijedjivati ljude..Sve se vraca...Bacis niz vodu a dodje uz vodu"..rece nena Abida. Dugo sam razmisljao o tim rijecima ali mi je najteze bilo ono "Bacis niz vodu a dodje uz vodu?"...Nidze logike ali ima nesto u toj recenici... Trebalo mi je 20 godina da to vidim i na djelu...Nije bilo masine za pranje vesa, nije bilo tople vode i kade sa "mjehuricima", nije bilo LCD TV ... Imala je betonsko korito u avliji i tu je prala sude sa pepelom i vodom... Ves je prala u betonskom koritu u avliji, kao i sude, ali sa velikim sapunom za pranje...Nema "Fax-a , Ariela i sl. novotarija...). Zimi je susila ves u ganjku jer je bilo toplo.. Evo slike "u radnoj pozi" poslije pranja vesa....

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 6, zadnji put od strane Ricina dana 05-02-2013 u 20:45.

Nena Abida 2

Cesto bi je zatekao da klanja... Usao bi polako i sjeo da ne smetam... Kada bi zavrsila, prisla bi mi i poljubila me... "Hocemo li se sabrati?"...bilo je cesto pitanje nene Abide... Klimnuo bi u znak odobravanja... Ustao bi, uzeo "contu" pa u avliju po vodu.. Brzo bi voda prokuhala na sis sporetu i mali kahveni ibrik bi vec bio spreman. Zalila bi vodom kahvu , promijesala malom aluminijskom kasikom i spustila na sporet... Nije pustala drske jer se kajmak odjednom podigne i moze pokipiti... Kada bi se kajmak podigao, odmaknula bi dzezvu sa sporeta i na onoj hladnijoj strani udarila bi sa dzezvom 2-3 puta lagano po sporetu da se kahva slegne...Onda bi dosula vode i stavila na hastal ispred nas. U maloj dzezvi bi ugrijala mlijeko i izvadila bi refuzu secer u kocki...
Kada je sve bilo na hastalu, sjela bi i rekla "E sad mozemo da se saberemo"... Osmijeh jedne starice napacenog lica i svijetlo plave oci su davale znak da je ona prosla "sito i reseto" i da sada hoce da malo uziva... Koristila je duhan iz "kosulje" i cat 22... Probala je cat 11 ali brzo gori, kaze. Ta ceremonija motanja cigara me je uvijeh fascinirala.. Sve stoji na hastalu...Prvo izvadi cat , stavi ga izmedju palca i kaziprsta lijeve ruke a rupu napravi kaziprstom desne ruke... Tada se malo divani i onda uzme malo duhana...Otrese se da ona krdza otpadne pa se fino rasporedi u catu koji je u lijevoj ruci. Malo se izravna sa obe ruke i polako rola naprijed-nazad da se izravna debljina cigare. Onda se obali jezikom i cigara je gotova. Sad se ocekuje da se pripali ali ne...Cigara se stavi na hastal pa opet koja rijec uz kahvu... Nakon jednog dobrog "srka" kahve, uzme cigaru , stavi u usta i polako upali sa fajercakom. Cijela soba se usmrdi benzinom iz fajercaka..Povuce koji dim uzivajuci u svakom potezu... Na pitanje : Zasto ne napravi 3-4 cigare odjednom da se ne muci svaki put, nena bi mi odgovorila...: To je ceremonija i ceif...Nigdje mi se ne zuri i hocu da uzivam...
"Mozes li mi pomoci nesto?"...upitala je jednom.. "Mogu neno, reci..."..jedva sam docekao da joj nesto treba.. "Imas li dje one olovne cijevi sto vodoinstalateri koriste za odvod u kanalizaciju ? .. upita nena Abida. "Nemam ali cu naci. Sto ti treba?"..upitah. Srknula bi malo kahve pa nastavila.. ."Treba mi isjeci na male komadice...To koristim kad stravu salijevam narodu.".. odgovori nena. "Nema problema....naci cu "..rekoh neni Abidi. Potrazio sam cijev kuci i nadjoh jednu u podrumu... Uzeo sam sjekiru i iskidao olovnu cijev na komadice.. Bio sam u goloj vodi jer je bilo ljeto ali je to za nenu Abidu i treba da se uradi.. Sve sam stavio u kesu i planirao odnijeti sutra neni Abidi...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 05-02-2013 u 20:48.

Lijepo i vrlo upeèatljivo. Sa velikim zadovoljstvom proèitam ono što napišeš Rièina.

..

Hvala bijelilabude...Prica je istinita i rijec je o mojoj rah. neni Abidi koja je stvarno zivila u sokaku kod Torle brice...Umrla je 1978 god...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Nena Abida 3

Nisam mogao oka sklopiti... Jedva sam cekao kad ce svanuti pa da odem u skolu a poslije, direkt do nene Abide. Imala je neku carobnu moc sto majke nemaju...Plijenila je dobrotom i oprostom koji boli...Oprost koji boli je kada joj nesto nazao ucinis, namjerno, a ona ti oprosti i jos te pohvali. Taj nacin ima puno veci efekat nego da se neko kazni. Gledao sam da u svakom mom pokretu, svakoj mojoj rijeci ili gestu ne bude ni najmanji pokusaj da neni nesto naudim ili reknem ruzno jer bi se osjecao jadno i bijedno pored njene moci i snage koju nije nikad pokazivala ali sam je ja osjecao. Dosao sam kuci iz skole...Malo pojeo i poceo da se oblacim. "Dje ces odmah ?".. cuo sam glas moje majke Emine.. "Odoh do nene"..rekoh... Nije se bunila..."Poselami je od mene"..rece moja majka. "Hocu, alejkumusellam"..odgovorih.. Nasa kuca je bila preko puta Neretve i gledala je u Husrefovica sokak... Nekoliko minuta i ja sam bio na vratima kuce...Vrata su uvijek bila otvorena samo nisu navecer. Mala metalna steka je otvarala vrata...Usao sam i vidio kroz prozor da nena Abida spava. Jela je i legla malo.. Usao sam tiho da je ne probudim...To je bio prvi put da vidim nenu kako spava.. Lezala je na lijevoj strani i podmitila ruku pod glavu... Gledao sam njeno izborano lice i svaka bora je sigurno imala svoju pricu.. Pitao sam se kako je to bilo 20-tih , 30-tih godina... Kako je bilo ziviti u tom Mostaru... Ponekad bi mi pricala o tome.. Danasnja Fejiceva nije imala asfalt...Prolazili su konji i kola...Prasine do neba pa bi ponekad naisla kola sa konjima i par buradi sa vodom pa bi malo polijevali ne bi li prasina se malo slegla...Onaj ko je imao bijelo na sebi, ograjiso je... Ne bi bilo vise bijelo do Tepe.. Nasao sam i jednu sjekiru u kuci pa sam nene pitao :" Sto ovo pise "Dokic-Bilic-Pesko"..na sjekiri ? nasmijala se..."To je sine bila radnja, gvozdjara, davno i tu sam kupila sjekiru..Te radnje nema vise"...rece nena.
To mi je sve prolazilo kroz glavu dok sam gledao nenu kako slatko spava... Izvukao sam se ponovo polako i istresao one komade olova u betonsko korito sa namjerom da ih operem. Sve sam oprao i ostavio na suncu da se osusi...Taman sam zavrsio kad sam cuo kucanje po dzamu iza mene... Okrenuo sam se i vidio da se nena Abida probudila. Mahnula mi je rukom da udjem.. "Sta to radis ? Ozepces ne daj boze"..rece sa ljutitim glasom ali lice nije bilo uskladjeno toj ljutnji jer se osmjehivala... Znao sam da se sali...
"Vakat za sabiranje ?"..pogleda u mene nena upitno. "Jasta neno, odavno bio.".rekoh neni. I opet ista ceremonija ...Ja sa contom da donesem vodu iz avlije, nena ibrik i jakom samljevenu kahvu a u mali kahveni malo mlijeka sa Mazoljica sto joj kona Dzemka svaki dan donese.
Kao po pravilu, ne progovaramo ni rijec dok kahva ne bude na hastalu... Pitao sam jednom :" Sto neno ne das da se prica prije nego sve bude na hastalu ?"...bilo je moje pitanje.. Nasmijala se seretski... "Ima i za to razlog sine... Ako se prica dok se kahva pravi , dolaze Ibilisi (sejtani) a ja to necu. Zato se ne prica ni za sofrom."..odgovori nena Abida.. Malo sam razmisljao i ima nekog smisla..
"Kahva se pije u miru i ceifi...Mozes se zagrcnuti ili proliti po sebi i opeksiniti a to je haram..".. dovrsi nena. Svaka joj je imala svoje...Sve logicno i ispravno... Kada smo zavrsili kahvu, pokupi sude "Ehamdulila".. govoreci. Nikad nije dala da ja to uradim. "To je zenski poso"..znala je reci. Donio sam olovo iz avlije...Gledala je i slagala u kutiju..."Valja li neno ?"..upitah. "Zlato nenino...Sve po arsinu...Taman tako..". odgovorila je. Bilo mi je drago i sav sam "cvjeto" od radosti.. Otisao sam u drugi kraj kuce i iscjepao malo drva i cumura ( cumur je bio u vecim komadima) da ima nena koji dan. Donio bi u sobu i slozio pored sporeta. Sav garav i prljav, oprao bi se u avliji i vratio u sobu.Nena bi me cekala sa peskirom..
Nena me gledala upitno i kao da je htjela nesto da kaze... "Ima li jos nesto neno da ti treba ?"..pitao sam moju nenu Abidu. "Nema zlato nenino...Kad si mi ti tu , sve imam.."..rece i pomilova me njezno po kosi.. Jos sam malo smo muhabetili i ja se vec spremao da idem jer ce uskoro nena klanjati aksam... "Neno odoh...Imam malo uciti i napisati zadacu...Docu opet sutra ili prekosutra... Alahu na amanet neno"..rekoh izlazeci.. "Alahu na amanet sine..Neka te svi Meleci prate u zivotu. Od mene i od boga ti zdravlje za sve. Halali mi."..rece nena... "Nemam ti sta halaliti moja neno. To sto radim je moj amel i niko me ne prisiljava."...rekoh izlazeci. Svaki put bi zastao na topraku sobe i pogledao u njene plave tuzne oci.. Te oci su imale svasta da kazu ali nisu htjele..To ce odnijeti u mezar. Cesto bi znao stati na izlasku iz sokaka i gledati koji filmovi igraju u Kino Zvijezdi ili Partizanu.. Onda lagano pored Torle brice..."Jesi li to bio kod nene ?"..bilo bi ponekad pitanje bricino...Dalje do musale pa preko mosta do Ricine... Svaki put , kada sam se vracao kuci, razmisljao sam o rijecima nene Abide , o njenim postupcima i o tome kako za sve ima logicno objasnjenje i pored toga sto su te stvari , ponekad, veoma jednostavne i nije potrebno objasnjenje.
"Tevba moze sine u toku zivota ali nikako pred berzeh ili tabut .Tada je kasno.Sve se upisuje u Kabul.."..odzvanjale su mi rijeci nene Abide..
Ja mlad, pun snage i vjerovanja da niko osim mene nije dovoljno jak, pametan i mudar... Ipak poslije svake posjete mojoj neni, osjetim da nisam bas takav jer ima i mudrijih i pametnijih od mene. Svaki njen pokret je proracunat i svaka rijec je mudra...Nije puno govorila ali sve sto je rekla, ispravno je. Pored mene, moj brat i moja sestra su rijetko isli kod nene Abide. Ponekad za Bajram i to ne svaki... Ja sam joj bio mezimac i uvijek pri ruci kad joj treba.. Narednih par dana sam bio zauzet i nisam isao kod nene Abide.. Poslije par dana, otisao sam i odnio joj duhana jer joj je bio pri kraju.. Nije bila sama... Jedna cura je sjedila na maloj stokrli kod storeta a nena je iznad njene glave drzala neku posudu i u drugoj ruci kasiku... sacekao sam u avliji...Nisam htio uci da ne bi prekinuo u necemu.. Kada je cura izasla, ja sam usao... "Sellamalejkum neno"..rekoh pri ulazu u sobu... nasmijala se..."Alejkumusellam moj Nedzade, bujrum..."..rekla je i pokazala na seciju da sjednem. Kupila je stvari sa poda i onu stokrlu...Nisam htio pitati sta je radila nego sam cekao da sama kaze ako hoce.. Vidio sam da je pila kahvu pa nisam htio da pravi novu radi mene... "Evo kosulja neno"..rekoh pruzajuci duhan..."Hvala moj sine..Bog ti zdravlje dao"....rece nena. Sklonila je duhan ispod secije. Na hastalu je imala duhan i cate pa je ritual oko motanja cigare poceo. Znao sam da ne voli da prica niti da je nesto pitam kada mota cigare pa sam sutio... Nakon desetak minuta, progovori nena..."Sigurno se pitas sta sam ono radila sa onom curom ?""..rece nena Abida.
Slegnuo sam ramenima u znak da se pitam malo a ako nece da mi odgovori , necu se naljutiti...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 04-28-2013 u 14:00.

Nena Abida 4

Pogledala me je upitno svojim plavim ocima kao da se pita da li bi mi rekla ili ne. Nakon kratke pauze koja se meni cinila ko godina, nastavi nena :" To sto ja radim zove se salijevanje strave. Ako neko muca, prepane se ili ima neke strahove, ja to izlijecim. To mogu i zdrave osobe raditi...Ne steti.."..rece nena gledajuci me milo...
Klimnuo sam u znak odobravanja , da sam "skonto" sta je htjela reci.. Dolazio sam zaredom nekoliko dana, kad jedan dan ugledah opet jednog momka kako sjedi na stokrli a nena pored njega stoji. Mahnu mi rukom da udjem kad me ugleda. Momak se malo postidio kad sam ja usao ali nena mu rece :"To je moja desna ruka...Ne smeta nam".. Onda se momak malo oslobodio... Nena je uzela veliku aluminijsku kasiku i stavila jedan od onih komada olova sto sam joj donio. Omotala je kasiku krpom da se ne opece po prstima i polako gurnula kasiku medju zeravu. Svaki njen pokret je pratio momak... Nena je ucila sure iz Kurana sve dok je to radila. Pokazala mi je ocima da uzmem onu contu sa vodom sto stoji na podu. Glavom mi je pokazala da stavim momku iznad glave...Tada se olovo otopilo i nena je proucila suru i ubacila olovo u vodu... Zacvrcalo je vrelo olovo i hladna voda. Izvadila je nena olovo . Sve se rascvatalo u hladnoj vodi. Nena je gledala u olovo .Okrecala ga je i gledala... "Evo ovde se vidi da se ne brines vise i da vise neces imati nocne more...Dodji za par dana da vidimo kako si."..rece nena . Momak je ustao i upita.."Sta sam duzan neno ? ". "Dodji za par dana pa cemo i to rijesiti...Momak se sav smeo i jedva je vrata nasao... Svaku subotu i nedelju sam bio "asistent" neni pri salijevanju strava pa su me vise i upamtili kada bi dosli sa nekim drugim kod nene. Nakon par dana, dosao je onaj momak. "Neno, ne znam kako da ti zahvalim....Spavam ko beba..Nema nocnih mora, nema znojenja, nema okrecanja u krevetu...nista. Reci sta sam duzan?".. rece momak. "Daj nesto za kafu, od srca . Ako nemas onda drugi put."..rece nena. Momak izvadi hrpu para i dade neni par novcanica. Je li dosta ?"..upita momak. "I previse."..rece nena vracajuci dio para. Nije momak ni htio cuti da to uzme.. "Hvala neno jos jednom...Puno hvala."..rece izlazeci...
Malo smo pospremili sobu.. Stokrla je i dalje stajala na sred sobe. Gledala me nena ispod oka...Bilo mi je sumljivo. " Zlato nenino...De sjedi na ovu stokrlu da vidim nesto."..pokazala mi je na stokrlu. Gledao sam je zbunjeno..."Meni nista ne fali neno. Ne treba mi strava."..rekoh neni. "I zdravi ovo rade..Ne boj se. Sjedi."..rece nena. Sjeo sam na stokrlu. Prvi put sam bio "musterija" a sve do sada "asistent-desna ruka nenina". Ponovila je sve dove, uzela kasiku i contu... Istresla je olovo u contu... Izvadila je olovo iz vode kada se ohladilo... Spustila je contu sa vodom i gledala u olovo kako se formiralo..
"Tobe jarabi tobe stakvirulah..."..rece nena... Umro sam od straha.. "Sta je neno".. "Strave salijevam vise od 40 godina a ovo nisam jos vidila."...rece nena. sad sam se jos vise prepao... "Tri srca sine Nedzade...tri odjednom...Svi Meleci te prate i cuvaju ..Bices dobro poznat i bogat a svi ce te cijeniti i postovati...na ovo ne treba nista dodavati jer bolje nema.."..rece nena...
Cesto sam sa nenom provodio dane... Dosao je i kraj godine...Juni 1978..Dosao cumur i ja sam tu da se to unese sa kariolom i fino slozi. Drva sam sva iscijepao i cumur usitnio... Dva dana sam radio ali je sve gotovo. Nena je imala dosta posla oko strava tako da sam bio tu cesto..
Pocetak jula 1978...Skupio sam raju i planirali smo otici u Veliku Dubu 10-tak dana... Rekao sam neni da idem i da cu doci za desetak dana... "Hajde moj sine...Jasta ces nego ici.". Gurnula mi je u ruku para..Nisam htio ali rece :"Imam ja...Ne brini.".. Otisao sam na more...Bilo je super ali mi je nesto smetalo...Osjecao sam se lose i tuzan... Tada nije bilo mobitela i kompjutera... Dobio sam i posao i trebao sam se javiti 21. jula 1978. na posao...
Oko 15 jula smo krenuli za Mostar...Bilo nam je super..sator, ekipa luda, mi mladi...sve nam ravno do mora. Ipak, nesto nije stimalo. Dosao sam kuci...Obradovala se majka..."Neka si stigao sine".. Postavila je veceru ali me gledala ispod oka...Nesto ne stima... "Je li nesto bilo ovih dana kada sam bio na moru?"..upitah majku Eminu..
"Jedi sine..Kasnije cemo pricati.."..rece majka. Jeli smo...Sjeli smo u dnevni boravak... Majka kao da nije znala kako da pocne. "Sta je problem ?"..upitah majku.
"Pa..ti si otisao na more sa rajom... Neni Abidi je pozlilo pa smo je odveli u bolnicu. Znas i sam da je bila krupna i da se nije pazila sta jede. Srce nije izdrzalo i umrla je nakon 3 dana. Dzenaza je bila prije 2 dana u Sarica haremu"..rece majka brisuci suze...
Ja sam bio u stanju soka... Moja nena Abida ? Pa zar bas kada sam otisao tih deset dana na more ?
Nisam mogao sebi doci cijeli dan... Bio sam tuzan i suze su same isle... Grizla me je savjest sto sam otisao na more i sto nisam bio tu u njenim zadnjim danima zivota... Nisam znao da ce se to desiti , nije moja greska ali...
Sutra dan sam otisao u Sarica harem...Posjetio sam nenin mezar.. Halalio sam joj iako nije bilo nista za halaliti.
Kada sam se vratio kuci, cekala me jedna kesa na stolu. "Sta je ovo majko"..upitao sam.. "To je onaj tranzistor sto si neni Abidi kupio prije par godina. Rekla je da ti dam i da cuvas kao uspomenu na nenu."..rece majka. Otvorio sam kesu...Mali tranzistor marke "Pepito" kupljen u Hadrovica od mog dzeparca.. Nena je bila presretna jer je imala neki stari i vazda se gubio ton...Ovaj je drzala na prozoru ko abuzebzen.
Odnio sam tranzistor u moju sobu...Par slika i taj tranzistor je sve sto mi je od nene Abide ostalo. Ostala su mnoga lijepa sjecanja, kahvenisanja i rijeci koje i danas pamtim...:

-Ne jede se sine meso od svake tice.
-Bacis niz vodu , dodje uz vodu.
-Samo puna vreca uzgor stoji.
-Ne zatvaraj vrata guzicom jer ih vise neces otvoriti.
-U tudjem malu nema mala.
-Najlakse je majku povrijediti a najteze su majcine suze.

Neno Abida, nakon 35 godina prvi put otvaram srce i pisem o tebi. Neka ti je vjecni rahmet lijepoj merhametli dusi i hvala ti za sve ono sto si mi darovala svojim djelima, rijecima i druzenjima. Ljudi ne umiru prestankom rada srca nego onda kada prestanu pricati o njima i njihovim dobrim djelima.

Tvoj unuk Nedzad zvani Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 05-02-2013 u 21:03.

Danas , ništa nije sluèajno, sretoh u Fejièevoj ulici jednu mostarsku ljepoticu .. Bila je nekad kao "vila Ravijojla" što bi Mostarci rekli... Danas, ide sa štapom i ima 72 godine..Poznao sam je odmah jer ljepota ne prolazi...Ona ostaje sve do smrti. Tijelo nije više kao nekad, ruke drhte držeæi štap bez kojeg ne može da ide ali lice.....lice je isto samo što ima bora i tragova godina i nemilosrdnosti života koji je prošao...
Ne bi mi lijeno, ustadoh i priðoj starici...Predstavio sam se... nasmijala se : "Znam te kad si momèiæ bio ...Izrastao si u pravog muškarca"...reæe istanèanim osjeèajem za redosljed rijeèi u komplimentu i pravim izrazima koje laskaju svakome, pa i meni.
Samo umijeæe reæi neki kompliment , iako to možda nije skroz istina, je vještina koja se ne uèi u školama...Gospodin se ne postaje nego se raða...Uèili su me stari i iskusni Mostarci..
"Da li bi mi uèinili radost i èast da popijete jednu kafu sa mnom ?..upitah šeretski..
Pogledala me je...Nakon nekoliko trenutaka, za mene kao godine, odgovorila je...: " Vi ste familijarno a i genetski uèeni da pitate i da znate veæ odgovor..Vama se ne može reæi NE ni u kom sluèaju"...nasmija se.. Uzeo sam je lagano za ruku, poljubio kavaljerski i dopratio do stola gdje sam sjedio... Prièuvao sam stolicu dok je polako i nesigurno sjedala... U oèima sam vidio koju suzu koju je htjela vješto da sakrije ali nije uspjela..
"Nema više ovakvih muškaraca iz stare Beèke škole niti gospode u Mostaru...Ima malo...na prste prebrojati..".. reèe sa sjetom..
Konobar je došao...Poruèili smo kafu... Gledala me je bez rijeèi.. Nisam htio postavljati pitanje i prekidati je u njenim mislima.. Pustio sam vremenu da ona sama odluèi kada æe i šta reæi...
"Prošlo je dosta godina od kako sam nešto ovako prijatno doživila pa mi je sada malo teško da se prilagodim tako brzo na ovu promjenu"...reèe kratko..
"Zašto si mi prišao ?"...bilo je prvo pitanje... "Pa...evo koliko ovdje sjedim, svaki dan, ne mogu da sretnem pravu Mostarku i to veoma poznatu..."..rekoh..
"Pamtim te kao crnku duge kose malo duže ispod ramena, plave oèi u kojima se èovjek može utopiti i zavodljivog osmjeha koji kleca koljena svakom muškarcu.. Hod , kao ponosna gazela sa svakim ujednaèenim korakom iste dužine, pogled koji jednako odmjerava sve raširene oèi i zapanjena otvorena usta svih zaleðenih muškaraca pored kojih prolaziš i vatrene poglede žena iz njihovog društva koje bi te rado razapele da mogu...Visoke pete taèno odreðene visine, kratka suknja na male volane, istaknute bujne grudi u bijeloj nabrekloj majici i uzdignuta glava taèno po mjeri...To pamtim i nisam jedini..."..rekoh u opisu... Nije mogla da progovori...Gledala me par minuta ne rekavši ni rijeè... "Kako...Kako si mogao da me opišeš tako dobro da ni ja ne mogu da se opišem bolje ??? "..reèe iznenaðeno...
"Moguènosti muškarca da opiše ženu su puno bolji nego kada žena opisuje ženu.. Muškarac uzima sve faktore koji su važni a žena uzima boju kose, koja nijansa, koji je materijal suknje, gdje su kupljene cipele i sl..." ..odgovorih joj na pitanje....
Nije mogla da progovori... Pila je svoju kafu i dalje vrteæi glavom sa osmjehom na licu... "Nevjerovatno...zaista nevjerovatno ali istinito.."..reèe...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 10, zadnji put od strane Ricina dana 04-06-2014 u 19:56.

Ljepotica 2

Gledao sam je dok je drhtavim rukama držala šolju kafe.. Držala je sa obe ruke ali je ipak šolja malo podrhtavala...
Uzevši malo zraka da progovori :
"Ovaj dan æu pamtiti vjeèno... Sada, u ovom momentu, se osjeæam kao da mi je 25 godina i sjedim negdje u kafiæu... Dobro je što nema ovdje ogledalo da se vidim ..."..reæe tiho sa bolom u rijeèima..
"Svaki skoro dan prolazim Fejiæevom...Uvijek se nadam da æu sresti neko poznalo lice i progovoriti sa pravim Mostarcem...Evo, ispunila mi se želja danas..."..nasmijala se i pogledala u mene.. Nastavio sam jer sam vidio da traži rijeèi sa kojima bi poèela..
"Ja se još uvijek sjeæam jedne Mostarke koja je kroz Lenjinovo šetalište gazila kao vojnik ujednaèenim koracima , milimetarski izmjerenim, tako da bi se svaka vojska postidila svog "strojevog koraka" , ali istovremeno taj korak nije bio tako strogo vojnièki jer je imao kvalitete jedne gazele, jedne dame koja govori svojim hodom " ja sam boss"... Dah je stajao kada si prolazila kod svih muškaraca, svaka cura sa momkom te je mrzila a svaki momak sa curom, ma kako se bojao da æe se cura naljutiti ako se za tobom okrene, nesvjesno ili svjesno "pa kud puklo da puklo" , se okreæao otvorenh oèiju i "upijao" te ko spužvu..
Poslije tvog prolaska preko Lenjinovog šetališta, bilo je vriske i svaðe jer su cure podivljale zbog muških okretanja i pogleda..".. rekoh joj kratko i sažeto..
Nasmijala se... "Niko do sada me nije bolje opisao... Znala sam da dobro izgledam i to sam "debelo" iskorištavala... To su bila dobra vremena"..reèe sa sjetom u glasu.
"Nego da pitam nešto, ako mogu?""..poèeo sam polako da dolazim do vruèih tema...
Klimnula je glavom u znak odobravanja...
"Ko je ðuvegija što ti srce uze ?? Za koga si se udala ??"..upitah i odmah sam vidio da sam udario u "sridu" problema...
Otpuhnula je kratko i podigla obrve... Znao sam da sam pogodio nezgodnu temu ali...morao sam pitati. Nije odmah odgovorila...Vrtila je nervozno šolju na plitici i gledala u nju... Pustio sam je da naðe svoje rijeèi sa kojima æe poèeti jer ako je sada prekinem, neæe valjati..
"Davna 1963 godina... Ja cura puna sebe, zgodna , "bujna" sve mi je "pod nogama"... Bila sam sa nekim momcima ali mi se nije siðalo što mi sve tolerišu ...Da sam rekla da mi približe mjesec, uradili bi to. Djevojke se umore od takvih momaka i nekim èudom, koje ni ja sama ne znam da objasnim, vole drske i grube momke jer osjeèaju da imaju neku zaštitu pored njih iako i pored onih finih momaka imaju zaštitu...
Radila sam u "Sokolu" i jednog dana je na mene namjerno krenuo jedan kombi i stao 10 cm od mene.. Prvo sam se šokirala i prepala a onda sam otvorila "paljbu" iz svih oružja... Niko nije izlazio iz auta neko vrijeme...Kada sam se malo smirila. provirila je glava iz auta..."Mogu li sada da izaðem? Je li gotova paljba ?? "..reèe šofer..
Izašao je visok, crn i zgodan momak sa velikim osmjehom... Prišao mi je i rekao "Nisam znao kako drugaèje da ti priðem...Imaš oko sebe bedem koji je teško osvojiti "...bio je simpatièan, veseo i šarmantan..
Malo sam se nasmijala i on je to jedva doèekao..." E to mi odgovara a ne ona vještica od maloprije".. reèe. E onda sam se opet raspalila na to "vještica" a on je pobjegao u auto i zakljuèao se... Nisam mogla zadržati smijeh... Sakrio se u autu i æurio sa ona dva smeða oka kao malo dijete... Mahnuo je rukom i otišao preko kapije.. Cijeli dan mi je bilo simpatièno djeèije ponašanje jedne odrasle osobe i njegova sposobnost da me uvijek može nasmijati.. Danima sam ga tražila po krugu fabrike... Bilo je puno auta i šofera ali nigdje njega... Sjedila sam sa kolegicom na malom zidiæu jer je bilo fino vrijeme i pušili smo...Pušpauza kako smo zvali.. Odjednom, iza leða me je neko kucnuo po ramenu... Okrenula sam se i ugledala moja dva smeða oka... "Rekli su mi da me tražiš ?? Evo me"..reèe šeretski sjedajuæi pored nas. Nije ni pitao može li sjesti èak mi je uzeo jednu cigaru iz moje kutije i zapalio... "Ja sam Miki...tako me zovu"...predstavio nam se.. Kada sam sebi došla, upitala sam ga.."Kako ti možeš sjesti u naše društvo i još uzeti moju cigaru bez pitanja ?"..bila sam ko bajagi ljuta na njega.
Uozbiljio se, ustao , dao mi svoju kutiju cigara i otišao, kao ljut... Ja sam ostala šokirana njegovi postupkom... Nisam znala je li stvarno ljut ili me zeza...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 04-12-2014 u 17:59.

Ljepotica 3

Nisam oka sklopila tu noæ...Po belaju, bio petak i nismo radili prije ponedeljka.. Izašla sam sa kolegicama subotu i nedelju nadajuæi se da æu ga sresti.. Znala sam samo nadimak i ništa više..
Jedna moja kolegica je bila iz Cernice tako zvane "karanfil mahale" koja sve zna, pa sam je pitala zna li nekog Mikija koji vozi kombi u "Sokolu"... Nije znala ali je imala svog roðaka koji je isto vozio u "Sokolu" i ona æe ga pitati... Tu subotu veèe nisam ni jela ni spavala..
U nedelju ujutro, zazvonio je telefon...Javila se moja majka i rekla da me zove kolegica.. To je ona iz "karanfil mahale"... "E ovako... stariji je od tebe 3 godine, ima sestru neudatu, nije ni on oženjen, imao je dužu vezu sa curom iz Stoca a sada je "Libero".. Živi u Brankovcu sa roditeljima.."..bio je izvještaj moje kone iz Cernice.. Više imaju informacija nego CIA... E sada mi je bilo lakše... Znala sam dosta.. Došao je i ponedeljak... Ulazila sam na kapiju "Sokola" a ispred mene je bio on...Miki. Prošla sam pored njega i znaèajno ga pogledala.. Mrko me je pogledao , ko bajagi ljut.. "Nemoj mene tako gledati...Bolje gledaj Stoèanku"..rekoh sa namjerom da ga ujedem... Ostao je zapanjen...Zastao je za trenutak , pa onda ubrzao da me stigne... "Odakle ti znaš za Stoèanku?"" upita zainteresovano... "Interesuješ se za mene ?? E draga moja, ja nisam zainteresovan za tebe... Nisi moj tip"..reèe malo ljutito... "A ti ko jesi moj tip?? Takvih ima na pasja preskakala..."..rekoh važno.. "Èuj pasja preskakala??"..Odakle tebi ti izrazi '"..upita.. "Iz Brankovca. Što pitaš?"... veæ sam bila ljuta...
Nasmijao se slatko..."Sve si ispitala o meni? Da nije ona mahaluša iz Cernice što joj roðak radi sa mnom?" nasmijao se... "Zato je on mene sve ispitivao??.. E neæe moæi tako lako da se izvuèe..:"..mahnuo je i otišao..
Dani brzo prolaze.. Petak je veæ stigao... Tih dana nisam vidila Mikija..Bio je na putu.. Polako sam i prestala misliti na njega..
U subotu je bio "Cernièki" roðendan... Kupili smo poklon i otišli...Skoro sva raja su bila iz firme.. Bio je tu i njen roðak koji je radio sa Mikijem.. Nisam primjetila ali su svi sjedili, neki stajali, samo je jedno mjesto sa moje desne strane bilo prazno..Niko nije ni pitao da sjedne. Malo mi je bilo èudno ali poslije par likera, postalo mi je svejedno. Negdje oko 9 naveèe, došla je i torta pa smo ugasili svijetlo da se vide svijeæe na torti. Dobili smo svi po komad torte ili kolaè i vratili se na svoja mjesta. Osjetila sam da neko sjedi pored mene, na onom praznom mjestu, i okrenula sam se da vidim ko je. Ugledala sam dva velika smeða oka...Miki.. On se kao pravio da me nije vidio i kad sam se okrenula prema njemu, on se kao iznenadio...
"Pa gdje baš ovdje da sjednem... Ima li ko da se zamijene sa mnom za mjesto??" ..pitao je kao uvrijeðen... Svi su igrali tu igru da nas spoje samo ja, blesa, nisam to vidjela. Niko se nije javio za zamjenu mjesta.. "Hajde dobro, pretrpiæu i ovo èudo..."..odnosilo se na moje prisustvo... Bila sam ljuta kao ris... On se osmjehivao meni u lice provocirajuèi me. Jedva sam jela onaj kolaè...Kolaè je jeo mene a ja kolaè.. "Imaš finu suknju.." rekao je.. Okrenula sam se ljutito.."Šta tebe to interesuje ?"..odbrusila sam u lice. Bila sam i ljuta a i zainteresovana za njega istovremeno.. "Jesi li to ljuta?""..upitao me je.. Ljutito sam ga pogledala...Nasmijao se..Uzeo prstom šlag sa svog kolaèa i nacrtao mi brkove.... Svi su se smijali...Propala sam u zemlju... Nisam se mogla kontrolisati pa sam komplet moju tortu nabila njemu u lice... Još više se smijao a i svi sa njim... Polako me je ljutnja popuštala i vidila sam da nisam to trebala uraditi.. Pokušala sam pokupiti komade torte sa njegove majice, kada me je uhvatio za ramena i poljubio pred svima..
Tog momenta sam se zaledila...Nisam znala kako da reagujem.. "Još jednom...Još jednom"..skandirala je cijela ekipa. Uhvatila sam ga za uši i privukla...Nikad u životu nisam dala nekome takav strastveni poljubac... Oko mene kao da je sve nestalo...Bili smo samo nas dvoje...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 04-12-2014 u 18:03.

lijepo se vratiti u ona stara vremena, svaka cast
a sto ti je mostar odma se zna i za stocanku...

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

Ljepotica 4

Èula sam aplauz oko nas... tek tada sam se "avizala" šta sam uradila ali bilo je kasno.. Pravdala sam se "likerima" , da sam bila pjana ali sam zaboravila da živim u Mostaru.... U ponedeljak je cijeli "Soko" "cmokao" kad bi me vidio u znak poljupca... U zemlju sam mislila da æu propasti...
Miki je opet otišao negdje na put tako da ga nisam vidila 2-3 dana... Krajem sedmice sam ga srela u krugu fabrike... Prišao mi je i rekao "Nisam ništa rekao, boga mi a ti znaš da su svi iz fabrike bili na roðendanu"..pokušao je da se pravda.. "Nego... bi li izašla sa mnom, onako prijateljski, veèeras ?"..nasmijao se znajuæi odgovor..
"Ali samo kao prijatelji?"..rekoh važno... "Hoæu li doæi po tebe ili ?"..nastavio je... Vidimo se kod Hotela "Neretva" u 8 sati...Ja sam na Carini "..rekoh Mikiju..
Razišli smo se svak na svoju stranu... Nisam mogla raditi od razmišljanja šta da obuèem. Sve je bilo "staro" i viðeno.. Kad sam došla kuæi, sve sam izvadila iz ormara i tražila šta da obuèem.. Našla sam jednu finu suknju, ni kratka ni duga, lila majicu i jednu malu jaknu ...Bilo je 10 minuta do 8 sati...Pošla sam ...Trebalo je 5 minuta do Musale. Kada sam prilazila, vidjela sam Mikija a u ruci jedna crvena ruža... Zagrlio me je i dao mi ružu... "Evo ovu rumen ružu, koja je sada još rumenija jer je srela ljepšu od sebe"..reèe šeretski... Rastopila sam se.. Bilo mi je drago.. Šetali smo jer nije bilo kafiæa kao danas na svakom koraku.. Govorio mi je o svojoj familiji, o roditeljima,sestri...
Od tada smo svaku veèe izlazili kao "prijatelji" ali veæ nakon 3-4 veèeri kao "malo bolji prijatelji"... Znao nas je cijeli Mostar.. Bila sam zaljubljena do ušiju... Dani i godine su prolazile... "Dobio sam stan"...reèe jednom... "Ozbiljno, super...sad se možes ženiti"...izleti mi ne misleæi da sam ja ta koju bi trebao ženiti... "Izvini...Tako u Mostaru odmah zahakaju...Nisam ništa loše mislila"..pravdala sam se.. Nasmijao se..."Možda si u pravu. Èim naðem pravu osobu, pitaæu je da se uda za mene"..reèe provokativno.. Malo je falilo da ga u top stavim ali sam se suzdržala.. Tih dana se njegova sestra spremala za put u Ameriku.. Imali su dosta rodbine u Atlanti pa je riješila da ide tamo...Miki je bio zauzet oko stana..
Kupio je namještaj na kredit, fino opremio stan i pozvao raju na "useljenje"... Svako je donio po saksiju cvijeæa, neko sliku, muški naravno konjak ili lozu. Ja sam našla jednu divnu rezbariju u starom gradu i to mu poklonila... Napravio je mezu , malo piæa i veèe je bila organizovana kako samo u Mostaru znaju...
Bližio se 1 . Maj... Tada smo imali nekoliko slobodnih dana.. "Bi li ti išla sa mnom na Jahorinu za 1. Maj ??" upita me poèetkom aprila... "Ti znaš moje roditelje...Ne bi me pustili"..pravdala sam se ali je bila istina... "Doæiæu ja da pitam za dozvolu"..rekao je odluèno... "Ne...naljutiæe se...Nemoj molim te..Izgoriæu ko šibica"..rekla sam ko pomamljena.. Iduæu veèer, imali smo randes kao i obièno.. Oko 7 sati, neko je kucao na vrata. Majka je otvorila a ja sam bila u banji.. Kada sam izašla iz banje, ušla sam u dnevni boravak... Kad me srce nije strefilo, nikad neæe... Sjedio je Miki sa mojim roditeljima.. Èak je bila i loza rakija na stolu, što je bila rijetkost kada je moj otac u pitanju.. Smijali su se i Miki je nešto prièao o Mostaru.. "Hajde sjedi kèeri".. reèe mi otac veselo.. Nije mi drago bilo...Nešto smrdi.. "Miki je pitao da li možeš sa njim na Jahorinu za 1 . Maj. ,rekli smo mu da nema problema..".. reèe mi majka i otac skoro u isti glas..
Ja sam sjedila kao drogirana..."Halooo ja sam ovdje. Vidite li me ?"..rekla sam ljutito.. Nasmijali su se.. "Pitao sam tvoje roditelje da li dozvoljavaju da se udaš za mene. Rekli su da može."..reèe Miki i ustade sa kauèa.. Kleknuo je ispred mene i rekao "Jedina moja, da li želiš da živiš sa mnom do kraja života, da gojimo našu djecu, pazimo roditelje i da živimo u sreæi i ljubavi zajedno u našem novom stanu ??"..pitao je Miki... Sva krv koju sam imala je krenula u lice...Vidila sam osmjehe mojih roditelja, Mikijevu ruku sa kutijom i predivnim prstenom u njoj...Sve mi se èinilo nestvarnim i snom. Kada sam došla sebi, zagrlila sam Mikija i rekla DA... Opšte veselje u kuæi...Loza se toèi, moj otac i "zet" nazdravljaju a majka plaèe , suza suzu goni... "Neka ti je sreæno kèeri...Miki je fino dijete"...reèe majka..
Stavila sam prsten na ruku... Sad mi nije više bilo važno kada je randes jer je Miki svaki put dolazio po mene.. Cijeli "Soko" je èestitao i ja sam hodala i pokazivala prsten... Bila sam u oblacima...Niko sretniji nije bio od mene... Moji roditelji su uvijek bili veseli..."Jedva smo èekali ovaj trenutak. Brinuli smo se za tebe da ne naletiš na kakvog hajvana..."..èesto su znali reèi.. Planirali smo vjenèanje, skromno, za 1 Maj. na Jahorini jer æe tu biti dosta naše raje...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 5, zadnji put od strane Ricina dana 04-12-2014 u 18:08.