|
Koliko djece? eh, ovome se moze, i ja cu, pisati sa dva askpekta. Aspekta roditelja, i aspekta djeteta.
Kao roditelj ... imam dvoje. Uvijek mi je bilo prirodno i normalno da imam djecu. Malo smo razglabali kada, kako, te rat, te novac, te poslovi, ... uglavnom, nekako spontano dodje prvo. Sreca, uzivanje, nesto se u tebi prelomi. Apsolutno, vise nikad neces biti ista/isti. Dobijes nesto beskonacno. Isto tako, kad sam dobila prvo dijete, shvatila sam da sam postala ranjiva. Dok nisam imala djece, mogla sam u vatru skociti. Nisam se nicega bojala, ni gdje cu sutra zoru docekati niti mi je iko ista mogao. E onog momenta, kad sam primila svoju kcerku u svoje narucje, shvatila sam, da sam preko nje, slaba na hiljadu mjesta. Ali to se krije, i ide se kroz zivot. Sve mi diraj, ali u dijete mi ne diraj. To vise nije ni starinska, to je jednostavno tako. Prodje godina, druga, kao vrijeme je da se razmislja i o drugom djetetu, ... malo sam se neckala, odmah racunas, treba jos jedna soba, treba novaca obezjbediti, da li mozemo zbog poslova, ko ce ih cuvati ... spontano, eto i njega. Nakon 3 god i 3 mjeseca. I kad sam primila sina u narucje, shvatila sam da sam bila u krivu. Da se mogu dva bica podjednako beskonacno voljeti. Jer je u meni bio neki potajni strah, da nikada nikoga necu moci voljeti kao sto nju volim. Ali dodje i on sejtan mali , i orobi mi srce.
I tu se stalo. Ima ona brata, ima on sestru. Igraju se, zadirkuju, svadjaju. UH uh, srce mi se cijepa svaki put kad se svadjaju. Sve trckaram za njima i govorim im da se moraju voljeti i paziti. A ona meni objasnjava da je on moron bez mozga, a on meni da je ona najvece glupaca na svijetu. , e onda se sjetim sebe i svog djetinjstva, pa izmiruj, pomiruj ... i tako to. Ali se isto tako istopim do suza kad primjetim koliko paze jedno na drugo. Nekad ona pita, kaze hoce sestru, a kazem ja, dobro, sta mislis bude brat, a ona odma - uh, uh, onda nemoj.
sa aspekta djeteta ...
Imam sestru i dva brata. Malo neobicno je bilo za nase uslove imati 4 djece, ali eto, fala bogu, moji roditelji nisu nista tesko niti lose vidjeli u tome. Srecom imali smo veliki stan, pa nije bilo bas ni prostornih problema. I, pogotovo kad nas sada ima po cijelome svijetu, ne mogu objasniti kako je lijep taj osjecaj. I kad se nekada osjecaj najusamljeniji na svijetu, imas njih. Od sviju od njih sam nesto (dosta) naucila, i stalno ucim. Ne moramo, i nismo, isti tipovi, drugacijih smo razmisljanja, ali ... opet kazem, neopisiv je taj osjecaj. Sjecam se, rece mi jedna prijateljica koja je bila jedino dijete ... 'blago vama, kod vas u kuci vazda veselo'. I tacno tako. Uvijek veselo, ciganluk.
Kad odlucujete koliko ce te imati djece, nemojte samo misliti na sebe, mislite i na djecu.
___________________________________________________________________
|
|
05-09-2005 05:36 |
|
dadana
samo sto nisam
Poruka: 1123
Location: Helvetia
|
|
|
05-09-2005 09:57 |
|
Vesna.B
ne more meda
Poruka: 38
Location: Norveska
|
|
To je poseban osjecaj kada se djete rodi, nekako uvijek fali rijeci da bi se to opisalo. Sreca, neizmjerna. I sto rece Sjeta covjek se promjeni totalno.
Prvo sam rodila curicu. Nije mi bilo lako jer sam bila sama sa njom, tezak uzasno porod bio, rekla nikad vise . Ona mi je bila centar svijeta, i danas sam na nju strasno osjetljiva. Koristi to maksimalno. Moj muz kaze " uzmi ovcu dok je vruca " .
Cetri godine poslije rodi se sin. Nikad ne reci nikad .
Sada je Tini 11 god., a Dan-u 7. Sto rece Sjeta najgore mi je kad se svadjaju, cupaju, biju, ali ne daju jedno na drugo. Kad predju granice, pa ih tata naruzi, posto mene ne konstatuju, kako tjese jedno drugo .
A kad im je nesto hocu da izludim, panicar sam veliki. Znam da to i nije dobro, ali to ne mogu da promjenim.
___________________________________________________________________
|
|
05-09-2005 10:39 |
|
|
Kao dijete sam bila sama, jedinica, nikad se nisam ni cupala niti sam se tjesila s nekim. Uvijek sama na sebe oslonjenai i furala svoj fazon . Ima to i prednosti i mana i nisam nesto bas cesto zeljela da imam brata ili sestru. Uvijek sve bilo po mom, sve dobijala prije druge djece....ma merak.
Sad kao roditelj imam dvoje djece al je tolika godinska razlika izmedju njih da su samostalne i svojeglave kao dvije jedinice. Furaju svoj fazon, ne biju se nesto haman al se ni ne igraju, zive paralelan zivot, jedna tinejdzerka jedna u vrticu.
Mogla bi ja 10 imati jos samo da nije radjati, brate. Boli auch auch auch
___________________________________________________________________ Eh kakve je Pesta kupleraje imala
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Black_Mamba dana 05-09-2005 u 11:48.
|
|
05-09-2005 11:48 |
|
TigricaX
zvrk hanuma
Poruka: 6105
Location: Nesvrstana
|
|
Nemam djece jos uvijek (na zalost) al' ako bude prilike, volila bih da imam dvoje
Inace, imam brata i volim ga vise nego zivot svoj Jesmo se k'o mali i svadjali i tukli (tj. ja njega, posto sam bila starija i jaca ), al' smo isto tako znali jedno za drugo batine primiti, cuvali tajne....Tako je i dan danas (samo sto je sad on jaci, al' me ne marise )....posvadjamo se, "dignemo noseve", al' malo prodje, eto ti nas jedno drugom, pricamo o svemu, povjerimo se, skacemo upomoc kad treba...
___________________________________________________________________ "Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih raða bol."
|
|
05-09-2005 15:05 |
|
kapljica
Gost
|
|
|
05-09-2005 16:07 |
|
M^M
SexNepoznat
Poruka: 443
Location: Dusom: 43.22, 17.50, Tijelom: 42.37, 71.03
|
|
Ja bi zelila da imam jedno 3-4, ako bog da...boze zdravlja...imam jednu sestru, i uvijek se pitam kako bi nam bilo da nas je vise..jest da bi to bio haos jer je tako trenutno...samo smo nas dvije ali kao da nas je desetero..uvijek dinamika.. ali zaista je fino kad ih je vise...covjek nema osjecaj da je sam...ono roditelji su tu....ali cinjenica od danas do sutra..nek su oni nama zivi jos sto godina...i ko nam preostaje..nego braca ili sestre...pa kad se izrada kod njih..pa kad se svi iskupimo..to je bas fino....ostati na jednom djetetu je zaista steta...mislim naravno sve zavisi..dali se moze..(kontajuci na zdravlje)...onda novac...itd...
Pa vrijeme ti je onda pocet.
Ko rano rani dvije srece grabi.
___________________________________________________________________ "...Niko na svijetu, provjerite, nema tako lijepo, pitomo, tepanje za svoj klub. U masi navijackih, divljih, ratobornih, zivotinjskih naziva, izmedju tigrova, lavova, svinja, pijetlova, zmajeva, grobara izdvaja se to pitomo RODJENI..."
Senad Hadzifejzovic
|
|
05-09-2005 16:16 |
|
rozalija
trudim se
Poruka: 239
Location: Sarajevo
|
|
Ako Bog da zdravlja i zivota, troje, dvoje ublizu, maximalno 2-3 godine razlike a onda poslije kad ovi malo odrastu, trece (granapce)
Iako mi se manta od straha kad pomislim na porod, ipak mi to nece biti prepreka, samo Boze zdravlja. Naravno, dijete je ogromna obaveza, odgovornost, ali isto tako i najveca sreca u zivotu, to jos uvijek ne znam iz licnog iskustva ali svejedno, nimalo ne sumnjam u to.
Ja imam brata mladjeg 6 godina od mene i uvijek smo bili dva razlicita svijeta, jesmo se i svadjali i marisali, ko i sva druga normalna djeca ali smo se uvijek voljeli, naravno. Sada, kad je meni 26 a njemu 20, super se slazemo, jer smo vec "veliki" ali je sada problem sto se vidimo dva puta godisnje
On je u Njemackoj, studira i radi, super dijete, nije sto je moj pa ga hvalim, ali stvarno je mali za svake pohvale, ne ureko se ljubi seka svoja. Cujemo se svaki dan, uglavnom preko MSN-a i to mi stvarno puno znaci, kad mi se jedan dan ne javi ja odma nekako tuzna...
Braca i sestre su stvarno pravo blago i zato bih voljela da su se moji nekad davno odlucili na jos jedno, sad bi ja imala koga terorisati kad je buraz otisao
___________________________________________________________________
|
|
05-09-2005 16:54 |
|
|
|
|
|