|
  |
liberty 
brato
Poruka: 645
Location: Washington
 |
|
Navedeni su nazivi na latinskom jeziku, za neka plemena su pored i nazivi na Bosanskom jeziku:
Abrei, Abroi Abri
Albanoi Albani
Amantini
Andizetes Andizeti
Ardiaei, Vardaei Ardijejci
Ardiani
Arrianes
Atitani. Na Epiru.
Autariatae Autarijati
Breuci
Carni
Chaones (Haonci)
ChelidonioiHelidonci
Colapiani Kolapijani
Daesitiates Dezitijati
Dalmatae Dalmati, Delmati
Daorsoi Daorsi
Dardani Dardanci
DassaretaeDasareti
Daunii Dauni
Deraemistae Deremisti
Derentini
Deuri
Dindari
Ditiones
Docleates Dokleati
EncheleaeEnhelejci
GlinditionesGlinditioni
Grabaei
Histri . Istra
Iapodes, Iapudes, Iapydes Japodi, Japudi
Iasi Jasi
IapygesJapigi
Labeates Labeati
Latobici
Liburni
Maezaei Mezeji
Melcumani Melkumani
Messapii Mesapi(jci). U Apuliji.
Molossi
Naransii
Oseriates Oserijati
Paeligni Peligni
Paeones Peonci
Parthini Partini
Penestae Penesti
Peucetii
Picentes
Pirustae Pirusti
Plearaei Plereji
Poediculi. Italija
Sallentini Salentini
Sardeaties
Scirtones Scirtoni
Seleiitan
Sesareti
Taulanti
RASPORED ILIRSKIH PLEMENA U NAŠIM KRAJEVIMA:
U sjeverozapadnom dijelu Balkana zivjela su ilirska plemena: Histrioni, Liburni, Latobici, Kolapiani, Jasi, Varciani i Breuci – svi sjeverno od Save i zapadno od Dunava. U istocnom dijelu Balkana zivjeli su: Andizeteji, Skordisci, Amantini, Ditioni, Sardeteji, Autoriteji i Glinidiconi – od istocne obale Drine do Crnog mora. Na jugu Balkana (Albanija i Grcka) obitavali su Dokleji, Labateji, Skitioni, Partini, Pirusteji i Talauti.
Medju mnostvom tih plemena na teritoriji danasnje BiH zivjela su ova ilirska plemena:
Japodi – izmedju Une, Save i Vrbasa, Mezeji – izmedju Vrbasa, Save i Bosne, Dariopi – izmedju Bosne, Save i Drine, Dindari – na podrucju kraskih polja B. Grahova, Glamoca i Kupresa, Deuri – na prostoru od Livna do Neretve, Dezitijati – istocno do Neretve do Drine – i Aredeji – u prioblanom pojasu od usca Neretve do Boke Kotorske.
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
 11-15-2006 03:34 |
   |
Musala
rodjeni
Poruka: 1304
Location: pod pecinom izmedju Evrope i Lire
|
|
|
| 11-15-2006 20:44 |
 |
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
pokretac teme 
|
|
Što se tièe moje porodice, pradjed - izrazito plav (porijeklom iz Gacka - Gatsko - Gotsko)  
Da napomenem da skupina SA-arheologa smatra da je dosta vechi broj Ilira u odnosu na doseljene Slovene,idemo redom:
Iliri -Zbirno ime plemenima traèko-ilirske grane indoeuropske jeziène porodice, nastanjenih nekada u podruèjima od Panonske nizine pa do obala Jadranskog mora i južne Italije. Gustav Kossinna smatra da su porijeklom iz Lužica u Njemaèkoj odakle su došli na balkansko podruèje i izazvali seobu Grka. U ove krajeve došli su oko 1300 godina prije nove ere. Taj je proces njihova doseljenja znaèio kraj za bronèanodobske zajednice koje su prije njih živjeli u tim prostorima (koje na podruèju Istre nazivamo Gradinjci). Rimskom okupacijom dolazi do deportacije dijela stanovništva i do postupne asimilacije ostataka. Dolaskom Slavena u ove krajeve, vjerojatno je samo u planinskim krajevima saèuvalo stanovništvo izvorno Ilirskog roda. Iliri nisu živjeli u organiziranoj državi, nego u plemenskim zajednicama. Izuzetak je razdoblje od 250 p.n.e. - 167 p.n.e. kada su živjeli u organiziranoj državi. Poznati su im kraljevi Agron, Epulon i kraljica Teuta.
Ime Ilira dovodi se u vezu sa zmijom, što prvi opaža Otto Gruppe. Prema legendi Fenièanin Kadmo naselio se meðu Enhelejce i oženio se Harmonijom koja mu je rodila sina Illyriosa kojega je odmah po roðenju obavila zmija i prenesla mu svoju magiènu snagu, on æe postati ilirski rodonaèelnik. Zmija koja je obavila Illyriosa dovodi se pak u vezu s hetitskom zmijom Illurjakom. Ime Ilira i hetitske zmije svakako nije sluèajno. Zmija je igrala važnu ulogu religioznom životu Ilira.Kod njih susreæemo i stoèarstvo i poljoprivredu, i lov i ribolov, a bavili su se i gusarstvom, kao i rudarstvom. Poznavali su i metalurgiju. Iliri su bili vješti travari. Znali su proizvoditi razne vrste piva, a posebno su obožavali medovinu, na svojim terevenkama opijali bi se do besvijesti. Svoja tijela Iliri su tetovirali zašiljenim bronèanim iglama. Optužuje ih se i za prinošenje ljudskih žrtava, a sumnja se da je meðu njima bilo i ljudožderstva kao i kod Skordiska, koji su se kasnije pomiješali s njima. Naselja Ilira razlikuju se od mjesta do mjesta. Njihova naselja, poznate kao gradine, podizana su na teško pristupaènim mjestima, obièno na prirodnim uzvisinama. Svoje gradove opasavali bi obrambenim zidinama i kulama. Uz rijeke su Iliri podizali sojenièka naselja. U podruèjima gdje je klima oštra gradili su zemunice, dijelom ukopane u zemlju. Prema Strabonu, plemena poznata kao Dardanci, zemunice su graðene ispod gnojnica, navodeæi usput, da su se Dardanci prali svega dvaput u životu, na roðenju, i prilikom vjenèanja. Što se tièe izgleda i nošnje Iliri su pripadali dolihokefalnom tipu, dok je brahikefalnih bilo jedino na podruèju suvremene Albanije. Brade su rijetko kada brijali. Odjeæa se sastojala od bijele košulje koje su visjele sve do koljena i opasane oko pojasa i ogrtaèa. Glave su pokrivali s nekoliko vrsti kapa a na nogama su nosili kožne opanke. Iliri su bili vješti mnogim poslovima pa tako i u izradi zlatnog, srebrnog i bronèanog nakita: narukvice, fibule, privjesaka, ogrlica, ukrasnih kopèi i aplika. Posuðe Ilira je od keramike, ali su proizvodili i metalno posuðe, oblici im bili situla (vedro s poklopcem) i vedro. Sjekire su od kamena, bronce i željeza. Dlijeta su bila od bronce i željeza (dva tipa). Iliri su poznavali poljoprivredu i uzgoj pšenice, jeèma, prosa, te mahunarki, kao što su grašak, leæa i bob. Plemena uz obalu uzgajala su i vinovu lozu, ovo posljednje je vjerojatno nauèeno od susjednih Grka. U obradi zemlje Iliri su se služili koštanim motikama napravljenim od jelenjeg roga. Tek su od Kelta dobili ralo, a ovo se odnosi i na škare. U Albaniji su ralo Iliri dobili od susjednih Grka, a ostali dolaskom Rimljana. Veæ u mlaðem Željeznom dobu Iliri poznaju pijuk, lopatu, grablje, srp, kosu i kosir, veæi dio tog oruða je od željeza. Prilikom peèenja kruha Iliri su se služili pekama. Neki od njih veæ su imali peæi od peèene gline za kuhanje i peèenje, ali je veæina palila vatru na goloj zemlji u sredini sobe ili kutu prostorije, nasuprot vratima. Svoje žitarice mljeli su ruènim žrvnjevima, dok su neki od njih rotacijski žrvanj dobili od Grka, Kelta i Rimljana. Stoèarstvo je takoðer važno ilirsko zanimanje i to u svim krajevima, a u nekim i glavni izvor bogaæenja. Iliri su uzgajali svinje, ovce, koze, nešto manje goveda. Imali su i konje i pse. Lov nije bio najrazvijeniji, hvatali su jelene (zbog rogova), lisice, jazavce, medvjede, dabrove, kune radi krzna. U lovu su koristili strelice s metalnim vršcima, koplja i sulice. Glavno oružje lovca ipak je luk i strijela. Plemena Dalmacije poznavala su i strelice s otrovnim vrškom, taj otrov nazivali su 'ninum', a dobivali su ga od otrova tamošnjih zmija. Ribolov takoðer ima znaèajno mjesto u krajevima uz obalu i uz rijeke . Ribolov je za Enhelejce bio glavno zanimanje. Ilirska udica je od bronce, imali su i željezne osti i koštane harpune. U ribolovu su se služili i izdubenim èamcima (monoksil). Jedan otkriveni primjerak ima dužinu od 12,34 metra. Uz obalu mora Iliri su se bavili i skupljanjem školjaka (dagnje i priljepci). Meke dijelove ovi ljudi su jeli, dok bi ljuštura kod Histra služila kao amulet i ukras. Iliri su znali obraðivati bakar, zlato i srebro. Kopanjem ruda služili su se pijucima i maljevima. Zdrobljena ruda talila se u posebno graðenim peæima. Kalupi za lijevanje pretežno su bili kameni. Razvoju njihove metalurgije podali su dospjeli Kelti. Sada Iliri raspolažu veæim brojem alatki U podruèju Bosne Iliri su najviše obraðivali broncu. Srebro se obraðivalo tek na jugu njihova podruèja. Od 2. stoljeæa nove ere stagnira proizvodnja zlata a sve se više proizvodi željezo. Rudarstvu treba ovdje pridodati da su Iliri znali dobivati i sol iz slane vode. Slani izvori bili su glavni razlog vjeènim ratovima izmeðu Autarijata i Ardijeja. Da su Iliri bili razvijen narod govori i èinjenica da su znali proizvoditi i staklo, za èiju je proizvodnju bila potrebna temperatura od 650°C. Iz staklene paste izraðivali su zrnca za ukrašavanje lukova na fibulama i izradu ogrlica, i to još u Starije željezno doba. Gusarstvo je za Ilire bio jedan od oblika privreðivanja, kao i kod kasnijih hrvatskih Kaèiæa. Iliri su imali malene brze brodice pogodne za brze napade na trgovaèke italske brodove, pa i na same grèke gradove. Ovaj posao Ilirima je donosio lijepu korist. Premda su bili gusari, Iliri su se morali baviti i trgovinom, i trgovali su. Grcima su Iliri izvozili srebro, pšenicu (Grèko tlo je veoma nepogodno za poljoprivredu zbog manjka vode), kožu, peruniku i drugo. Od njih su uvozili keramiku, oružje i nakit. Novac je je uvijek vezan uz trgovinu, ali ga Iliri koriste tek od dolaska Rimljana. Prvi puta poèinju ga kovati poèetkom IV stoljeæa prije nove ere u južnoj Iliriji, i to u gradu Damastionu, taj novac je od srebra. U Albaniji novac se kuje od 3. stoljeæa p. n. e. Daorsi i Labeati novac kuju od II st. p.n.e. Peonci od IV st. p. n. e.
Plemena Ilira bila su organizirana po rodovima (dekurijama) i bratstvima. Savez bratstava èinio je pleme. Dekurija ili rod se sastojao od 150-200 ljudi. Zemlja je bila vlasništvo bratstva i nije se dijelila obiteljima nego rodovima. Broj bratstava razlikovao se po velièini teritorijai broju èlanova plemena, a mogao je biti i odreðen organizacijskom strukturom plemena. Tako 12 bratstava nalazimo kod Liburna i Hythmita, ali i kod Peuceta iz južne Italije. Na èelu bratstva stoje 'princeps'i, u tom su svojstvu bili i èlanovi plemenskog vijeæa. Na èelu ovog stajao je 'praepositus'. Neki Iliri, prema Teopompu i Agatarhidu iz Knida, meðu Ilirima je bilo i ropstva, spominju se Ardijejci i Dardanci. Kod nekih plemena spominju se i ostaci matrijarhata (Liburni). Žene Liburna mogle su se prije udaje podavati kome su htjele. Pseudo-Skilaks piše u 'Periplu' kako Liburnima vladaju žene.
Iliri su bili ratoboran narod, borbe su se vodile kako protiv susjeda, tako su plemena ratovala meðusobno . Od njihovog oružja treba spomenuti zakrivljeni bodež ili kratki maè 'sica' (izgovor sika), on se možda razvio od zakrivljenog bronèanog noža. Tu su još 'sibyna' ili 'sigyna', dugo željezno koplje, duga bojna sjekira, luk i strijela i kao obrambeno oružje su štitovi, bronèani oklop i 'knemide' ili 'potkoljenice', te više tipova kaciga.
Primorski Iliri bili su vješti pomorci i brodograditelji. Rimljani, a po svoj prilici i Grci primili su od njih mnoge vještine brodograditeljstva. Brodica 'liburna' (liburnica navis) bio je lagan, brz i velikih manevarskih sposobnosti. Najvještiji ilirski pomorci bili su uz Liburne i Labeati, Daorsi i Picenti.
Veæina plemena kod Ilira svoje pokojne pokapaju pod humkom zajedno s popudbinom, kao što su to radili Dezitijati. Mrtvaci su se ponekad spalili, pa je tek onda pepeo položen u grob. Humci su podizani od zemlje i kamena, a u toku njegovog podizanja razbijala se lonèarija. Tokom obreda ukopa plesali su se i pogrebni plesovi. Neki Iliri mrtve su sahranjivali ispod kuæe. Kult Lara (Lar; zaštitnik kuæe) takoðer je bio prisutan, od njih su ga preuzeli Rimljani. Kod Liburna mrtvaci su se pokapali u skvrèenom položaju.
Kod Ilira što se tièe religije, ona je mnogobožaèka. Na sjeveru prevladava kult Sunca, na jugu kult zmije. Imali su veliki broj bogova, od kojih se neki javljaju samo lokalno. Kod Histra poznati su: Eia, Melesocus, Boria, Iria. Kod Liburna: Anzotica, ona se podudara s rimskom Venerom, te božica Ica kojoj je podugnut spomenik u Plominu. Nadalje Iutossica, Latra i Sentona. Glavni bog Japoda bio je Bindus, zaštitnik izvora i voda,. Identificira se s rimskim Neptunom. Armatus je bio lokalni bog rata. Nadalje bogovi: Terminus, zaštitnik meda; Tadenus, poistovjeæen s Apolonom; Medaurus, zaštitnik grada Rhizon (danas Risan), bio je vjerojatno bog lijeèništva, Na jugu ilirskog podruèja javljaju se Dracon i Draccena, božanski zmijski par. Oko vrata Iliri su nosili amulete kako bi se zaštitili od zlog pogleda....
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 11-16-2006 03:51 |
|
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
pokretac teme
|
|
U Oglavku i Košèaku (odmah kraj mjesta Suæuraj) , prema još uvijek živoj narodnoj predaji, nalazili su se dvori ilirske kraljice Teute, koja je ovdje živjela. Ona je zapoèela zidati grad na mjestu gdje se sada nalazi Suæuraj, ali ga nije uspjela dovršiti, jer je izgubila rat protiv Rimljana.
Za potvrdu ove legende ne postoji pisani dokument jer su Iliri bili nepismeni. Povijesne èinjenice su slijedeæe: sredinom 4. stoljeæa prije Krista ilirsko pleme Ardijejci dolazi na more te naseljava podruèje oko ušæa rijeke Neretve i današnje Makarsko primorje; Ardijejci su bili poznati ratnici, a dolaskom na more brzo savladavaju pomorske vještine te postaju gusari koji napadaju prvo Grèke, a kasnije Rimske brodove; za izvoðenje gusarskih aktivnosti na ovom podruèju Suæuraj je upravo idealan jer postoji duboka uvala u kojoj se mogu neprimjetno sakriti brojni brodovi, a na brdu iznad Suæurja može se postaviti osmatraènica i kontrolirati sav pomorski promet na ovom podruèju; iz Suæurja se može vrlo brzo zaskoèiti i osvojiti brodove koji ovuda èesto prolaze. Osim toga uz uvalu Suæuraj nalazi se veliko i plodno polje, a poznato je da su Ardiejci imali do 300 000 kmetova koji su radili u poljima dok su oni ratovali ili se zabavljali na èestim gozbama s dosta piva, vina i medovine.
Sredinom 3. stoljeæa prije Krista ardijejski kralj Argon uspio je ujediniti više ilirskih plemena te je svoju državu proširio na podruèje od Biograda (kraj Zadra) do rijeke Drim (u današnjoj Albaniji). Kralj Argon umro je 231. godine prije Krista od prekomjernog uživanja alkohola. Vlast je naslijedila njegova žena Teuta jer je njihov sin Pinos bio maloljetan. Teuta je vladala do 219. godine prije Krista, a proslavio ju je njezin vojskovoða Demetrije Hvarski, koji je osvojio grèku koloniju Pharos (danas Stari Grad na Hvaru). Teuta se vrlo brzo našla u ratu s Rimljanima jer njima gusarenje Ilira nikako nije odgovaralo. Ovaj rat je unatoè poèetnim uspjesima Teuta izgubila kad je Demetrije prešao na stranu Rimljana te se morala skloniti u tvrðavu Risan u Boki Kotorskoj (danas u Crnoj Gori). Od velike Ilirske države kojom je vladala ostalo joj je samo podruèje od Boke Kotorske od ušæa Drima.
Dakle, ako je legenda o kraljici Teuti u Suæurju istinita, Suæuraj je stariji od 2300 godina. U prilog ovoj legendi su i mnogobrojne amfore iz potopljenih rimske galija u okolici Suæurja.
Ranije spomenuti vojskovoða Demetrije Hvarski uskoro dolazi u sukob s Rimljanima koji 219. godine pr. Krista osvajaju i ruše Pharos. Prema legendi ilirski su se vojnici razbježali po otoku nakon razaranja Pharosa, lutali su kopnom prema istoku otoka i tako došli do Suæurja. Tada su vidjeli da dalje ne mogu i utaborili su se u kaštelu kojeg je ranije podigla Teuta. Saèuvani ilirski objekti potvrðuju da su oni suæuranski porat utvrdili i dugo branili, što znaèi da su Iliri vladali Suæurjem i poslije 219.god. pr. Krista.
Dvori ilirske kraljice Teute ostali su do danas saèuvani jednim dijelom, kao i utvrde vojskovoðe Demetrija Hvarskog. Takoðer, otkriveni su i ilirski grobovi s kostima, keramikom i morskim puževima. Brojne su i ilirske gomile, a najpoznatija od njih je Velika gomila (staro Ilirsko groblje). U okolici Suæurja ima još mnogo nalazišta iz doba Ilira koji svjedoèe o njihovoj prisutnosti prije više od 2300 godina.
Rimljani su dugo vodili rat protiv Ilira. Zabilježeno je da su pokrenuli veliku ofenzivu 153. godine pr. Krista. Te bitke vodile su se i oko Suæurja jer je tada bio na granici rimske i ilirske države. Godine 47. pr. Krista vodila se velika pomorska bitka kod Šæedra izmeðu flote Pompeja pod vodstvom Marka Oktavijana i Cezarovog vojskovoðe Vatinija Publija. Marko Oktavijan je ovu bitku izgubio i povukao se prema Visu. Otok Šèedro nije daleko od Suæurja pa su Suæuranska luka i uvala Mrtnovik bili sidrište rimskim brodovima prije i poslije bitke. Dakle, Suæuraj je došao pod rimsku vlast u 2. ili 1. stoljeæu prije Krista.
Na podruèju Suæurja postoje ostaci dva rimska naselja, što je svijetu obznanio 1525. uèeni dominikanac Vinko Pribojeviæ u svom znamenitom govoru u Hvaru “O podrijetlu i zgodama Slavena”. Nažalost, ova naselja su porušena za vrijeme ratova s Turcima. Prvo naselje nalazilo se na lokaciji današnje Gornje Bande u Suæuju. Centar je bio kraj sadašnjeg samostana; tu je pronaðen rimski bijeli mozaik, èiji se veæi ulomak èuva u riznici Župnog dvora. Drugo naselje nalazio se kod uvale Mlaska. Tu se danas nalazi više rimskih zidova (gospodarskih i ladanjskih kuæa), jedna dobro saèuvana cisterna za vodu (gustrina), te još dosta drugih ostataka."
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 11-16-2006 04:13 |
|
green
Super Moderator
Poruka: 7086
Location: BiH
|
|
|
| 03-31-2007 13:49 |
|
|
|
|
|
).
