|
|
Djecak sa klikerom
Nije ga kupio. Niti dobio. Ukrao ga je. Toliko mu se svidio, da ga je jednostavno ukrao. Bio je to najljepsi kliker u njegovoj kolekciji. Bio je mrvicu, mrvicu manji od ostalih. Jedva primjetno. Bas kao i sam djecak.
Krilca u klikeru su bila sva zuta. Bez ijedne druge boje da se mjesa. Toliko ga je volio, da ga nije koristio pri igri. Jednostavno nije zelio da kusa sposobnosti tog zutog klikera. Nosio ga je stalno uza se. Obicno u dzepu, ali najcesce u ruci. Tek kad bi mu se ruka oznojila, na tren bi ga stavio u dzep. Nocu bi ga stavio ispod jastuka. Nije djecak mogao sebi da objasni tu vezanost za zuti kliker. On ga je zvao sretni kliker. Jedino bi ga ponekad grizla savjest sto ga je ukrao. Ali bi djecak te misli brzo izbacio iz glave.
Prolazile su tako godine, a njegova veza sa klikerom je i dalje bila cvrsta i duboka.
Sve do jednog dana &.
Jednostavno je nestao zuti kliker. Vec odrastao muskarac, groznicavo ga je trazio svukuda, ne govoreci nikome sta trazi. Tako danima. Nocu nije mogao spavati.
Nije mogao sebi to da objasni. Ali je jednostavno bio tuzan. Duboko tuzan.
Shvatio je da nikada nije razmisljao o zutom klikeru. Jednostavno ga je uzeo zdravo za gotovo. Svidio mu se na prvi pogled, iukrao ga je. Jednostavno je osjecao, da to mora biti njegov kliker. Zato sto mu se svidio, osjecao je da ima pravo na njega. I dok ga je imao, nije razmisljao o njemu. Jednostavno je uzivao u tajnoj vezi koju su imali. Zuti kliker mu je bio tihi prijatelj.
I nestade. Tek tako. Bez ijedene rijeci. Ostade djecak, sad vec odrastao covjek, bez svog malog prijatelja. Nikada se nije pomirio sa tim gubitkom. I dan danas uhvati sebe kako nesto trazi po dzepovima, po uglovima sobe. Trazi svoj zuti kliker.
___________________________________________________________________
|
|
 04-30-2003 05:00 |
   |
|
|
Djecak i violina
Ni sam nije znao sta ga je prvo opcaralo kod violine. Da li su to bile savrsene obline i linije samoga instrumenta, ili su to bili jecaji koji su dolazili iz nje. Da li je ga je opcarala glatkoca njene vanjstine ili sjaj koji se i u noci nazirao. Ili visoki neobicno tanki zvukovi koji bi plovili zrakom. Zvukovi koji nisu ulazili kroz uho, nego obavijali cijelo tijelo kao svileni sal.
Nije ni vazno. Ali je djecak bio opcaran violinom. Nije je mogao priustiti. Violina je bila van svih njegovih dometa. Znao je da nikada nece imati violinu. Nudili su mu nekakve imitacije, jefitnije verzije. Ali nije to to. Kad jednom djecak vidi pravu prelijepu violinu, kako da se zadovolji necim slabijim.
Ne zeleci da primi nikakvu, ako vec ne moze onu koja ga je opcinila, djecak je odlucio da je ima u mislima.
Svaku noc bi legao u krevet sa svojom violinom. Bas onakvom kakvom je prvi put vidio. Sav ustreptao bi joj prisao, krijuci svoje uzbudjenje i nervozu. Prvo ju je dugo promatrao, Prisao bi joj tiho, kao da je bice. Da joj ne remeti mir. Onda bi je uzeo za njen lagani vrat. Oh, kako je lagana bila. Ali ju je cuvao kao nesto najteze i najvece. Drugom bi rukom lagano presao preko svih njenih linija i oblina. Preko ledja joj i preko zica njenih. Tek onda bi je lagano prislonio sebi na grudi. Da je osjeti. Kad tako se spoje, onda bi djecak visoko digao glavu i drzeci joj vrat, stavio zadnji kraj sebi pod bradu. Uzelo bi nekoliko trenutaka da je namjesti. Da se najmjeste, Djecak i violina. U tom bi ga trenu savladao mir. Kad osjeti da su skupa.
Slopljenih ociju, poceo bi da svira. Lagano, lagano. Prvo se cuje jecanje violine. Prvo tiho, onda sve brze i jace. Jecanje se naglo prekida. Preuzima ga cvilez. Cvili violina, do suza. Momenat tisine.
Djecak svojom rukom, i prstima nagoni violinu na visoke i jake zvukove koje je tesko igdje smjestiti.
Opet momenat tisine. Kao da djecak vodi svoju violinu kroz sve moguce emocije. Na kraju je vodi u pjesmu, u smjeh. U kikot.
I to sve u snu. Samo zato sto je jednom u jednom trenu, ugledao prelijepu violinu.
___________________________________________________________________
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Sjeta dana 04-30-2003 u 17:13.
|
|
| 04-30-2003 17:12 |
|
|
|
cuj ako nije zajebana, JASTA je nego zajebana.  haj ti napisi jednu recenicu za Zasto.
 al' smislice nesto Sjeta. ... (p.s. ubuduce drzi se ti djecaka ili mrtve prirode)
U jednom gradicu, u jednoh tihoj ulici, punoj visokog drveca … bilo je pet prelijepih kucica. U prvoj je zivjela familija sa mnogo malih . Do njih je zivjela familija sa mnogo malih . U trecoj kuci je zivjela starija gospodja . U kuci do nje je zivio sam covjek, srednjih godina, imenom . U zadnoj kuci je zivjela mlada zena, imenom, .
Najglasnija od sviju je bila familija Zasto. I otac i majka su bili karakterni ljudi, po cijeli dan na poslovima sa vaznim karijerama. Tako da su maleni po cijeli dan bili na ulici, igrajuci se. Igrali su se najvise sa mnogo malih . Fino su se slagali. Njihovi razgovori su bili kratki, zasto-zato. Igre su bile takodje kratke, ne pretjerano kreativne. Kad god bi djeca ozednila ili trebala malu pomoc, obratili bi se gospodji ili gospodinu . Nerado bi mali i mali isli tamo. Cudna im je bila hladnoca ovih ljudi. Nisu bas cesto isli kod mlade zene imenom , jer je kuca bila zadnja u redu. A i roditelji i roditelji su im savjetovali da se drze dalje od mlade zene imenom .
Neobicna nesreca je zadesila mali grad. Desila se stravicna saobracajna nesreca. Roditelji i roditelji su se utrkivali na autoputu jednu noc. Sa nogom na gasu, nisu dozvoljavali jedni drugima da preuzmu vodstvo na putu. U tom ludilu, nastao je udes, i svi su poginuli.
Mjesna zajednica gradica je odlucila da da sve i daju na usvajanje. Sa neocekivanim entuzijazmom, pojavili su se gospodja i gospodin . Obodvoje su na sudu sa vatrenim zanosom htjeli da usvoje djecu, ubjedjujuci vlasti, da bi djeci bilo najbolje u njihovoj kuci.
Zadnji dan rasprave, pojavila se mlada zena . Njeznim glasom, odrzala je poduzi govor. Svi su ostali bez teksta, duboko dirnuti. , su placnim glasom izjavili da ne zele ici kod ni kod , nego su molili vlasti da ih dodjele .
Tako i bi.
I danas tu zivi sretna familija, koju vodi mlada zena imenom . I svi maleni zasto i maleni zato izrastaju u divne ljude. Svi su odlucili da promjene ime u .
___________________________________________________________________
|
|
| 05-06-2003 15:34 |
|
|
|
  |
|
price za dusu ...
sjeta rasplakaces me materemi
