metallica
moforaja
Poruka: 8228
Location: CH.WILLA(uglavnom)
|
|
|
08-06-2006 21:52 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
|
|
|
08-06-2006 21:54 |
|
|
U njegovom slucaju, on je bio neodlucan i nije znao ustvari sta zeli. Znao je da moze imati obadvije, ali sve do jednom kao sto se pokazalo.
A ta djevojka je trebala u samom startu znati u kakvu vezu se upusta.
da ne citiram sviju, samo da kazem vecina ste u pravu, a ovo sto rece belma upravu je pravo.*nisam znao sta hocu* a sto se tice djevojke znala je od prvog dana da sam ozenjen i igrom sudbine smo se upoznali u spaniji,odmor sa zeno i kolegama i ona me je sama uhvatila, tu je radila za neku it agenciju, i uvijek igrom sudbine rodom je iz ... blizu grada gdje zivim. vratila se je it radi mene i poceli smo tu vezu..pocetak kako sam vec rekao za mene je bila samo neka igra. u to vrijeme sam bio pun lj..., kolegica ,vise mi se sviga i ta veza je bila kao neka aventura vruca od ostalih..samo sto na kraju ako hocete da vjerujete bio sam joj vrijeran.glupo je to reci ,covjek ozenjen a vjeran ljubavnici.odnos sa zenom super uvijek bio.dosta joj toga trebam, zahvale i svega ostalog i mozda sam radi tih stvari ostao sa njom. da li je znala za nju? ja mislim da jeste. cesto sam izlazio. vikende sam cesto provodio na putu..putu, stare fore, ta niko nje mahnit. i cak mi odgovori jedan put na pitanje sta bi ti da naprimer tvoj zarucnik ima ljubavnicu a ti ga volis? odgoroj je bio, cekala bi da mi se vrati..situacija komplikovana...mogu li se voljeti dvije zene. garantujem vam da se moze..treba biti u toj situaziji pa va vjerujes....
___________________________________________________________________ celentano1964avenija
|
|
08-06-2006 22:36 |
|
|
Ayo > Joyful (2006) > Down On My Knees
Do you really think she can love you more than me, do you really, really think so
Do you really think she can love you more than me, baby I know she won't
Cause I loved you, unconditionally, I gave you even more than ,I had to give
I was willing for you to die, cause you were more precious to me, than my own life
Down on my knees, I’m begging you, Down on my knees, I’m begging you, Down on my knees, I’m begging you, Please, please don’t leave me
I won’t believe, that you really, really, wanna leave me, just because of her
Have you forgot about, all the things, we’ve been through, she was not the one, who was there for you
See, I loved you unconditionally, I gave you even more than ,I had to give
I was willing for you to die, cause you were more precious to me, than my own life
Down on my knees, I’m begging you, Down on my knees, I’m begging you, Down on my knees, I’m begging you, Please, please don’t leave me
Don’t leave me, I’m begging, I love you, I need you, I’m dying, I’m crying, I’m begging,
Please love me
I love you, I love you, I’m begging, please love me, I’m begging, I’m begging, Please dont’leave me, no, no, no, no, no
Down on my knees, I’m begging you...
___________________________________________________________________ celentano1964avenija
|
|
08-08-2006 15:11 |
|
Honey
avenija kruzno
Poruka: 120
Location: Mostar
|
|
O mom zivotu mogu da pisem i price i romene. Od kako znam za sebe,ne mogu da se sjetim perioda u kojem se nije nesto desavalo,nesto interesantno i uzbudljivo.Mozda nisam bas ja uvijek bila glavni akter tih zbivnja,ali sam uvijek bila prisutna ,kao nijemi svjedok,ili jos gore djelilac pravde.Ali bilo kako bilo ipak ne mogu da kazem da sam ne zadovoljna svojim zivotom .U njemu je,Bogu hvala,bilo vise lijepih nego ruznih stvari.
I kao sto rekoh,imam sasvim dovoljno materijala za jedan podeblji roman.
Ovu pricu zelim da posvetim jednom muskarcu,mojoj jedinoj ljubavi i zudnji,mom snu koji jos uvijek sanjam.
Taj misteriozni “on” pojavio se jednog jutra niodkuda. Visok,smedj, izuzetno gradjen. Mozda stariji pet ili sest godina od mene, ali zasigurno jedan od pozeljnijih muskaraca. Mimoisli smo se brzo,ocigledno oboje zureci da ne zakasnimo na posao,ali imala sam sasvim dovoljno vremena da primjetim kako me guta pogledom i kako se smjeska. Nasmijesila sam se i ja i nastavila dalje, uostalom vec sam sasvim oguglala na razlicite trikove udvaranja.
Medjutim,to isto se ponavljalo svakog jutra. Vec sam tacno znala kada ce se pojaviti, kako ce me pogledati i kako ce se nasmijesiti. A onda jednog jutra, po prvi put sam mu cula glas:- Opet kasnis-rece i otkri niz bijelih zuba. –Onda kasnis i ti- dobacih i produzih dalje ,ali i osjetih da mi srce bijesno udara. Dani su se nizali jedan z drugim. Svako jutro slicno onom predhodnom i komentari u prolazu: “Ustani malo ranije”, “Pozuri”, “E da sam ti ja sef “, a ja sam uvijek imala odgovor na sve. Tacno je , uvijek sam stizala na posao u posljednjem trnutku, ali bilo je ocigledno da se to isto desava i sa njim. Slucajno ili namjerno, to je samo on mogao znati, a ja sam jedino mogla da predpostavim koliko mu je drago kada se ujutro momoidjemo uz osmijeh. A onda jednog jutra ga nije vise bilo,pa ni sljedeceg. Cesto sam se pitala kuda je nestao. Priznajem ,u pocetku mi je nedostajao, ali vrijeme je ucinilo svoje. Lijepi neznanac je lagano padao u zaborav , a ja sam se predala poslu i usla u kolitecinu zivota. Ne znam ni sama koliko je proslo od nestanka misterioznog gospodina , ali jedno vece dok sam se spremala da zatvorim radju,pojavio se on. Kako me je pogledao ,tako sam mu u ocima procitala : “Konacno sam tu”, i nisam znala da li da se smijem ili….a sta sam vec mogla? Ipak , kako sam inace bila “smjesljive prirode” provladao je smijeh. Zatvorila sam radnju i krenula sa neznancem u setnju. Priznajem, u njegovoj blizini sam osjecala da drhtim kao prut ,ali to nikada nisam pokazala ni jednim jedinim gestom. Naredne dane ispunila je ljubav i izlasci sa njim. Prepustila sam se njegovom neodoljivom sarmu uzivajuci u osjecaju da me zeli. Imala sam osjecaj da sve sanjam. Od toliko promasenih ljubavi napokon da sretnem nekoga ko ce iskreno da me voli,da me pazi. Nas odnos je gradjen bez lazi i foliranja, ali sam ipak osjecala da mi nesto taji. Naravno nisam se usudila nista pitati,a neki neopravdani strah mi nije dao mira. Plasila sam se da bi moj misteriozni gospodin mogao nestati iznenada, isto tako naglo kako je I usetao u moj zivot. Svaki put kada bi se rastajali, nakon sto bi me doveo kuci, uvijek bi ga cvrsto zagrlila ,kao da ga vise vidjeti necu.
Nakon nekog vremena rekao mi je da odlazi: -- Znas, odlazim odavde, ukazala mi se bolja prilika. Na momenat sam podivljala, aonda rekoh hladnokrvno: -- Naravno, to nikako nemoj propustiti. Mada sam znala da nakon njegovog odlaska vise nista nece biti isto. – I kada odlazis?- upitah. – Pa, mozda za mjesec ili dva, najkasnije - rece.
Nisam vise imala snage da razgovaram o tome. Izasla sam iz njegovog auta sa ogromnom knedlom u grlu, koja me je gusila sve vise i vise. Bila sam ljuta ,iako sam znala da nemam pravo da odlucujem o njegovim postupcima. Bjesna i ljuta , razocarana, s osjecajem da sa njim odlazi i jedan dio moga srca, nisam vise imala volje da razgovaram sa njim, kao da sam zeljela da se povucem, da prevazidjem taj nikada ostvareni san ,mnogo prije nego sto zaista ode. Drzala sam distancu, suprostavljala mu se za svaku sitnicu,ma…zeljela sam prosto da ga omrznem i zaboravim. Ali to je bilo nemoguce. Prepustila sam se ljubavi i osjecaju da uzivam u njemu dok je jos tu pored mene, dok jos mogu da ga dotaknem. A onda je dosao i dan “D”. Sjedili smo u njegovom autu, posljednji put zagrljeni. Pricali smo o nekim glupostima , samo da ne mislimo na kraj. A onda sam rekla: -- Necu te vise nikada vidjeti kako zuris ili kasnis na posao.
-- Hm, ko to zna, mozda jednom i hoces - odgovori nekako sjetno.
Samo nebo je znalo moju tajnu, koliko ga volim. Htjela sam reci nesto za kraj ,nesto sto je trebalo da zvuci krajnje prijateljski. Trebalo mi je vremena da rascistim neke stvari u svojoj glavi. Tako je i bilo. On je otisao na jednu ,ja na drugu stranu. Ona ceznja za njim je nestala, ko zna valjda je daljina ucinila svoje, bas kao sto je blizina nekada cinila svoje. Sacuvala sam jednu malu tajnu na dnu srca i nista vise. i zaista mi srce zaigra kada pomislim na njega i ponekad mi se cini da sam sve prebolila i zaboravila, postavila stvari na svoje mjesto i sada cvrsto stojim na zemlji i jos cvrsce drzim konce u svojim rukama. Jedino ne mogu da upravljam svojim snovima. Psiholozi kazu da su oni produkt necega sto je duboko skriveno u nama, i koliko god da se borim protiv toga, priznajem da su u pravu. Eto, svo ovo vrijeme mislila sam da je to osjecanje nestalo u onoj posljednjoj noci,ali nije. Uspjela sam jedino da ga potisnem negdje duboko u svoju podsvijest, u onaj dio mozga koji proizvodi slike kada sklopimo oci. i dolazi mi tako cesto u san, nasmijan, rasirenih ruku koje kao da cekaju samo mene. Dopiru do mene najnjeznije rijeci ikada izgovorene, jedino ja ne cujem sebe, niti uspijevam da ista progovorim. Pokusavam da ga dotaknem, ali ne mogu, kao da stoji u mjestu, a opet kao da izmice. i uvijek isti san. Ponekad mi dodje da ga nazovem, samo da pitam : “Sanjas li me ponekad ? “,ali znam da nemam snage za to i da nikada to necu uciniti. Cutacu dok sam ziva i vjerovati samo svom srcu, a ono mi govori da se i on cesto budi sa istim mislima, da zelje ne mogu uvijek da se ostvare, ali moraju da se dosanjaju, pa makar ni u snu ne bili sudjeni jedno drugom.
___________________________________________________________________ Gazila bi hladan kamen i po trnju zivi plamen samo da te dahom dotaknem
|
|
08-16-2006 00:09 |
|
Tuborg
bice nesto od mene
Poruka: 668
Location: Sarajevo-Moscow
|
|
|
08-16-2006 00:16 |
|
diva
bice nesto od mene
Poruka: 530
Location: tamo gdje je sve po mom
|
|
|
08-16-2006 14:20 |
|
Nepoznata1
Gost
|
|
RE: Kada ljubav zakasni.. |
|
Bas juce nesto raspravljam sa prijateljicom o ovoj temi pa da vidim kakvog ste vi misljenja. Ona se nalazi u slicnoj dilemi.
Da li ste ikada bili u situaciji, da sada, kada ste stariji, formirana licnost i zrelijeg razmisljanja, pomislite na osobu s kojom ste nekad davno bili u vezi pitajuci se kako bi bilo da ste ostali zajedno?
Ili cak pokusate, nakon duzeg vremena potraziti i stupiti u kontakt sa njim/njom.
Mozda ste nekad davno propustili sansu jer ste bili puno mladji, zeljni ludog provoda sa prijateljima ili mozda niste bili spremni za ozbiljnu vezu iako vam je bilo stalo do nje/njega.
Da napomonem da je prevara iskljucena.
Pitanje....Da li bi vrijedilo pokusati ponovo ili bi se ipak moglo reci da je prekasno za vas??
Ja sam misljenja da sto se jednom izgubi to se nikad ne vrati. Lijepe uspomene ostaju, ali vrijeme ucini svoje...donosi neka nova poznanastva, neke nove ljubavi....
Sta vi mislite??
Vratila sam se....
Niti se toga stidim, jos manje to zalim...
Rece mi tada najbolja prijateljica sljedece:
"Pokusati po drugi put vezu s istim frajerom ti je kao procitati istu knjigu dvaput: Znas pocetak, mozda si zaboravila detalje iz sredine, ali se odlicno sjecas kraja...."
Ne mogu reci da je pogrijesila....
Samo neke knjige citam i po sto puta i uvijek su mi intersantne i uvijek u njima otkrijem nesto novo, sto mi je prilikom prethodih citanja promaklo....
|
|
08-17-2006 23:14 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
|
|
|
08-17-2006 23:18 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
|
|
|
08-17-2006 23:26 |
|
Nepoznata1
Gost
|
|
|
08-17-2006 23:39 |
|
|
|
|
|