cica
SexNepoznat
Poruka: 19
|
|
|
04-05-2006 10:38 |
|
Carmela
vjeciti optimist
Poruka: 7603
Location: ja nisam odavle
|
|
Pa dobro Carmela, ne bi trebalo biti isto, lakse je valjda objasniti i shvatiti djetetu od 16 nego djetetu od 7 godina. Pred njim pubertet, svasta nesto, ne zna sta ce sa sobom, prebacuje krivicu na majku(ako je sa njom osto)... Kad mu je 16 svakako konta ubrzo razgulit. Tako barem ja to vidim.
Generalno si u pravu, ali to je toliko individualna i kompleksna stvar da mnogi nemaju pojma koliko. Ako se razvedu "na vrijeme", ti kao rasteš s tim i pokušavaš da saznaš cijeli svoj život (kao ja npr.) zašto mama i tata ne žive zajedno kao kod tvojih prijatelja, tražiš i sebe i obitelj. Ako se opet razvedu kasnije (kao kod moje rodjake npr.) onda imaš toliki stres preko noæi da si na rubu sloma, èitav ti se život sruši kao kula od karata. I hajde, šta je onda bolje, patiti pomalo èitav život ili iznenada osjetiti i iskusiti nezamislivu patnju i šok?
___________________________________________________________________
Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.
|
|
04-05-2006 12:49 |
|
Carmela
vjeciti optimist
Poruka: 7603
Location: ja nisam odavle
|
|
Koliko dugo mogu pisati o tome? Ja sam dijete razvedenih roditelja, i zasad mogu reæi da je to životni roman!
Ja nisam dijete od razvedenih roditelja, i ja mogu reci da je i to zivotni roman!!!...nije lako kad zivis sa roditeljima sto se stalno svadaju. Ja znam kad mi je mama plakala i ja sam plakala...kad se smijala i ja sam se smijala. Plakala vise nego sto sam se smijala!!!
Puno znaci kad dijete vidi da su mu roditelji sretni i ako nisu zajedno. Ja sam razvene od muza i imam cerku (2 yrs). Vazno je da oboje pokazemo da je volimo!!! i ostalo ce bit ok. Svako dijete kroz nesto zivi...samo poras bit ometivno tu kad te treba i pricat za dijetetom.
Mene su moji voljeli, prièali, tata je povremeno dolazio, ja sam imala samo 2 godine kad su se razveli tako da se tog njihovog èina ne sjeæam. Ništa, ama baš ništa ne može zamijeniti dane i noæi kad ti roditelji spavaju pod istim krovom, kad te zajedno spremaju u školu, na izlete, ekskurzije, fakultet...ništa od toga zajednièkog nisam imala. Ne bih puno promijenilo i da su me spremali zajedno, to je samo privid. Ne kažem da djetetu ne znaèi, znaèi naravno, ali to je jedan poseban život. Moja najbolja prijateljica je takodjer dijete razvedenih roditelja, veæ dugo godina ne živimo u istom gradu što naravno znaèi i da se ne èujemo svaki dan. Bilo je veoma dugih perioda kad se ne bi èule, ali kad se èujemo, jedna poène, druga završi misao. Zašto? Pa razumijemo se savršeno. Svaki period odrastanja nosio je sa sobom posebna obilježja, u svakom od njih bilo je mjesta za roditelje, ali sam uvijek pazila šta i kako ih pitam da ne povrijedim ono drugo. To nikad neæeš moæi izbjeæi, tvrdim ti. Volim roditelje i zahvalna sam im što su razveli na vrijeme jer bi u protivnom samo više patila. Ne patim veæ dugo, shvatila sam šta je bilo i zato svoju obitelj èuvam kao kap vode na dlanu i imam samo jedno na umu da ne pokušavam mijenjati elementarne navike i karakter svog muža. Uostalom, zato sam se i zaljubila u njega i takvog kakav jeste ga i volim, te ne vidim razloga zašto bih ga mijenjala. Tu žene griješe, a poslije svi pate. Eto, opet æu se ja javiti ako vas zanima psihologija i filozofija djeteta razvedenih roditelja ako ništa, da pokušam spasiti one koji su možda na putu da se razvedu.
___________________________________________________________________
Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.
|
|
04-05-2006 22:30 |
|
sece76
ne more meda
Poruka: 37
|
|
I ja sam dijete razvedenih roditelja.moji su se poceli "razvoditi" kad mi je bilo 17,a razveli su se sa moji 20-ak godina,vise se i ne sjecam.Znaci bila sam vec djevojka i momka imala i sl i vecina bi pomislila:Haj boga ti,velika cura!Ali vjerujte da bilo kad da se razvedu nije ti svejedno i grozno ti je nejasno i bolno.Kad si mali ne kontas bas sto moji roditelji da se razvedu,jesam li ja kriv ili sta?Ali i kad si stariji onda si vise svjestan svega,vise te je stid svega sto se desava ,znas da Mostar cijeli ispire usta sa tobom i tvojom familijom,znas da cijeli razred zna sta se u tvojoj kuci desava dok ti ne znas sta se u njih desava,neki ti i "prijatelji" okrenu leda(jer im roditelji misle da njihovo dijete nema sta da se druzi sa djecom od jedne "raspustenice") i sl.Tako da su sve to traume.U pubertu se zabrines zbog svake nove bubuljice a da ne kazem kad ti se sve srusi(ma koliko god da si bio svjestan da je ipak sve to bilo lazno).Ali bolje i tako,nego da se biju i svadaju,verbalno maltretiraju ili sl.Razidite se Bog vam dao i budite fer prema djeci.Hvala Bogu pa su moji super raja i NIKAD,NIKAD nisu zugali jedno na drugo(bar ne nama djeci) i to je tako olaksavajuca okolnost,nemate pojma.I dan danas su dobra raja,popiju pice,nekad odemo na veceru i sl.Haj sad fino svi kucnite u drvo da ne ureknete
|
|
04-05-2006 23:57 |
|
Miron
brato
Poruka: 722
Location: Graz, A
|
|
Koliko dugo mogu pisati o tome? Ja sam dijete razvedenih roditelja, i zasad mogu reæi da je to životni roman!
Ja nisam dijete od razvedenih roditelja, i ja mogu reci da je i to zivotni roman!!!...nije lako kad zivis sa roditeljima sto se stalno svadaju. Ja znam kad mi je mama plakala i ja sam plakala...kad se smijala i ja sam se smijala. Plakala vise nego sto sam se smijala!!!
Puno znaci kad dijete vidi da su mu roditelji sretni i ako nisu zajedno. Ja sam razvene od muza i imam cerku (2 yrs). Vazno je da oboje pokazemo da je volimo!!! i ostalo ce bit ok. Svako dijete kroz nesto zivi...samo poras bit ometivno tu kad te treba i pricat za dijetetom.
Mene su moji voljeli, prièali, tata je povremeno dolazio, ja sam imala samo 2 godine kad su se razveli tako da se tog njihovog èina ne sjeæam. Ništa, ama baš ništa ne može zamijeniti dane i noæi kad ti roditelji spavaju pod istim krovom, kad te zajedno spremaju u školu, na izlete, ekskurzije, fakultet...ništa od toga zajednièkog nisam imala. Ne bih puno promijenilo i da su me spremali zajedno, to je samo privid. Ne kažem da djetetu ne znaèi, znaèi naravno, ali to je jedan poseban život. Moja najbolja prijateljica je takodjer dijete razvedenih roditelja, veæ dugo godina ne živimo u istom gradu što naravno znaèi i da se ne èujemo svaki dan. Bilo je veoma dugih perioda kad se ne bi èule, ali kad se èujemo, jedna poène, druga završi misao. Zašto? Pa razumijemo se savršeno. Svaki period odrastanja nosio je sa sobom posebna obilježja, u svakom od njih bilo je mjesta za roditelje, ali sam uvijek pazila šta i kako ih pitam da ne povrijedim ono drugo. To nikad neæeš moæi izbjeæi, tvrdim ti. Volim roditelje i zahvalna sam im što su razveli na vrijeme jer bi u protivnom samo više patila. Ne patim veæ dugo, shvatila sam šta je bilo i zato svoju obitelj èuvam kao kap vode na dlanu i imam samo jedno na umu da ne pokušavam mijenjati elementarne navike i karakter svog muža. Uostalom, zato sam se i zaljubila u njega i takvog kakav jeste ga i volim, te ne vidim razloga zašto bih ga mijenjala. Tu žene griješe, a poslije svi pate. Eto, opet æu se ja javiti ako vas zanima psihologija i filozofija djeteta razvedenih roditelja ako ništa, da pokušam spasiti one koji su možda na putu da se razvedu.
Svaka chast Carmela!
Sve si ti rekla u ovih par recenica... i to je cini mi se najbolji savjet za OBA partnera.
Mislim da postoje neki super stihovi od Halila Dzubrana u knjizi Prorok koji bas to opisuju na takav nacin kako si ti rekla. Mozda neko i ima tu knjigu na forumu.
Htio bi samo jos jednu "upadicu" napravit... naime mislim da se mnoge stvari razlikuju u razlicitim socijalnim slojevima i drustvima. Imao sam naime prililku vidjet kako to izgleda u Svedskoj. Jedna djevojka sa kojom sa zivio izvjesno vrijeme (Svedjenka) imala je takodjer cini mi se te traume - BEZ obzira sto od njenih 10 prijateljica 9 je od razvedenih roditelja.
Izgleda da neka tolerancija o kojoj si ti Carmela (i Dzubran) pricala - opada sa ekonomskim blagostanjem u mnogim slucajevima...
|
|
05-12-2006 04:29 |
|
|
|
|
|