Sta je za vas ponos? U cemu se ogleda vas ponos? Kako ga ne pogaziti i kako i zasto sve ljudi gaze svoj ponos? Da li ste ponosni?
p.s. molim moderatore da odrzi temu cistom i bez offtopica, previse je zajebancija-tema na cijelom forumu, mogla bi jedna i ozbiljnim tokom krenuti za promjenu.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Lucky dana 05-30-2003 u 19:11.
Nisam bas siguran da covjek moze pogaziti svoj ponos. Bar ne onako kako ja shvatam taj pojam. Ako se nesto "gazi" i kalja onda je to "obraz". Ponos mi je vise osjecaj zadovoljstva naspram nekoga ili necega sto mi je drago a uradilo dobru stvar. Napr. ponosan na dragu osobu koja je sacuvala "obraz" ili ponosan na BIH kad je dobila Dansku u sred Kopenhagena. Ponosan na svoj grad, Mostar-uvijek...i kad nesto ne valja u njemu ja sam ponosan na njega...
Ponos se u meni probudi uglavnom u vezi ljudi oko mene - najbolja prijateljica ili muz naprimjer vrlo lako "okinu" taj osjecaj. I uglavnom zato sto se divim onome sto su napravili ne toliko u zivotu, koliko od sebe samih i kakvi su kao Ljudi, i sto su mi stalna inspiracija.
prije dva dana, je moj bracika zavrsio fakultet i otisli mi na tu ceremoniju (graduation)
kad su njegovo ime prozvali, mala Hanica se pocela derati dajdza...
neko ga iz publike poceo dozivati (bilo je jos 15ak maturanata s podrucja bivse Jugoslavije u glavnom njegove raje i poznanika a naso se i jedan rodjak, uz to su se pridruzile i njihove familije)
a ja ga posla slikati da imam za uspomenu,
uglavnom meni su se ruke pocele tresti i suze mi izbile na oci,
njega nidje s glave na slikama samo binu iza njega uhvatila
evo i sad mi suze na oci
___________________________________________________________________ Live, and let LIVE!!!
vidim pozitivno se pise, meni to sve gore vise lici na ljubav. Iako ponos zvuci onako gordo i pozitivno, u meni nekako budi losu asocijaciju. Al' ja ovo pisem, onako s vrha ...
Ponos cesto zna biti prepreka, cesto zna biti tvrdoglavost .. nisam bas ni sigurna u definiciju ponosa. Ne mislim da je to osjecaj kao ljubav ... mislim da je to vise nekako dio karatkera ili neki subosjecaj.
Mislim da ponos cesto koci, da su mnoge stvari stale i ne uspjele iz ponosa. Tako i ljubavi se zaobisle, ratovi izbili ...svasta nesto.
ali mi je bezze kad neko nesto radi ili ne radi iz ponosa ???? mada mu cesto srce ili um nalaze drugacije, a on/ona lafo "ne bi ti ja pregazio ponos"
napr. svadje kad su u pitanju, kad roditelj ne prica sa djetetom jer je udala/ozenio za drugu vjeru, pa iz ponosa nikad vise ne pricaju, ... isl isl ..
ponos je ok .... al se traba znati gdje mu je mjesto. ne na prvom mjestu, niposto.
nekome je Velez ili Zrinjski vrijedno gazenja svih ponosa? meni je to nikakav razlog, a neko bi mi za to oci iskopao ... e sada .. ko je kompetentan da ocjenjuje razloge
