Balinovac i okolina nekad

cao raja
evo nasao sam sjajan tekst o tom nekad divnom dijelu Mostara
MOSTARSKA OAZA
KOJE VIŠE NEMA
Radobolja i njena okolica, nekad i sad

Rijeka RadoboIja je nekada bila prava sreæa za Mostar i užu njegovu okolicu. Od ove rjeèice (izvire ispod brežuljka Mikuljaèa u Iliæima, a od izvora do ušæa duga je 5 km) bilo je velike koristi. Prije nego što bi se ulila u Neretvu kod Starog mosta, voda Radobolje koristila se višestruko: natapala je mostarske bašèe, pokretala brojne mlinice, stupe i kola za navodnjavanje. Još za turske uprave u ovim krajevima (1) postojao je vodovod koji je crpio vodu iz ove riieke i snabdijevao vodom zapadnu, a dijelom i istoènu obalu Mostara. Ovaj vodovod je, prema austrijskom historièaru Moritzu Hoernesu (Beè, 1852 - 1917), imao šezdeset mjesta za oticanje.
Uz ovu rjeèicu izgradila su se i najzapadnija mostarska naselja, mahale. Baba Beširova mahala formirala se oko istoimene džamije na Balinovcu, (1a) a sagradio ju je Baba Bešir Bakamoviæ prije 1585.godine (2) (džamija je minirana 10.05.1993.), zatim Hadži Alije Lafe mahala, formirana oko istoimene džamije na Raskršæu. Ovu džamiju dao je sagraditi hadži Ali-beg Bakamoviæ - Lafo, brat Baba Beširov.(2a) Sagra ena je prije 1631. godine.(3) (minirana 10.05.1993.) Južnije niz Radobolju, sa njene desne strane, nalazi se Dervišpašina mahala koja je smještena oko istoimene džamije u Podhumu. Sagradio ju je zajedno sa mektebom, medresom i bibliotekom Derviš-paša Bajezidagiæ 1592. godine.(4) (ova džamija je granatirana 1992, a minirana u maju 1993.). Uz lijevu obalu jednog kraka Radobolje, na Vakufima, (u blizini današnjeg Dispanzera) postojala je Ali-hodžina džamija, koju je dao sagraditi izvijesni Ali-hodža prije 1631. godine. Mahala uz džamiju zvala se Ali-hodžina mahala. Ova mahala je zauzimala prostor od današnjeg Rondoa do mosta na Pijesku, gdje se povezivala sa Bakamlukom i Lafinom mahalom, a preko Kantarevca se vezala sa mahalom Cernica. Sa Zeliæa adom (Zeliæa ada zvao se prostor izme u dva kraka Radobolje, naime Radobolja se nešto sjevernije od ove džanmije raèvala u dva kraka) u blizini Raljevine(5) džamija je bila povezana Ali-hodžinom æuprijom koja je nastradala od poplave 1851. godine. Ovu džamiju i mahalu zapalio je mletaèki plaæenik Stojan Jankoviæ(6) 1687. godine, a obnovio ju je Derviš-paša (Dedaga) Èengiæ 1868. godine.(7) U Mostaru se tada govorilo "Jankoviæ oborio, Èengiæ pogradio i naèinio" (Uspomene Riste lvaniševiæa Mostarca; Brastvo br. 27, Beograd, 1934. str.174. On na istoj stranici Ali-hodžinu mahalu naziva mahala Vakuf). Mahala uz ovu džamiju nije nikad potpuno obnovljena, a džamija je stradala ponovo od požara izazvanog udarom groma 1922. godine. Munara ove džamije prenesena je u Jablanicu 1934. godine i ozidana uz tamošnji mesdžid. Na prostorima ovih mahala i u njihovoj blizini sagra eni su krajem turske uprave slijedeæi objekti: Biskupova rezidencija u Vukodolu (jednim dijelom 1848. godine, dovršena 1851. godine) i katolièka crkva posveæena sv. Petru i Pavlu 1866. godine. Župni dvor uz ovu crkvu u kome žive mostarski franjevci sagra en je za vrijeme Austro-Ugarske uprave u BiH 1892. godine. Godine 1894. sagra ena je na Raljevini skola Sestara milosrdnica. Sestre franjevke su uselile u otkupljenu kuæu 1899, a njihova crkvica uz kuæu izgra ena je 1932. godine. Kuæa uz crkvicu s lijeve strane (uz harem Hadži-Alije Lafe džamije) sagra ena je 1910. godine.(
PRIÈE O RADOBOLJI

O tome kako je Radobolja dobila ime postoji više prièa. Jednu lijepu prièu, koju su stanovnici uz Radobolju prepoznavali u više varijanti, zabilježio je pisac i folklorist, Mostarac Ivan Zovko (Mostar, 20.08.1864. - 30.03.1900.) pod naslovom "O postanku Radobolje i njezina imena" ("Glasnik zemaljskog muzeja", knjiga 4, str. 136-137, Sarajevo 1889. godine).
"... Još u staro vrijeme, bila je po cijelom širokom svijetu nastala velika suša. Sve rijeke po svoj zemlji bile su presušile. Ljudi i hajvan skapavali su po putovima od silne že i i vruæine. Žito i sve mlive (sve vrste usjeva) bile su preplanule da od njih nije više bilo ni glasa ni traga. Nad tim božijim bižem narod se skamenjivao, kao crna kukavica i molio Boga da ga na èas prije od tog pokorenja izbavi. Vruæe i pobožne molitve svide se Bogu i on pošalje an ela da njima jedinim (onim kojim Radobolja koristi) dade vode i više nikom jer je htio, da i na dalje ostane suša i žega po svakolikom svijetu, dok se god ljudi ne obrate i ne poboljšaju. Po zapovjedi Božijoj an eo si e na zemlju i udari zlatnim štapom u jednu peæinu, i odmah voda proteèe. Svijet navali hrpimice, da se okrijepi i da napoji marvu. Ko bi god dolazio, an eo bi ga, koji je sa zlatnom šipkom stajao na kamenu, opomenuo, neka se požuri, govoreæi "Radi bolje" (brzo). Jedan izme u svijeta upitaæe an ela: "Za što, da tako hitimo, božji an ele?" An eo mu odgovori da æe opet udariti štapom, da presuši voda. Na to vas narod popada nièice na zemlju i stane se moliti Bogu, da to ne bude. Bog im usliši molitvu i tako vode ne prestade teæi. A od an elovog "Radi bolje", ostane i ime rijeci "Radobolja".
Do šezdesetih godina ovog stoljeæa, starosjedioci uz Radobolju preprièavali su prièu koja kaže da u vrelu Radobolje ima gola golcata "ko od majke ro ena" vila koja se u svako doba kupa na vrelu. Ljudi su je vi ali u staro vrijeme, kaže prièa, kako se kupa u vrelu - izašla bi pred sabah, sjedila na kamenu, a èim sunce grane, ona opet umakne u vrelo." I ovu prièu spomenuo je Ivan Zovko u svom tekstu.

BAKŠIM

Naziv mjesta na ilièkoj cesti kod Hamziæa i Kljajinih kuæa, gdje se odvaja put za Bare i Cim. Put je bio razdijeljen potokom (nekada nazivan Dadiæa potok), danas u potpunosti zatrpan.

BABUN

Vrelo Radobolje bilo je popularno izletište Mostaraca sve do izgradnje novog vodovoda 1885. godine. Nešto južnije od vrela Radobolje postoji vrelo potoka Babun, po kojemu je i samo mjesto dobilo ime. O Babunu od Mostarca Luke Gr iæa - Bjelokosiæa (Mostar, 1857 - 20.10.1918.) saznajemo iz njegova teksta "Mostar nekad i sad" (Beograd, 1901.) ovo:
"... Na ovom je kraju Mostara još vrijedno spomenuti vrelo (potoka) Babun. Babun je u krilu pored puta, što vodi k vrelu Radobolje. Ovo vrelo poštuje narod, a osobito pravoslavni i muslimani, te mu pripisuju osobitu pomoæ, a po najviše za bolest u oèima. Na vrelo idu bolesnici u svako doba i to prije sunca, ali se najviše ide na ro enje Sv. Jovana 24. juna po starom kalendaru. Uoèi toga dana tu je cio vašar, jer mnogo Mostarca a i naroda iz okolnih sela tu do e. Tu se nalože vatre, peku janjci i mladež se cijelu noæ veseli, a ujutru svak gleda da se prije sunca, okuplje i umije. Osim onih koji su tu zanoæili do u mnogi ujutro iz Mostara te se kupaju i umivaju. Taj cio dan je opet na vrelu Babuna veselje i sastanak. Prièalo se da sunce na Jovandan ujutru kad obasja Babun tri puta zaigra... (str.19)
Narodna predaja kaže da je Babun dobio ime po Bogumilima koji su tako er nazivani i Babuni. U slikovitom gaju, uz vrelo potoka Babun, nalazila se najzapadnija mostarska džamija koju je dao sagraditi Hadži Salih, sin Temimov, prije 1676. godine. (10) (l ova džamija je minirana u maju 1993). U blizini Babuna nalazi se veoma lijepa ljetna kuæa begovske porodice Karabeg koji su uz Bakamoviæe, Æatiæe, Temime i Duranoviæe bili najveæi posjednici zemljišta na ovim prostorima (ova ljetna kuæa zapaljena je u junu 1993.).
U Iliæima je bilo i više kula koje su služile kao ljetna boravišta bogatih Mostaraca. Poznata je nekad bila kula porodice Temim, zatim kula porodice Æatiæ na periferiji Baba Beširove mahale (spaljena 17.02.1994.), Alikalfiæa kula i kula porodice Hadroviæ. Na Cimu je bila poznata i kula porodice Humo, a južno ispod Balinovca, na Kovaènicama, kula porodice Ðikiæ (srušena u bombardovanju 14.01.1944.) po èijem je posjedu Ðikovina i dobila ime.

--------------------------------------------------------------------------------
CIM

Na padinama Cima njegovani su poznati cimski vinogradi i voænjaci. Ovo podruèje opustjelo je 1687. god. napadom mletaèkog plaæenika Stojana Jankoviæa i njegove bande na Mostar. Ovaj zloèinac pri svom pohodu spustio se preko Goranaca i Cima, kako bi što neprimjetnije došao do isturenih mostarskih mahala. Bježeæi pred mostarskom potjerom, vraæao se istim putem kojim je i došao. Pri ovom pohodu Jankoviæeva banda ubijala je i palila sve na što je naišla. (11) Poginuli èlanovi Jankoviæeve družine zakopani su u cimskom gaju Smrèenjaci. O ovome piše i Mostarac Luka Gr iæ Bjelokosiæ, pa kaže "... Ako je u tome boju poginulo dosta Mostaraca, poginulo je i dosta uskoka iz Stojanove družine. Te je svoje drugove Stojan pokopao u gaju Smrèenjaci. Docnije se u taj gaj poèeše kopati okolni seljaci te je danas u njemu veliko katolièko groblje..." ("Mostar nekad i sad", Beograd 1901. str. 16)
Na ovim prostorima postojala su i mnoga grobišta mostarskih muslimana nestala za vrijeme Austro-Ugarske uprave. Poslije pomenutog Jankoviæeva pohoda zgarišta u neposrednoj blizini Mostara, Cima i Vihoviæima skoro dva stoljeæa nisu obnovljena, stalno su podsjeæala na dane u kojima su zgarišta nastala. Kasnije su se na ove prostore naseljavali katolici i pravoslavci, piše Husein Æišiæ u knjizi "Mostar u Herceg-Bosni". Zna se da je na imanjima Mostaraca u Cimu i Vihoviæima postojao znatan broj kula (ljetnikovaca), u kojima su njihovi vlasnici boravili za vrijeme ljeta. U legendu je ušla kula porodice Humo zahvaljujuæi èlanu ove porodice, poznatom mostarskom književniku Hamzi Humi (1895 - 1970). Humo je sa radošæu boravio na ovom imanju pa su mu Cim i njegov tadašnji ambijent sa prelijepim vinogradima i voænjacinia bili inspiracija za mnoge njegove stihove i prozu. Bez dvojbe je opis ovih prostora kulminirao u njegovom lirskom romanu "Grozdanin kikot", "malom remek - djelu" kako kažu književni kritièari. Prvo izdanje ovog romana objavljeno je u Beogradu 1927. godine, a ovaj roman preveden je i na njemaèki jezik. Teoretièari književnosti kažu da je "Grozdanin kikot", "jedinstveno djelo stvoreno na prostoru BiH koje æe trajati koliko i ljudsko interesovanje za neke vjeène i univerzalne teme kao što su ljubav, sjeta, radost i smrt" (12). Zbog dobrog vina sa cimskog vinogorja, odavno je u Mostaru poznata poslovica "Nema Cima do Rima". Pomenuti Luka Gr iæ Bjelokosiæ kaže u navedenom djelu str.20, da se zbog vinopija dobrog cimskog vina ustalila u Mostaru poslovica "Nema Cima do Rima za pjanca i za kenjca". Huminom smræu nestalo je, kažu, posljednjeg istinskog boema od stila u jednom višem znaèenju te rijeèi, a i Cim je ostao bez pjesnika koji ga je istinski volio.



Balinovac (1887.) - Baba Beširova mahala:
vidi se harem Baba Beširove džamije, kuæa Alage Duranoviæa koju je ovaj prodao porodici Draèe. Desno je tzv. Æatiæa ada gdje je sagra ena kafana "Balinovac", kasnije vlasništvo porodice Bošnjiæ

CERNIÈKE BAŠÈE (POLJA)

Prostori na desnoj obali Neretve, na kojima se izgra ivao novi Mostar od kraja 19. st. do danas, sa svojim novim gradskim èetvrtima, Mostarcima poznatim pod nazivima Rudnik, Centar II, Avenija, Rondo, Zgoni, Strelèevina, Bulevar, Liska ulica, Hatovska ulica itd., do 1882. godine bili su prostori opjevanih mostarskih bašèa i voænjaka vlasništvo bogatih mostarskih zemljoposjednika. Dolaskom Austro-Ugarske uprave u BiH 1878. godine dolazi i do proširenja grada na ovaj dio desne obale Neretve tj. lijeve strane rjeèice Radobolje. lzgradnjom mosta na Musali 1882. godine probijen je put do Balinovca. U poèetku to je bilo potrebno Austro-Ugarskim vojnim vlastima radi priprema za izgradnju Zapadnog logora (danas Univerzitet Džemal Bijediæ) i fortice na Bakamoviæa glavici tj. izgradnje ceste prema Ljubuškom (1883). Cesta do Žovnice probijena je 1887, a narednih godina 1888. i 1889. ura en je produžetak ove ceste prema Širokom Brijegu i Imotskom. Put dug 1,5 kilometar od Velike gimnazije (Gimanzija Aleksa Šantiæ) do Balinovca pretvoren je u šetalište 1889. godine. Šetalište je otvorila i drvored zasadila mostarska Opæina u spomen dolaska u Mostar pokojnog prijestolonasljednika princa Rudolfa (Beè 1858 - 1889) sina jedinca Cara i Kralja Franje Josipa l, i nazvala ga u poèast njegove supruge princeze Stephanie (1864 - 1945) "Stefanijino šetalište" (Stephanie Allee) a trg na Mejdanu (Trg 1. maja) na lijevoj obali Neretve dobio je naziv "Rudolfov trg" (Rudolf platz). Princ Rudolf uèinio je dvije posjete Mostaru - prvu 9.04.1886. a drugu, dvodnevnu 20. i 21. juna 1888. godine. Bilo je to nešto više od sedam mjeseci prije prinèevog samoubistva (30.01.1889.), kada æe u lovaèkom dvorcu Mayerling ustrijeliti svoju ljubavnicu, baronessu Mariju Vetseru i sebe. Inaèe princ Rudolf je inicirao izdavanje djela "Die österreichisch ungarische Monarchie in Wort und Bild" (Austro Ugarska monarhija u rijeèi i slici, Beè 1886 - 1902) u kojem su u 24 sveska bile opisane pojedine zemlje (Länder) u posebno, naruèenim èlancima i slikama. Knjiga o BiH u ovoj ediciji izašla je iz tiska u Beèu 1901. godine. Kada je princ Rudolf posjetio drugi put Mostar (188 , u Beèu je iz tiska izašlo njemaèko izdanje knjige ma arskog politièkog pisca Johanna van Asbotha (1845 - 1911) "Bosnien und. die Herzegovina - Reisebilder und Studien".
Tek osam godina od otvaranja Stefanijinog šetališta, na otkupljenom zemljištu Ibrahima Bakamoviæa i Avde Ðikiæa (1897. godine) napravljen je na Gumnu krug "Rondela" (od francuske rijeèi "la rondelle" što znaèi i okrugla lijeha - nasad za cvijeæe u bašèi ili parku) iz èega je kasnije izvedeno, novonastalo ime "Rondo" umjesto Gumno. Naziv "Rondo" udomaæio se dosta kasno. Još 1937. godine Salih Baljiæ u svom tekstu "Ljepote Hercegovine" (glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva XVII, Beograd 1937. str. 896) naziva "Rondo" Gumnom.
Kasnije je iz tog "kruga" na Rondou projektirano šest radijalnih aleja, koje su nastajale u raznim vremenskim periodima. Ulica prema Raskršæu npr. poznata Mostarcima kao Pijesak (Drage Palavestre) izgra ena je u periodu izme u 1901. i 1902. godine, kao i suprotna joj Ulica Vladimira Nazora. Ulica Liska (13) tako e je izgra ena poslije 1897. godine, a Ulica Petra Drapšina probijena je sigurno za potrebe gradnje Zapadnog logora (Univerzitet Džemal Bijediæ). Ulica Muštoviæa i Crna ulica (Kalemova ili Kragujevaèka) probijene su 1899. godine, te se tako spojila ulica Pijesak sa Stefanijinim šetalištem. (Stefanijino šetalište zvalo se poslije 1918. godine Šetalište vojvode Mišiæa, a poslije 1945. od Velike gimnazije do Rondoa zvalo se Lenjinovo šetalište, a od Rondoa do Balinovca Šetalište JNA). Inaèe nova vremena su mijenjala nazive ulica i gradskih èetvrti. Hatovska ulica (hat = na turskom konj plememte pasmine) izgra ena je 1908. godine na prostoru gdje su se nalazile staje za èuvanje konja za rasplod (u blizini Hirurgije). Strelèevina je dobila naziv po Josipu Strelecu, doseljeniku koji je radio kao baštovan "Državnih bašèa", a imao je kuæu u blizini Gradskog stadiona (Veležov stadion). Bolnièka ulica (dr. Safeta Mujiæa) je probijena 1894. godine. U 1885. godini izgra ena je trasa uskotraène pruge Mostar - Metkoviæ (godine 1889. izgra ena je dionica do Konjica, a 1891. do Sarajeva). Istoèna trasa uz ovu prugu (Bulevar), tada zvana Paralelna ulica, izgra ena je 1891, a zapadna trasa ispred Velike ginmazije 1898. godine. Uz istoènu trasu ceste Bulevar bila je sagra ena velika poslovno stambena zgrada Adama Mikaèiæa (porušena u ratu 1993) i Velika gimnazija uz zapadnu trasu, dovršena 1902. godine.
Èetvrt zvana Rudnik nosi taj naziv od otvaranja ugljenokopa 1918. godine. Izgradnja ovih ulica inicirala je izgradnju novih stambenih i poslovnih objekata. U to vrijeme bilo je prestižno imati kuæu u novom kvartu. Ljepotom se istièu ovi objekti: villa Kajtaz (1897), villa tj. nekad poslovna zgrada Eduarda Fesslera 1897. (Rektorat), villa gradonaèelnika Mujage Komadine (189 , villa Bašadur (1899), dvije secesijske ville "Neretva" i "Zahumka" porodice Butum (1905), (14) (nekretnine u Liska ulici na ovom zemljištu 1892. vlasništvo Muhameda, Mustafe, Hasana i Ahmeta Butuma. Plan adaptacije ovih dvaju villa porodice Butum godine 1911. napravio Ðor e Knežiæ), zatim tri ville poznatog mostarskog trgovca Mihe Peške (190 na Rondou, villa sa kulom Mehmeda. ef. Spahiæa (190 u ulici Pijesak, villa Pere Salvesania u ulici Liska (1910), villa i posjed porodice Nardelli (1931), villu dao sagraditi dr. Aurelije Nardelli prema projektu arh. Otta Lindera iz Stuttgarta, nešto kasnije lijepa kuæa na Pijesku Fate Pajo rod. Hajdo, villa dr. Huseina Raljeviæa uz Radobolju na Pijesku (1939), ville porodice Hadžiomeroviæ u Liska ulici, villa Aiše Hadžioman (1939) i nekoliko drugih zanimljivih objekata.

RADOVI NA BALINOVCU I ILIÆIMA

Iz Baba Beširove mahale (ul. Ahmeta Sefiæa na Balinovcu) prema Iliæima postojao je uski put do vrela Radobolje. Godine 1885, za potrebe izgradnje novog vodovoda na vrelu, ovaj put je proširen, djelomièno u samoj mahali, a glavni radovi su izvedeni iznad Fazlibegoviæa kuæa (Fazlibegoviæa strana) prema vrelu. Taj put je izme u Bakamoviæa i Æatiæa imanja (danas izme u Hamziæa i Džinoviæa imanja) presijecao Bakamoviæa potok preko koga je bila tzv. Bakamoviæa æuprija. Taj potok je za vrijeme radova 1885. zatrpan. Na Bakšimu stari put je presijecao Dadiæa potok (kasnije mijenjao imena), koga je tako er premošæavala æuprija. Proširenjem ove ceste izgra eno je tada (1885) savremenije premošæenje te cesta preko Babuna prema vrelu. Na Bakšimu uz Dadiæa potok vodio je put prema Radobolji, koju je uz Dadiæa mlinicu (15) (Lulina mlinica), premošæavala æuprija, i to je bila, veza sa Barama i Cimom iz Iliæa. Ovaj put na kome su radovi na njegovu proširenju i doradi izvedeni 1885, radi novog vodovoda dovršen je definitivno 1898. godine. Vodovod koji je izgra en 1885. a proširen 1894. bio je dug preko 17 kilometara. Iz njega su izvedene javne èesme, ulièni hidranti i sprovedene mnoge kuæne vodovodne instalacije. Na cesti od Balinovca prema vrelu postojale su ove èesme: èesma na zidu Baba Beširove džamije na Balinovcu, èesma uz avlijski zid kuæe Vejsila Duranoviæa, Æatiæa èesma (ispod Æatiæa kule), Bakamoviæa èesma (više Æatiæa kule), èesma na Bakšimu i Æatiæa èesma kod Puziæa kuæa u Iliæima iz koje teèe (izvire) živa voda. Uz ovu cestu, dovršenu 1898, sagra en je do 1955. godine veoma mali broj novih kuæa.. (Ekspanzija prodaje zemlišta i izgradnje sa "dozvolom" i bez odobrenja zapoèelo je 1964. godine). Na prostoru Baba Beširove mahale na Balinovcu izvedeni su poslije 1885 ovi radovi: Zbog izlijevanja Radobolje oko Bakamoviæa æuprije na Stefanijino šetalište na Balinovcu, izra eni su djelomièno viši potporni kameni zidovi oko Duranoviæa i Æatiæa ade, i na nekim mjestima produbljeno je korito, a sve to 1897. godine. Zbog probijanja šire ceste za Iliæe oduzet je dio harema Baba Beširove džamije (izme u harema i Radobolje) a uz harem je sagra en novi haremski zid u koga su ugra eni porušeni bašluci (nišani), što je i danas uoèljivo.
Novi most na Balinovcu preko Radobolje sagra en je 1882-83. nekoliko metara južnije od Bakamoviæa æuprije. Cesta od Balinovca prema Ljubuškom izgra ena je 1883. godine, a tada je iznad Vukodola probijena i cesta za Brkanovo brdo radi izgradnje fortice. Na taj naèin se selo Brkani povezalo sa Mostarom. Put do Žovnice probijen je 1887. godine. Stari žitelji Baba Beširove mahale pamtili su kako se za vrijeme radova na ovoj cesti skotrljao valjak niz Fazlibegoviæa brdo, a vozaè valjka je poginuo. Ova cesta prema Širokom Brijegu i dalje prema Imotskom napravljena je od 1887. do 1889. godine. U Baba Beširovoj mahali (Ahmeta Sefiæa ulica) izvršeni su radovi (1887) na proširenju rukavca Radobolje, koji je bio nešto uži i služio je za navodnjavanje, a protezao se do glavnog korita Radobolje u Bakamluku. Više ovog rukavca, na Balinovcu, Halil Bošnjiæ je sagradio novu kafanu "Balinovac", a kroz bašèu kanalima razveo vodu i sagradio londže uz rukavac (u A. Sefiæa ulici). U bašèi ove kafane postojala je i stara kafana, koju je navedeni Halil Bošnjiæ kupio, zajedno sa zemljištem, od porodice Æatiæ 1933. godine. Preko puta ove kafane postojala je kuæa u kojoj je bila gostiona "Bled". Godine 1889. Mostar se dijeli na gradski i seoski srez, pa je na Balinovcu izgra ena "Malta" koja je funkcionirala do 1945. godine, a poslije toga u prostorijama "Malte" bila je brijaènica Ibre Šariæa. Uz ovu "Maltu" sagra ena je spomenuta zgrada (oko 1939) u kojoj je bila gostiona "Bled", a poznati gostionièari u njoj pred drugi svjetski rat bili su Stipe Mišiæ i Tomo Šarac. Nova Biskupija kako smo spomenuli, na Bakamoviæa glavici izgra ena je 1906. godine, pa se prema njoj udomaæio novi naziv Biskupova glavica. Zanimljivi radovi poduzeti su 1897. godine: izgra en je kanal koji je trebao da skuplja vodu koja je iz Radobolje plavila Stefanijino šetalište. Prvo je izgra en dio kanala od Velike gimnazije do Neretve, a produžetak kanala do Bakamoviæa glavice 1899. godine. Ovaj kanal je napravljen duboko pod zemljom pa za njegovo postojanje mnogi nisu niti znali. Bakamluk, na desnoj strani Radobolje u blizini Balinovca tj. Kovaènica, dobio je ime po imanjima porodice Bakamoviæ, a to je nekad bilo slikovito naselje usred bašèa uz Radobolju u kome su stanovale porodice: Krpo, Æerkiæ, Bajroviæ, Nikšiæ, Vrgora, Æiber, Galešiæ i Ovèina. Probijanjem ulice na lijevoj strani Radobolje (Muštoviæa ulica) 1899. ovaj sokak je povezan, preko mosta na Radobolji, sa šetalištem i Pijeskom. Na mjestu današnjeg mosta na Bakamluku postojala je tzv. Galešiæa æuprija koja je povezivala Bakamluk sa lijevom stranom Radobolje, tj. stanovnike Bakamluka sa njihovim bašèama na lijevoj obali.
NEKE ZANIMLJIVOSTI

Za velikih kiša Radobolja je znala da se izlije i poplavi okolne kuæe, naroèito u Baba Beširovoj mahali na Balinovcu. Zato su na kapidžicima ovih kuæa bili ugra eni žljebovi u koje su se prilikom visokog vodostaja stavljale posebno ura ene prepreke za vodu. Posljednja velika poplava bila je u februaru 1956. godine, kada se Radobolja izlila do pod Fazlibegoviæa brdo. Starosjedioci uz Radobolju pazili su na èistoæu ove rijeke koja se do šezdesetih godina slobodno pila. Tako er je svaka bašèa uz Radobolju imala crpila, posebno izra ene kamene stepenice za silazak do vode. Crpila su se koristila za zahvatanje vode i za ispiranje veša.
Na mjestu gdje se danas nalaze nove stambene zgrade, na Balinovcu, godine 1949. na bašèi Alage Duranoviæa, nekad zvanoj Jejevina, bilo je izgra eno stambeno naselje od pet kuæa poznato pod imenom Kolonija. Potok iza ovih zgrada koji postoji i danas, zvao se Rivina. Godine 1962. probijena je nova cesta za Iliæe kroz voænjake familija Duranoviæ, Draèe, Dvizac i Fazlibegoviæ. Tako je stara cesta za Iliæe kroz Baba Beširovu mahalu (u. A. Sefiæa) postala tzv. slijepa ulica. Tih godina poèinje i izgradnja stanova na voænjacima i vinogradima Ðikovine, Panjevine i Vukodola, tako da je taj nekad idilièan ambijent u potpunosti uništen.
U 1961. godini zapoèelo je pošumljavanje voænjaka u Barama i na Bijelom brijegu, pa je na mjestu nekada plodnih voænjaka izrasla borova šuma.
Imanje u Barama zvano "Zatvorsko imanje" bilo je nekada posjed familije Bakamoviæ.

RADOBOLJA I NJENA KUPALIŠTA

Malo je poznato da su na Radobolji postojala lijepa kupališta tzv. virovi. To su bila proširenja i udubljenja koja je naèinila voda svojom snagom, a zvall su se virovi. Na Radobolji se nekad bavilo i veslanjem, od Bakamoviæa vira do Duranoviæa Savata, zavisno od vodostaja. I sada uz crpila bašèe porodice Dietrich (Vasiæ) stoji halka za vezanje èamca. Naime, braæa Predrag i Nenad Vasiæ su se intenzivno bavili veslanjem na Radobolji. Poznati virovi za kupanje na Radobolji bili su: Karabegov vir, Muftiæa vir, Kljajin vir, Vir Èindžinovac, Bakamoviæa vir, Æatiæa (Džinoviæa) vir, Hadžiselimoviæa ili Sabitov vir (muški i ženski), Æatiæa vir II, Bopnjiæa vir, Šiširakov vir (mali i veliki), Duranoviæa vir, Duranoviæa Savati, Vir Balinovac, Galešiæa vir i Mali vir na Pijesku. Svi ovi virovi su 1964. godine, kada je Radobolja u augustu prvi put presušila, zatrpani. Kroz cijelo korito Radobolje prošlo se bagerima i tako su virovi poravnani. Voda više nikada poslije toga svojom snagom nije izrovala dovoljno velike nove virove. Prièalo se da je voda Radobolje presušila 1964. zbog nekog miniranja na vrelu. U mostarskoj "Slobodi" (19.09.1966, str.9) saznajemo u tekstu "Ronioci na Radobolji" da su 1964. godine, "poèeli istražni radovi na slivu rijeke Radobolje u cilju obogaæivanja Radobolje vodom u toku ljetnih mjeseci kada je minimalan vodostaj. Radovima se želi stvoriti podzemna akumulacija koja bi se dobila izgradnjom zapornica na samom izvorištu". Poslije ovih "radova" Radobolja više nije bila kao prije, više se nije moglo uživati kupajuæi se u njenim "virovima", a i ribolovci (16) su ostali bez svoje oaze za uživanje.
Veæina zemljišta uz obale Radobolje bila su u posjedu porodica: Huremoviæ, Puziæ, Hadžiosmanoviæ, Muftiæ, Alikalfiæ, Temim, Muslibegoviæ, Karabeg, Stupac, Dadiæ, Novo, Hamziæ (familija Hasana ef Hamziæa), Bakamoviæ, Hamziæ, Džinoviæ, Æatiæ, Bošnjiæ, Šariæ (familija Alage Šariæa), Duranoviæ, Draèe, Dvizac, Fazlibegoviæ. Svoje posjede imale su i ove familije: Æemaloviæ, Èerkiæ, Kljajo, Blaževiæ, Krpo, Kurtoviæ, Šiširak, Slipièeviæ, Kolukèija, Bajgoriæ, Bostandžiæ, Cvitkoviæ, Marinoviæ, Zadro, Zovko, Lovriæ, Knezoviæ, Æale, Mihiæ, Obuljen, Vidoviæ, Milièeviæ, Hajdareviæ, Gušiæ, Puce, Kajiæ, Jusufoviæ, Arap, Efica i Šariæ (u Barama).
.

MLINICE I VRELA DO BALINOVCA

Na potezu od vrela RadoboIje do Balinovca nalazile su se slijedeæe mlinice: Huremoviæa mlinice na vrelu Radobolje, Hadžiosmanoviæa mlinice na Æatiæa èesmi, Dadiæa mlinica (Lulina, odnosno, Cvitkoviæa mlinica) na Bakšimu, Hadžiselimoviæa mlinica (mlinica je do danas saèuvana, nalazi se na posjedu novih vlasnika zemljišta, porodice Pintul).
U tekstu "Mlinice u Hercegovini", Astride Bugarski (Pose- ban otisak Glasnika zemaljskog muzeja - etnografija br. XXIII, Sarajevo 196 stoji da su: "Minice u Hercegovini za vrijeme turske uprave a jedno vrijeme i poslije aneksije BiH bile u veæini vlasništvo imuænih muslimana. Kasnije su ih od ovih otkupljivali bivši kmetovi, ali zbog vrijednosti mlinica to nisu bili pojedinci nego više njih. I danas je mlinica vrlo rijetko vlasništvo pojedinaca kao, na primjer, mlinica Murata Nožiæa u Mostaru i mlinica Joze Zovke na vrelu Radobolje i nekih drugih koje su sadašnji vlasnici otkupili od ranijih brojnih vlasnika". (str 161)
"Usluge mlinica na Radobolji u Iliæima koristili su seljaci Goranaca, Bogodola, Raške Gore, a ranije i seljaci Pologa, Grabove Drage, Ljutog Doca, Podgorja, Æula, Kozice, Miljkoviæa, Dobrog Sela i Sretnica" (str. 144) "Zbog vodostaja Radobolje mlinice na Radobolji su prestajale sa radom krajem juna, a poèinjale ponovo krajem septembra." (str. 162).
Poznata kola za navodnjavanje (dolapi) bili su na imanjima Bakamoviæa (Bakamoviæa kolo), Æatiæa (Æatiæa kolo), Džinoviæa (Džinoviæa kolo) i Duranoviæa (Duranoviæa kolo). Broj kola za navodnjavanje je sigurno bio veæi, do danas su saèuvani temelji ovdje navedenih.
Poznata je èinjenica da su bašèe oko Radobolje bile carstvo slavuja kojih je bilo izuzetno puno pa su u prolleæe i ljeto davali izuzetan štimung ovim prostorima. Ali, pravi fenomen su bili voænjaci i vinogradi na Ðikovini, Panjevini i Vukodolu. Ovi predjeli važili su kao nezvanièno carstvo drozdova (Turudus philomelos), koji su, pored slavuja, najbolji pjevaèi medu pticama.
Veliki mostarski baštovani bile su porodice: Bubiæ, Grgiæ, Grèiæ, Bilaloviæ, Hadžioman, Kazaziæ, Mujèiæ, Rajkoviæ, Rebac, Sakiroviæ, Šantiæ, Èatrnja, Huremoviæ, Veliæ, Stupac, Æemal, Hadroviæ, Arpadžiæ, Efica, a poznati vrtlar bio je i doseljenik Johann Grüner, koji je imao i prodavnice cvijeæa.

RADOBOLJA I NJENA OKOLICA U LITERATURI

Rijeka RadoboIja i njena okolica oduševljavali su i inspirisali mnoge stvaraoce pa donosimo nekoliko zanimljivih fragmenata: "... Dolina Radobolje je "bašèenska èetvrt" Mostara. Ovdje se sunèana žega, bujna vlaga i dobrota zemljišta natjeèu u stvaranju divne vegetacije, mirisnih maslina, jakih bokora šipaka i tamnog smokvinog žbunja u kojem slavuj tako neumorno pjeva, kako po Sofoklovom divnom opisu nije pjevao ni na Kolonu kod Atine, koji sad stoji tako, bijedan i pust. Vinogradi se nižu uz obronke, ali samo za kratko, jer gore više sve je najednom pokriveno odvaljenim kamenjem ili grebenima i tu bezutješno stoji brdovita okolina..." (Moritz Hoernes "Dinarische Wanderungen", Beè 1878. i 1894., prijevod dr. Branko Šantiæ).
Momiroviæ Petar u mostarskom "Osvitu" (br. 9. od 24.08.189 piše u tekstu pod naslovom "Mostar prije i sada" ovo: "... Tko je od putnika u prvoj èetvrti ovoga stoljeæa zavirio u Mostar, bez sumnje je to u poznije dane saèuvao kao jedan od najljepših, najsla ih uspomena života. Tu je narav sabrala sve svoje krasote, naosob s desne strane Neretve gdje se je imalo èim zanositi ljudsko oko. Èudesni prizori! Bujna zelen kao gusta šuma kiti mal (usjeve) da na cijelu zapadnu èest okolice, koja je nareckana obra enim odžacima. Stabla, južno voæe - mnogobrojno, svakovrsno - umjetne bašèe, gusti nasadi ruža ... ta Derviš-paša imao je zašta onako oduševljeno i zanosno opjevati èari Mostara. I još pogledati gdje se tom divotnom ravnicom žive vode križaju u srebrnim mlazovima, kada se sunèani zraci uzliju tom ljepotom, udarajuæ joj još èarobniji vid - tada ti je duša puna zanosa, puna slasti i zadovoljstva. A tu ubavu dolinu zatvaraju prirodom gizdavo urešeni brežuljci, ponosni, reklo bi se, što, zakriljuju takvu ljepotu ..."
Austrijski književnik Robert Michel (1876-1957) u monografiji "Mostar" (Prag, 1909) posvetio je veoma lijepe stranice i opisu Radobolje i njene okolice. Evo jednog njegovog zapažanja: "... Izvor Radobolje pruža sliku raskošnog obilja. Neoèekivanom punoæom izvire dragocjeni izvor u brdu. Najprije stremi okruglim valovima u visinu. Na jednoj strani nailazi na golemi brdski bedem mnogo puta viši negoli voda iz izvora može doprijeti pa tada traži svoj put u protivnom pravcu i nalazi slobodnu dolinu što vodi prema Mostaru. Dolina Radobolje zvala se od davnina zabavnim vrtom Mostara. Ova plodna dolina sa bogatim drveæem po svojoj raznolikoj ljupkosti potpuno zaslužuje ovaj naziv, èovjek osjeæa dvostruku radost što ova bašèa raste i buja jer je na obje strane opasana visokim brdima na èijem sivom, pustom kamenu uspijeva malo zelenila. Kroz ovu dolinu treba prošetati kad u proljeæe bokor zaspe bademe i na zdepastim smokvinim granama, ne obaziruæi se na lišæe, poèinju izrastati mali plodovi, dok drugo drveæe još bojažljivo zadržava svoje pupoljke da procvjetaju. Ili nešo kasnije, kad se veæ poèinje odijevati u rano zelenilo i vatreni cvjetovi šipaka poènu pucati, dok se iz gustog žbunja èas ovdje, èas ondje èuje pjesma slavuja - uspomena na takvu šetnju ima doista sliènu snagu, tako jaku i dobru, kao uspomena na vrijeme kad se bilo vrlo mlado i zaljubljeno …" (preveo dr. Branko Šantiæ)
Mostarac Luka Gr iæ Bjelokosiæ u svojim sjeæanjima "Mostar nekad i sad" (Beograd, 1901) iznosi svoja zapažanja pa kaže: "... Radobolja je razvedena po cijelom Zahumu, Cernici, Rièini, Cernièkom polju te natapa silne bašèe i polja u Mostaru i oko Mostara. Po svoj prilici Derviš-paša je baš ove bašèe sravnjivao sa rajskim vrtovima. Odista, za Mostar i jesu baš pravi rajski vrtovi. Pro eš li jutrom ili veèerom u proljeæe kroz Zahum i Cernicu, grudi ti se nadimaju od milja, gutajuæi onaj zdravi vazduh, pomiješan mirisom svakovrsnog cvijeæa i behara sa voæaka. Uživaš slušajuæi žuborkanje potoèiæa, koji je vrijedno ruka ratareva vještaèki po bašèama razvela, i umilni glas ptièica pjevaèica, a ponajviše slavuja. Odeš li ljeti, uz najveæe vruæine, razgaliæeš se kad sjedneš u hlad kakve smokve, ili koje druge voæke, a postaviš noge u vještaèki potoèiæ koji ispred tebe žubori. Odeš li u jesen, onda, od divnog ploda zrela grož a i drugih južnih voæaka da ti oèi stanu ..."
A Salih Baljiæ u tekstu "Ljepote Hercegovine" (Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva, Beograd, 1937. god. XVII, str. 996) zapaža: "... Impozantna zgrada Velike gimnazije u maursko evropskorn stilu nalazi se na poèetku Šetališta vojvode Mišiæa (od 1919. god. Stefanijino šetalište nosi naziv Šetalište vojvode Mišiæa). Platanima zasa en drvored dug 1,5 km vodi kroz èetvrt gradskih vila i ljetnih kavana. U središtu Šetališta je veliko gumno (Rondo) odakle se drvoredi i kaline odvajaju izme u bašèa i voænjaka na èetiri strane. Ovaj dio grada saèinjava moderni dio Mostara. Odavde vodi Šetalište put Iliæa, predgra a Mostara, gdje su voænjaci, vinogradi i uzorni voæni rasadnik. U produženju svega pet kilometara je vrelo Radobolje gdje za vrijeme ljeta Mostarci najviše vole da izlaze. Rijeka Radobolja je, kako narod kaže blagoslovena voda, jer natapa bašèe i polja puna raznog voæa i povræa. Iznad Radobolje na obroncima brežuljaka Cima uspijeva vinova loza, trešnja, kajsija, breskva, smokva. Zbog svježine zraka i ljepote prirode, dolinu rjeèice Radobolje, navlastito Iliæe, Mostarci nazivaju pluæima Mostara …"
Pitomost Radobolje i njene okolice iz ovih opisa danas je teško prepoznati. Ovaj, nekada prirodni rezervat Mostara nepopravljivo je upropašæen. Postoji jedan apsolutno siguran naèin da se uništi duša grada, naèin kome me utim ne nedostaje pristalica: to su nesposobni urbanisti, divlja gradnja, neimanje osjeæaja i razumijevanja za prostor u kome se živi, nesposobnost moænika u društvenoj domeni i žalosno nepoznavanje svih imperativa kulture.
Radobolja i njena okolica su oèit primjer.

Prethodni tekst

Bilješke

1) Kraljevstvo Bosnu turska je vojska osvojila poèetkom ljeta 1463. godine. Mostarsko podruèje Turci su zauzeli 1466., a potpuno ovladali Hercegovinom 1482. godine. Trupe Austro-Ugarskog generala Jankoviæa ušle su u Mostar 5. avgusta 1878. godine i tada poèinje period Austro-Ugarske uprave u Mostaru. BiH je bila pod formalnim suverenitetom Sultana do 1908., a od tada u sustavu Austro-Ugarske monarhije do 29.10.1918. kada je stvorena Kraljevina Jugoslavija.
1a) Prema kazivanju rah. Alage Duranoviæa (Mostar, 1874 - 12.02.1967.) govorilo se nekada Babinovac, a ne Balinovac, što se udomaæilo kasnije.
2) Iz "lzvještaja o Vakufskim posjedima i zgradama u podruèju Vakufskog povjerenstva u Mostaru - obzirom na njihovu površinu i njihovu vrijednost" (sastavljeno na osnovu Gruntovnice Vakufske direkcije u Sarajevu br. 2203/31 od 5.02.1931. novèana vrijednost, koju ovdje ne iznosimo, iskazana je u ovom dokumentu u starojugoslavenskim dinarima). Prema ovom dokumentu Vakuf Baba Beširove džamije na Balinovcu sadržavao je ove objekte: kuæa sa dvorištem 162 m2, voænjak kod kuæe 640 m2, gradilište 6 m2, gradlište 110 m2, groblje (harem) 736 m2, groblje (harem) 3042 m2, džamija 238 m2, put 12 m2, groblje (harem) 100 m2, oranica 250 m2 - ukupno 5296 m2.
2a) U haremu Baba Beširove džamije bili su nišani hadži Hasan-bega Bakamoviæa (1839) i hadži Jusuf-bega Bakamoviæa (1912). Spominju se i ovi Bakamoviæi: hadži Salih (174 , hadži Ahmed (182 , hadži Hasan (1849), hadži Jusuf (1851), hadži Mehmed-aga (1882) i hadži Avdaga (1890). (H. Hasandediæ, "Bakamoviæi", Glasnik VIS, Sarajevo 1990. br. 5, str. 51.)

bakamluk

minimalno dva put dnevno mi je bila marshuta odkad znam za sebe

na balinovcu na onoj cosi je bio jedan vucijak, koji me je rastrgao od glave i pete

zato ni dan danas necu Belom u kucu

___________________________________________________________________

bakamluk
vejsilova basta,radobolja i mnogi dobri ljudi kojih vise nema

moj radonolja trebo si knjigu napisat a bezze vam je balnovac i bio i osto tamo su se vazda papci ipapanke radjale

___________________________________________________________________
BICE BOLJE,NEKO VICE KAZUU

Fala na textu Radobolja
Procitao sam s uzivanjem
Pogotovo povijest do prije II Svj.rata
O onom kasnije znam puno vishe
jer sam tamo zivio do 93
(Kovacnice)

___________________________________________________________________
UT TU MIHI , ITA EGO TIBI

Radobolja, odlican tekst..nadjoh i svoju familiju..

___________________________________________________________________

Moja mati i tetke rahmetli su
/sad me ovo potsjeti/
Vazda Rondo zvali Guvno
Sad znam i zasto

___________________________________________________________________
UT TU MIHI , ITA EGO TIBI

HOCUUUUUUU KUCIIIIIIIIIII

___________________________________________________________________
BICE BOLJE,NEKO VICE KAZUU

___________________________________________________________________
nema vise ni tepe

citat od cok:

HOCUUUUUUU KUCIIIIIIIIIII

___________________________________________________________________

Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.

u tzv.watikanu ako znas ZIZA-igor zelenika,ivo saravanja-skutor ga zvali ul.brace bosnjica 7 do igralista od skole zgrada dok nisu poceli pravit onu sto je zovu ministarka kako li bila u prizemlju videoteka PANDA ma bilo je nakvih koce to popamtit kad je sve to mahnito evo i ova maggie luda ko struja

___________________________________________________________________
BICE BOLJE,NEKO VICE KAZUU

ma sve mi nakvi slikari i direktori u zgradi-vlado puljic,bobo samardzic a vlado me i prozvo COK ono komsijska sa starom ko djete kod njih odemo i ja vazda mama daj mi choka i ostade

___________________________________________________________________
BICE BOLJE,NEKO VICE KAZUU

Imaš li ti ikakvog kontakta s tim momcima danas? Ovo te ozbiljno pitam, jako mi je važno, jer ako imaš, šaljem ti PP s konkretnim pitanjima ako nije problem?

___________________________________________________________________

Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.

citat od cok:

u tzv.watikanu ako znas ZIZA-igor zelenika,ivo saravanja-skutor ga zvali ul.brace bosnjica 7 do igralista od skole zgrada dok nisu poceli pravit onu sto je zovu ministarka kako li bila u prizemlju videoteka PANDA ma bilo je nakvih koce to popamtit kad je sve to mahnito evo i ova maggie luda ko struja

stvarno je komsiluk

___________________________________________________________________

ma to su stariji momci pa kontam da ih znas,ali imam sa ivinim bratom a on ti je....a imam drama iskustvo sa rajom od tamo jos smo bili djeca jebi ga meni je bilo 12-13 godina i protjeraju nas na carini mi bili kad poslije 20-ak dana doje paket svega i svacega od dva brata mojih godina(mislim od roditelja njihovih)jos nisu znali moje starce i zato ne djelim ljude taj mi je slucaj da se raskrivim odma i kad su bili oni punktovi kod hita zvali me i tu nam se starci upoznaju i opet svega donjeli stara se sjebala pravo-braca zuti ih zvali ma imam s nekim a neke ono ne bi ni pogledo a haj napisi znam ja sve to

___________________________________________________________________
BICE BOLJE,NEKO VICE KAZUU

R A D O B O LJ A

B A L I N O V A C

citat od cok:

ma to su stariji momci pa kontam da ih znas,ali imam sa ivinim bratom a on ti je....a imam drama iskustvo sa rajom od tamo jos smo bili djeca jebi ga meni je bilo 12-13 godina i protjeraju nas na carini mi bili kad poslije 20-ak dana doje paket svega i svacega od dva brata mojih godina(mislim od roditelja njihovih)jos nisu znali moje starce i zato ne djelim ljude taj mi je slucaj da se raskrivim odma i kad su bili oni punktovi kod hita zvali me i tu nam se starci upoznaju i opet svega donjeli stara se sjebala pravo-braca zuti ih zvali ma imam s nekim a neke ono ne bi ni pogledo a haj napisi znam ja sve to

___________________________________________________________________
UT TU MIHI , ITA EGO TIBI