Opšta propisanost sporta i takmièenja u islamu
Nema sumnje da islam kao sveubuhvatni naèin života postièe na jaèanje tijela, bavljenje sportom kao i na takmièenje u svemu onome što èovjeku muslimanu „sutra“ može koristiti u džihadu. Rekao je Uzvišeni Allah: „I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje.” [4] Rekao je El-Džessas, hanefijski uèenjak i mufessir, u tumaèenju ovog ajeta: “Ovo ukazuje da je sve ono što jaèa protiv neprijatelja nareðeno da se pripremi.” [5] Takoðer, sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je muslimane da treniraju i da se bave sportskom aktivnošæu, rijeèima, djelom i odobravanjem. Poznato je da se utrkivao sa svojom ženom i majkom vjernika, Aišom, radijellahu anha, da se hrvao sa Rukanom, radijellahu anhu, i da ga je pobijedio, da je podstakao na vježbanje streljaštva i plivanja, te da je dozvolio Abesincima da se igraju u njegovom mesdžidu kopljima. [6] Navešæemo neke od tih brojnih hadisa kao primjer. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijellahu anhu, da je rekao: “Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devu koja se zvala El-Adba’ koju niko nije mogao prestiæi. Pa je došao jedan beduin na mladoj devi te ju je pretekao. To je teško palo muslimanima dok za to nije saznao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa reèe: ‘Allahovo pravo je da kad se nešto na dunjaluku uzdigne da ga On spusti.’” [7] Takoðer se prenosi da je Selemete ibn el-Ekve’a, radijellahu anhu, rekao: “Prošao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pored skupine iz plemena Eslem koji su se takmièili u sreljaštvu, pa im reèe: ‘Gaðajte sinovi Ismailovi, zaista je vaš otac bio strijelac, gaðajte, ja sam sa sinovima tog i tog.’ Jedna grupa je prestala gaðati, pa im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reèe: ‘Šta vam je pa ne gaðate?’ ‘Kako da gaðamo a ti si sa njima’- rekoše. Onda Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reèe: ‘Gaðajte, ja sam sa svima vama.’” [8] Svi islamski uèenjaci su se takoðer složili po pitanju dozvole takmièenja u opštem smislu i ovaj koncenzus prenosi skupina islamskih uèenjaka, izmeðu ostalih: Ibn Abdu-l-berr, Ibn Kudame, Ibn Hazm, Ibnu-l-Kajjim, Ibn Hubejre, El-Kurtubi, El-Iraki i ostali. [9]
Opšti propis treniranja i takmièenja u igrama loptom
Svi islamski uèenjaci se slažu da je takmièenje u igrama sa loptom haram (zabranjeno) ako ono spreèava od izvršenja nekog od vadžiba, poput obavljanja namaza, ili ako obuhvata nešto što je haram poput otkrivanja stidnog mjesta (avreta), te ako u njemu postoji isplata uloga ili naknade. Meðutim, ako u ovim takmièenjima nema nešto od ovih svari onda islamski uèenjaci po pitanju istih imaju tri mišljenja:
Prvo mišljenje: Opšta zabrana, i na ovom stavu je šejh Abdulaziz Es-Selman.
Drugo mišljenje: Opšta dozvola, i ovo mišljenje zastupa šejhu-l-islam Ibn Tejmije, neki uèenjaci šafijske pravne škole, a to je ujedno i fetva Stalne komisije za nauèna istraživanja i fetve u Saudijskoj Arabiji.
Treæe mišljenje: Zabrana igre ako ona biva na posebno pretjerano ureðen naèin (odnosno: zabrana postavljanja cijelih pravila zbog kojih se odstranjuju igraèi samo radi igre loptom) te njena dozvola u ostalim sluèajevima. To je ujedno i fetva uvaženog šejha Muhammeda ibn Ibrahima, rahimehullah. [10]
Prije nego navedemo odabrano mišljenje navest æemo dokaze svake od tri skupine uèenjaka.
Dokazi prve skupine: Iz lopte proizilaze mnoge štetnosti poput izostavljanja namaza, gubljenja vremena, prostaèkog govora poput proklinjanja i ocrnjivanja, otkrivanja avreta, tjelesnih ozljeda, rekla-kazala, te zaboravljanja zikra. Tako, onaj koji ovo zna neæe posumnjati u zabranu ove igre iz koje proizilazi ovo ili nešto od spomenutog od strane odraslih i razumom obdarenih ljudi.
Dokazi druge skupine:
– Osnova kod svih stvari jeste da su dozvoljene, a ovdje nema dokaza koji ovo zabranjuje.
– Ne samo to, veæ u samome šerijatu postoji naredba jaèanja tjelesne snage a iz ove igre nije izostavljeno skupljanje snage.
– Takoðer, šerijat postièe na voðenje brige o tijelu i posveæivanje pažnje njegovom razvijanju, a nema sumnje da je jedan od naèina voðenja brige o tijelu bavljenje sportskim aktivnostima, a od njih je i „lopta“ sa svim svojim vrstama.
Dokazi treæe skupine:
Kažu pripadnici ove skupine: „Igre sa loptom ukoliko su sa pravilima onda nisu bez sledeæih stvari:
– Onoga što je u prirodi ovih igara od frakcionizma i popuðivanja smutnji i stvaranja mržnje, a ovi rezultati su suprotni onome u što poziva islam od obaveze tolerancije, meðusobnog sklada, bratimljenja, proèišæavanja duša i savjesti od mržnje, pakosti i odbojnosti, a nema sumnje da su mržnja, pakost i odbojnost prisutni u ovoj igri izmeðu pobjednika i poraženog.
– Onoga što prati igru loptom od rizika po tijela igraèa kao rezultat kolizije i sukoba, pa uglavnom na kraju igre vidimo neke da su se onesvjestili na terenu ili su slomili nogu, ruku ili su se pak povrijedili.
– Igra loptom nema za cilj nešto od opravdanja za dozvolu sportskih igara u islamskom zakonu kao što su tjelesna aktivacija, vježba za borbu, i lijeèenje hroniènih bolesti.
– Èesto se igraju ove igre u namaskim vremenima iz èega proizilazi ostavljanje namaza ili džemata ili njegovo odgaðanje izvan namaskog vremena od strane igraèa i gledaoca.
– Od ovih stvari je i izloženost igraèa otkrivanju stidnih mijesta, a avret muškarca je od pupka do koljena.
– Zato što ove igre odvraæaju od spominjanja Allaha kako igraèe tako i gledaoce.
– Zato što obuhvataju jedenje imetka na haram naèin, te time potpadaju pod kocku, tj. opkladu, i to zbog dvije stvari:
a) bilo da pobjednik jedne od dvije ekipe uzme novèani ili materijalni iznos, a to je haram po koncenzusu,
b) ili da se uzme od gledalaca koji prisustvuju na stadionu za vrijeme utakmice, a ovo je zabranjeno po ispravnijem od dva mišljenja.
– Zato što je to put da se ljudi sa tim zaposle i da ga uzmu kao izvor dobita, posebno što je to „lehv“ (beskorisna razonoda).“ [11]
Kaže uvaženi šejh Sa’d ibn Nasir Eš-Šisri, nakon što je razmotrio sva tri prethodno spomenuta mišljenja i njihove dokaze, sledeæe:
„Nakon iznošenja govora i njihovih dokaza u pogledu ovog pitanja i njihovog pažljivog istraživanja vidim da je najispravnije mišljenje da je igra loptom dozvoljena uz odreðene uslove od kojih su:
– Da igre ne spreèavaju od onoga što je obaveznim uèinio Allah, subhanehu ve teala, od propisanih namaza u džematu ili džume namaza.
– Da ne obuhvataju neki haram, od otkrivanja stidnih mijesta bedara, prostaèkog govora poput proklinjanja, vrijeðanja, ocrnjivanja, psovanja, ili pobuðivanja smutnji ili stvaranja mržnje.
– Da se na njima ne plaæa imetak i slièno pobjedniku zbog toga što je pobijedio.
A mišljenja sam da ako svaki uèesnik ove utakmice biva obavezan da plati novæani iznos da u tome nema smetnje i to biva sa strane iznajmljivanja.
A ti zasluženi iznosi od gledalaca bivaju u jednoj od tri situacije:
– Da se obavežu igraèi da æe platiti odreðeni iznos vlasniku igrališta, bilo da se radi o državi ili nekom drugom vlasniku, a da ostatak ide njima, a gubitak da oni snose.
– Da vlasnik stadiona uzme pare od gledalaca i da se obaveže platiti odreðenu svotu igraèima, a da ostatak ostane njemu i da on snosi gubitak.
– Da se iznos podijeli na odreðene dijelove, vlasniku igrališta dio, i svakom timu dio. Poput da se odredi pola iznosa vlasniku igrališta, jednom od timova treæina, drugome šestina i sl.
A što se tièe toga da se odredi specifièni iznos za pobjednika ili omjer sa kojim æe se odlikovati naspram nadmašenog, to nije dozvoljeno.“ [12]
Propis treniranja,takmièenja i gledanja fudbala u današnjem vremenu
Kada govorimo o propisu treniranja fudbala i takmièenja u njemu u današnjem vremenu možda je najbolje spomenuti mišljenja i fetve najeminentnijih uèenjaka današnjice. Tako npr. kaže bivši glavni muftija Saudijske Arabije, šejh Muhammed ibn Ibrahim, rahimehullah, kada je uputan o ovome, sljedeæe rijeèi:
„Osnova u ovakvim sportskim igrama jeste da su one dozvoljene ako su neporoène i imaju odreðenu svrhu, kao što je na to ukazao Ibnu-l-Kajjim u „Kitabu-l-furusijjeh“ i kao što je to pomenuo šejh Tekijju-d-din ibn Tejmije i ostali. A ako bi pak u njima postojali obuka za džihad, napad i bijeg, tjelesna aktivnost, lijeèenje hroniènih bolesti i jaèanje morala tada bi ove igre ušle pod pohvalne stvari (mustehabb), pod uslovom da je ispravan nijet onoga ko se njima bavi. Od uslova svih ovih igara jeste i to da ne nanose tjelesnu štetu, da ne ugrožavaju živote, da iz njih ne proizilazi mržnja i neprijateljstvo koje se uglavnom dešava meðu igraèima, da ne zauzimaju od bitnijih stvari, te da ne odvraæaju od spominjanja Allaha i namaza.
Meðutim, ko danas razmotri stanje onih koji se bave ovim sportskim igrama i tok kojim idu, uvidjeæe da rade od loših dijela ono što zahtjeva da bude zabranjeno, ne spominjuæi ono što je u prirodi ovih igara poput stvaranja frakcionizma, pobuðivanja smutnji, zlobe i mržnje izmeðu pobjednika i poraženog, frakcije ovog i frakcije onog kao što je vidljivo, te onoga èime su ove igre popraæene od rizika po tijela igraèa kao rezultat meðusobne kolizije i sukoba. Gotovo i da se na završi njihova igra bez da neko doživi lom, ranu ili izgubi svijest. Upravo zbog ovoga se i dovoze kola hitne pomoæi, a od toga je i to što igraèi praktikuju ove igre u vremenu namaza što ima za rezultat njegovu odgodu van namaskog vremena, kao i to èime su izloženi igraèi poput otkrivanja stidnih mijesta (avreta) koje je zabranjeno, a stidno mjesto muškaraca je od pupka do koljena. Stoga, vidimo da im je odjeæa do pola pola bedra, a kod nekih i kraæe od toga, a poznato je da je bedro od avreta zbog hadisa: „Pokrij svoje bedro jer je bedro od avreta.“ Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne otkrivaj svoje bedro niti gledaj u bedro živog niti mrtvog.“ A Allah zna najbolje.“ [13]
Takoðer, Stalnoj komisiji za nauèno istraživanje i fetve postavljeno je sledeæe pitanje: „Kakav je propis igranja nogometa, takmièenja u boksu i hrvanju koja su prisutna danas, da li su ova takmièenja zabranjena (haram), pokuðena (mekruh), ili dozvoljena?“
Njihov odgovor je bio: „Takmièenje je propisano u onome što pomaže u borbi protiv nevjernika poput takmièenja u trkama konja, deva i sreljaštvu, te svemu onome što potpada pod isto znaèenje kao što su tehnièka sredstva ratovanja, poput aviona, tenkova i podmornica, svejedno bilo to sa nagradama ili bez nagrada. Meðutim, ono što ne pomaže u ratovima, poput igre fudbala, boksa i hrvanja, nije dozvoljeno ako biva sa nagradama za pobjednika, ali ako nije sa nagradama dozvoljeno je od toga ono što ne zauzima od nekog od vadžiba (obaveznog djela), niti dovodi u haram (zabranjeno), niti iz njega ne proizilazi šteta, a u protivnom biva zabranjenim. Neka je Allahov salavat na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.“ [14]
Stalna komisija za nauèna istraživanja i fetve – Èlan: Abdullah ibn Kuud, Èlan: Abdullah ibn Gudejan, podpredsjednik: Abdurrezzak Afifi, predsjednik: Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz.
Stalnoj komisiji, samo u drugom sastavu, postavljeno je slièno pitanje uz dodak kakav je propis gledanja utakmica, pa su rekli:
„Nogometne utakmice za novac i sliène nagrade su haram buduæi da spadaju u opkladu, zato što nije dozvoljeno uzimanje uloga, tj. naknade, osim u onome gdje je šerijat to dozvolio, a to je takmièenje u trkama deva i konja kao i takmièenje u streljaštvu. Na osnovu ovoga prisustvo na utakmicama je haram a takoðer i njhovo gledanje za onoga koji zna da su za naknadu buduæi da je u njihovom prisustvovanju i njihovo priznavanje. Meðutim, ako utakmica ne bude za nadoknadu i ne bude zauzimala od onoga što je Allah uèinio obaveznim poput namaza i sliènog i ako u njoj nema onoga što je zabranjeno poput: otkrivanja stidnih mijesta, miješanja muškaraca i žena, muzièkih instrumenata, onda nema smetnje u njoj niti u njenom gledanju. Ve billahi-t-tevfik. Neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.“ [15]
Stalna komisija za nauèna istraživanja i fetve – Èlan: Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd, Èlan: Salih ibn Fevzan El-Fevzan, podpredsjednik: Abdulaziz ibn Abdullah Alu-š-Šejh, predsjednik: Adbulaziz ibn Abdullah ibn Baz.
Neki od najveæih islamkih autoriteta upitani su o propisu ulaska na fudbalski stadion radi gledanja jedne od utakmica, pa su rekli:
„Ulazak na stadion radi gledanja fudbalskih utakmica, ukoliko iz toga ne proizilazi ostavljanje nekog vadžiba poput namaza, i ako u njemu nema viðenja stidnoga mjesta, te ako iz toga ne proizilazi mržnja i neprijateljtsvo, nije sporan, a bolje je to ostaviti jer je to „lehv“ (zabava koja samo uzima vrijeme i ne koristi). Meðutim, u veæini sluèajeva prisustvovanje na stadionu dovodi do toga sa se propusti neki od vadžiba ili uradi nešto što je haram. Ve billahittevfik. I neka je Allahov salavat na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.“ [16]
Stvari vezane za fudbal koje su u suprotnosti sa islamskim vjerovanjem
U prethodnim redovima vidjeli smo neke od negativnosti sa kojim je danas popraæen ovaj sport. Meðutim, možda je najveæi problem u tome što se za ovaj sport i one koji su iskušani njime vežu neke od stvari koje su suprotne islamskoj akidi te mogu narušiti ili dovesti u pitanje vjerovanje jednog muslimana. Rekao je Allah, subhanehu ve teala: „Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili oèevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braæa njihova, ili roðaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On æe ih uvesti u džennetske bašèe kroz koje rijeke teku, da u njima vjeèno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani æe, sigurno, uspjeti.” [17]
Ovaj ajet nedvosmisleno ukazuje da vjerniku nije dozvoljeno da slavi, velièa niti da bude u ljubavi sa nevjernicima, onima koji se suprostavljaju Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. Nažalost, svjedoci smo da su mnogi muslimani danas zaèarani i opèinjeni fudbalskim igraèima koji su nevjernici, pa ih oponašaju, vole, uzdižu, velièaju. Neki pamte njihove biografije poznavajuæi detaljno njihova “dostignuæa” u karijeri, a u isto vrijeme ne znaju nabrojati nekoliko ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što potvrðuju brojne televizijske ankete po arapskim zemljama. Pogledat æemo samo dio odgovora sa stranice uvaženog šejha Muhammeda ibn Saliha El-Munedždžida kad im je upuæeno pitanje o propisu prodaje i kupovine sportske odjeæe na kojoj se nalaze slike i imena igraèa, te obilježja njihovih klubova. Kaže se u odgovoru:
„Prvo: Nijednom razumnom èovjeku nije nepoznato stanje do kojeg su došli ljudi u ovome našem vremenu, ukljuèujuæi sa njima i muslimane, od ovisnosti o nogometu, vezanosti za fudbalske igraèe, te velièanje njihovih klubova. Raširenost fotografija igraèa na svakom mjestu, nazivanje njihovim imenima, oblaèenje odjeæe na kojoj su njihovi brojevi, kao i oponašanje istih u njihovim pokretima, naèinu igre i ponošanju, sve je ovo, i mnogo toga ostalog, od znakova ovisnosti, vezanosti i velièanja toga sporta i njegovih igraèa.
Šejh Zijab El-Gamidi, Allah ga saèuvao, opširno govoreæi o propisu ove igre u svojoj knjizi „Hakikatu kureti-l-kadem“ (Stvarna slika nogometa) spomenuo je èedrdeset i jednu zabranjenu stvar od zabranjenih stvari ove igre sa svim pojedinostima uz detaljno istraživanje, pa neka pogleda ovu knjigu ko kod želi da se upozna sa stvarnošæu ove igre i njenih zlih aspekata.
Drugo: Ono što je došlo u pitanju dio je èinjenice koju smo spomenuli u prvome dijelu, što jasno ukazuje na vezanost muslimana – slijedeæi tako barbarsku rulju nemuslimana – za tu igru, kao što ukazuje na slavljenje tih igraèa i njihovih klubova, ne obaziruæi se na to što su oni grešnici koji pokazuju svoja stidna mjesta ljudima i sve ono što se objavljuje o njihovim životinja od grešniènog stanja i nemorala, i ne samo to veæ ih i ne zanima što su nevjernici!
Treæe: Nije dozvoljeno muslimanu da obuèe majice na kojima postoji neka vrsta slavljenja tih nejvernika, ili njihovih klubova, tako da neæe na njih stavljati ime igraèa, niti ime njegovog kluba niti njegov broj, kao što ne dolikuje da na svoju majicu stavi sliku tih igraèa ili jednog od njih.
Upitana je Stalna komisija: Kakav je propis oblaèenja sportske odjeæe koja nosi oznake specifiène za navjernike, poput sportskih dresova na kojima su sportski slogani Italije, Njemaèke, ili Amerike, ili dresova na kojima pišu imena nekih od igraèa nevjernika? Pa su odgovorili:
– Ako ta obilježja simboliziraju religije nevjernika, kao što je krst i slièno, onda u ovoj sitvaciji nije dozvoljen uvoz ove odjeæe, niti njena kupovina, niti oblaèenje.
– Ako ova obilježja simboliziraju slavljenje nekog od nevjernika, stavljajuæi sliku istog, ili pisanjem njegovog imena i slièno, onda su takoðer haram kao što je prethodno spomenuto.
– Ako ovi simboli ne simboliziraju neki ibadet, ili velièanje neke osobe, veæ se npr. radi o dopuštenim trgovaèkim znakovima, takozvanim „markama“, onda u tome nema smetnje.
Šejh Abdulaziz ibn Baz, šejh Abdullah ibn Gudejan, šejh Salih El-Fevzan, šejh Abdulaziz Alu-š-Šejh, Šejh Bekr Ebu Zejd. „Fetve stalne komisije“ (24/24,25).” [18]
Zakljuèak:
Nakon svega spomenutog u prethodnim redovima možemo zakljuèiti sledeæe:
– Islam podstièe muslimane na jaèanje tijela i bavljenje sportom, i na to jasno ukazuje Èasni Kur’an, praksa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem te koncenzus islamskih uèenjaka.
– Igre loptom, ukljuèujuæi i fudbal, po koncenzusu islamskih uèenjaka su haram ako spreèavaju od izvršenja nekog od vadžiba, ili ako dovode èovjeka da uèini neki haram, ili ako sadrže isplaæivanje uloga ili naknade.
– Dozvoljeno je igrati fudbal po ispravnom mišljenu ako u tome nema jedne od tri spomenute zabranjene stvari, a ukoliko osoba ima ispravan nijet, te igra radi jaèanja svoga tijela za džihad onda igranje biva pohvalnim, mustehabb.
– Utakmice koje je dozvoljeno igrati, dozvoljeno je i gledati iako je prioritetnije da se to ostavi, a ukoliko je utakmica sama po sebi haram zbog nabrojanih haram stvari u njima, onda je takvu utakmicu zabranjeno i gledati.
– Nije dozvoljeno muslimanu da velièa, slavi i izražava ljubav igraèima nevjernicima, bilo da se to radi noseæi njihova imena, brojeve, ili slike na dresovima ili na bilo koji drugi naèin, a isto se odnosi na nevjernièke klubove i njihove simbole.
Molim Allaha da nam podari korisno znanje i da nas uputi na ono sa èime je On, subhanehu, zadovoljan. Amin.
|
za sto lira u sto vira 