Ricina 
raja
Poruka: 1931
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme 
 |
|
Bio sam presretan. Cak je i Zev skakao oko mene i lajao a nije znao sta se desava. Pomagao sam vrijedno ocu do pocetka studija. Dosao je i prvi dan fakulteta. Obukao sam se i sjeo u autobus. Osjecaj je isti kao i u pocetku srednje samo sto sam sada "odrastao" i nisam vise dijete. Zvali su me maleni i dalje ali se ja nisam ljutio. Prolazile su godine. fakultet a ljeti kod oca na njivi. Na trecoj godini je uginuo Zev.. Bilo mi ga je zao. Plakao sam i sahranili smo ga na kraju njive. Pocela je cetvrta godina studija. Bilo je sve teze i teze ali sam isao u korak sa ispitima. Jednog dana, zatekao sam malo stene u kuci. Otac se nasmijao..."Ovo je novi Zev. Zvacemo ga isto kao i onog prije."..rece. Bili su slicni. Zao mi je onog starog Zeva ali je novi bio veseo i pripitomio se sa mnom.
Zavrsio sam fakultet sa najboljom ocjenom i bio sam student godine. Svi su bili na dodjeli diploma...Otac, tetka, tetak i Zev. Radio sam i dalje sa ocem. Jednog dana, za vecerom, otac mi rece : "Tetak i tetka idu na more, imaju dvije sobe pa ako ti hoces u tu drugu...Idi..Odmori se.".. Pruzio mi je kovertu. Otvorio sam kovertu...Bilo je dosta para. "Ali tebi treba pomoc."..vadio sam se bezuspjesno. Otisao sam do tetke i ona me ubijedila da idem. Isli smo u Gradac..Tamo njena rodica ima kucu pa nam je ustupila 2 sobe. Bili smo na moru 15 dana i lijepo sam se proveo. Sunce, more, dobra hrana, mlade cure...Svidilo mi se.
Kada sam se vratio, otac mi se obradovao i pruzio mi pismo. Otvorio sam ga i zanijemio.. "Nudimo vam posao u Ministarstvu finansija u Sarajevu"..pisalo je u pismu. Pokazao sam ocu pismo..."Sta da radim?"..upitah oca. "Idi moj sine. Ovakva sansa se ne pruza dva puta."..rece otac. "Kako ces ti sa njivom i poslom?"..zabrinuto upitah. "Ne brini..Mogu ja jos." rece otac.
Spakovao sam se i otisao u Sarajevo. Docekali su me fino i rekli da cu raditi u finansijskoj inspekciji kao pripravnik a kasnije, nakon godinu dana, polagati ispit i dobiti svoj dio BiH gdje cu kontrolisati firme.
Vratio sam se kuci da se pakujem i pozdravim sa ocem. Tetka i tetak a i Zev su bil na ispracaju. Poslali su auto po mene. Dosao sam u Sarajevo, dobio privremeni stan i sve sto mi treba za posao. Za pocetak sam dobio malu kancelariju koju sam dijelio sa jos jednim pripravnikom.
Vrijeme je islo brzo...Prva godina i polaganje strucnog ispita, pa nova kancelarija,pa jos vise posla i bolja plata. Ponekad sam se cuo sa ocem ali sam rijetko isao kuci.
Tetka me zvala i rekla da mi je otac bolestan ali je on rekao da mi ne govori. Spremao sam se da odem i obidjem oca ali je uvijek iskrsnuo neki problem ili novi zadatak da nisam mogao.
Imali smo veliki sastanak sa firmama iz Sarajeva i nisam znao gdje idem od problema. Prisao mi je asistent i rekao da me trazi jedan covjek , vjerovatno sa sela i da hoce sa mnom da razgovara.
"Nemam sada vremena ..Neka stavi poruku."..rekoh drsko. Proslo nekoliko dana , nisam bio u svojoj kancelariji i sada kada sam se vratio za svoj stol ,cekala me mala koverta na stolu. Nervozan, umoran..nisam je htio otvoriti. Par dana je proslo i ponovo sam naletio na tu kovertu.
Otvorio sa je...Pisalo je "Maleni. Znam da imas puno posla ali samo da ti kazem da je uginuo i ovaj Zev. Ni ja nisam najboljeg zdravlja pa sam htio da te vidim i da pitam kako si. Bio si zauzet i nisam te mogao viditi."..pisalo je u pismu. "Trazi vas jedan covjek, vjerovatno sa sela.".. bubnjalo je u mojm usima poruka mog asistenta.. Sa sela.. To je moj otac. Proslo je vise od 10 dana od kako je bio kod mene. Sjeo sam u auto i krenuo prema rodnoj kuci. Suze su mi same isle...Krivio sam sebe, posao i moju glupu glavu. Zaboravio sam sva odricanja mog oca i placanje skolarine i sve ga ostalog. Krvavo je to platio a ja, idiot, nisam mogao ni da ga vidim 5 minuta.
Ne znam kako sam stigao do kuce. Izletio sam iz auta. Vrata su bila zakljucana. Lupao sam i zvao oca. Niko nije odgovarao. Tetka je cula kako galamim i lupam pa je dosla.
"Tetka, gdje mi je otac? Nema ga kuci."..pitao sam tetku.. "Sahranili smo ga juce.. Lezi pored tvoje majke."..rece tetka. Zemlja se otvorila ispod mene..Gubio sam svijest i suze su lile iz ociju.Toliko godina je zrtvovao da me odgoji, skoluje a ja...idiot , nisam u stanju bio ni da ga posjetim jednom mjesecno.
Otisao sam na groblje. Kleknuo sam pored njihovih grobova, moje majke i oca. Nisam mogao rijec izustiti. Plakao sam kao dijete, zacenuo se od placa...Molio sam za oprostaj.. Dugo sam ostao na groblju. Dosla je i tetka. Plakali smo oboje. Prespavao sam u rodnoj kuci. Nikad sebi necu oprostiti ovo sto sam radio.
Rekao sam tetki da pripazi na kucu i da radi sta hoce sa njivom, kokosinjcem i konjima. Isao sam prema Sarajevu. Nisam bio vise onaj isti covjek sto je jucer dosao u svoje selo. Nedostajao mi je moj otac, moj zastitnik, moj vjerni prijatelj.. Preplakao sam cijeli put do Sarajeva.
Falis mi oce...falis...falis toliko da me boli u prsima...Oprosti mi molim te...tvoj Maleni
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 06-19-2020 u 17:04.
|
|
 06-17-2020 17:18 |
    |
Ricina
raja
Poruka: 1931
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
Kažu...U Mostaru ima oko 320 sunčanih dana. Često , u ljeto, otškrinem malo roletnu da uđe hava a i sunce. Neobično je to buđenje...Čuju se ptice, malo puhne friške have a za njom koja zraka sunca.
Lagano buđenje, nema ljepšeg na svijetu. Blizu je i Titov most pa se čuje ponekad hakanje sa mosta pogotovo ako neko lovi ribu na Neretvi. Otvaram polako oči...udišem frišak zrak.. Sunce polako prodire ispod roletne.Zahvaljujem se Bogu na ovom buđenju, ovom danu i ovoj mostarskoj ljepoti. Kažu...zdrav čovjek ima stotinu problema a bolestan samo jedan. Izvlačim se iz kreveta na saganake.. Papuće pa ćenifa.. Onda se pristavlja jedna jutarnja da sebi dođem. Gledam kroz prozor. Sunce, ljepota, ptice.. Sjetim se 80-tih kada smo bili srećni. Nije bilo mobitela, interneta, kablovske, laptopa, tableta.. U 10 ujutro kod Muje trovača na brzoj kafi pa onda do starog grada po karpuzu.
Bio je to neka vrsta rituala, nepisanog ali redovnog. Sjelo bi se negdje, neko bi otišao po kifle u Dugalica na Ogradu i onda bi se naprdivalo...Ko je koga sinoć, ko može više, kako obrnuti pare, šta bi se moglo raditi i milion raznih diskusija i tema.
Samo bi se razgovor zaustavljao kada bi prošla koja dobra u mini suknji.. Tada bi je izmjerili, svaki dio tijela i komentari bi dolazili. Često smo se sastajali kod onih što su imali bašće ili velike balkone. Miris cvijeća i džulbehara bi nas opijao a i ljepota . Kažu da je to bio "mrak" za narod. Nikad više svijetla nije bilo a opet mrak? Obišli smo cijeu Jugoslaviju, bili i u Evropi..Ne mogu se žaliti.
najljepše je bilo što nismo znali sve po imenu i nacii. Nacija je bila :Mostarka i Mostarac. Pomagali smo jedni druge, kuća se pravi ...eto nas. Nije bilo opterećenja o naciji, vjeri ili parama. Si smo imali svoju naciju ali nismo je isticali...svi smo imali i vjeru ali je svako imao svoju...Para je uvijek bilo, na hrpi. Nikad se nije dijelilo na to ko ima više a ko manje. Oni škrti su se zvali popularno "Slovenci" jer su se uvijek izdvajali. Nisu bili baš popularni i imali su mogučnost da se uklope u društvo ili da traže novo.
Dva-tri puta sedmično se išlo u "Abrašević" kod Pave i Mace na džigaricu.. Sjednemo svi skupa, prebrojimo koliko imamo para i toliko naručimo džigarice ali prvo po jedna piva svakome. Ona od pola litre se zvala "teretna" i bilo je samo Sarajevska i Nikšička.
Nismo imali skupe satove, lančiće od pola kg niti mobitele ili skupa odijela. Kad nam dosadi džigarica, onda malo niže u "Lokomotivu" na grah ili preko puta u "Vozača" . U "Lokomotivi" je bila i tombola pa bi se nekada znalo i odigrati koju turu da zaradimo za večeru. Nije svaki put uspijevalo.
rasli smo bez obaveza, brige i straha za budučnost. najteže nam je bilo naći veliki šlauf za Neretve. Išli smo na selo i tražili stare šlaufe od traktora, zadnji točak. Pa ih onda krpili i na pumpu da napušemo. Bili su grbavi, sa naljepnicama ali veliki ...Dovoljno za nas 5-6.
Onda na skakala pa do starog mosta. Kroz Cernicu do Carine ..opet. Išli smo bosi , po vrelom asfaltu, ali nam nije smetalo. Bili smo zdravi i veseli. Danas, nema djece u sokacima, svi nose sa sobom mobitele, tablete i druže se na internetu.Sve što je bilo prije je zastarijelo i glupo. Često postave pitanje :"Kako ste mogli živiti bez interneta?".
Teško za objasniti. Mostar je bio pun bašća sa ružama, džulbeharima, mušmulama, kajsijama...Znali smo blizu Građevinske tehnike ići u bašće sa kajsijama, pa Podhum...sve bile bašće a danas beton... Avenija je bila poljana i pilana na njoj.. TRu smo se igrali lopte i vozali bicikla na smjenu jer nije svako imao biciklo.
Sretna su to bila vremena. Cijeli dan na sokaku. samo neko zovne i doda nam šnitu sa maslom i malo soli ili pekmezom. Zanimljivo je bilo da kada ispadne šnita, uvijek padne na namazanu stranu. Ali ima i tu lijeka...malo se očisti od zemlje i kamenja pa nastavi jesti.
Balkoni su bili puni cvijeća i opština Mostar je svake godine davala nagrade za najljepši balkon i najljepšu bašću. Nismo imali problema kao danas.
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 01-24-2021 u 14:51.
|
|
| 01-23-2021 19:23 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1931
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
Kažu da je zdravlje i sreća jedino što nas održava u životu? To je istina. Dolazili smo iz škole kući, jeli nešto. umili se i spremali za izlazak. Nije bilo SMS poruka, mobitela, interneta... "Na korzu kod Doma Omladine" oko 19.00.
Onda, hodanje, Rondo, pa niz korzo-uz korzo, pa stari grad.. Sjedili smo svi zajedno..bez imena, nacije i vjere. Nije nikad bilo problema kao sada. Sada je svatko u svom "toru" i ževkaju jedni na druge. Šta smo postigli?
zatvoreni smo u geto i tako živimo ili bolje rečeno životarimo ili egzistiramo. Blago nama sa nama.
Bašće su bile prije uređene, ...ruže, hadžibeg, penjačice, džulbehari.. Sjedili smo za stolom a oko nas cvijeće. I roštilj je tada bio slađi a i voda. Islo se na Bunu, roštiljalo, igralo lopte.Kažu da je Mostar jedan od gradova u kojem je najviše vjerski-mješanih brakova? To nam nije bio problem prije rata.
Ispod Bristola je bila mala ravan puna pijeska . Tu smo se igrali lopte i onaj, od koga se zadnji put odbije i ode u Neretvu, ide po loptu.To je bilo svojevrsno kalenje...Vruč i znojan pa u Neretvu.
Na desnoj strani Neretve, preko puta Deve, bila je betonska ploča.. Tu su se skupljali iz Šantićeve, Cernice i Bulevara a preko puta iz Hadžajlića sokaka, Husrefovića i Fejićeve. Nije niko branio da se prepliva i ode na drugu stranu među "one" ali je Neretva bila neka nepisana granica.
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
|
|
| 01-25-2021 19:43 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1931
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
| Prica Mostarca iz Australije |
|
Proslo je 30 godina od kako sam otisao u Australiju. Slali su mi slike Mostara kakav je bio 1995 , pa 1996 i sve tako do 2022...Promijenio se Mostar a i ja sa njim. Ove godine sam razmisljao da dođem iako treba puno sati leta iz Australije. Razgovarao sam sa prijateljima i rodbinom u Mostaru i volili bi me sresti a i ja njih. Imao sam puno pitanja i nisam stigao da sve pitam jer sam planirao da to vidim ako budem dolazio.
Odlucio sam da dođem u Mostar...Mart 2022 godine. Kupio sam kartu i sve pripremio za put. Bio sam nervozan jer dugo nisam bio u Mostaru...Ipak, tri decenije su previse. Avion je poletio ...Razmisljao sam kakav će biti susret sa Mostarom, sa prijateljima kojih je malo ostalo, sa rodbinom koja se smanjila godinama. Nema vise starijih koje ja pamtim..
Srecom da je let dugo trajao pa sam mogao da postavljam sam sebi pitanja i da odgovaram koliko mogu.
Iz misli me vrati glas kapetana aviona :"Uskoro slijecemo na aerodrom Sarajevo. Hvala sto ste putovali sa nama."
Jedan stari prijatelj je dosao iz Mostara po mene u Sarajevo. Pitao sam se hocemo li se poznati nakom ovoliko godina.
Prosli smo carinsku kontrolu i krenuli prema izlazu... Gledao sam ne bi li poznao njega ali ga nisam nigdje vidio.. Blizu vrata je stajao jedan covjek i nasmijesio mi se.. "Jesi ostario druze." Poznao sam ga iako je prošlo 30 godina. Zagrlili smo se i pozdravili. "Samo smo navukli koju boru ali smo ostali isti"..rekoh. "Samo se ti tjesi".odgovori mi.
Do Mostara smo pricali o starim drugovima, dobrim vremenima prije rata, curama...Kasnije smo prešli na familiju.. "Koju si ozenio?"..upitah..."Znaš li onu curu iz 1989 što sam isao u disko sa njom?".."Sjecam se.."rekoh. "E tu sam ozenio i imamo veliku djecu. Sina i kcerku."..odgovori. "Sta je sa tobom?".. "Nikad ne bi vjerovao šta se meni desilo..Otisao sam sam u Australiju i na vecerima druzenja, Mostarska raja, mada nas nije bilo tada puno, upoznam jednu iz Mostara. Poceli smo se druziti jer i ona je bila sama..Nije udata. Kasnije nisam mogao bez nje i pitao sam da se uda za mene. Pristala je. Imamo dva velika sina.". "Sto ti je sudbina.".rece drug.
Iako sam razgovarao sa njim cijelo vrijeme, jedan dio mog mozga je razmisljao o Mostaru jer smo bili vec u Bijelom Polju. Kako cu reagovati kad vidim sve novo i nepoznato? Hocu i biti tuzan ili srecan sto se izgradilo?
Sutina...Groblje se dobro proširilo. "Umiru raja prijatelju."..reče mi prijatelj. Prođosmo i Bingo...Izgradilo se puno..Skrećemo prema Mostaru.. Sve novo i uređeno..Ulaz u Zalik, kružni tok.Kao da nije opaljen metak. Idemo preko novog mosta za Aveniju. Gledam kuda on vozi. "Gdje ide ovaj most?"..upitah. "Na vrh Avenije."..odgovori. NIsam mogao poznati Mostar...Ipak 30 godina je puno. "Sad ću te malo provozati da vidiš sve.."..reče. Vidio sam i mepas, nema stare bolnice, pa nema mrtvare i klaonice, sada stambene zgrade, sve novo.
Stali smo pred soliter kod Tržnice. Sve je isto. Nekako me trema i tuga spopala. Kod kuće me čeka samo sestra i brat. Roditelji su nam umrli. Ulazim u zgradu kao da sam izašao prije sat vremena. Sve isto. Na drugom spratu otvorena vrata, na vratima stoje moj brat i sestra. Momenat koji se pamti. Pritrčala mi je sestra i zagrlila me. "Ostarili smo .."..reče. Buraz mi je prišao i zagrlio me. Riječi nisu bile potrebne.
U stanu je sve novo, novi namještaj, kuhinja, kupatilo...Pogledom tražim roditelje iako sam znao da su umrli.
Stigla je i kafa. "Sve mi ispričajte od momenta kada sam otišao pa do sada.".rekoh pun pitanja i znatiželje.
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 9, zadnji put od strane Ricina dana 05-10-2022 u 08:29.
|
|
| 05-08-2022 10:10 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1931
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
"Gdje da počnemo?"..rekoše kao u glas. "Od onog dana kada sam otišao iz Mostara."..rekoh.
Pričali su razne događaje, granatiranje sa istoka, pa napad sa zapada,istjeravanje iz stana pa vraćanje u stan, bez hrane , vode... Svega je bilo.
Slušao sam bez riječi..Samo su suze same navirale.. Roditelji su nam se napatili i "crkli" od jada a ne umrli. Teško je bilo sahraniti pod granatama ali se nekako uspjelo. Umrli su u mjesec dana oboje.
Moj brat radi u Pošti a sestra u bolnici. Nije se udavala a ni on ženio. Gdje dovesti familiju? U stari dvosoban stan??
Nisam mogao vjerovati šta sve rat i zli ljudi mogu uraditi od familije.
"Zašto niste došli u Australiju kada sam vam slao papire ?"..Upitao sam u jednoj kratkoj pauzi.
Nije bilo odmah odgovora i brat pođe prvi da odgovara :
"Ja bi došao ali sestra nije htjela. Nisam je mogao ostaviti samu a ni stan prazan. Hvala tebi na trudu. Izvukli smo se nekako."..reče brat.
Slao sam im na razne načine koji dolar iz Australije . "Puno nam je pomoglo ono što si nam slao. Hvala ti." reče sestra.
Poslije 30 godina, kao da je nestalo tema za razgovor. Ostarili smo, izgubili na silu roditelje, nismo imali ni mira, ni posla, ni zdravlja, samo životarenje.
Kažu stari "dan - nafaka" i to se na to svelo. Nema smijeha u zgradi, nema male djece koja trči i galami, niko ne igra klikera ispred zgrade, niko ne igra lopte... Pustinja..
Kao da je neko ubio život u svima nama. Nema radosti, fešta, izlazaka, rođendana, razne slave..
"Slavili se 1 Maj sa ražnjem kao nekada?"..upitak nakon kraće pauze.
Oboje su se nasmijali od srca. "Nema više roštiljanja, ražnja za 1 Maj ili neki drugi praznik. Svi smo se podijelili u "nacionalne torove" i samo je kuća-prodavnica i posao. Ova 4 zida su sve što imamo dragi brate."..reče sestra.
Šta na to odgovoriti ? Kako nazvati današnji život u Mostaru?
Izašli smo malo da prošetamo. Tuga i jad..Sjedi se po kafićima, grad pun auta, niko niskim..
"Kako je kad dođe dijaspora u Mostar? Kako se sada osjećaš brate ?"..upita me brat.
"Ovo je kao ružan san..Ovo nije ni sjenka onog Mostara prije rata. Ne mogu sebi da dođem .. Samo zidovi zgrada i prazne duše građana. "..rekoh.
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 05-11-2022 u 15:09.
|
|
| 05-11-2022 15:02 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1931
Location: Predaleko od Mostara
pokretac teme
|
|
Kao da nije ovo moj grad. Idem sa njima i sebi ne mogu da dođem. Došli smo do Rondoa. Nema kafane, nove zgrade, nije ni cvijetni krug isti...Nove lampe su stavili i pokvarili ugođaj. Na svakom koraku "nacionalni" spomenici i sjećanja da je bio rat.
"A kafana?"..upitah. "Nema je više niti će je biti."..odgovori mi brat. Idemo kroz Liska ulicu..Ista je, skoro. Bulevar..nove zgrade, nema traga ruševinama.
"Ovdje je Dr. Aleksić imao kuću i velikog vučijaka. Sada je pumpa i nema kuće."..rekoh.. Nasmijali su se. Još i dalje ima nekoliko ruševina..Kuća Znaor Pere.. Bulevar je isti a "Gospin" park ograđen velikim zidom.
"Je li i dalje ovo ulica BNR?"..upitah
"Jeste sa one strane a sa ove je Bulevar hrvatskih branitelja, ".. rekoše
"Kako jedna ulica ima dva imena?"..čudio sam se. "Ovdje sve može."..reče brat.
Očekivao sam da ću na starom mostu viditi mostarsku raju, pun Labirint, kafiće.. Jedva sam čekao. Kada smo došli , skrenuo sam da vidim kafiće. Prazni..Pokoji gost i to stranac...Nisam ništa htio da komentarišem. Prešli smo most i rekoh "Častim u Labirintu .". Labirint je bio pun stranaca. Niti jedan Mostarac.
"A gdje su raja iz Mostara? Ne vidim nikoga."..upitah.
"E moj burazeru, nema više korza kod Revije, nema Lenjinovog šetališta i sastanaka u velikom parku, nema više raje u starom gradu..Nema ni Doma omladine preko puta velikog parka.Ništa više nema od onoga što ti pamtiš."..odgovori i brat.
Gledao sam zabezeknuto u njega. "A gdje su svi Mostarci i Mostarke?"..upitah.
"U nekoj svojoj Australiji, razbacani po cijelom svijetu. I kad dođu, šutaju ih po Mostaru i zovu "Dijaspora" , "Pobjeglice" , "Izdajice", "došli da naprave zube i frizuru" i slično. To me boli jer imam tebe u Australiji i znam da nisi dobrovoljno otišao tako daleko ali ne možeš se svađati sa došlama. Ima ih previše". objasni mi brat.
I stvarno je tako..Neki novi "klinci" su sada, što kaže Balašević, novi način života, mobiteli, poderane farmerke...
Nisam se mogao nikako uklopiti niti naviknuti na ove novine i događaje. Išao sam kroz Mostar kao omađijan. Sjeli smo u kafić u Fejićevoj da popijemo kafu. Slušao sam razne dijalekte i šuplje priče.. Nikako mi mozak nije ogao složiti sve ovo u neku sliku i cjelinu ali sam se trudio.
"Ništa nije isto. Samo su stare zgrade tu a i nove."..rekoh.
Nisu komentarisali..
Otišli smo u stan, bio sam nekoliko dana, obilazio grad sa njima i bez njih i posmatrao izmjene.
Nakon desetak dana, razmišljao sam da idem. "Odoh ja ,ako se nećete ljutiti."..rekoh.
"Što ovako brzo?"...upita sestra. Nisam odgovorio. Ostao sam još 2 dana. Pozdravili smo se i ja sam bio na putu za aerodrom.U avionu sam razmišljao ,jer sam imao dan i po na raspolaganju. Žao mi je sestre i brata.. Pomoću im koliko mogu.
Išao sam kući..
Priča je izmišljena ...
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 05-12-2022 u 22:14.
|
|
| 05-12-2022 08:02 |
|
|
|
  |
|
