Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » NAUKA I DRUŠTVO » ISTORIJA / POVIJEST » ***Iz istorije Mostara i Hercegovine!*** 1 Votes - Average Rating: 5.001 Votes - Average Rating: 5.001 Votes - Average Rating: 5.001 Votes - Average Rating: 5.001 Votes - Average Rating: 5.00 » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Stranica (41): « prva ... « prethodna 6 7 8 [9] 10 11 12 sljedeca » ... zadnja » Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      citat od abraxas:

    Neæu da se ponavljam i hvalim ove tekstove ali ovo je zaista visok nivo koji je postavio MosHer. Želim samo izraziti punu podršku da istraje u radu. Hvala,MosHer.


Abraxas, najposebnija zahvalnost za redovno citanje, za ogromnu podrsku od samog nastanka ove teme, za najiskrenije zelje... Nastojat cu da budem sto redovniji i nadam se da ce i buduci tekstovi biti jednako zanimljivi za citanje. Hvala puno.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

12-16-2007 17:58 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Konzulati U Mostaru Za Vrijeme Turske I Austrougarske Uprave – 1. Dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    KONZULATI U MOSTARU ZA VRIJEME TURSKE I AUSTROUGARSKE UPRAVE – 1. DIO


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Semsudin Zlatko Serdarevic, a objavljen je u martu 2001. godine.



Otvaranje konzulata i konzularnih agencija u Hercegovini nastaje u vrijeme narastanja nacionalno oslobodilackih pokreta etnickih grupa, ali i zbog evropskih zemalja, prije svega Francuske, Austrije, Engleske i Italije s jedne i Rusije s druge strane, za prestiz na Istoku. Vec od Kucuk Kajnardzijskog mira iz 1774. godine Rusija je stekla pravo da na teritoriji Osmanskog carstva organizuje svoje konzulate. Konzuli su gotovo svakodnevno u svoje centrale slali izvjestaje o politickom stanju, ekonomskim, kulturnim i drugim prilikama, tradiciji i obicajima i svemu sto bi doprinosilo upotpunjavanju slike odredjenog podrucja.

U osnovi otvaranja veceg broja ruskih konzulata nalazila se potreba za suprostavljanjem aktivnostima katolicke propagande Rima.
Rusija je vec 1839. godine otvorila konzulat u Beogradu, a svoja poslanstva imala je u Carigradu i Becu prije Krimskog rata (1853. – 1856.).

Sto se tice podataka o Bosanskom ejaletu od 1840. godine njih je u Moskvu slao M. F. Raevski, nadstojnik ruske crkve pri poslanstvu u Becu. Njega je oktobra 1850. godine posjetila delegacija hercegovackih hriscana i predala mu molbu naslovljenu Vladi Rusije. Izmedju ostalog u njoj se moli da Rusija, po uzoru na Austriju, osnuje konzulat u Sarajevu i Mostaru s tim da ako bude iz bilo kojih razloga sporno otvaranje dva konzulata da se opredjele za jedan i to u Mostaru.

U drugoj polovini XVIII vijeka u Hercegovini su vladike bili Grci. To su Antim koji se zavladicio 1767. godine, njega je naslijedio Ananije, a ovoga Jeremija. Niti jedan od njih nije bio obljubljen u narodu, cak bi se moglo reci da je pravoslavni zivalj otvoreno pokazivao znake animoziteta prema njima. To je bio jedan od osnovnih razloga da hercegovacki pravoslavci od prote Mihaila F. Raevskog zatraze otvaranje ruskog konzulata. Pored potrebe za uvodjenje reda u pravoslavnoj crkvi oni su molili vise aktivnosti ruskog dvora na obrazovanju duhovnih vodja naroda.

Prvi ruski konzulat u Bosanskom ejaletu otvoren je u Sarajevu 1857. godine sto je bio razlog za protest Aleksandra Fjodorovica Giljferdinga privremenog upravnika konzulata upucenog generalnom konzulu Rusije u Dubrovniku gospodinu P. N. Stremouhovu. Aleksandar Fjodorovic Giljferding, (1831. – 1872.) rodjen u Varsavi istaknuti je ruski filolog, istoricar, vrstan putopisac, poznavalac slovenskih jezika i strastveni istrazivac starina. Zahvaljujuci njemu uspostavljene su izmedju BiH i Rusije ne samo dobre politicke i vjerske nego i knjizevne veze. On je prvi ruski konzul u Sarajevu od 1856. godine. Za nas je od izuzetne vaznosti njegov putopis “Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji”, izdat u Sent Peterburgu 1859. godine. Kod nas je preveden i objavljen 1972. godine u Sarajevu. Njemu je bilo zao sto je Mostar stavljen u drugi plan. Na proputovanju za Sarajevo Giljferding je 15. maja 1857. godine stigao u Mostar gdje se zadrzao pet dana.

O tome nam je dragocijene podatke ostavio Prokopije Cokorilo u svom Dnevniku ciji su odlomci objavljeni zahvaljujuci dr. V. Corovicu u Glasniku Zemaljskog Muzeja u Sarajevu 1913. godine. On pise: “Na 1857. maja 15. dana ovdi u Mostar dodje Aleksander Giljferding, moskov (ljanin) pravi, za proci u Sarajevo, za konzula sarajevskog. Bio je u crkvi, sluso Bozestvenu i kaze da mu se liepo pjenije dopalo. Poslje u sest sati posjeti duovnjake. Maja 16. posjetio je nekolike kuce hristjanske ko: Sotrica, Okolisa, Bjelobrka, Andjelopolja, Mrava, Solu.
Darovao je malom Jovi Drecu novo Evandjelje, koje valja sest dukata, darovao je ostaloj djeci 20 dukata, dao e na dostoinu 7 dukata, dao e na pomazanie 2 dukata. Isao je u blagajski grad, i u manastir Zitomislic, dao je i tu 5 dukata. Tako ode u Sarajevo maja 20.”

Giljferding je u svom djelu putopisne prirode pohvalio Mostarsku srpsku pravoslavnu opstinu kao najprimjereniju medju svim drugim u Turskoj carevini u pogledu prosvjetnog napretka i afirmacije obrazovanja ucenika. Pokazao je dosta sluha za izgradnju bogomolja u Hercegovini, te je na njegovu preporuku u Rusiju otputovao jeromonah Prokopije Cokorilo da sakuplja novac. Njegovom zaslugom su u Rusiju na skolovanje poslani: Jovan Drec u Petrograd, Jovan Piceta u Herzon, a Nikola Bilic i Vaso Ostojic u Odesu.

U Sarajevu se Aleksandar Giljferding zalagao za otvaranje ruskog konzulata u Mostaru. Zajedno sa K. Petkovicem 1857. godine insistira u Azijskom departmanu Ministarstva inostranih dela (MID) Rusije da dodje do realizacije ove ideje jer se pravoslavni zivalj Hercegovine preko povjerljivih lica njima obraca kako bi ih konzulat zastitio od “ugnjetavanja pase i mostarskog mitropolita Grigorija” (ibidem). Da bi se prosirio uticaj ruskog konzulata u Sarajevu 1857. godine stavlja mu se u zadatak da prati zbivanja i u Hercegovini. O ovoj odluci obavjesten je Giljferding, dok je od bosanskog valije zatrazeno da izda naredbu mutesarifu (guverneru) Hercegovine kojom bi garantovao bezbjednost konzularnom agentu Rusije A. S. Joninu i njegovom dragomanu prilikom obavljanja svojih zadataka. Nekoliko dana uoci Nove 1858. godine u Mostar je doputovao sekretar Jonin i vec 1. januara 1858. godine salje svoj prvi izvjestaj tematski vezan za Hercegovacki ustanak.

Na rodjendan cara Aleksandra drugog, 30. avgusta 1858. godine ruski konzul u Sarajevu Jevgraf Romanovic Sculepnikov podize zastavu na novootvorenom ruskom konzulatu u Mostaru na Suhodolini kod Konaka. Po starom obicaju za svecanosti u gradu, sa brda Huma bi se ispaljivale topovske salve sto je uradjeno i prilikom otvaranja ovoga konzulata. U jutarnjim satima u Staroj pravoslavnoj crkvi na padini Stoca odrzana je liturgija pri cemu je pominjano ime ruskog cara u znak zahvalnosti za ovo dobro djelo po pravoslavni zivalj u Hercegovini. Zgradu konzulata, u prisustvu austrijskog i engleskog vice konzula, osvjestao je mitropolit Grigorije. To isto je uradio i za rusku zastavu podignutu po dolasku Vasif pase.

Pasa je dosao u prisustvu brigadnog komandanta Hasan pase i nekoliko clanova Medzlisa. Cin posvecenja pratila je topovska salva iz dvadesetjednog orudja. Zanimljivo je da je dizanje zastave na jarbol pratila vojna muzika, dok je ispred zgrade konzulata ceta nizama Hasan pase odala pocast zastavi. Nakon zdravice govorio je Vasif pasa pozelivsi dobro zdravlje ruskom caru i razvoj prijateljskih veza izmedju Rusije i Turske.

Konzul Sculepnikov Jevgraf Romanovic podjelio je prigodne darove a Joanikiju Pamucini, u znak zahvalnosti za njegovu veliku aktivnost urucio je nekoliko posebnih poklona.
Joanikije Pamucina mostarski arhimandrit rodjen je u Zagradini u Hercegovini 13.12.1810. godine, a umro u Mostaru 8.9.1870. godine. Ustolicen je i imenovan za jeromonaha manastira Zavale 1829. godine. U Mostaru je zivio od 1835. godine u krugu vladike Josifa sa izrazenom zeljom za sticanje znanja. Sam je naucio turski, ruski i grcki jezik stekavsi zavidno obrazovanje. U zrelim godinama poceo se baviti knjizevnim radom. Gotovo sav njegov zivot posvecen je sluzenju crkvi, prosvjetiteljskom i nacionalnom radu. Turci su ga veoma postovali. Svoje radove objavljivao je u “Srpsko dalmatinskom glasniku” iz Zadra. Napisao je “Zivotopis Serafima Solaje”, “Zivotopis Ali – pase Rizvanbegovica Stocanina”, “Saljive srpske narodne pripovijetke” i “Zbirku turcizama”.

Na zgradi konzulata lociranoj u vrhu Suhodoline, danas Ulica Konak, vijorila se ruska zastava dok je na procelnu fasadu postavljen konzularni grb. Zastava se podizala za svaki praznik.

U jesen 14. oktobra 1859. godine Ministarstvo inostranih poslova Rusije imenovalo je Valerijana Vladimirovica Bezobrazova za prvog konzula u Mostaru. Bezobrazov je titulu magistra nauka stekao na univerzitetu u Sant Peterburgu. U Mostar je stigao 14. januara 1860. godine. Po dolasku je predao mutesarifu (guverneru) Hercegovine ferman o postavljanju za konzula.
Bezobrazov je na toj duznosti ostao do 28. septembra 1866. godine. Sve do februara 1862. godine sekretarske poslove u konzulatu obavljao je Vladimir Semjonovic Jonin, a povremeno i Aleksej Nikolajevic Kudracev.

Jos jedno ime pojavljuje se u ulozi konzula, istina u rasponu od tri mjeseca, koliko je Bezobrazov bio odsutan zbog putovanja u Beograd. To je Nikolaj Nikolajevic Cetveruhin.

U ruskom konzulatu jos su radili na mjestu vrsioca duznosti i vice konzula Nikolaj Aleksandrovic Ilarionov, Aleksej Nikolajevic Kudracev, Jakobson i Jakov Slavoljubov. Kao zvanicni prevodioci radili su Grk Cemberli za turski jezik i Bugarin Jancev.

Ruski poslanik u Carigradu N. P. Ignjatijev, 1. maja 1875. godine izdaje nalog za ukidanje ruskog konzulata u Mostaru tako da je posljednji vicekonzul Slavoljubov, 23. maja 1875. godine predao ruskom konzulu u Sarajevu svu arhivu, novac, sifru i ostalo. Za transport arhive i velikog broja bogosluznih knjiga platio je 56 dukata.

Zanimljivo je da su konzulati imali svoje kurire koji su prenosili povjerljivu postu. Nju je iz mostarskog konzulata prenosio u Beograd i Dubrovnik Risto Mihajlovic sve do ukidanja konzulata 1875. godine.

Danas se na samom vrhu Ulice Konak jos uvijek nalaze rusevine trosne zgrade u kojoj se nekad nalazio ruski konzulat. Bilo bi dobro da se na ovom mjestu postavi ploca sa tekstom o nekadasnjoj namjeni zgrade.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

12-18-2007 03:41 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
Emir Emir is a Male
samo sto nisam




Poruka: 1120
Location: NYC

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

MosHer kod tebe postoji prava riznica tekstova, hvala ti na ulozenom trudu i vremenu koje utrosis kako bi ove tekstove mogao podijeliti s nama. 10.gif 33.gif

___________________________________________________________________

    12-18-2007 04:09 Emir is offline Posalji Email za Emir Pregledaj poruke od Emir Dodaj Emir u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Emire drago mi je da jos uvijek sa zanimanjem pratis ovu temu. Godinama prikupljam slicne tekstove gdje god i kad god uspijem naici na njih i mogu ti reci da se stvarno do sada nakupio poprilican broj. Bice ih jos dosta i nista se ne brini nije mi nikakav problem pripremati ih i postirati ovdje, posebno kad znam da ima dosta ljudi kao ti sto redovno i sa posebnim interesovanjem i zadovoljstvom ih citaju.

    Hvala tebi na redovnom citanju i podrsci. 10.gif 33.gif

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-18-2007 04:44 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    Muntahta Muntahta is a Female
    moforaja




    Poruka: 8342
    Location: Tamo gdje je moja dusa.

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Nikada nije kasno da covjek sazna toliko vaznih stvari.MosHER ,hvala na Tvom trudu odvajajuci
    trenutke svog slobodnog vremena da bi nam priblizio ono sto mnogi sigurno nisu znali.Sa posebnom paznjom i razumijevanjem citam sve sto si postirao.Puno uspjeha u Tvom radu. 10.gif

    ___________________________________________________________________
    Prestani brinuti o tome ko te ne voli
    ko ima vise ili ko sta radi.
    Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

    12-18-2007 05:08 Muntahta is offline Pregledaj poruke od Muntahta Dodaj Muntahta u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Muntahta, hvala puno na citanju, jer trud nije prevelik i nista nije pretesko kada znam da ima ljudi koji sa zadovoljstvom redovno citaju ove tekstove. Posebne zahvale za sve Tvoje predivne postove pune posebne podrske. Hvala puno. 10.gif

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-19-2007 04:14 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Konzulati U Mostaru Za Vrijeme Turske I Austrougarske Uprave – 2. Dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      KONZULATI U MOSTARU ZA VRIJEME TURSKE I AUSTROUGARSKE UPRAVE – 2. DIO


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Semsudin Serdarevic, a objavljen je u aprilu 2001. godine.



    Ruski konzuli u Mostaru zalagali su se za podizanje kulturnog nivoa pravoslavnog stanovnistva ne samo u ovom gradu nego i u Hercegovini. Za izdrzavanje Srpske skole pod koscelama, ciji su temelji udareni 23. maja 1855. godine, a dovrsena je 15. aprila 1856. godine, davala je Vlada Rusije godisnju pomoc od 300 rubalja. Pomoc je pruzena zahvaljujuci zalaganju ruskog konzula u Mostaru Aleksandra Giljferdinga, posto je bio odusevljen revnoscu i pregalastvom Mostaraca prema obrazovanju.

    Medjutim, promjenama konzula mijenjali su se i ti odnosi tako da je bilo i negativnih posljedica zbog osionosti predstavnika Rusije. Srpska pravoslavna opstina dosla je u sukob sa ruskim konzulatom u Mostaru posto je konzul Valerijan Bezobrazov, koji je u ovaj grad dosao 14. januara 1860. godine potrosio izvjesnu svotu novaca od priloga sakupljenih u Rusiji a koji su bili namijenjeni ovoj opstini. U stvari sav novac koji je isao preko njega nije dostavljen za odredjenu mu namjenu. Nestalo je 400 dukata za manastire Pivu i Duzi, zatim 600 rubalja koje je poslao jedan dobrotvor iz Carigrada za zensku skolu i jednog pitomca u Manastiru Zitomislicu. Nista se nije dobilo ni od pomoci ruskog cara za petogodisnju platu od po 100 dukata mjesecno jednoj uciteljici zenske skole. Bezobrazov je cak trazio da mu Opstina da sve novce koje je Prokopije Cokorilo sakupio u Rusiji za izgradnju crkava po Hercegovini ali mu je taj zahtijev kategoricki odbijen. U mostarskih trgovaca se uveliko zaduzivao ali su mu vremenom i oni uskratili povjerenje.

    U svoj dnevnik Prokopije Cokorilo je zabiljezio jos dva dogadjaja vezana za konzularnu aktivnost. “Jedanaestog februara 1858. ovuda (misli se na Mostar) prosao je ruski konzul G. Evgraf Sculepnikov Romanovic i ode u Sarajevo na mjesto G. Aleksandra Giljferdinga; ovaj odlazi vo svoja Rusija.” On je registrovao jedan kratki boravak Giljferdinga u Mostaru. Cokorilo navodi da je 11. marta iste godine na proputovanju iz Sarajeva za Metkovic dvadesetak dana ovde boravio Giljferding a da je na put ponovo krenuo 1. aprila. Ocito da je Cokorilo ovom dogadjaju dao vaznost cim ga je uvrstio u svoj dnevnik.

    U drugoj polovini XIX vijeka zahvaljujuci ruskim konzulima u BiH pocinje akcija upucivanja djaka na skolovanje u Rusiju. Pocetkom 1857. godine ruski car Aleksandar II i Vlada ove zemlje usvojili su koncepciju prihvatanja omladine na studije i srednje skole. Glavni centri skolovanja na blagoslovijama su u Odesi, Kijevu, Harkovu, Moskvi, Petrogradu i Kazanju. Paralelno sa akcijom pomaganja izgradnje crkava, manastira i skola A. F. Giljferding se zalaze i za provodjenje odluke vlade Rusije o skolovanju djaka iz BiH. Giljferding je imao ulogu oko odabiranja talentovanih mladica za nastavak obrazovanja u srednjim skolama i na fakultetima. On je jefimera mostarske crkve Prokopija Cokorila odredio kao pratioca djaka posto je u njega stekao veliko povjerenje a pored toga Cokorilo je vec ranije putovao za Rusiju. Osim toga za vrijeme boravka u Rusiji Prokopije je imao zadatak da prikuplja novac za crkve i manastire. Za mladice iz Hercegovine odredjeni su gradovi za skolovanje koji su se nalazili na jugu Rusije i u Kijevu posto su oni dolazili iz toplijih krajeva pa se i o tom momentu vodilo racuna. Prvu grupu ucenika iz Hercegovine su sacinjavali Nikola Bilic, Serafim Govedarica i Jovan Piceta. Grupa predvodjena Cokorilom krenula je iz Sarajeva 3. maja 1858. godine i do Beograda su na konjima putovali 15 dana. Put do Odese su presli za sljedecih psam dana vozeci se brodom. U narednoj grupi ucenika na put je krenuo Mostarac Jeftan Oborina koji je zapoceo studij na Institutu istocnih jezika u Moskvi. U periodu izmedju 1857. i 1869. godine u ruskim skolama obrazovanje je sticalo 11 ucenika i studenata a to su: Jovo Drec, Jefto Oborina, Nikola Bilic, Jovan Piceta, Stevan Govedarica, Jovo Milinkovic, Dimitrije Ducic, Jovo Perovic, Petar Srbic, Luka Ivanisevic i Djordje Babic. Iz jednog pisma vicekonzula u Mostaru J. P. Slavoljubova upucenog sekretaru Odeskog slavjanskog komiteta Mitrovicu, datiranom maja 1873. godine vidi se da je nakon 1869. godine nastavljeno slanje ucenika i studenata u Rusiju. Iz Hercegovine se pored navedenih pominju jos i Simo Damjanovic, Stojan Vojnovic, Djordje Filipovic, Jovo Ljepava, Risto Milenkovic i Ilija Govedarica.

    Zanimljiva je sudbina Jovana Picete rodjenog Mostarca ciji je otac bio Vladimir Ivanovic Piceta. Nakon zavrsetka Hersonske blagoslovije zavrsio je Kijevsku duhovnu akademiju 1867. godine da bi kasnije postao rektor prvo Vitebske a zatim Poltavske bogoslovije. Jovanovic, Oborina i Bilic su umrli u Rusiji a ostali su imali svoje razlicite sudbine s tim sto su neki odigrali vaznu ulogu u ustancima protiv Turske.

    Iz postovanja prema svemu sto su ruski konzuli u Mostaru ucinili za pravoslavni zivalj uvrijezio se jedan zanimljiv obicaj. Prilikom kretanja posmrtne povorke ka pravoslavnom groblju na Bjelusinama ili onom iznad stare pravoslavne crkve obicaj je da povorka stane ispred Vladicinog dvora (Mitropolije) na Suhodolini. Tu se obavi molitva za ruske konzule nakon cega povorka nastavi ka groblju. Prema pricanju Ravijojle Kolak prvi ruski konzul u Mostaru isposlovao je kod turskih vlasti u Mostaru da pravoslavni sprovodi mogu ici gradskim ulicama kao sto je to bilo omoguceno katolicima.

    (Nastavlja se)

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-20-2007 04:31 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Konzulati U Mostaru Za Vrijeme Turske I Austrougarske Uprave – 3. Dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      KONZULATI U MOSTARU ZA VRIJEME TURSKE I AUSTROUGARSKE UPRAVE – 3. DIO


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Semsudin Serdarevic, a objavljen je u aprilu 2001. godine.



    U svojoj knjizi Memoari sa Balkana (1858.-1878.) politicki pristav Martin Djurdjevic opisujuci dogadjaje iz 1866. godine vezane za dolazak Osman Serif-pase, odnosno Topal-pase u Mostar pominje tri konzulata u gradu a to su austrijski, ruski i francuski. Te godine u francuskom konzulatu je radio konzul Moreau. Od svih konzula, kako navodi Djurdjevic, najvise se volio druziti sa Moreauom, tako da je cesto boravio u njegovim prostorijama. U Memoarima Djurdjevic pise kako se te godine vodila pomorska bitka na Visu izmedju italijanskih i austrijskih ratnih ladja, tako da se do Mostara cula tutnjava topova. Tada je u francuski konzulat stigla brzojavna vijest da su Italijani porazeni. U osmanskoj upravi su postojale dvije brzojavne korespodencije na francuskom kao diplomatskom i turskom jeziku. Poznato je da se telegrafska linija izmedju Mostara i Metkovica uspostavila 1862. godine kao prva u BiH.

    Francuska Konzularna agencija otvorena je u Travniku jos 1793. godine a za konzularnog agenta imenovan je Marc Brijer Desrivaux. Od 1814. pa sve do 1853. godine u Bosni i Hercegovini nije postojao francuski konzulat. U januaru 1853. godine ponovo se otvara Francuska Konzularna agencija u Bosni, ali ovaj put to se desilo u Sarajevu.

    Prije otvaranja bilo kakve konzularne agencije u Mostaru, situaciju u Hercegovini je pratio konzul Eduard Vjet, saljuci svoje izvjestaje Ministarstvu spoljnih poslova u Parizu.

    Ali da bi sto konspirativnije prikupljali podatke u Mostar su pored njega dolazili Leopold Monro i Zerom Svjetohovski, skolovane diplomate. Oni su pravili vrlo iscrpne izvjestaje o politickom raspolozenju stanovnistva, ekonomskom stanju, kulturnim i socijalnim prilikama ulazeci u najsitnije detalje posto su svi elementi cinili sliku ove pokrajine potpunijom i korisnijom. Potreba za otvaranjem posebne konzularne agencije javila se nakon sto su u Hercegovini izbili nemiri protiv osmanske uprave.

    Dekretom od 14. januara 1863. godine, Francuska je osnovala svoju Konzularnu agenciju u Mostaru. Za vicekonzula Agencije postavljen je Augist Dozon dotadasnji sluzbenik u Francuskom generalnom konzulatu u Beogradu. Na duznost je stigao 29. aprila 1863. godine zajedno sa konzulom Alphonse Marius Rousseau iz Sarajeva. Njih su na tri sada hoda od Mostara docekali ruski i austrijski konzuli i jedan pukovnik sa odredom topnika koga je poslao pasa. Sa brda Hum prilikom ulaska u grad ispaljena je salva iz 21 topa. Tom prilikom doslo je do susreta sa predstavnicima turskih velikodostojnika i vjerskih konfesija. Zastava na zgradi Konzularne agencije nije odmah podignuta posto kuca u kojoj je trebala da se smjesti Agencija nije bila dovrsena. Ona se zavijorila 23. maja 1863. godine i u toj zgradi Dozon je ostao do kraja decembra 1865. godine kada je premjesten u Plovdiv. Njega je zamijenio Leopold Moreau, covjek koji je vec ranije dolazio u Mostar prikupljajuci podatke za travnicku Agenturu Francuske. Za vrijeme odsustvovanja u trajanju od pet mjeseci Dozona je u Mostaru mijenjao Zerom Svjetohovski tako da je on ovde proveo nesto vise od dvije godine. Za to vrijeme poslao je osam izvjestaja od kojih je onaj iz 1862. godine najvrijedniji, premda je utvrdjeno da je to u stvari kopiran tekst austrougarskog konzula u Mostaru koji mu ga je ustupio. Novi vicekonzul Leopold Moreau primio je duznost 26. decembra 1865. godine a vrijeme ce pokazati da je od svog prethodnika bio daleko sposobniji i radeniji. Poznavao je bosanski i turski jezik sto mu je predstavljalo veliku olaksicu u radu. U Bosni i Hercegovini je boravio punih osamnaest godina i to dragocjeno iskustvo on je dobro iskoristio u svom radu.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-22-2007 02:42 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    .

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane MosHer dana 12-25-2007 u 00:06.

    12-25-2007 00:03 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Saraci, Samardzije, Sedlari I Tasnari Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      SARACI, SAMARDZIJE, SEDLARI I TASNARI


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Cumurija, a objavljen je u junu 2001. godine.



    Saracki, samardzijski i sedlarski obrti su esnafi koji nestaju. Danas je rijetkost naci saraca da izradjuje sedla i konjsku opremu, jer konja je sve manje. Saracki obrt spada u obrte kozarstva, kao sto su i tabaci (obrtnici koji obradjuju kozu), cizmadzije, papucije, postuldzije, firaldzije, te obucari, opancari, nanuldzije i curcije-krznari.

    Saraci, nestankom ovoga obrta postepeno prelaze na izradu raznih predmeta od koze – pojaseve, kozne futrole, tasne, torbe i dr. Njihov posao nije naporan, ali zahtijeva vjestu ruku, dobru mastu i smisao za lijepo. Od osjecaja majstora saraca i njegove spretnosti, zavisi ljepota onoga sto uradi.

    U stara vremena saracki ducani su se nalazili svugdje, pa i u Mostaru, uz ducane kovaca i nalbanta (potkivaca konja) uz hanove, gdje su navracali karavani, a karavandzije – odmor i konaciste nalazili!

    Mostarski saraci su izradjivali iste predmete kao i sarajevski i podmirivali su potrebe Hercegovaca. Visak proizvoda su izvozili i u druge zemlje. Nisu imali svoj sokak ili mahalu gdje su im bili locirani ducani.

    Sarajevski saraci su imali svoju mahalu koja se i danas zove po njihovom obrtu “Saraci”.

    Ducani mostarskih saraca u XVI, XVII i XVIII vijeku su bili narocito u staroj jezgri grada u predjelu Kujundziluka, Podkujundziluka, Mejdana, blizu Karadjozbegova hana, Dzinovica hana, Jabucice hana, Cejvan-kethode hana, Hindinog hana u Jusovini, Blatinog hana na Maloj tepi itd. Ovaj obrt je bio u rukama Muslimana.

    U zakladnici Dervis-age Bajezidagica (napisana sredinom rebula II 1001. – 19.1.1592.) je najstariji izvor koji spominje sarace u Mostaru. U zakladnici kao svjedok se spominje hadzi Mustafa sarac. U prvom sidzilu se nekoliko puta spominju saraci: Hasan, Husein i Jusuf, Mustafa-Celebija, Nezir i usta-Nezir.

    Sarac Husein, kupio je 1633. godine kucu u Karadjozbegovoj mahali za 6.000 akci. Sarac Sulejman je nepoznate godine uvakufio gotov novac. U tome vakufu 1632. godine je bio mutevelija (upravitelj) neki Mehmed – kaze u svom radu o mostarskim esnafima i obrtima istoricar Hamdija Kresevljakovic. Ovaj esnaf se osipao dolaskom novog vremena, te je 1875. godine brojao samo osam ducana od deset majstora i kalfi. Sarackih ducana u Mostaru je bilo sve do Prvog svjetskog rata.

    Nakon rata spominju se Ibrahim Mahinic, Osman-aga Hadzic i neki Zuna. Mostarski saraci su bili poznati po izradi silaha i bensilaha koji su se vezali oko pojasa. Oni su se razlikovali od sarajevskih. Bili su kraci, ali su zato nesto deblji. Sarajevski su imali sest, a mostarski osam pera. Pravili su narocito i lijepo cante za britve u formi kandilja u koje se moglo staviti po pet britava. Ukrasavali su tkanice od bensilaha, grancicama od koze u obliku ornamenta cvijeta.

    Prema jednoj nepotpunoj statistici popisa mostarskih esnafa navodi se da je 1878. godine u Mostaru radilo 8 sedlara. Najbrojniji su bili zidari (70), krojaci (45), obucari (30), civilni pekari, a vecina njih je pekla hljeb i za vojsku (22), kazandzija (7), oruzara (5), zlatara (4), tesara (4), stupara (3), sahadzija (2), dok je ugostitelja i trgovaca bilo najvise, oko 300.

    Saraci su obicno pravili sedla. Drveni kostur sedla zove se kaltak. Jabuka na prednjem dijelu sedla zove se unkas, a naslonjac na zadnjem dijelu zove se arkas. Donji dio sedla prosiven je kecetom, izradjen od govedje dlake. Sedlo je obicno prekriveno lijepom i kvalitetnom kozom. Preko sedla na unkas i arkas naticao se cul (vrsta cebeta). A preko sedla su naticane i hase koje su bile lijepo izvezene od ruka terzije (krojaca). Na arkas bi se stavljale bisage, dok su se na unkas stavljali kuburluci. Saraci su pravili uzde, dizgine i pletene kandzije. Nakit na konjskoj opremi se zove raht. Najljepse uzde bi bile ukrasene kitama od svile. Svilene kite bi pravili majstori kazazi. Neke ukrase za uzde su pravile i kujundzije. Bilo je i nekoliko vrsta rahtova. Bisage su bile slicne danasnjim putnickim koferima. Zvase ih i hurce koje su pravili od koze. Hurce je nosio tovarni konj koji je sluzio za prenos tereta i nisu bili za jahanje. Jahacki konji su nosili bisage. Konji koji su prenosili postu, dokumentovane vrijednosti, nakit i novac, takodje su nosili hurce.

    Saraci su pravili i duhanske kese od volovskih mjehurova. Prednost im je bila ta da se nije u njima susio duhan. U posebnim kesama koje su takodje pravili, stavljali su se kremen, cakmak i trud za paljenje lula. Ove kese zvale su se kresivace. Uz bensilah se vezala i kehara. To je kesa u kojoj se nosio novac.

    Mostarski saraci, sedlari i samardzije kao i ostali obrtnici imali su svoje kusaume, teferice, izlete na kojima se najvise jeo pilav-pirinac sa mesom, pila kahva, pusio se hercegovacki duhan… Saracki esnaf je imao svoj barjak i cugelj od srebra ili zlata.

    U Mostaru je u periodu izmedju II svjetskog rata i posljednjeg rata bilo vrlo malo saraca, jer za ovaj esnaf je nestalo posla.

    U Srednjoj ulici, danas Brace Fejica je iza II svjetskog rata nedaleko od Kajtazova coska (zvanoga i Muminagica cosak) bio ducan saraca Salke Lendre sve do oko 1960. godine. Nakon Salkine smrti saracke poslove u ducanu je preuzeo sin mu Hasan. Od Salke je finese sarackog zanata njegov sin, kao i Ahmet Misic. Nakon izvjesnog vremena se Ahmet Misic osamostaljuje i otvara svoj saracki ducan u Potkujundziluku (br. 1) u danasnjem ateljeu Ekrema Handzica nedaleko od kafane “Evropa”. Ahmet se bavio sarackim poslom u ovome ducanu i nakon prelaska na Glavnu ulicu (Ulica Marsala Tita) kod Suhodoline na Velikoj tepi nedaleko od ducana Abide Mahinic zvane Bida, koja je drzala kafanu i kalufila fesove. Nedaleko od ovih ducana juznije su drzali i svoju samostalnu brijacku (berbersku) radnju Hakija Kalajdzic i sin mu Muhamed. U nedostatku sarackih poslova Ahmet Misic je vrsio krojenje i krpljenje cerada za teretna auta i pravljenje, opravku i presvlacenje navlaka za auto sjedista. Godine 1964., vidjevsi da bi morao svoju djelatnost preorijentisati, a zbog nedostatka sarackog obrta, zavrsava tapetarski zanat i otvara novu radnju u prizemlju jednoga solitera u blizini crkve sv. Petra i Pavla.

    Poslom krpljenja i opravki, sivanjem auto cerada bavi se i majstor Firdus Sijercic i njegov sin. Njegov ducan je bio na Maloj tepi preko puta danasnjeg Turskog konzulata.

    Misic Ahmet nakon rata 1995. godine prelazi u svoju novu radnju koju je otvorio u kuci u kojoj je i stanovao u Ulici Tekija br. 23. Bavi se tapetarskim poslovima. Ahmet rece: “ Ne zaboravi spomenuti i sarace koji su obavljali dio sarackih poslova a izradjivali su i vrsili opravku tasna, kaiseva, opanaka a to su: Vuko Ciric, Ante Coric, Bajro Sihirlic i Andrija Tule.”

    Nabrojat cemo bar neke od tasnara koji su radili, skoro svi, do rata 1992. godine:

    1. Abadzic Muharem – Husinjske bune br. 16
    2. Aleksic Milimir – Alekse Santica br. 65
    3. Domi Ahmet – Ose Grebe bb.
    4. Glasnovic Tomislav – Ose Grebe br. 18
    5. Hiljaj Bernard – Sehitluk br. 8
    6. Meca Dzafer – Kujundziluk br. 5
    7. Sijercic Zijad – H. Cisica br. 11
    8. Selmani Husein i sin mu Kemal – Kujundziluk br. 5
    9. Taci Almir – Trg 1. Maja br. 8
    10. Zovko Bosiljko – VIII Dalmatinskog Udarnog Korpusa br. 102

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-25-2007 00:27 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    Muntahta Muntahta is a Female
    moforaja




    Poruka: 8342
    Location: Tamo gdje je moja dusa.

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    MosHer,hvala Ti na ovom predivnom postu.I on je nasao mjesto u mojoj teki gdje ce ostati sacuvan od zaborava. 10.gif 01.gif

    ___________________________________________________________________
    Prestani brinuti o tome ko te ne voli
    ko ima vise ili ko sta radi.
    Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

    broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Muntahta dana 12-25-2007 u 07:29.

    12-25-2007 07:23 Muntahta is offline Pregledaj poruke od Muntahta Dodaj Muntahta u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Muntahta, hvala Tebi za redovno citanje i posebnu podrsku. Posebno mi je drago da je i prosli post bio vrijedan teke. 10.gif 01.gif

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-25-2007 17:45 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    .

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane MosHer dana 12-27-2007 u 05:11.

    12-27-2007 05:09 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Timurdzijski (kovacki) Esnafi U Mostaru – 1. Dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      TIMURDZIJSKI (KOVACKI) ESNAFI U MOSTARU – 1. DIO


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Cumurija, a objavljen je u maju 2001. godine.



    Stara poslovica kaze: “U kovaca crne ruke, al’ bijela pogaca”. U XIX vijeku a i prije, spominju se da su radili razni obrtnici koji su se tretirali pod kovackim esnafom. Ti obrtnici su bili: klincari, bravadzije, klcije (sabljari), tufekcije (puskari), bicakcije (nozari), kazandzije, kalajdzije, zildzije (zvonari) i tenecedzije (limari).

    Zajednicki biljeg tih obrtnika bio je: kovacki mijeh. U nedostatku dokumentovane gradje, ne moze se tacno odrediti kada je koji navedeni obrt djelovao u Mostaru.

    Spominje se, da su u Bosni kovaci djelovali i prije dolaska Osmanlija na ove terene. Za kovacki esnaf je usko vezan obrtnicki posao nalbanta (potkivaca konja). Kako je Mostar u periodu nakon XVI vijeka imao veci broj hanova, a kako su kroz njega prolazili karavani, najvjerovatnije da je obrt nalbanta u to vrijeme bio najtrazeniji i prijeka potreba, pa se pretpostavlja da su u blizini ovih hanova postojale i ovakve kovacnice.

    U tim pocecima mostarskog esnafa su bili obrtnici koji su vodili obrt: kovaca, sabljara, nalbanta, puskara i nozara. U posljednje doba su cigani preuzeli voditi kovacki, nalbantski i kalajdzijski posao. Poznati istoricar Hamdija Kresevljakovic, u svojim istrazivanjima kaze: U blizini Mostara nikada nije bilo gvozdenih rudnika, te da ovaj obr nije uzeo jacega maha, kao u Sarajevu. U Mostaru su se izradjivali sitniji predmeti kao sto su: klinci, brave, ereze, demiri…

    U Hafiz-hodzinoj mahali u Mostaru su bili kovaci: Usta-Osman i Selim, kao i neki Milosav, to nam kazuje prvi sidzil. Pored ovih kovaca spominju se jos: Becir, Behram i Ibrahim (klincar-cilinger). Pomenuti Milosav je stanovao u hadzi Balijaginoj Cumurije mahali, te je svoj kovacki alat zalozio za 300 akci hadzi Mehmedovom vakufu, a jamac mu je bio kovac Behram (Manuscripta turcica, br. 964, list 118).

    U Sidzil mostarskog kadije iz 1632.-1634. godine (autor prevoda: Muhamed A. Mujic str. 13) navodi gradske privrednike, medju kojima kalajdzije: Aliju, Ibru-celebi, piri-Halila, Jusufa, Memiju, te kovace: Behrama, Bekira, Hasana, Milisava, pa nalbante (potkivace konja): Ahmeda-celebi, Ishaka i tufekcije (puskare): Memiju i Osmana.

    Kovaci su snazni ljudi, vijekovima su izradjivali sve sto je bilo potrebno za obradu zemlje i za kucnu upotrebu: kose, srpove, motike, sjekire, kosjerice i drugo. Danas je njihov zanat potisnula industrijska proizvodnja. Ipak, ponegdje se jos cuje odjekivanje kovackih cekica, koji neuomorno udaraju po usijanom gvozdju pretvarajuci ga u potkovicu, kosu ili neki drugi korisni predmet. Kovacev posao je veoma tezak.

    Mnogi Mostarci kroz usmena predanja pricaju, da su na lokalitetu pod danasnjim nazivom Kovacnice, upravo bile kovacke radnje. Nalazile su se izmedju Bakamluka i Panjevine. Po tim kovacnicama lokalitet i dobi svoje ime.

    Treceg avgusta 1891. godine Gradsko vijece Mostara na svojoj sjednici je udovoljilo Beciru Orlasu iz kvarta Brankovac, koji je predlozio da izvrsi rusenje svoje trosne kovacnice o trosku Gradskoga vijeca kako mu je i naredjeno. Zahtijeva da mu se za uzvrat podigne zid, a on daje bez naplate zemljiste da se prosiri ulica (Dokument X u arhivi Gradskog vijeca Mostara).

    Luka Grdjic Bjelokosic nam ostavi napisano da su kovaci nekada kovali u Pecini ispod Kujundziluka.

    U Mostaru su 1918. godine radila samo cetiri kovaca. Njihovi ducani su bili pod Spilama kraj Nezir-agine dzamije.

    Prisjecam se kovaca Alije Zerdelica (neka mu je rahmet dusi). Rodjen je 1900. godine, a umro je sedamdesetih godina. Visok, prava ljudeskara, bakrenocrne puti, ostala mi je u sjecanju njegova prosarana sijeda kosa. Bio je stamenit, u hodu veoma cvrst, s osmjehom na licu. Bio je uredan, oblacio se gospodski: kravata, sesir, ponekad i slamni sesir kada bi isao na plazu ispod Starog mosta. Tu je provodio slobodno vrijeme ljeti u kupanju i suncanju. Cesto bi se vidjela i njegova vjerna supruga Hajra kako mu nosi rucak na Neretvu. Kao kovac nije mnogo radio, nego onoliko koliko mu je bilo potrebno od danas do sutra. Stanovao je Alija sa svojom porodicom, suprugom Hajrom i kcerkom, crnokosom koja se elegantno oblacila kao i otac. Radila je u knjizari “Svjetlost” (bivsa knjizara Pahera i Kisica na Glavnoj ulici). Kuca je u Jusovini uz samu rijeku Radobolju. Iza kuce je mala avlijica, u kojoj bi Alija ostavljao svoj alat i koristio ga povremeno u radionici u kojoj je nekada radio Husein Jahic zvani Husa. Jahic je ovu kovacnicu koristio sve do 1938. godine, do svoje smrti (ovaj podatak mi je dao stari Mostarac Hilmija Vila, rodjen 1923. godine).

    Zerdelic je umijece kovackog obrta ucio od kovaca Jure Miletica. U razgovoru o poslu to je volio da istakne. Od Alijine kuce preko danasnje Orucevica cuprije ispod samog zida, istocno od Nezir-agine dzamije u kucici-plocari radio je Alija kao kovac.

    1752. godine kovaci su imali svoj esnaf. Ustibasa je bio izvjesni Mula-Ibrahim Zvono (valjda Zvonic). Vjerovatno on, ili neki mu predak je pravio zvona. Dakle, Mula-Ibrahim je bio zildzija – majstor za otkivanje zvona.

    (Nastavlja se)

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane MosHer dana 12-29-2007 u 19:09.

    12-27-2007 05:15 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Timurdzijski (kovacki) Esnafi U Mostaru – 2. Dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      TIMURDZIJSKI (KOVACKI) ESNAFI U MOSTARU – 2. DIO


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Cumurija, a objavljen je u maju 2001. godine.



    Sabljarski obrt je u Mostaru jedan od najstarijih. Oni nisu imali posebno svoju carsiju. Spominju se sabljari Mostara 1632. godine: Mehmed-celebija, Mehmed i Mustafa sin Ahmedov. Mehmed sabljar (klcija) je u selu Goranci imao bastinu zvanu Ahmedovina. A Mustafa, Ahmedov bio je stanovnik Karadjoz-begove mahale; uzajmio je 1633. godine od jednog vakufa 500 akci, te je dao svoj ducan u zalog (Manuscripta turcica, br. 964, list 121). Godine 1685. procijenjena je vrijednost jedne sablje u ostavstini za 440 akci. Ovaj obrt zamro je u Mostaru prvih godina XIX vijeka.

    Bicakcije (nozari) se spominju pred kraj XVII vijeka. Godine 1685. spominju se samo dva nozara Ahmed, sin Abdulahov i Mustafa, sin Abdulahov, stanovnik Nezir-agine mahale. Ovi nozari su vrsili vise ostrenja nozeva, vec sto su ih pravili.

    Izmedju ratova 1941. i 1992. godine u samome Hendeku nadomak Starog mosta su bila cetiri nozara. Prvo je radio Damjan Lojpur, a nekoliko godina kasnije su radili braca Behrami, Senadin i Faruk. Ponekad bi u ovoj istoj radnji radio i radnik Preduzeca “Soko” Mirza Hamzic. Ostracka radnja se nalazila u Hendeku, s lijeve strane Starog mosta. Tu je danas atelje vrsnog slikara Salke (Brace) Peze. Kao ostraci nozeva i makaza su radili i cigani na samoj Maloj Tepi. Hamdija Kresevljakovic spominje u svojim Izabranim djelima II, strana 273, Ibru Bicakciju – da je trgovac uvezenim nozevima, ostrio ih i preprodavao.

    Tufekcije (puskari). Bilo ih je mnogo. Godine 1634. spominju se puskari Osman i Memija medju duznicima vakufa Humahatun. Sredinom XVIII vijeka zivio je poznati puskar Mostara, Mustafa. Tufekcijski (puskarski) obrt je ponesto zivotario i nakon 1878. godine. Kao posljednji majstor puskar spominje se Usta-Ahmed Tufekcija. U Mostaru su se puske samo opravljale. Dakle, zildzije (zvonari), klcije (sabljari), bicakcije (nozari) i tufekcije (puskari) su pripadali kovackom esnafu.

    Kazandzije i kalajdzije su radili na Velikoj Tepi u vecim radionicama koje se zovu kalhane. Manji predmeti od bakra su pravljeni u manjim ducanima. Sve posude od bakra se kalajisu kalajem (kositrom). Iza II svjetskog rata, 1945. godine pa do oko 1960. godine, ovaj posao su radili cigani – kotlari. Isli su kroz mostarske sokake i pred kucama i avlijama su na licu mjesta vrsili posao kalajisanja. Kazandzija nije bilo mnogo. Bio mi je poznat Stevo Ilic, kazandzija. Radio je prije rata 1941. godine u ducanu Vucijakovica, sjevernije od Vucijakovica dzamije. Uz njegov ducan su drzali ducan moleri Bubic i Tomanovic, a do njih su Skipine prodavale obucu. Stevo Ilic – kazandzija je drzao ducan i nakon II svjetskog rata nekoliko godina, te kad je ponestalo posla sam ga je zatvorio. U najstarijem mostarskom sidzilu naveden je kazandzija Redzep, sin Kurtov, dok u sidzilu od 1685. godine nema spomena ni o jednom kazandziji. Hadzi-Alija Kazandzic (Kazandzi-zade) je 1600. godine uvakufio vecu sumu novca koja je 1. rebula II 1042. (16. X 1632.) iznosila 15.150 akci (Zapisano u Manuscripti turcica br. 964, list 111). Od kalajdzija 1633. godine spominju se Ibrahim-celebija, sin kalajdzije Pirije, te Alija, Halil, Jusuf i Memija, sin Dzaferov. Najvjerovatnije (po ovom obrtu su porodice Kalajdzic i dobile prezime). Kalajdzic Omer se spominje da je zivio u Mostaru 1754. godine.

    Tenecedzije (limari) u Mostaru su bili Jevreji.

    Mostar je od pred II svjetski rat imao majstore kovace zvane nalbante (potkivace konja). Otuda i prezima Najlbanta.

    Potkivacka radnja za konje bila je u danasnjoj Fejicevoj ulici preko puta hana tadasnjeg vlasnika Zajke Mahica. U toj radnji je iza rata 1945. godine pa do 1955. godine bio kovac i potkivac Pero Markulin. Znalacki je obavljao svoj posao. Jedna takva potkivacka radnja bila je u blizini mostarske pijace, Tepe, na uglu danasnjeg Baltinog sokaka, sto tvrdi mostarski kovac Omer Rahimic. Na trgu zvani Mejdan (danas Trg 1. maja) na mjestu kafica “Mimoza” i Brodarsko-veslackog drustva “Neretva” su nekada bili prostori za vezanje konja, mula i magaradi. U Mostaru je bilo jos kovackih radnji, a jedna se nalazila preko puta danasnje devastirane Robne kuce “Razvitak”. Njeni vlasnici su bili braca Ljubo i Franjo Zrimsek, a uz njih je radio i Kornel Sujanski, porijeklom Ceh. Pomenuta kovacnica je radila izmedju 1960. i 1970. godine i tada je zatvorena, a objekat je preuredjen za zanatsku radnju za ljude sa govornim manama, nijemim i slaboga sluha. Meho Zalihic je imao svoju kovacnicu na Luci (Tekija) jos prije II svjetskog rata i iza rata. Meho Jasarevic radio je u kovacnici u sokaku pored Ibrahima Roznamedzijine dzamije. Kovacnica je radila sve do iza 1955. godine. Mehic Rizvan je imao kovacnicu na Carini blizu Carinskog mosta. U mahali Predhum, danasnja Donja mahala ili Gojka Vukovica ulica, drzao je kovacnicu Hadzo Brkic, a uz njega je radio sin Arif. Uz Arifa je jedno vrijeme radio kao pomocnik kovac Nazif Dzelilovic zvani Zifa (poslije je bio ulicni kafanski pjevac-svirac uz staru harmoniku, koju bi nosao sa sobom i uveseljavao goste od stola do stola. Mostarci su ga poznavali po pjesmi koju bi cesto pjevao: “Gori lampa, gori gaz, u komsije i kod nas” i “Sirota je ona ptica koju bura prati” …)

    Spomenut cemo vrijedne kovace koji su radili na bravarsko-kovackim poslovima u Zeljeznickoj lozionici (danasnji Centar II Mostar). Evo spiska kovaca: Alija Krvavac, Mujo Sator, Ismet Peco, Dzemal (Ahmeta) Cumurija zvani Kemal, Huso Batlak, Ibrahim Avdic, Omer Rahimic, Jozo Milicevic, Krsto Vego, Drago Kresic, Avgustin Tipuric, Ljubo Eres, Jozo Rozic, Luka Sago, Tomislav Bozic i drugi.

    Najmladji je bio Hakija Behram. Mustafa Peco kao kovac radio je prvo u Zeljeznickoj lozionici, a zatim se prebacio u “Autoremont”, gdje je radio do odlaska u penziju, negdje do 1970. godine.

    Rudnik mrkog uglja u Mostaru (stara jama i kop) imali su svoga kovaca Mehu Kajica najboljeg vezaca sajli za izvlacenje vagoneta, liftova i ljudi iz stare jame. Iza II svjetskog rata u Preduzecu “Vodovod” je radio kao kovac Salih Zalihic. Ibrahim Zalihic je bio kovac u G.P. “Hercegovini”. Hajdar Toporan kovac u Preduzecu “Soko”, potom u Fabrici trgovinske opreme sve do odlaska u penziju. Sucrija Poskovic, porijeklom Gacanin, radio je kao kovac u R.O. “Montprojekt”. Prije II svjetskog rata i nakon rata bila je jedna kovacnica na lokalitetu danasnjeg objekta “Elektro Hercegovina”. Pretpostavlja se da je u njoj radio Jozo Milicevic. Pomenut cu i vrsnog majstora Mostara puskara-oruzara izmedju dva rata Miroslava Tisovca. Bio je majstor-proizvodjac najljepsih stafeta koje su bile nosene niz godina za praznik Dana mladosti, svakog 25. maja u godini. Izmedju dva rata bio je poznat i kao oruzar-puskar izvjesni Risto Kovacevic. U Prijeckoj carsiji nadomak Starog mosta, a na silasku prema Jusovini postoji kovacnica koju drzi Hakija Ruspic, ali se rijetko bavi zanatom, ponekad nesto i otkuje; isti se preorijentisao na prodaju antikvara iz starijih vremena. Kaze, posla je sve manje, mora se snalaziti, treba se zivjeti. Druga kovacnica koja ima takodje kovacko ognjiste, a vlasnik joj je Nijaz Ruspic nalazi se na samom kraju Onescukove ulice. Nijaz se takodje preorijentisao na prodaju starih predmeta, antikvara. Ove dvije kovacnice su kao turisticke atrakcije. Vise bi valjalo kada bi se koristile za stvarnu upotrebu, radi ocuvanja zanata koji, na zalost, u Mostaru izumiru. Jedina kovacnica koja danas radi je omanji objekat u Centru II u Mostaru u kojoj je stari kovac Ivan Zekic, porijeklom iz Jablanice.

    NAPOMENA: Mostarac Salko Vlahovic (rodjen 1920. godine) je kazao imena pojedinih kovaca, kao i lokacije nekih kovacnica. Kovac Omer Rahimic je kazao imena kovaca koji su radili u Zeljeznickoj lozioni u Mostaru. Ovom prilikom im se zahvaljujem.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-29-2007 03:19 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    Carmela Carmela is a Female
    vjeciti optimist




    Poruka: 7602
    Location: ja nisam odavle

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    MosHer velika ti hvala za dosadašnji trud 10.gif

    ___________________________________________________________________

      Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.

    12-29-2007 18:30 Carmela is offline Pregledaj poruke od Carmela Dodaj Carmela u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Draga Carmela, veliko hvala tebi za redovno citanje i podrsku, koje daje posebnu volju da budem sto redovniji i azurniji sa pripremom i postiranjem ovih tekstova 10.gif 33.gif

    Posebna zahvala za uvid u gresku, koju sam vec ispravio 33.gif 10.gif

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-29-2007 19:15 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    Carmela Carmela is a Female
    vjeciti optimist




    Poruka: 7602
    Location: ja nisam odavle

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Hvala ti 10.gif

    ___________________________________________________________________

      Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.

    12-29-2007 21:15 Carmela is offline Pregledaj poruke od Carmela Dodaj Carmela u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od Carmela:

      Hvala ti 10.gif


    10.gif 33.gif

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    12-29-2007 21:54 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    Humska Humska is a Female
    samo sto nisam




    Poruka: 997
    Location: nema dalje

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    MosHer, hvala ti na trudu i ovim divnim tekstovima 33.gif

    ___________________________________________________________________
    Sve sto vrijedi nosim u sebi...

    12-30-2007 02:12 Humska is offline Posalji email za Humska Pregledaj poruke od Humska Dodaj Humska u listu prijatelja
    Stranica (41): « prva ... « prethodna 6 7 8 [9] 10 11 12 sljedeca » ... zadnja » nove poruke | aktuelne teme | forum
    Postavi novu temu Odgovori
    Go to:
    preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com