Divna prica, poucna.
Hvala Ricina!

Bombone 1

U mom komsiluku je bio jedan stariji gospodin koji je zivio sa svojom zenom. Imao je djecu, sina i kcerku ali su oni bili van BiH. Sin u Americi a kcerka u Njemackoj. I on je , svojevremeno, bio u Njemackoj i imao je dobru penziju. Njih dvoje staraca su zivjeli dobro . Kuca je bila sredjena i namjestena. Djeca su dolazila par puta godisnje. Idila, moglo bi se reci. Mene je nesto posebno volio..Svaki put , kada me sretne, imao je u dzepu neku cokoladicu ili bombonu. Znao je reci :" Moji unuci su daleko i nedostaju mi. Ti mi dodjes kao unuk i drag si mi." Cesto bi u prolazu mahnuo kada bi isao u setnju sa suprugom. Ona nije bila dobrog zdravlja i tesko je hodala. Ipak, vidila se posebna veza izmedju njih i ljubav kojom su zracili na neki nacin. Ponekad bi dosli njihovi prijatelji pa su sjedili na terasi ili u basci.
Vidio sam da je kupio kosilicu pa me zanimalo kako radi. Nije bilo tesko upravljati jer je sama isla. Jednog dana,kada je kosio travu, prisao sam ogradi i pitao treba li mu pomoci ? Nasmijao se. "Treba..Koliko imas godina?. "Skoro 14 godina. " rekoh. Mahnuo je rukom kao znak da mogu uci. "Dovoljno si veliki da ovo vozas po travnjaku"..rece. "Samo upri ovo dugme i povuci rucicu na dole i ide sama. Samo je upravljaj kuda ce.Kada napunis ovu korpu iza, istresi travu tamo u cosu."..rece i odgega se do terase da sjedne.
Nije bilo tesko upravljati...Isla je sama. Poslije 5 minuta sam postao profesionalac . Kada sam sve zavrsio, pokupio visak grabljama, odvezao sam kosilicu do terase i ocistio je. Skupio sam kabl i odnio mu na terasu. "Jos samo sve ovo odnesi u garazu, kad si sve uradio ostalo."rece mi komsija. Uradio sam kako je rekao i posao kuci. Mahao mi je da se vratim. Dao mi je para i rekao "Ovo je za posao. U Njemackoj se rad placa". Nasmijao se . "Dodji kad budes imao vremena da mi pomognes okopati ruze i cvijece.Treba neko to i da zalije ." Pokazao je na slauf koji je prikljucen na cesmu. Klimnuo sam glavom u znak odobravanja i posao kuci. Drzao sam pare u ruci i nisam vidio koliko mi je dao. Usao sam u kucu i moji roditelji su sjedili za stolom. "Taman na rucak...hajde operi ruke.", rekose.
Sjeo sam za stol i dalje stisnute ruke koja je drzala pare. "Pomogao sam malo oko kosenja trave i komsija mi je dao para za to.". rekoh.. "Koliko ti je dao?" upita me otac. Slegnuo sam ramenima i stavio pare na stol.
Prebrojao je pare i pogledao me. "Ovo ti je komsija dao za kosenje trave?"..rece otac. Klimnuo sam glavom. "Rekao je da mu treba pomoc oko okopavanja ruza i cvijeca, plijevljenja trave i zalijevanja."..dovrsio sam u dahu.
Ovo sto ti je on dao je veca nego moja dnevnica"..rece moj otac, smijuci se. "Mogu li i ja raditi kod njega". Smijali su se oboje.
Vratio mi je pare i rekao da stedim. dao mi je i kutiju , papir i olovku tako da mogu voditi evidenciju koliko imam para. Otisao sam u svoju sobu..Prebrojao sam pare i zapisao datum i koliko para. Puno mi se ucinilo ali..
Dani su prolazili..Kad su bili na terasi ili u basti, uvijek bi me zvao da radim. Pomalo, skupljao sam pare i vec se dosta skupilo u kutiji koju sam drzao ispod kreveta. Godine su prolazile..Zavrsio sam srednju medicinsku i htio sam biti doktor. Trazio sam neke stipendije ali nije islo.Ono sto sam imao u kutiji, bilo je dosta ali nije bilo dovoljno.Trebali smo popraviti kucu pa sam "pozajmio" iz kase mojim roditeljima. Bilo im je drago sto ne moraju uzeti kredit i rekli su da ce mi vratiti kad budu mogli. Nisam ni ocekivao da mi vrate ali htio sam na studije. Sarajevo je bilo blizu tako da sam mogao putovati na predavanja.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 11-03-2019 u 11:47.

Bombone 2

Kosio sam travu kod komsije i razmisljao o Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Trebao sam se upisati, sto nije bilo bas jednostavno i dobiti jednu od 30 stipendija sto je bilo jos teze jer moje ocijene nisu bas najbolje.
Kada sam zavrsio kosenje, sve slozio i htio se pozdraviti sa komsijom...On me upita :"Sto si to nesto odsutan sa mislima? Sta te muci?". Predao sam papire da se upisem na Medicinski fakultet u Sarajevu i predao sam za stipendiju. Ne vjerujem da cu uspjeti ni u jednom." odgovorih mu. "U petak cu saznati hocu li biti upisan i hocu li dobiti stipendiju."..rekoh komsiji.
Dani su polako prolazili...Priblizavao se petak. Otisao sam u Sarajevo na Medicinski fakultet da vidim rezultate i nisam se nadao nicemu. Bio sam tuzan ali zivot ide dalje. "Ne brini se...ima fakulteta.." rekli su mi roditelji da bi me utjesili.
Stigao sam u Sarajevo. Pred fakultetom je bilo puno studenata i svi su cekali sekretara fakulteta da podijeli koverte sa odlukama. Ja sam stao u red medju zadnjim. Uzeo sam kovertu istavio je u dzep. Nisam imao srca da je otvorim. Stigao sam kuci...Vidio sam u ocima mojih roditelja pitanje..." I ". Slegao sam ramenima i stavio kovertu na stol. Sve troje smo gledali kovertu kao da je minirana. Majka je uzela hrabrosti i otvorila kovertu. Sjeli smo svi za stol. Nisam se nicemu nadao.
Kada sam vidio osmijeh na njenom licu, nista mi nije bilo jasno. "Upisan si i dobio si stipendiju"..rekla je i mahala papirom. Kao da me neko polio vrelom vodom. Nisam mogao da vjerujem. Procitali smo svi pismo i nismo mogli da vjerujemo. Niko od mene nije bio sretniji.
Otisao sam do komsije da mu kazem. Nasmijao se i rekao "Cestitam".. Otisao sam kuci u svoju sobu.Skakao sam do plafona od srece. Cijelo ljeto sam bio veseo i zivahan. Komsija se samo smijao seretskini klimao glavom. Prije polaska na studije, pozvao me komsija i dao mi kovertu. :"Evo ti koji dinar da ti se nadje." Nisam htio uzeti ali nije htio da razgovara o tome. Za koji dan, trebao sam ici u studentski dom. Prije nego sto sam posao, pozdravio sam se sa komsijama. U domu sam dobio dobrog cimera. Kupio sam knjige , uzeo stipendiju i zivot je krenuo novim putem. Pocela su predavanja pa sam samo petkom isao kuci. Skoro svaku vece bi se javio roditeljima i spomenuo bi komsiju da ga pozdrave.Dani su isli istim redom...Predavanja, menza, malo odmora, ucenje i spavanje.
Prva godina na fakultetu je bila prilicno teska ali kazu da je najlaksa. Ucio sam i zavrsio sve ispite u roku. Doslo je ljeto i ljetna pauza. Otisao sam kuci da se odmorim. Posjetio sam komsije i zahvalio sto su mi pomogli oko studija. Saznao sam da je komsija imao velikog prijatelja na Medicinskom fakultetu i da je malo "pogurao" da se upisem i dobijem stipendiju. Bio je tuzan jer mu je zena dobro bolesna i bila je u bolnici. Otisao sam da je vidim. Rekli su mi da su u pitanju dani i da nista ne mogu pomoci. Nakon nekoliko dana, javili su da je umrla u bolnici. Svi smo pomogli da se organizuje sahrana, dosli su i sin i kcerka.. Sve je proteklo u savrsenom redu. Naredenih nekoliko dana sam obilazio redovno komsiju. Kcerka je tu jos bila pa ga je nagovorila da ide malo u Njemacku. Zamolio je mene da mu pripazim kucu i travnjak. Pruzio mi je kovertu ali sam je odbio. Nasmijao se i pozdravio se sa mnom. Svaki dan sam isao da vidim kucu i vrt. Svake sedmice sam kosio i provjetravao kucu. Poslije dva mjeseca, komsija se vratio. Ponovo je ponudio da plati sto sam odbio. Uskoro su trebala predavanja pa sam otisao u Sarajevo. Godine su isle...Dosla je i zadnja godina studija. Ostalo je jos par ispita i onda sam DOKTOR. Polozio sam sve ispite. Podjela diploma je zakazana za zadnji petak u julu. Dosli su moji roditelji, rodjaci, prijatelji a i moj komsija. Slikali smo se svi zajedno. Otisao sam kuci na zasluzeni odmor...Uzivao sam u svakom danu i obilazio redovno komsiju.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 11-04-2019 u 17:08.

Bombone 3

Posao nisam odmah ocekivao tako da sam trazio bilo sta da radim dok cekam.Pred kraj augusta, dobio sam poziv na razgovor iz bolnice Kosevo. Iznenadilo me jer je bilo brzo. Otisao sam u zakazano vrijeme, sacekao me direktor i razgovarali smo oko sat vremena. Ponudio mi je posao u hitnoj sluzbi, kao sto kaze...da se okalim, a onda ce me prebaciti na neki odjel. Nisam mogao vjerovati da sve ide ovako brzo. Na izlazu, direktor mi rece..."Pozdravi komsiju". Ukocio sam se.Rekoh mahinalno..."Hocu, hvala." Nisam znao da je on , koji je tako jednostavan, smiren, mocan i da sviju zna.
Kada sam dosao kuci, rekao sam roditeljima za posao. Bili su presretni. Otisao sam do komsije da mu urucim pozdrav i zahvalio mu se na svemu. Samo se nasmijao i odmahnuo rukom. Poceo sam raditi. Bilo je malo naporno jer nije bilo sve kako pise u knjigama, ali sam se brzo uklopio. Pomagao sam oko ruza, travnjaka i kupovine svom komsiji i nisam htio nista uzeti iako mi je cesto govorio :"U Njemackoj se rad placa."
Jedne noci, bio sam dezurni, dosla je hitna sa bolesnikom. Otisao sam da preuzmem bolesnika.To je bio moj komsija. Bio je blijed i imao malo plave usne. Tipicni znaci srcanog infarkta. Sve sam ucinio da mu pomognem i nisam se odvajao od njega.Trebao sam kuci ali sam ostao da budem tu ako mu sta treba. Pitao sam glavnog doktora da li mogu da spavam u dezurnoj sobi i dozvolio mi je. Sve sam mu objasnio i samo je klimnuo glavom. Par dana je bio u intezivnoj sobi pa je izasao u obicnu sobu. Sve sam ucinio da dobije najbolju sobu, najbolju hranu i sve sto mu treba. Objasnio sam roditeljima zasto me nema kuci i shvatili su. "Nemoj oko mene puno letati. ima i drugih pacijenata." znao je reci smijuci se. "Ovako se u Njemackoj radi." odgovorio sam mu u njegovom stilu. Nasmijao se. Dosli su i sin i kcerka i on se hvalio da ima "licnog doktora" koji se ne odvaja od njega. Zahvalili su mi na brizi. Nakon 10 dana, izasao je iz bolnice. Bio je dobro i hodao je pomalo. "Prodao sam kucu"..rece mi nakon 7 dana..."Idem u Njemacku kod kcerke. Tamo je bolja njega a i tamo sam zaradio penziju". rece komsija. Bilo mi je zao ali zivot ide dalje. "Molio bi samo da se ponekad cujemo kad budes imao vremena." rece mi komsija i dade mi broj telefona u Njemackoj. "Naravno..." rekoh. Otisli su...Oni za Njemacku a sin za USA. Culi smo se par puta sedmicno...Nije bio dobro a imao je i puno godina. Zvao sam jednom i javi se kcerka. "Umro je tata juce"..rece. Sahrana je bila za 3 dana. Otisao sam u Njemacku, jer je to bilo najmanje sto sam mogao uraditi. Bilo im je drago sto sam dosao. Vratio sam se kuci, nastavio svoj zivot, godine prolazile,ozenio sam se, dobio sina...Dao sam mu ime mog komsije...Jednog dana, kad bude veliki, ispricati cu mu zasto je dobio njegovo ime.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 11-05-2019 u 01:22.

.

Sve je izmisljeno, zakomplikovano a dogadjaj nije postojao, ali je lijepa prica. Hvala na citanju. Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

odlicno je ovo ricina.

ma ne djeluje mi uopste "izmisljeno" :)
djeluje jako realno i lijepo napisano.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Vrlo interesantno

pisanje

Ponekad dobijem inspiraciju da nesto napisem. Treba je jos doraditi, napraviti novi redosljed recenica i rijeci da bi bila savrsena ALI nadam se da necete zamjeriti.
Sve je izmisljeno od dogadjaja pa do licnosti i zato nisam pisao imena. Nije potrebno. Volio bi napisati jednu istinitu pravu pricu pa cu cekati da naleti prilika.
Hvala drug na lijepim rijecima (Tana)...Zadovoljstvo mi je napisati jer raja citaju. Treba se malo opustiti u ovim trmurnim i turbulentnim vremenima iako je sve lazno sto je napisano.
Pozdrav Vas Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

samo nastavi. naravno da volimo citati ovakve price.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Titami nedavno kontam hoce li ovaj Ricina napisati neku svoju lijepu pricu i evo ga

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

A govorili su mi stariji da cu....

A govorili su mi stariji da cu....
Proljece 2020...Rondo...Mostar.. Tu sam provodio dane i dane, druzio se sa "nadimcima" jer imena su bila preduga i teska za pamtiti. A ime , u stvari i nije bilo vazno. Ako je neko od raje "pasovao" u drustvo, ostalo nije bitno. Bar sam tako tada razmisljao...Prije 40 godina..
Sada je 2020 godina. Nije isto kao prije i nema vise kafane na Rondou.Uzeo sam malu stokrlu, onu sto ribari nose , onu na rasklapanje, ponio mali sendvic i bocu kisele vode. Trazio sam mjesto gdje sam sjedio na Rondou...Blizu vrata da mogu konobara ufatiti kad izadje , uzeti koje skuhano jaje iz korpe na sanku ili slusati Franju i Ismu o raznim pricama i dogodovstinama.
Nema vise kafane "Rondo"...Naperio sam se , otprilike gdje je bio ulaz u kafanu i gladao u cestu. Tuda su prolazili autoprevoznici-kamiondzije i imali su ime na vratima. Zvali smo po imenu i mahali. Jadni ljudi su mahali ali nisu imali pojma ko smo. Bio je i Hamica Lizde konobar...ters, tabijat i covjek sa velikim srcem. Uvijek me zvao "rodjak" jer smo neki rod. Dalji ,do duse ali ipak rod. Svi su ga volili jer je bio tabijasus kao Mujo Kahrimanovic.
Tu bi se okupljala fina raja a i razna bagra ali smo se ipak slagali. Znali smo, nas 7-8 skupiti pare , sjesti, spojiti 2 stola i zvati Hamicu. "Donesi nam 100 cevapa na 2 ovala i gajbu hladne pive."
Pogledao bi me..."Ozbiljno?"..Klimnuli bi smo glavom. Kada sam ja klimnuo, stigli su cevapi i gajba Sarajka ili Niksicka. Teretne od pola litre. Mlado je to i gladno... Poslije par sati, pozvao bi opet Hamicu... "Obnovi turu."
"100 cevapa i gajba?"...upitao bi. Kada bi dobio potvrdan odgovor...Uzeo bi ovale i krenuo u kafanu sa roncom : "Sta jede i pije iz vas..Da nemate podstanare u stomaku?".
Sjedio sam na onoj stokrli i razmisljao o tome...Mnoge price i dogadjaji su se vrtili. Nisam ni primjetio da su momak i cura sjeli iza mene i gledali me. Okrenuo sam se. Nasmijali su se i pozdravili me. "Gledamo kako uzivate...Jeste li iz Mostara?". Upita me cura.
"Jesam..Razmisljam o proslim vremenima kada sam prije 40 godina sjedio ovdje". "Kako je tada bilo? Pricali su nam da je bilo grozno, sve pod moranje , teror.."..rece momak. "A sada je sve u redu, kazu li?"..upitah. "Pa jeste, sada smo slobodni. Nemamo vise okova i ne moramo se vise pretvarati niti slusati naredbe komunista.". ..odgovori momak.
Nasmijao sam se. "Kako to mislis teror ? Sta se to moralo raditi a nismo htjeli? Sta kazu tvoji koji su to ispricali?".. upitah.
"Pa...morali smo se druziti, nositi stafetu Titu, morali biti clanovi komunista da bi dobili posao, maltretirali su sve koji ne misle kao oni, nismo mogli dobiti posao, samo su komunisti mogli ici na sveuciliste i jos puno toga. Moji roditelji su nam pricali kako su morali biti robovi besplatno na radnim akcijama i glumiti da im je drago.Nismo imali svoj jezik, svoju kulturu...nista."..zavrsio je govor mladi momak.
Nisam nista odgovorio..Jeo sam polako sendvic i razmisljao dokle ide ta ljudska pakost i laz. Da nisam bio tu, u to vrijeme, mozda bi i ja tako mislio. ALI bio sam tu, bio sam i na tim robovlasnickim radnim akcijama, nosio sam i stafetu Titu..i puno toga ali vidis, nisam znao da sam to morao i da su mi osnovni zivotni interesi bili ugrozeni. Sreca sto sam ih sreo i cuo istinu o vremenu kada oni nisu bili ni rodjeni ...Daleko prije rodjenja. Strucnjaci kazu da se djeca i psi uce dok su mali. Tada razmisljaju onako kako su nauceni. Ako sin vidi da mu otac bije majku i da pije, negdje u podsvjesti je da kad i on odraste, treba piti i biti zenu svaki dan. Geni su cudna stvar.
"Mozda ste u pravu..ko zna."..odgovorio sam im. Jos je govorio ali ga nisam slusao. Bio sam u svom svijetu "terora" i nasilja i ...uzivao. Pojeo sam sendvic, popio pola vode...Spremio sam se da idem. "Mozemo li da sjednemo blizu vas, ako ne smetamo?"..upita cura. Nisam imao nekog posla pa rekoh..."Moze ali ja cu uskoro da idem."..rekoh. "Mislila sam vas pitati nesto ako moze ?"..nastavi cura. "Moze.."..rekoh.
Sjeli su do mene na podnozje od mramora. "Jeste li vi Hrvat ?"..postavi momak pitanje.. Pogledao sam ga.."Ja nisam pitao jeste li vi Hrvati. To nije bilo vazno kada sam ja bio vasih godina. Da li je vazno koje sam nacije ili vjeroispovijesti?"..upitah. "NIje..samo pitam".. odgovori momak.
Cura je bila puno znatizeljnija od momka. Gledala me je krupnim ocima sa puno pitanja u njima. "Imam toliko da vas pitam ali ne znam odakle da pocnem"..rece.
Imala je kratku suknju pa me malo dekoncentrisala ali sam nastavio.. "Prvo pitanje...?"..rekoh. "Pa moji roditelji su rekli da je bio stalno policijski sat i da nije bila sloboda kretanja u Mostaru. Je li istina ?".. upita. "Nikad nije bio policijski sat...Sloboda kretanja je bila neogranicena i mogla si spavati u parku, ne bi te niko dirao. Imali smo jaku Miliciju i svi su se bojali. Nije to teror nego jednostavno tako da ljudi koji rade po zakonu nemaju šta da se brinu a kriminalci treba da strahuju. Tu nema ništa nelogicno .Je li tako?"..gledao sam u nju i ocekivao odgovor.. "Tako je.".rece.
"A droga? Je li bilo ovoliko droge tada ?"..doleti novo pitanje. "Nije ni blizu a narkomani i dileri su dobijali teške kazne i svi su se bojali to raditi. Danas prodaju drogu ispred škola i niko ništa." Gledala me sa cudjenjem na moj odgovor.
"A je li bilo podijeljeno na Hrvate, Srbe i Bošnjake tada ?"..dodje novo pitanje. "Bilo je i tada nacija i vjeroispovijesti ali nije se smjelo isticati i vladati nad nekim kao sada. Svi su se družili, išao je ko je htio u bogomolje, clanstvo SKJ je bilo dobrovoljno , nisu otpuštali radnike, imali smo regres, zimnicu, placen odmor za familiju u odmaralištima širom zemlje, besplatnu zdravstvenu zaštitu, školovanje je bilo besplatno i nije bilo ovoliko otkaza kao sada.. Rijetko je ko dobijao otkaz.." rekoh gledajuci u ogromne plave oci koje su me gledale.
"Meni nisu tako govorili.. "..rece mala. "Ni meni." rece momak.
Sada sam ih još više zaintrigirao pricom i temom i pretvorili su se u oci i uši.."Evo ovdje, gdje mi sjedimo, bio je najbolji restoran-bašta u Mostaru. Tu je bilo oko 50 stolova, svi su dolazili na cevape, hladnu pivu, zajebanciju, kuhana jaja i hakanje. Nije bilo ni vjere ni nacije ..Samo raja iz Mostara"..rekoh. "A šta je to hakanje?" rece sa smješkom mala. "Pa...to je kad nekog prozivaš, svašta mu govoriš, provociraš ga i on odgovara i tebe provocira i laje svašta. To je neka vrsta hakanja.".. Nasmijali su s oboje. "Koje ste tada imali mobitele ?"..upita momak. Nasmijao sam se.."Mobiteli su po?eli 90-tih godina.. Tada nije bilo mobitela, interneta, samo fixni telefoni. Ili smo se dogovarali kad smo kuci ili smo se sastajali na nekom mjestu u odredjeno vrijeme."..objasnih polako. "Kako ste mogli komunicirati i tazgovarati bez mobitela ? Kako ste slali slike, E-Mail...?" opet mala u svom svijetu.. "Rekoh , nismo imali mobitele, internet a ni E-Mail. Kako smo slike slali? Neko bi ponio mali fotoaparat, kupili bi film od 24 ili 36 slika, slikali bi se i onda razvili film i napravili slike.Eto tako.".rekoh. "To je kao u kamenom dobu.." nasmija se momak.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 11, zadnji put od strane Ricina dana 06-01-2020 u 07:29.

Rondo

..

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Eno Ricine u plavoj texas jakni, sjedi do vrata .
Interesantna prica.

___________________________________________________________________
zzzzik ~ 모스타

A govorili su mi stariji da cu...2 dio

Nasmijao sam se. "Cuj u kamenom dobu? Mozda ali smo bili sretni i stalno smo bili u gradu...Ili je neki koncert, festa, utakmica, igrali lopte, lovili ribu, isli na izlete, putovali...Uvijek je nesto bilo. Tako da nedostatak mobitela i interneta nam nije tesko padao."..rekoh . Cura mi je upijala svaku rijec a i momak.. "Zanimljivo je slusati nekog starijeg da ovako objasnjava. Nasi samo kazu da treba da budemo sretni sto imamo svoju drzavu i sto smo slobodni. Ja ne vidim nikakvu slobodu kad ne mogu nista da radim. Kakva je to sloboda?". rekose oboje kao u glas.
"Kako se izlazilo tada? Cura i decko?"..upita cura. "Isli smo najvise u grupama dok se ne upoznamo i odvojimo po parovima. I tada smo se sastajali ali ne cesto jer smo htjeli biti sami. Bilo je mjesta u Mostaru gdje su isli parovi, pa smo bili u parkovima na klupi, ljubili se i razgovarali, setali, vodili cure na sladoled, kolac i ponekad kupili cvijet ili cvijece. Okupljali bi se za rodjendane, slavlja.. Isli smo jedni kod drugih za Bozic, Vaskrs, Bajram.. Ucestvovali smo i u radosti i u zalosti tako da nikad nisi bila sama. Uvijek je tu ekipa za podrsku."..rekoh.
"Nema toga danas.." rece momak tuzno. Svi se zabili u svoje probleme i nema neke komunikacije.
"A da li ste putovali zajedno?"..ponovo mala progovori. "Imali smo planinare...Isli po planinama i logorovanjima, Ferijalce da upoznamo Jugoslaviju i da putujemo od Slovenije do Makedonije i od Vojvodine do Dalmacije. Sastajali smo se uvijek u nekom drugom gradu i festali. Bili su tu i Izvidjaci, pa satori, logorovanja, ucenje ponasanja u prirodi , organizovali smo se i privatno i išli na more, posebno u satorima i svasta nesto."..rekoh.
Oboje su samo upijali svaku moju rijec a posebno mala.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 6, zadnji put od strane Ricina dana 05-28-2020 u 16:28.

3 dio

"Nisu nam tako govorili. Rekli su da je sve "moralo" da bude i pod komandu." rece momak. "Lagali su vas i zna se iz kojeg razloga. Ne vjerujte u te lazi. Pitajte nekog drugog , starijeg, kako je to bilo." rekoh kratko.
"Prije je bilo puno "mjesanih brakova". Sada kazu da to nije dobro za djecu. Zasto nije dobro ?" upita mala. "Pa...ja to ne zovem "mjesani" brak. To je brak iz ljubavi izmedju dvoje druge nacionalnosti. To nema veze sa djecom jer se djeca radjaju normalna samo je problem sa starijim tj. njihovim roditeljima ...Kako dati ime djetetu, hoce li ici u crkvu ili dzamiju , koji ce jezik uciti i sve te stvari.Zato ne daju da se druge nacije i vjere vjencaju."..rekoh. Gledali su me cudno. Mala je imala najvise pitanja i vise je bila radoznala.
Sutili su jedno vrijeme kad se mala opet ukljuci :"Sta ako se dvoje vole na pr. Bosnjakinja i Hrvat? Zasto se ne mogu vjencati?".upita mala. "Nije da ne mogu ali to roditelji ne odobravaju. Ako je to dvoje pametno i vole se, nitko ih ne moze sprijeciti."..rekoh maloj.
"A kakva je razlika izmedju Bosanskog i Hrvatskog jezika ?"...ukljuci se momak. "Velike razlike nema, mozda 50 rijeci. U sustini je isti jezik jer smo prije rata govorili "Srpsko-Hrvatski" i svi smo se razumjeli. U Bosni su govorili neku vrstu Bosanskog, u Zagrebu Hrvatskog a u Srbiji Srpski sa ekavicom. Svi smo se razumjeli ali sada necemo da se razumijemo."..odgovorih kratko. "Ne razumijem. Kako necemo da se razumijemo?" upita momak. "Pa evo... Ja ne govorim Hrvatski jezik a vi govorite. Da li me sve razumijete ?"..upitah..
"Naravno. zasto ne bi razumjeli?"..oboje odgovorise.
Ante, momak koji nije nikad bio na Starom mostu, je sa TV ekipom otisao da vidi, nije bilo ni pratnje niti osiguranja.Govorili su da Hrvate ubijaju, kolju, nabijaju na kolac ako dodjete na lijevu obalu. Ante je rijesio da predje i da vidi. Sta je vidio?? Raja sjede, piju, jedu cevape ..Niko ga nije ni pogledao. Upoznao se sa nekim u labirintu, rekao je sto je dosao i svi su se smijali. Nitko ga nije ni upitao za ime, pojeo je cevape i druzio se sa rajom. Propaganda je cudo. Sve moze da unisti."..rekoh.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 05-28-2020 u 18:22.

odlicna prica ricina

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

4 dio

"A ovo sve sto ste nam ispricali, ima li na Google ?"..upita momak. Nasmijao sam se. "Zavisi ko pise. Kod nekih ima a kod drugih je to bilo vrijeme terora, anarhije i diktature."..rekoh.
"A sto je to po vama ?"..krenu cura opet. "Po meni nije bilo tako, sada jeste jer vladaju stranke svaka po svom planu i cilju. Tada su svi isli u jednom smjeru, za dobrobit naroda i drzave , svi su imali posao, hranili familije, imali auto, isli na ljetovanja i zimovanja, dobijali dodatak za godisnji, dobre kredite, pravili kuce, dobijali stanove od firme u kojoj su radili i jos puno toga. Samo EAL je napravio i podijelio 1400 stanova u Mostaru."..odgovorih.
"Kako mislite besplatne stanove?"..poce opet cura. "Pa fino...Bio je stambeni fond u firmi od kojeg su se pravili stanovi i davali besplatno radnicima.Te stanove su otkupili sada kada je doslo novo vrijeme i te pare su otisle strankama. Nije se tada kupovalo nego gradilo. Sada se gradi i prodaje. Sve vise ce omladine osnovati porodice i iznajmljivati stanove. Nema vise da se prave stanovi i da firma u kojoj radis placa."..odgovorih curi. Otvorila je usta i raskolacila oci... "Pa kako je onda to vrijeme bilo vrijeme "mraka" i terora ? Po tome sto nam govorite to je bilo vrijeme raja i blagostanja. "..rece momak.
"Ali nije odgovaralo sadasnjim strankama jer se nisu mogli bogatiti. Draga djeco, ne razmisljajte mozgovima vasih roditelja. Citajte puno, pitajte starije ali ne vasu familiju, googlajte o Titovom vremenu i "teroru".. Donesite vas zakljucak ali ne kako roditelji misle nego kako vi mislite.Sad idem. Hvala na slusanju."..rekoh djeci.
"A na pitanje da li sam Hrvat...nisam ali to nije ni vazno. Vazno je da smo ljudi a ne stoka."..zavrsio sam moj "govor".
Ustali su kad sam krenuo. Momak je pruzio ruku i zahvalio se. Cura me zagrlila i poljubila u obraz.
"Hvala na casu povjesti."..rekli su na kraju.Volili bi da se opet sretnemo. Mahali su dok su me vidili.
Sjetio sam se , prije 40 godina, lekcije...
"A GOVORILI SU MI STARIJI DA CU.....kao i oni meni,mladjima govoriti kako je u moje vrijeme bilo, kako smo bili sretni i veseli i kako nismo imali briga kao oni sada."...Stariji su bili u pravu.

Hvala na citanju.. Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 06-01-2020 u 07:35.

Bravo na tekstovima, Ricina. Pomalo me duga i nostalgija uzese, ali ok.

Pozz raja

___________________________________________________________________
prest'o sam

"maleni"

Rodjen sam i odrastao na selu. Osnovna skola mi je bila 4,5 km daleko od kuce i ja sam svaki dan isao u skolu i vracao se. Sve to pjeske...9 km. Nije bilo tesko kada je fino vrijeme ali kad je kisa, vjetar ili snijeg, nije bilo lako.Zavrsio sam osnovnu. Ako cu u srednju, treba da idem u grad koji je oko 15 km daleko. Moj otac je bio zemljoradnik, imao je nekoliko krava, 20-tak kokosiju i dva pijevca i dva konja. Tesko je radio i odgajao mene...jedinca. Majka mi je umrla na porodu tako da smo nas dvojica imali samo jedan drugoga. Otac je vodio brigu o meni..Sve sam imao i bio sam zadovoljan. Cesto sam ga gledao kad dodje kuci sa njive kasno popodne. Bio je umoran, prljav, gladan. Njegova sestra je zivila blizu nas pa je svaki dan dolazila i spremala hranu, ocistila malo kucu i oprala ves kada je trebalo. Bez nje ne bi mogli ziviti.
Otac me nikad nije zvao imenom...Zvao me je "maleni" jer sam bio sitan .
Zavrsio sam osnovnu...Pomagao sam ocu oko kokosinjca i slaganja sijena u stogove. Jednu vece smo sjedili i vecerali. Imali smo i psa , zvao se Zev,koji je spavao van kuce ali tu vece je sam usao i sjeo pored stola. Otac ga je pogledao, nasmjesio se i pokazao mi ocima na Zeva. Zev je sjedio i mahao repom i bio je sretan sto je pored hrane. Uzeo sam malo hrane, stavio na tanjir i spustio na pod. Pojeo je sve...Donio sam mu malu plasticnu posudu sa vodom. Popio je malo vode i sjeo na pod izmedju nas.
"Mogu li te nesto pitati?"...poceo sam polako. "Pitaj maleni."..rece otac. "Mislio sam upisati ekonomsku skolu u gradu , ako mogu."..rekoh ne podizuci glavu. "Ako ti se svidja, upisi ali trebas putovati svaki dan autobusom. Mozes li?"..rece otac. "Mogu...i pomagacu ti kad budem slobodan.Rekoh uz osmjeh.". "Idemo sutra u grad zajedno. Može li??..rece otac.
Klimnuo sam glavom u znak odobravanja. Cijelu noc nisam mogao da zaspem. Stalno sam prevrtao po glavi kako ce taj dan da ispane.Zaspao sam tek pred zoru.
Osjetio sam lizanje po licu. Zev je usao u sobu i budio me. Ustao sam, umio se, obukao. Otac je vec sjedio u kuhinji i pio kafu. "Uzmi malo da jedes..Bice ovo dug dan."..rece. Kada smo izasli, pred kucom je bio stojadin .. To je moj tetak..Tamaj je dosao i zagrlio me. "Ko nam ide u srednju?"..rece. Dosli smo u grad pred Ekonomsku skolu. Najavili so se kod direktora, razgovarali sa njim i predali dokumenta. "To je sve.."..rece direktor. "Mali je upisan i skola pocinje 15 augusta u 8 ujutro. Vidimo se."..rece pruzajuci ruku .
Bio sam presretan. Ljeto je proslo brzo, radio sam svaki dan i pomagao ocu. On se znao ponekad smijati kad zaspem u sred vecere. Blizio se 15 august. Nekoliko dana prije skole,kada sam se vratio sa njive, na mom krevetu je bio jedna kartonska kutija. Otvorio sam je. Tu je bilo od cipela, tena, sportske opreme, majica, kosulja, pantala...sve sto mi treba. Istrcao sam u kuhinju.. Otac je sjedio i pio kafu. Poljubio sam ga i zahvalio..."To ti je tetka kupila u gradu. Ja sam samo dao pare jer ne znam kupovati odjecu i obucu."..rece otac. "Zasluzio si. Radio si vrijedno"..dovrsi on.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 06-16-2020 u 18:41.

maleni....2 dio

Bio sam presretan. Cijelu noc sam gledao stvari, probao razne kombinacije...Bilo je kasno kada sam zaspao. prvi dan skole...Ustao sam rano i obukao se. Otac je vec bio na njivi. Otisao sam do autobuske stanice za grad. Prvi put idem u grad u skolu...Bilo mi je sve cudno i posebno. Sastali smo se u dvoristu. Nisam nikoga poznavao.Rrazgovarali smo , druzili se dok nije izasao direktor i poceo da proziva po razredima.
Prozvao je i mene...."prvi B razred".. Pokazao je svima gdje su razredi. velika skola, puno djece.. Kada sam usao u razred, sacekao me je profesor..."Hoces li naprijed ili pozadi u klupe?"..pitao me je. "Ja bi volio naprijed, blize tabli."..rekoh. Smjestio me u srednji red, prva klupa. Kada smo svi usli, rekao je da nam je ovo raspored mjesta do kraja godine. Prozivao je po redu, da se upoznamo. Predavao je matematiku.
Vec sam nasao najbolje vrijeme za autobus. raspored autobusa je bio odlican. Dosao sam poslije prvog dana kuci. "I kako je bilo?"..bilo je pitanje mog oca. "Lijepo, rasporedili su nas po razredima, moj razrednik je moj profesor matematike i sve izgleda dobro."..rekoh kratko.
kada sam usao u sobu, opet neka kutija na krevetu. Otvorio sam je...teke, knjige, olovke, trokutovi, lenijar...sve sto treba. "Kako si znao sta mi treba?"...upitao sam oca. Nasmijao se i pokazao prema tetkinoj kuci. Shvatio sam odmah.
dani su prolazili...mjeseci letili...Dosao je kraj prvog razreda...ljeto. zavrsio sam sa odlicnim. Pohvalio me je razrednik.
Otac je bio presretan. Preko ljeta sam pomagao ocu iako je rekao da treba da se odmorim..
Dosao je drugi razred, pa treci pa cetvrti. Matura...Odvela me tetka u grad i kupila odijelo. Imali smo rezervisano u hotelu u gradu. Lijepo je bilo, muzika, hrana, tugovanje sto se rastajemo i obecavanja da cemo se sastajati sto cesce ali obavezno na datum mature svake godine u istom hotelu.
Poslije mature, zivot se vratio na selu kao i prije. Pomagao sam ocu.. Jednom , za vecerom, pogledao me je upitno. "Je li sve u redu?"...upitao sam ga."Jeste...Nego, bi li ti nastavio Ekonomiju na fakultetu?"...upita otac..
Pocrvenio sam jer sam i ja to htio i nisam znao kako da mu kazem. "Pa ...volio bi ako mogu samo je skupo.."..rekoh stidljivo. "Ne brini koliko kosta, ja sam stedio za ovo godinama. Dogovori se sa tetkom i upisi se."..rece otac. Mislio sam da sanjam. Imao sam najboljeg oca na svijetu.
Sreo sam tetku ujutro i dogovorili smo se da idemo za koji dan. Na dogovoreni dan, ustao sam rano...Obukao finu odjecu i izasao. Tetka me cekala u autu. Stigli smo u grad pred Ekonomski fakultet. Nasli smo kod koga se predaju papiri i predali. "Javicemo vam za 15-tak dana."..bio je odgovor. tetka me odvela na picu i koka-kolu.
Sreca je sto je grad blizu pa ne moram stanovati u gradu. proslo je 15 dana kada je stigla koverta. Nisam je smio otvoriti pa sam otisao kod tetke. "Ne smijes otvoriti?"...upita. Klimnuo sam glavom...Ona je otvorila i citala pismo.
"Pa malisa....18 august treba da budes na fakultetu jer ti pocinje prva godina. "..rece nasmijano. Mislio sam da cu poluditi od srece. Otrcao sam ocu i rekao...Bilo mu je drago.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 06-16-2020 u 21:30.