hindinkuk
proplivo
Poruka: 12
Location: mostar
|
|
Za funkciju znam 100% jer mi je stara radila u Banji do aprila '92, tacnije 22 pune godine, koja je do tada bila RO Vodovoda. Hvala za informaciju, jer ipak imas 2 izvora informacija. Ja se iskreno nadam da ce se Banj vratiti stari sjaj, a ne da ce postati dio bolnice odnosno fizijatrija, sto je danas, a sve mi se cini da nece opet biti nista od onog sto je Banja predstavljala nekad. Zgrada fizijatrije postoji i jako je uredjena za razliku od Banje koja nema minimum uslova za takvo nesto.
Banji ce se vratiti stari sjaj,Fizijatrija ce raditi u jutarnjim satima,dok ce poslije podne biti otvorena za gradjanstvo,pa ko ima para ici ce ko nema na Neretvu se rashladjivati,takodje trim kabinet koji je dobro opremljen radi ce,dok ce bazen koristiti plivacki klub Velez.
Sve je to Ok ali sta je sa frizerajima - ordinacija u jednom, u kozmetickom i predikerskom salonu nesto drugo, u zekskom frizeraju opet nesto trece. Banju jako doro poznam i ljetos sam bio na fizijatriji radi ruke - povraca mi se sta uradise, a Banja MORA biti turisticka atrakcija i u turistickoj ponudi Mostara, Prvo javno kupatilo na Balkanu. Ispravi me ako nisam u pravu.
moguæe da je Banja prvo moderno javno kupatilo na Balkanu, ali javna kupatila, tj hamami u Mostaru datiraju jos iz 16-tog vijeka, pa i na mjestu Banje je postojao hamam koji je srusen da bi se ona izgradila.
|
|
04-02-2007 14:53 |
|
MosHer
brato
Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme
|
|
*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Hivzija Hasandedic, a objavljen je u septembru 1996. godine.
U ulici Brace Bajata - ranije Kazaska carsija, - nalazi se i danas visoki toranj sahat-kule.
Prvi i najstariji nama poznati izvor u kome se spominje ova sahat-kula jeste zakladnica Ibrahima Sarica iz 1636. godine. Ovaj legator je, izmedju ostalog, odredio da se daju po tri akce dnevno sahaciji koji vodi brigu o satu na sahat-kuli u Mostaru i da se trosi dnevno po jedna akca za ulje i drugo sto je potrebno za odrzavanje sata na njoj. Na temelju navedenog podatka moze se utvrditi da je ova sahat-kula sagradjena prije 1636. godine a, indirektno, i da je zaduzbina Sarica.
Opisujuci Mostar, Evlija Celebija navodi da se u Kazaskoj carsiji nalazi cetverougaona sahat-kula i da se zvuk njezina zvona cuje iz daljine na tri sata hoda.
Sacuvala nam se jedna lijepa narodna pjesma u kojoj se govori o izgradnji ove kule i njenom osnivacu:
Zarece se Sarica kaduna
u mahali medju hanumama:
"Jest tako mi dina i imana
i tako mi sehri ramazana,
sagradit cu mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru,
nek se cuje preko Bisca ravna,
Velagica i Blagaja grada,
a da nije Bisine
culo bi i Nevesinje."
Na temelju ove pjesme moze se zakljuciti da je sahat-kulu sagradila
neka Saricka, tacnije receno kaduna Fatima Saric, koja je vjerovatno bila supruga vec spomenutog Ibrahima Sarica. Po predanju ista legatorka koja je podigla i jednu dzamiju na Carini. Mostarski vezir Alija Rizvanbegovic narucio je 1838. godine od dalmatinskog namjesnika u Zadru Lilienberga jedno zvono za ovu sahat-kulu, koje je bilo tesko 468 funti (1 funta = 453,59 grama) i za koje je placeno 358,20 forinti.
Sat na kuli je do kraja turske vladavine otkucavao sate po alaturka vremenu. Od 1878. do 1892. godine ovaj sat je, po naredbi austrougarskih vlasti, navijan po alafranka vremenu. Gradska opstina je, na molbu mjestana, naredila 1892. godine da se sat navija i pokazuje sate po alaturka vremenu. Tako je bilo sve do 1926. godine kada je sat prestao raditi.
Austrougarske vlasti su 1917. godine skinule zvono s kule i upotrijebile ga u ratne svrhe pa je sat te godine prestao da radi. Brigu oko ovog sata vodio je jedno vrijeme Avdaga Bjelavac, sahacija iz Mostara (umro 1905. god.).
Bajram Bijedic, trgovac iz Mostara (umro 1928. godine), popravio je o svom trosku ovaj sat 1919. godine i doveo ga u ispravno stanje. Sat je radio sve do 1926. godine, kada je ponovo pokvaren i vise nije popravljan.
Na tornju sahat-kule 1978. godine izvrseni su potrebni konzervatorsko-restauratorski radovi, a kasnije, prilikom otvaranja Spomen kuce Dzemala Bijedica, iz italijanskog grada Trebino nabavljen je veoma lijep sat i ugradjen na mjesto gdje je uvijek stajao.
U toku ovog rata (1992. do 1995. godine) sahat-kula je znatnije ostecena i to u potkupolnom dijelu gdje se nalazilo zvono.
Ova lijepa gradjevina ceka bolje dane da se sanira.
___________________________________________________________________ "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"
|
|
04-04-2007 05:56 |
|
putnik
brato
Poruka: 529
Location: mostar
|
|
E pa to je stvarno zalosno,a tako malo treba
Sahat kula ipak postoji tako dugo, upisana je u knjige. sigurno da je i pod zastitom grada, a tako se indolentno odnose prema tome i mnogo cemu drugom.
Da je samo to probem oko istorijske gradje bilo bi cudo, ali na nasu zalost nije. Sahat kula je samo jedan u nizu objekata, pored toga jos par kultnih objekata npr kuca Mujage Komadine u Lenjinovom setalistu, pa onaj dio gdje je bilo satro Borovo u Titovoj, Jagnje, Muzicka skola na Musali , OS Hamza Humo... Necu da pocinjem, jer spisak je po dugacak.
___________________________________________________________________ "Rijeci su isto ko gomile ljudi, nije nuzno znati sve, odaberi za sebe samo one prave..."
Branimir J. Stulic, 2:30
|
|
04-04-2007 12:54 |
|
MosHer
brato
Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme
|
|
|
04-05-2007 04:57 |
|
MosHer
brato
Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme
|
|
*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Hivzija Hasandedic, a objavljen je u decembru 1996. godine.
Mostarska musala nalazi se uz Cose Jahja-hodzinu dzamiju i bila je vlasnistvo vakufa pomenute dzamije. Zapremala je siroki prostor izmedju pomenute dzamije, parka (ranije Drljevica baste), Neretve i banjskog sokaka. Lokaliteti juzno od ovog sokaka zvali su se ranije Tabakovina, Behlilovina i Djuzlemovina.
Do kraja 1878. godine Musala je bila sa svih strana ogradjena zidom i u njen krug moglo se uci samo iz dvorista Cose Jahja-hodzine dzamije gdje su se nalazila mala vrata (kapidzik). Evlija Celebija navodi da je prilikom prolaska kroz Mostar 1664. godine klanjao bajram-namaz na ovoj musali. Pred kraj turske vladavine na Musali su se vjezbali turski vojnici.
Rusenje Musale pocelo je odmah po dolasku austrougarske uprave 1878. godine. Godine 1882. sagradjen je na Musali most preko Neretve, a 1892. godine hotel "Neretva". Zid od Musale kao i minber srusio je neki Behlilovic i kamen upotrijebio za zidanje kuce.
Za vrijeme austrougarske uprave Musala je nosila naziv "Trg Franje Josipa". Od 1945. godine Musala nosi naziv "Trg Republike".
Ekrem Moca Dizdar: (odlomak; "BEHAR" br. 5, juni 1992. godine)
...Pocetkom sedamdesetih godina XX vijeka, sinovi dojucerasnjih mostarskih muktara, kojima su opora nacela socijalizma dopustala nastambu i posao u Mostaru i koji su, svim silama, nastojali zbaciti sa sebe seljacku odoru, izazivajuci uvijek podsmijeh, rustikalni reformisti, nasljednici Mujage Komadine u Skupstini grada (zbog kojih se ovaj, zasigurno, okretao u grobu), bigajri-hak, pocese da uredjuju i sredjuju grad na svoj nacin. Genezom ne osjecajuci ljepotu, s manirima vjecnih bilmeza, nasuli su, ispred portala Muzicke skole, prostranu Musalu i napravili od nje prolaznu ulicetinu, bezlicnu i bez krajobraza. Sa osjetnom mrznjom prema nekim svojim jazvama i barama iz djetinjstva i pritajenom osvetom gorju i svim pokosenim i nekosenim livadama, bestijalno su unistili najljepsi mostarski park, zatrpavajuci bazen i sjekuci rastinje, porusivsi kamenu ogradu i zidani javni klozet uz nju.
Oduzeli su bulbulu pjesmu, a gradjanima ostavili prazninu i melanholiju.
Broncane biste narodnih heroja su brze-bolje sklonjene negdje u potkrovlju gradske skupstine, a postamenti su poruseni i vjesto zatrpani, kao da nikad nisu postojali. Mostarci su nijemo i s nevjericom posmatrali kako novi graditelji - kojima su nekad, velikodusno, otvorili malte grada - prave od gradskih cetvrti bokluke, koje samo njima pasu. Bili su to karijeristi seljackogradske trece i cetvrte generacije (kvazi)komunista (kako je to primjetio dobri Crnogorac Jevrem Brkovic); oni su vec tada, svojim ponasanjem, otvarali put prema najvecoj mrznji koja ce ikada zahvatiti duse ovog naroda. Bili su vijesnici strasnog ahir-zemana, dok je Mostar spavao, uljuljkan bonlukom, uvjeren da ce ga mimoici kuga sovinizma i pocast Apokalipse...
___________________________________________________________________ "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"
|
|
04-09-2007 03:37 |
|
MosHer
brato
Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme
|
|
|
04-12-2007 03:39 |
|
MosHer
brato
Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme
|
|
*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Hivzija Hasandedic, a objavljen je u martu 1997. godine.
Sve ove djelimicno rekonstruisane i adaptirane stambene zgrade imaju standardan izgled i bezmalo sve su gradjene od kamena, neke od miljevine, i pokrivene su dvostresnim i cetverostresnim krovom pod plocom.
Stare stambene zgrade u Mostaru su prizemne ili na jedan sprat. U prizemlju se nalazi: kuhinja (mutvak), ostava (ciler), banjica (hamamdzik), magaza i hodnik (hajat). Na spratu su obicno dvije, negdje tri sobe s predsobljem (divanhanom), cesto s doksatom (coskom) prema ulici. Vrata, musandere, dolafi i stropovi (sise) ukraseni su u bogatijim kucama rezbarijama, sto je jedno od obiljezja stare stambene arhitekture.
Svaka kuca ima dvoriste (avliju) sa WC-om (zahodom; cenifom), a mnoga i bastu uza se sa stalom (aharom) i sijenicom (samanlukom). Dvorista su ogradjena visokim zidom i redovito su zasadjena cvijecem, a neka i vinovom lozom (odrina). Stare stambene zgrade u Mostaru su okrenute prema istoku i zato sve imaju dovoljno dnevne svjetlosti.
Mnoge stare imucnije kuce u Mostaru imale su uza se tzv. predaharluke (gostinjske sobe). To je bila posebna veca prostorija, negdje i dvije, koja se nalazila nad prolazom pocev od ulaznih vrata. U predaharluk se islo uza stepenice koje su vodile iz prve, redovito male avlije (dvorista). Jedan prozor gledao je na ulicu, tako da se vidio svako ko je u nj dolazio.
U predaharluku je obicno sjedio kucni domacin i tu primao goste (musafire), kmetove i sve muskarce koji s njim i njegovom porodicom nisu bili ni u kakvoj rodbinskoj vezi. Zato su ovu prostoriju nazivali jos i musafirhana. U predaharluk je smio svako bez pitanja uci jer je on bio musko odjeljenje (selamluk, baskaluk). Ovdje su pretezno nocivali momci (sluge) i kmetovi vlasnika predaharluka, a ponekad i gosti koje bi slucajno put nanio. U predaharluku su ljudi preko zime sijelili i tu se pila kafa, razgovaralo i na svoj nacin zabavljalo.
Predaharluci su se do danas sacuvali u starim Kajtazovim, Novinim i Ridjanovica kucama na Luci, ali odavno ne sluze namijenjenoj svrsi. Ranije su ih jos imali: Hakale, Pekusici i Ribice na Carini, Alajbegovici, Behlilovici, Kajtazi i Lakisici u Brankovcu, Kahve, Kapetanovici, Spahici i Ugljeni u Donjoj mahali, Puzici i Voljevice na Luci i drugi.
Od sacuvanih stambenih kuca iz turskog doba u Mostaru najznacajnija je Biscevica kuca, poznatija kao Biscevica cosak ili Turska kuca. Sagradjena je 1635. godine. Bogatstvo dekorativnih motiva, od ulaznih vrata u prvu i drugu avliju, preko kaldrme u avliji i drvoreza na potpornim gredama i ogradi od divanhane do ulaznih vrata u cosak i samog coska, najbolje kazuju vrijednost ove stambene kuce. Cosak, isturen nad Neretvom na dva veoma visoka i smjelo postavljena kamena stuba, predstavlja ovu kucu kao najsmjelije komponovano djelo stambene arhitekture iz turskog perioda u Mostaru.
Biscevica kuca usla je u pjesmu:
"Igra igra Ale pehlivane
od bijele Halebine kule
do bijela coska Biscevica..."
Posljednji nasljednik Ahmed Biscevic, snabdio je kucu interesantnom etnografskom zbirkom iz turskog doba, veoma privlacnom za turiste.
___________________________________________________________________ "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"
|
|
04-16-2007 03:41 |
|
MosHer
brato
Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme
|
|
*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ico Mutevelic, a objavljen je u februaru 1997. godine.
Na mjestu nekadasnje istoimene kafane, 1978. godine izgradjen je jedan od najljepsih hotela bivse Jugoslavije.
Na desnoj obali Neretve, na samom prelazu iz novog u stari dio grada, podignut je hotel "Ruza". U neposrednoj blizini Starog mosta uspjesno je smjestena ova gradjevina savremenih linija u vanjskom izgledu. Istina, neke crte u fasadi asociraju na karakteristicne oblike starih mostarskih gradjevina.
Polozaj hotela "Ruza" je izvanredan. S desne strane tece rijeka Radobolja, a kroz hotel protice njen krak. Arhitekt Zlatko Ugljen, gradeci ovaj hotel s puno smisla, iskoristio je tradiciju i iskustvo mostarske stambene arhitekture. U eksterijeru prevladava kamen, u interijeru drvo.
U unutrasnjem dijelu su prostrane dvorane sa zelenim i cvjetnim povrsinama koje presijeca tok vode. Zbog svega toga, osobito zbog obilate svjetlosti koja dospijeva kroz velike staklene povrsine, covjek se u ovom ambijentu osjeca kao u prirodi, u proljece. Inace, hotel sa tri strane okruzuju velike i raznovrsne terase, koje sadrze dosta elemenata starih mostarskih avlija.
Po svemu tome "Ruza" je osoben hotel. Spada u hotele za kojima se covjek okrene kad ih napusti, koji se pamte po ljepoti i o kojima se jos dugo prica.
Pocetkom rata 1992. godine, granatiranje je bilo posebno usmjerivano prema "Ruzi" jer se pretpostavljalo da je u njoj smjesten stab otpora Mostara. Zbog toga ona danas izgleda kao gomila krsa, mada je osnovna konstrukcija, ipak, upotrebljiva.
Prostor na kojem se do rata nalazila stamparija "Rade Bitanga", a na kojem je, inace, projektom bila predvidjena druga faza "Ruze", nedavno je rasciscen. Znaci li to da se obnovom hotela racuna odmah i na izgradnju njegovih prosirenih kapaciteta?!
___________________________________________________________________ "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"
|
|
04-18-2007 03:02 |
|
|
|
|
|