Nostalgija, slijepilo ili istina?

Citajuci ovaj forum, ne mogu se oteti utisku da nas vecina pise o Mostaru kao o nekom raju na zemlji.

Sve sto je mostarsko - valja.
Sve sto nije mostarsko - ne valja.

Jos ako dodamo cinjenicu da mnogi od nas ne samo sto tvrde da je mostarsko najbolje nego i nipodastavaju tudje... e onda se stvarno covjek treba malo zamisliti.

Da navedem neke banalne primjere:
nema boljih frizera od mostarskih,
nema ljepseg neba od mostarskog,
nema ljepse hrane nego u Mostaru,
nema ljepsih cura ili momaka od mostarskih,
nema ljepse vode od mostarske, itd....

Shvatam da svi mi zalimo za onim Mostarom kojeg vise nema niti ce ga ikada vise biti. Ali da li zavaravamo sami sebe kada uporno tvrdimo da (na primjer) norveske frizerke ne znaju oshishati kao mostarske? Da li smo se ikada zapitali da li mi dovoljno dobro znamo norveski jezik da bismo objasnili toj norvezanki kako zelimo da izgledamo nakon zavrsenog poduhvata?

Posmatram nebo iznad Osla. Plavo k'o kad je plavo. Ista plava boja kao u Mostaru. Ali ono u Mostaru mi je muteber jer je iznad grada u kojem sam se rodila i odgojila. A za cjelokupni dojam su veoma bitni i neki drugi faktori. Kao na primjer miris. Kad gledam u nebo iznad Norveske, ne osjetim miris ni lipa, ni bagrema, ni ruzza, ni Neretve, ni asfalta poslije ljetnog pljuska... niceg sto nebo cini "mostarskim". A nebo k'o nebo - fakat isto.

I da ne nabrajam milion primjera, zanima me zasto mislimo i tvrdimo da je sve mostarsko bolje od bilo cega drugog?

___________________________________________________________________

bravo mala zutice

potrefila si u centar mete...
miris je ono osjetilo sa kojim je vezano nase sjecanje najjace...
kad si pricala o lipama , meni na um pade jedna jakna , dzins jakna obicna i svakodnevna.
ali je imala MIRIS , lica se gube u sjecanju ali TAJ MIRIS kolonjske vode sa te jakne nikad ne mogu zaboraviti.

___________________________________________________________________

\ | /

(@ @)

-----o00-(_)-00o-----

Tacno nadia.

Nedavno sam prije izlaska iz kuce "nabacila" jedan parfem koji duze vrijeme nisam koristila i u istom trenutku kad sam osjetila njegov miris, kroz glavu mi prodjose slike sa jednog putovanja jer sam taj isti parfem kupila na polasku u free shop-u i non stop sam ga koristila tokom te dvije sedmice koje sam tamo provela.

(interesantno, kad sam taj dan dosla po sina u vrtic, kada me zagrlio rekao mi je "mama mirises isto kao u Fredrikstadu" (prije nekoliko mjeseci smo preselili iz tog grada u Oslo a ovaj parfem sam najvise koristila kad smo tamo stanovali). )

Elem, zanima me ZASTO mislimo da je sve mostarsko najbolje na svijetu ?

Sumnjam da je razlog svemu ovome sto ne znamo za drugo jer kako vidim, vecina nas je rasuta po svijetu gdje smo u proteklih 10-ak godina imali itekako sansu da upoznamo i druge kulture, druge nacine razmisljanja, druge obicaje, druga neba, druge vode, druge ulice...

Da li je razlog tome sto smo daleko od tog naseg Mostara pa zudimo za necim cega vise nema pa od te silne zelje glorificiramo sve "mostarsko" i ne dozvoljavamo sebi da makar upoznamo nesto drugo, bojeci se da ce ovo mostarsko izblijediti u poredjenju sa "tudjim" i da ce nam unistiti i ono malo lijepih sjecanja na Mostar?

___________________________________________________________________

Onako ugrubo, imam utisak da su Mostarci u dijaspori (ruzne li rijeci) skloniji idealiziranju Mostara nego oni koji zive tu.

Joj ja se sarah potpuno slazem s tobom, ja sam u mo i nisam napustala grad citavo ovo vrijeme ali i meni kao svim ljudima u dijaspori nedostaje Mostar, onaj prije ratni Mostar na kojeg smo svi bili ponosni. Ali nažalost ovo što danas imamo nije naš Mostar, to je jedna sasvim nova kasaba koja je samo bljeda slika Mostara što je nekad bio.- I imam dojam kad kise stavlja one fotografije Mo prije rata da zeli da sacuva svoja i nasa sjecanja na ono sta je ovaj grad nekad bio inace bi stavljala nove fotografije.
Svi mi tugujemo za tim gradom bili vani ili ovamo.

Pa to je normalno, svi zude za onim sto nemaju a mi "vani" nemamo Mostara....Iako mislim da je ljubav Mostaraca prema svom gradu bila uvijek specificna. Sada se to jos vise iskristaliziralo. Sve je to razumljivo. Idealizirala ili ne, nema ljepseg osjecaja nego kad dodjem dole....

a da to nije i pomalo zal za nasim lijpom bezbriznom mladoscu ?
mislim na onaj period od iscekivanja , kad si bio sav ushicen samo kad si simpatiju vidio ...
kad je sve bilo interesantno , kad se ispitivali i kad su se putevi trazili.
mislim kad smo bili pubertetlije i adolescenti...

___________________________________________________________________

\ | /

(@ @)

-----o00-(_)-00o-----

Miki, da li je to i prije rata bilo sve naj, naj.
Po nama, jeste. E nije brate, pa nek se sad sve srusi. Nas "mostarski" mentalitet je jedna od stvari koje pokusavam da se otkacim i mislim da sam relativno dobro u tome uspio.
Dobro kaze Tazu, u nas vako, u nas nako, aman sto je fino. Fino je sto smo tu svi odrasli, sto nas vezu uspomene, familija, rodjaci, drustvo. I sta je jos fino? Ko je ko mi? NIKO! Naopaki smo pa makar. Neke stvari s kojima sam se prije ponosio, sad mi se gade. Nisam znao bolje, sta sam mogao. Ali fala Bogu, sad znam.
Ne bih volio da nas koji pisemo "negativne" stvari o Starmo neko digne na sarenu kravu. Ja ga volim i volicu ga, ali ona capri sto pocinje sa "`ta ce ..." nije bas dobra capri.
Ja sam na starom forumu otvorio jednu slicnu temu, i nisam bas puno odgovora dobio. Nadam se da ce Tazu biti bolje srece.

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

Nije to, jer moje najljepse godine su bile odrastanje sa strahom, ali ipak su bile lijepe...Nije to, ne Nadia, to ti je miris lipa na Lenjinovom i osjecaj neke pripadnosti, nikada se nisam osjecala izgubljena u svom gradu, cak ni u najgorem vremenu.

Maloprije napisah odgovor, ne znam gdje nestade

Elem, nisam bas sklona idealiziranju Mostara; ovog poslijeratnog Mostara pogotovo. Volim ovaj grad jer sam tu rodjena i odrasla, veze me milion nekih lijepih uspomena ali da je bas sad sve idealno - nije vala. Sto se samog grada tice, ma sutra bih se mogla spakovati i otici da zivim negdje drugo ... nedostajali bi mi samo roditelji, brat i par prijatelja.

Sarah, mislis li da su ovi gradovi gdje mi zivimo idealni? Onako, retoricki pitam..


(Odgovor ti stoji gore)

Ne mislim Asja ... ali kao sto Gandalf rece, 'mostarski mentalitet' zna nekad biti vrlo gadna stvar.

Sve ima prednosti i mane

Da se razumijemo - i meni nedostaje Mostar, i meni nedostaje Lenjinovo, i meni nedostaju rodbina, prijatelji, izlasci, itd., i meni nedostaje taj osjecaj pripadnosti, kad znam da mi je "chok" odatle, i meni nedostaje milion nekih drugih stvari koje ne nalazim u Norveskoj niti bilo gdje drugo u svijetu...

Ali opet ne idealiziram sve "mostarsko" i otvorenih sam pogleda sto se tice drugih kultura i uopste onoga sto ostatak Svijeta nudi.

I opet se vracam prvobitnom pitanju - zbog cega idealiziramo sve mostarsko ? Zbog cega sve to uzdizemo iznad ostalog ?

Da li je zaista u pitanju "obicna" ceznja za prohujalim danima?

___________________________________________________________________

sto rekli ameri

trava je uvijek zelenija na drugoj strani ograde...

nisam iz mostara, ali sam dosta utisaka o mostru stekla slusajuci, hamzica, tanu i ostale
i uopste mi ne smeta to sto je sve mostarsko najbolje,
covjek jednostavno receno mora imati nesto pozitivno i lijepo za sta ce se vezati...
i vrlo cesto se desi da od nekakve zurbe i trke i ne primjetimo da nesto lijepo moze postojati u neposrednoj blizini ili u "tidjini"...

sto se mene tice jos 5 godina pa cu u Americi biti isto koliko sam bila u Bosni...
doduse ovdje u NY jos nisam vidjela da je nebo onako vedro i cisto i onakav sjaj zvijezda

___________________________________________________________________
Live, and let LIVE!!!

'ta ce NY

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Zato sto je Mostar - NAS MOSTAR, tu je srce, dusa uspomene... sve lijepo, drago i sve ruzno...Tu smo odrasli, tu smo se voljeli, tu smo se mrzili, zaljubljivali igrali...radjali...umirali....

Mostar je najljepsi i najvoljeniji grad u njemu je sve drugacije negoli svuda na svijetu, zato sto je Mostar onakav kakvog ga mi pamtimo i volimo - Mostar je MI i uvijek je u nasim srcima. Drugaciji od svih i najljepsi u svemu....

Mostar je drugaciji i ljepsi jer se samo u Mostaru mozemo osjecati da smo kuci i da tu upravo i pripadamo.

Kise slazem se s tobom u potpunosti sto se tice tvoje tvrdnje o "kuci i pripadnosti".

Ali ipak mislim da je to zivot koji smo NEKAD imali, koji smo nekad zivjeli.

Proslo je od toga nekih 10-ak godina, djetinjstvo je odavno proslo, nove ljubavi su potisnule one stare iz nasih srca a pomalo i iz sjecanja, rodila se neka druga djeca, sto nasa vlastita sto tudja, prijatelji i ono sto nam je Mostar cinilo Mostarom rasuli se po svijetu, sretnemo se tih nekoliko dana ili sedmica tokom ljeta,....

Zivot ide dalje htjeli mi to ili ne.

Mostar je jos uvijek u onom nasem krshu kroz koji tece Neretva i iznad kojeg sija ono isto sunce kao i prije. Ali ono sto nas je nekada vezalo za Mostar vise nije u Mostaru nego je uglavnom po Amerikama, Evropama, Australijama i Azijama.

Da li smo mi ti koji ne zele da se pomire sa cinjenicom da zivot ide dalje i da se ona stara, dobra vremena nikada vise nece vratiti?

Da li zivimo od iluzija?

___________________________________________________________________

Nigdje nije idealno . Niti ovdje, niti tamo , niti gore,niti dole .

Zivjela sam sasvim obican zivot kao i mnogi drugi . Onda sam bila istrgnuta iz te sredine

zato sto su drugi tako htjeli . Nasilno , grubo , tuzno . Dosla sam ovdje sasvim slucajno

kao sto sam se mogla naci u Danskoj , Americi pa cak i u Australiji .Silom.Neplanirano.

Imala sam divan posao , stan , egzistenciju .I odjednom , nista.

Idemo iz pocetka . Ali da bi ostvarila nesto moram sjesti i nauciti jezik . Nije bilo lako , jer

nisam bila bas tako mlada .Savladan jezik ,idemo dalje . Traziti posao .

Moras se dokazati , da znas nesto, da nisi samo "tupa izbjeglica" koju usput pitaju zna li sto

je cetkica za zube , ili kako se ukljucuje masina za ves . Vi koji ste u Svedskoj znate da je

tako . Ne , nemoj te me pogresno shvatiti, da se zalim na ono kako smo primljeni .

Svjesna sam da bi mi bili i gori da je obratna situacija.

Ne ideliziram sve mostarsko , nego ceznem za nekim starim zivotom .Da sam odlucila

sama da odem na zapad , mozda bih drugacije prezivjela sve to .

A boli me isto kada odem u Mostar , sto ceznem za necim cega vise nema. Dole sam

svjesnija te cinjenice nego ovdje.

Znaci Lelo, jedan dio objasnjenja je ipak ceznja za proslim vremenima ?

Odlicno, idemo dalje !

Da li postoje jos neki drugi razlozi ?

___________________________________________________________________