Nedavno objavljivanje najnovijih stihova Mehe D¸egera, koji ce se uskoro naci u njegovoj drugoj pjesnickoj knjizi, izazvalo je nezapamcen interes mostarske knji¸evne javnosti. Da podsjetimo, promocija prve...
... D¸egerove knjige stihova naslovljene «Pjesme» odr¸ana je u travnju 2002. godine. Tom prigodom su, uz prigodne recitale, uvodne rijeci odr¸ala gospoda Veselin Gatalo i Nino Raspudic. Njihovi osvrti na D¸egerovu knji¸evnost danas su vec klasicni tekstovi bez kojih je nezamisliv sav kasniji kriticki d¸egerizam.
Uz dopu¨tenje autora, prenosimo uvodnu rijec koju je te veceri odr¸ao prof. Nino Raspudic:
Dame i gospodo, dragi prijatelji i ¨tovatelji pisane rijeci,
Premda ¸ivimo u vremenu u kojem se svi, i preko svake mjere, razbacuju velikim rijecima, necu se libiti nazvati ovaj trenutak povijesnim i ovu vecer sudbonosnom. Zbirka poezije jednostavno naslovljena «Meho D¸eger Pjesme» bit ce zlatnim slovima zapisana u stoljetnoj tradiciji, ne samo bosanskohercegovacke i europske, vec jamacno i svjetske kulture i knji¸evnosti.
Na¨ nara¨taj je imao povijesnu srecu roditi se u vrijeme nastanka i izlaska najznacajnijeg i najautenticnijeg umjetnickog djela na prostoru Jugoistocne Europe posljednjih desetljeca.
U vremenu mr¸nje i razaranja, vremenu duhovnog sivila i pada svih estetskih i moralnih vrijednosti, na¨ sugradanin Mehmed Humackic, poznatiji kao Meho D¸eger, otprije priznat i poznat glazbenik, kantautor, humanist i teoreticar rokenrola, samozatajno je radio na svojoj prvoj zbirci pjesama, koja ce u proljece 2002. poput zemljotresa duboko uzdrmati i potresti bosanskohercegovacku knji¸evnu i umjetnicku scenu, baciv¨i u sjenu i fantastican uspjeh na¨eg mladog redatelja Danisa Tanovica i njegovog filmskog prvijenca.
Dozvolite mi da se na trenutak zadr¸im na na¨em oskarovcu i povucem ociglednu paralelu izmedu ta dva blistava remek-djela na¨e kulture filma «Nicija zemlja» i D¸egerove zbirke poezije. U sredini u kojoj se preko ministarstava kulture i srodnih institucija novac poreznih obveznika desetljecima nemilice tro¨i na financiranje bezvrijednih djela, na filmove koje nitko ne gleda i knjige koje nitko ne cita, na pustinje duha kao ¨to su razna udru¸enja knji¸evnika, veceri poezije, kulturna ljeta i slicno, fascinantna je spoznaja da su na¨a najvrednija umjetnicka djela nastala bez ijednog pfeninga dr¸avne pomoci.
Poput Danisa Tanovica i gospodin D¸eger je kroz bespuca nastanka, publikacije, marketinga i distribucije svog remek-djela pro¨ao potpuno sam. Pouzdano znamo, iako skromni umjetnik to ne voli posebni isticati, da je cak i olovka kojom su zapisani neki od najljep¨ih stihova europskog pjesni¨tva, koje danas imamo srecu i cast citati u ovoj plemenitoj zbirci, D¸egerova privatna olovka, ni donirana ni sufinancirana od bilo koga.
Ne mogu, a da na ovom mjestu ne uzdrhtim od bijesa kad se sjetim raznih Keba, Marica, Koromana i stotina drugih provincijalnih i re¸imskih nazovi-pjesnika koji su desetljecima parazitirali na grbaci ovog naroda izdajuci zbirke koje nitko ne cita, hvaleci i recenzirajuci jedni druge, mijenjajuci povremeno i prigodno ideologije, dresove i strane; ne mogu a da ih ne vidim kako zelene od zavisti i crvene od bijesa, a mo¸da i srama, pred ovom bo¸anskom zbirkom iza koje nije stajalo ni¨ta, osim srca i obraza jednog istinskog umjetnika, a koja je danas neraskidivo utkana u emotivni imaginarij tisuca njenih citatelja i ¨tovatelja.
O te¨kim okolnostima u kojima je nastala njegova zbirka poezije op¨irnije ce nam pricati sam gospodina D¸eger. Navest cu samo cinjenicu da je zbirku poceo pisati samo par dana nakon atentata, kojeg je srecom pre¸ivio samo s lomom desne noge, a ne nadahnute desne ruke; te da su se tijekom nastanka umjetnickog djela opetovano javljali tehnicki problemi u vidu pucanja ranije spomenute legendarne olovke, koju je posljedicno neprestano trebalo ¨iljiti.
Sve pjesme su napisane u krevetu, ¨to nije nova pojava u svijetu umjetnosti sjetimo se samo Marcela Prousta, koji je kao te¨ki astmaticar, prikovan za krevet napisao svoj maestralni ciklus «U potrazi za izgubljenim vremenom». Ili, u drugom domenu, tada 18-godi¨njeg talentiranog nogometa¨a Julia Iglesiasa, koji je oporavljajuci se od loma noge poceo svirati gitaru i pjevati i nikada se vi¨e nije vratio sportu.
Mi bi ipak ¸eljeli da D¸eger, dokazav¨i se sada i kao najveci BH pjesnik, nakon oporavka od loma noge, ne zapusti ni glazbenu karijeru koja ga je vec ranije proslavila. Slicni primjeri vrhunskih glazbenika, koji su ujedno i priznati pjesnici, postoje i izvan Mostara sjetimo se samo Boba Dylana, Leonarda Cohena ili Arsena Dedica na primjer.
D¸eger se nastavlja na tu tradiciju, ali unosi u nju i elemente vrhunskog pjesni¨tva s na¨ih prostora od Alekse ¦antica, danas mo¸emo reci nakon D¸egera drugog najveceg mostarskog pjesnika, pa do Maka Dizdara i lapidarnosti i cistoce izraza njegovog «Kamenog spavaca», zbirke koje je prije vi¨e od cetvrt stoljeca do¸ivljena kao pjesnicka senzacija i odu¨evila sve, skoro kao D¸egerovo pjesni¨tvo danas.
D¸egerovo pjesni¨tvo nije puki opojni bijeg u imaginaciju i muzikalnost rijeci. To je pjesni¨tvo o stvarnim ljudima i stvarnim osjecajima. Pjesnik ne bje¸i od stvarnosti u svoj njenoj okrutnosti i cesto apsurdnosti, ali uspijeva tu grubu svakodnevnu ¸ivotnu materiju snagom blistavog umjetnickog izraza uzdici i sublimirati do najrafiniranije poezije. D¸eger je pjesnik velikih istina ocitanih u malim stvarima. Tematski bismo pjesme iz ove zbirke mogli svrstati u cetiri cjeline.
Prvu skupinu cinile bi pjesme posvecene ¸enama, D¸egerovim uglavnom nesretnim ljubavima. Citava galerija upecatljivih ¸enskih likova defilira ovom fantasticnom zbirkom, od konobarica do poznatih glumica, kao ¨to je Alma Prica. Besmrtnim likovima andeoskih ¸ena poput Danteove Beatrice, Petrarkine Laure ili Aleksine Emine, danas mirne du¨e mo¸emo pridodati D¸egerovu Cunu, Klaudiju ili Nijazu.
Drugi zaokru¸en ciklus cinile bi pjesme o samom D¸egeru i rock'n rollu, u kojima se autobiografski elementi ispreplicu s metafizickim uvidima u prirodu rock glazbe. Na istoj liniji su i poeme s izrazitim erotskim nabojem poput himnicke pjesme «Crven Ban» ili potresne pjesme o hotelu Neretva, pjesme koja dosti¸e tragicku katarzu diskrepancijom izmedu dana¨nje ru¨evine pred privatizacijom i mitskog mjesta iz pjesnikovih sjecanja. Bez la¸nog sentimentalizma, ali naprosto je nemoguce suspregnuti suze prilikom citanja sljedecih stihova:
Znao sam dovoditi
neke lijepe cure u hotel Neretvu
Tada bi bilo puno ljubavi i seksa
a najvi¨e orgija
Treci ciklus cine pjesme posvecene kolegama rock glazbenicima, od potresne balade o Davorinu Popovicu, do ode Alenu Islamovicu kojem D¸eger kolegijalno izra¸ava zahvalnost ¨to ga je jednom odveo na veceru.
Da se pjesnikova imaginacija ne ogranicava na ¸ene i rokenrol, kao ¨to su tvrdili neki zlobni kriticari, potvrduje cetvrti ciklus kojeg cine odgojno-didakticke poeme posvecene «malim rock legendama». U dirljivim stihovima za djecu, naizgled opori roker, pokazuje majcinsku bri¸nost za buducnost malih Mostaraca kojima ocinski porucuje:
Treba¨ se i ti Rock Legendo
da se kladi¨ u kladionicama
pa da dobiva¨ novac
Marine Legendo na¨a
S formalne strane gledano, D¸egerove pjesme napisane su u slobodnom stihu. Onkraj puke versifikacije, ta pjesnicka bujica ne nadaje se samo kao slobodni stih, to je i stih slobode, sloboda u stihu kroz koju se neprimjetno provlaci i prepoznatljivi rock ritam D¸egerove poetske gradbe. Raspon stilskih figura je neizmjerno ¨irok. Ovisno o temi D¸egerov izraz se krece od neobarokne rasko¨nosti do minimalizma haiku poezije.
Rock'n Roll je ¸ivot moj
Rock'n Roll je ¸ivot tvoj
Rock'n Roll je Rock'n Roll
Poseban osvrt zaslu¸uje i likovna oprema knjige te vizualni u¸itak koji pru¸a. Zbirka je oplemenjena s 20-ak autorovih fotografija, od kojih vecina do sada nije bila objavljena. Tako imamo priliku vidjeti D¸egera u toplini obiteljskog doma, u krugu prijatelja, na pozornici za vrijeme koncerta, s kolegom Rambom Amadeusom koji je nastupio kao postgrupa D¸egerovom nastupu pod pecinom i jo¨ niz drugih fotografija koje svjedoce da je rokenrol zvijezda i veliki pjesnik covjek od krvi i mesa poput svakog od nas.
Prije nego ¨to se prepustimo autenticnom u¸itku slu¨anja umilnih D¸egerovih stihova, ¸elio bih na kraju, u ime ovog samozatajnog umjetnika, apelirati na kolege knji¸evne kriticare da podupru njegovu kandidaturu za predsjednika Udru¸enja knji¸evnika Mostara, kako bi nas sve skupa poveo prema dosad neslucenim visinama pjesni¨tva i umjetnosti. Hvala vam.
Mostar, travanj 2002. Nino Raspudic
___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?
|
... bitte warten !
placem od smijeha