Deni,

___________________________________________________________________

......................

Meðu najstarije æuprije u Stocu ubraja se Gornja æuprija ili jednostavnije Æuprija. Ona je 70-tih godina prošloga vijeka dobila ime Inat æuprija. Pored ove æuprije nalazi se mlinica, džamija, kafana i hamam. U ovom dijelu pored æuprije razvilo se naselje. Tu je tekao život kao i u svim drugim èaršijama. Prièale su se dogodovštine o ljudima, razne zgode i nezgode tako da danas imamo mnogo prièa o ljudima koji su tu živjeli. Svaka generacija imala je svoje prièe. U ovom posljednjem ratu nestala je skoro cijela generacija mladih ljudi sa Æuprije: braæa Buzaljko Mito i Emir, Fazlo Sarajliæ, Libija Ljuboviæ, Eno Puziæ, Rasim Elezoviæ, Rasim Zeæo, Ahmo Buriæ (Roda), Miro Dervoz (Šoga) i Emso Behmen.

Ovaj most bio je toliko popularan da su se ispredale legende o njemu. Prema legendi gradnja Inat æuprije poèinje krajem XVI i poèetkom XVII vijeka. Legenda prièa da je Gornja æuprija napravljena odmah poslije Donje æuprije u Stocu (ovi podaci vjerovatno nisu taèni). Po mom mišljenju Gornja æuprija napravljena je prije Donje æuprije jer su svi putevi iz Dubrovnika vodili prema Gornjoj æupriji ili su možda pravljene uporedo.

U isto vrijeme Evlija Èelebija piše: ”1658. godine izbio je ponovo ustanak u Anadoliji, pa je Porta preduzela sve mjere da ga uguši. U to vrijeme glavni zapovjednik u Stocu bio je beg koji se morao odazvati sultanu da ide na vojsku. Pokupi beg sve iz Stoca što imade ja glavu, ja snagu i ode na vojnu. Èim je beg otišao iz Stoca, u Stolac je došao neki Trtak iz Ljubinja i ujutro osvanuo vlast. Premetnuo se s pušèetinom kroz Stolac s petnaestak njegovih vojnika èiji je vakat došao. Težak je to vakat kad ima vlast onaj s puškom u ruci i praznom glavom na ramenu. Hodajuæi po Stocu na Donjoj æupriji naðe Isah-Neimara i Ristu kako skidaju skelu.

Trtak je tada pozvao Isaha da pravi æupriju ljepšu od begove, na gornjoj ili sjevernoj strani Stoca.

Jest da sila Boga ne moli, ko æe praviti fukari æupriju, ko li èekati bega kad se vrati, a samovolja u Stocu. Gluhovode caruju. Tvrd se komad zalomio.

Isah je mislio kad mora više graditi æupriju da naèini nešto da valja, pa æe i begu milo biti, a i ja se neæu svoga rukodjela stidjeti. Predloži Trtku da napravi æupriju ko burmu, po burme na suncu, a druga pola u vodi.

Trtak neæe ni da èuje: Hoæu æupriju koja ima više oka nego begova. Argati poèeli jaziti Bregavu, a Isah i Risto u brdo da traže majdan za kamen. Poèeli æupriju, pa gradi, pa pravi, pa pravi i bogami je naèiniše.

Dok su pravili, smisliše osvetu. Naèiniše oka više nego u begove æuprije, ama svako oko je heravo, ja manje ja više, a u onije s kraja jedna noga dopire do vode, a u onog drugog naslonjena u brdo.

Trtak to nije ni primjetio, k’o prazna glava. Slavio je heftu dovršavanje æuprije, jer osta spomen kad se i on u Stocu pitao. U Anadoliji je završena vojna. Beg s vojskom doðe u Stolac. Isah i Risto da mogu utekli bi pod zemlju. Znaju oni da æe beg od svakoga tražiti što je radio. Majstore je sila natjerala, pa što æe im beg. Tako su oni razmišljali. Ama pravde nema. Kad je beg vidio æupriju, odmah na Veliku tepu tupan i telal. Sakupi se narod cijelog Stoca. Misle da æe beg kazivati šta je sultan naredio i kako mu je na vojni bilo. Umjesto toga beg poèe kažnjavati, sve redom ko je god šta uèinio što njemu nije po volji. Pred svijetom beg naruži i nabruèi majstore i naredi da im se udare falake.

Tako je izgraðena Inat æuprija. Odavno nema bega ni Trtka, nema ni Isaha ni njegovog majstorluka, ali u Stocu stoji stara æuprija èudnog izgleda za oko, ali interesantna i lijepa za dušu.

Podgradska cuprija

___________________________________________________________________

Nisam znao za ove æuprije. Super Deni.

___________________________________________________________________

..............


Podgradska æuprija je prva stolaèka æuprija na koju se dolazi u grad iduæi iz Mostara. Predpostavlja se da je pravljena poèetkom XVIII vijeka. Most je bio vrlo lijep i smatran je najljepšim mostom u stolaèkoj èaršiji. Bio je vitkog izgleda i gracioznosti. Most je oporavljen 1898. godine, opravkom i dogradnjom (proširenjem) djelimièno je izgubio svoju ljepotu i eleganciju. Podgradska æuprija ima dva zasvoðena luèna otvora razlièite velièine koji se oslanjaju na jedan stub u rijeci. Taj razlièiti raspon i visina luènih otvora daju mostu osnovni asimetrièni oblik. Stub ima trokutasti uzvodni završetak.

Ovaj most takoðe je vezan za interesantne objekte koji se nalaze u njegovom okruženju. Iznad njega nalazi se lijepa panorama starog grada koja djeluje kao kulisa. Oko mosta nalaze se kafane, duæani, mlinica i džamija. Kad èovjek ulazi u èaršiju preko tog mosta zadivljen je njegovom èarobnom ljepotom. Ima dosta predanja i legendi, a jedno od tih predanja je o nekom mladiæu koji je namjeravao da posjeti Stolac. Prije polaska otac ga je posavjetovao: Pazi sine, kad budeš ulazio u Stolac da ne oslijepiš.

Drugo predanje govori o poznatom stolaèkom begu Mehmed-begu Rizvanbegoviæu sinu Zulfikar kapetana stolaèkog. Mehmed-beg je bio prvi i jedini kapetan Hutova, a Safvet-beg Bašagiæ ubraja ga meðu znamenite Bošnjake i Hercegovce u Turskoj carevini. U narodu je bio poznat kao Hadžibeg ili Hadžun. Bio je naprasite æudi kao mladiæ i došao u sukob sa ocem i bratom i pošao u svijet. Èuo je za zemljaka Ahmed-pašu Džezara koji je tada vladao u Siriji, zaputi se tamo i stupi u njegovu svitu. Ahmet-paša Džezar imao je presudan uticaj u formiranju Mehmed-begove liènosti. Ahmed-paša Džezar bio je porijeklom Hercegovac, po mjestu roðenja bliski susjed Mehmed-bega, roðen u Fatnici, mjestu izmeðu Stoca i Bileæe, odlikovao se viteštvom i ratnièkim umjeæem.

Kad je vladar jedne pokrajne u Siriji Ahmed-paša Džezar tražio od svojih oficira da mu izrade plan fortifikacija: kula i tvrðava oko njegove pokrajne, i obeæao velike nagrade. Kad je taj vladar izabrao najbolji plan i pozvao onoga koji ga je izgradio da ga nagradi, pred njega je stao nepoznat èovjek – stranac, i rekao da je on izradio taj plan. –A ti, ko si? – pitao je vladar. Ovaj mu je odgovorio da je iz jedne daleke zemlje, da je iz Hercegovine, da je iz Stoca. Vladar mu nije vjerovao i stao je da mu postavlja pitanja: Koja rijeka teèe kroz Stolac? – Bregava! – odgovorio je Stoèanin. – Šta ima na lijevoj obali Bregave gdje ona izlazi iz Stoca? – ima jedna stara smokva! – Ima li na toj staroj smokvi jedna grana koja ide ustranu? – pitao je vladar. – Ima – odgovorio je Stoèanin. – Ljuljaju li se djeca o toj grani? – Ljuljaju! – I ja sam se ljuljao kad sam bio dijete. Vjerijem ti da si iz Stoca. Iz Stoca sam i ja. I ovo ti mogu reæi: Ti si izradio najbolji plan, ti si pametniji i od mene. Daæu ti nagradu i narediti da te odmah istjeraju iz moje zemlje. Ne možemo nas dvojica – s one grane, u istoj zemlji. Ko se ondje zaljulja daleko skoèi!

Ova legenda nastala je, kažu stari Stoèani, pored Podgradske æuprije na smokvi koja je nikla iz starih zidina æuprije.

Cuprija Sare Kasikovic

___________________________________________________________________

Æuprija Sare Kašikoviæ (Djevojaèka æuprija) nalazi se na desnom kraku Bregave iznad Inat æuprije, iduæi prema Begovini. Most je na jedan svod èiji je luk segmentan, slièan polukrug. Graðen je od poluobraðenog kamena i izveden ustaljenim formama domaæeg graditeljstva. Sa južne nizvodne strane nalazi se ugraðena ploèa na kojoj s æirilskim natpisom piše da je most Sare Kašikoviæa pravljen 1896. godine. Sa sjeverne uzvodne strane nalazi se èuvena plaža Kreševac. Most je privatno vlasništvo kojim se ide preko Bregave u baštu. Ovaj most napravljen je pored hotel ”Evrope”, a vlasnica je bila Sara Kašikoviæ. Legenda govori:

Zaljubila se Sara u svog komšiju Salku koji je stanovao na drugoj lijevoj strani obale. Èuo otac Sarin da mu se kæerka zaljubila u inovjerca i udade je na silu za drugoga. Sara je kasnije uspjela u životu kao ugostitelj i snalažljiva žena i napravi na onom mjestu gdje se sastajala sa Salkom ugostiteljski objekat kome dade ime hotel ”Evropa”. Hotel je imao visoko potkrovlje sa dvije sobe i dva mala prozora sa kojih je Sara uvijek gledala na drugu stranu obale i èeznula za Salkom. Jednog dana, dok je gledala sa prozora, dosjeti se da bi trebala da napravi i æupriju na pomen svojoj velikoj ljubavi Salki. Što je sanjala to je i odsanjala. I tako nastade Djevojaèka æuprija. Na ovom mjestu i danas se mogu vidjeti zaljubljeni parovi kako gledaju u rijeku Bregavu. Tako i danas kruže legende o najljepšim æuprijama u Stocu, a trajaæe dok god bude Stoèana i Stoca.

Stolac, 18.04.2006. god.

___________________________________________________________________

........ sjetih se one cobrine posjete kod onog naseg starog komsije Mostarca .... covjeka od 88 godina ali dobrog pamcenja i memorije pa nesto razmisljam
kad bi neko njegove price sakupio, obicne price iz zivota, svakodnevnice Mostara, price starih Mostaraca, price iz onog starog vremen prebacio na papir ..... eh kad bi !!!!!

Mozda materijal za iducu knijgu, ko zna !!!!

___________________________________________________________________

citat od denani:

........ sjetih se one cobrine posjete kod onog naseg starog komsije Mostarca .... covjeka od 88 godina ali dobrog pamcenja i memorije pa nesto razmisljam
kad bi neko njegove price sakupio, obicne price iz zivota, svakodnevnice Mostara, price starih Mostaraca, price iz onog starog vremen prebacio na papir ..... eh kad bi !!!!!

Mozda materijal za iducu knijgu, ko zna !!!!

Vjeruj mi Deni, ja o tome sinoæ razmišljam. I nešto kontam, Bože jesam mahnit bio pa djeda svoga nisam priupitao raznih stvari, prièica, dogadjaja. A on ti se rodio 1900-te. Bilo bi samo tu materijala za podobru knjigu. Ali mlad - pa te druge stvari zanimale.

___________________________________________________________________

citat od tvrancic:


citat od denani:

........ sjetih se one cobrine posjete kod onog naseg starog komsije Mostarca .... covjeka od 88 godina ali dobrog pamcenja i memorije pa nesto razmisljam
kad bi neko njegove price sakupio, obicne price iz zivota, svakodnevnice Mostara, price starih Mostaraca, price iz onog starog vremen prebacio na papir ..... eh kad bi !!!!!

Mozda materijal za iducu knijgu, ko zna !!!!

Vjeruj mi Deni, ja o tome sinoæ razmišljam. I nešto kontam, Bože jesam mahnit bio pa djeda svoga nisam priupitao raznih stvari, prièica, dogadjaja. A on ti se rodio 1900-te. Bilo bi samo tu materijala za podobru knjigu. Ali mlad - pa te druge stvari zanimale.

Nikad nije kasno .... valja porazmisliti, sta misli cobra

___________________________________________________________________

Preneseno iz casopisa MOST maj/svibanj 2006.


Halil Udžvarliæ
Kraljeva Sutjeska
Hram kulture i bogato naslijeðe prošlosti

Varošica Kraljeva Sutjeska je najèešæe bila završna etapa naše planinarske ture Perun – Bobovac – Kraljeva Sutjeska. Rjeði sluèaj je bio da se ide obrnutim smjerom. Nekad je postojala autobuska linija Sarajevo – Kraljeva Sutjeska. Poslije rata ovaj gradiæ je izgubio dosta od svoje živosti, kao da je utonuo u san. Tome svjedoèi zatvaranje pojedinih ugostiteljskih objekata.

Sumornom utisku doprinose pusta hrvatska sela Poljani, na padinama kanjona Bukovice, nadomak kotline Sutjeske. Nekad nas je profesor dr. Dragan Stankoviæ na postdiplomskom studiju medicine rada vodio u posjetu Franjevaèkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. U pamæenju su nam ostale mnogobrojne vrijedne knjige, umjetnine i gostoprimstvo franjevaca.

Gvardijan fra Vjekoslav Tomiæ, koji me srdaèno primio, više podsjeæa na šefa humanitarne organizacije nego na gvardijana. U toku prijepodneva ima najavljen telefonski intervju na radiju. On me upuæuje na fra Andreja Matoca koji mi pokazuje sve objekte Franjevaèkog samostana u širem smislu rijeèi: crkvu Sv. Ivana Krstitelja, samostan s muzejskim zbirkama slika, umjetnina u metalu, tekstilnih umjetnièkih predmeta, knjižnicu i arhiv. Stièe se utisak da je fra Andrej Matoc ”kao na iglama” jer ima èasove vjeronauke u obližnjem mjestu. Uz obaveznu kahvu malo se opuštamo. Nailazi trgovaèki putnik koji trguje knjigama i pridružuje nam se. Nudi reprint izdanja knjiga Milanka S. Filipoviæa: Visoèka nahija u seriji naselja, Srpski etnografski zbornik SKA, Beograd, 1929. Gvardijan fra Vjekoslav Tomiæ otkupljuje dvije knjige za knjižnicu, bez obzira na njihovu visoku cijenu. Obogaæujuæi kulturno blago ponaša se u skladu sa svojim prethodnicima.

Kraljeva Sutjeska je mala varošica smještena u kotlini, s obje strane rjeèice Trstionice, udaljena devet kilometara od Æatiæa. Imenom Kraljeva Sutjeska ne oznaèava se samo gradiæ u kotlini Trstionice. Pod tim imenom podrazumijeva se i šire podruèje, niz sela oko same Kraljeve Sutjeske, koja imaju zajednièku nošnju, obièaje, mentalitet. Ovi krajevi su kao župa bili vezani za taj gradiæ i samostan. Treba takoðer navesti da se podruèje pod imenom Kraljeva Sutjeska nekad zvalo sutješka ”kustodija”. Tako se oznaèava podruèje za koje je taj samostan bio zadužen da ga u vjerskom smislu poslužuje. Ono je nekad bilo znatno veæe od sadašnjeg.

Mjesto Sutjeska se pominje u XIV stoljeæu. Æiro Truhelka još 1904. ukazuje na ogromne razlike izmeðu skromnog sadašnjeg izgleda gradiæa i onog iz prošlosti: ”… ali nekoæ je gledala slavnih dana, a njome se nekada prosipao sav sjaj sredovjeènog dvorskog života”. Nekad se ovo mjesto nazivalo Sutiska, zbog uske kotline u kojoj je smješteno. Dodatak imenu Kraljeva je nastao zbog toga što je ovdje u XIV i XV stoljeæu jedno vrijeme stolovao kralj. U srednjem vijeku èesto su ovaj gradiæ nazivali ”Curia bani” (Banski dvor), jer su u njemu boravili bosanski banovi Kotromaniæi. Kada se bosanska država poèela snažnije razvijati, Kraljeva Sutjeska i njen obližnji gradiæ Bobovac bili su središte državne vlasti. Tvrtko I je naizmjenièno stolovao u Sutjesci ili Bobovcu, gdje je izdao niz državnih listina (dokumenata) koji su znaèajni za historiju Bosne. Tvrtkov nasljednik Dabiša i njegova udovica Jelena (Gruba) stolovahu u Sutjesci. U državnim dokumentima izdanim u Sutjesci se pominju Tvrtko II Tvrtkoviæ, kralj Ostoja i kralj Stjepan Tomaš.

Arheolog Pavao Anðeliæ svojim istraživanjem 1969-1970. riješio je zagonetku vladarskog dvora u Kraljevoj Sutjesci. On je iskopao temelje palaèe, koju je, kako se pretpostavlja, zapoèeo graditi ban Stjepan II Kotromaniæ u prvoj polovici XIV stoljeæa. Ruševine vladarskog dvora se nalaze na brežuljku zvanom Grgurevo s desne strane Trstionice u blizini Franjevaèkog samostana i crkve. Anðeliæ je najprije otkrio sjeverni dio palaèe u predjelu današnjeg samostanskog vrta s proèeljem dugim 50 metara koje je bilo pojaèano potpornim zidom. Ispred nje su iskopani ostaci zidova crvke Sv. Grgura 14 metara duge. To je, u stvari, bila dvorska kapela, kako se navodi u povelji kralja Tvrtka koja je posveæena sv. Grguru. Istraživanjem dalje prema jugu Anðeliæ je izvan samostanske zgrade uz potok Urvu našao tri zgrade: donja palaèa duga 38, gornja palaèa duga 45 i dodatak dug 15 metara. Vodena erozija je odnijela golem dio temelja zgrade. Od nekadašnjeg sjajnog dvora ostale su samo ruševine.

Franjevacki samostan Kraljeva Sutjeska

___________________________________________________________________

Franjevaèki samostan dominira okolicom. Povezuje sadašnje doba s prošlošæu do vremena bosanskih banova i kraljeva. Samostan je više puta bio rušen i obnavljan. Zgrada je pravokutnog oblika, smještena ispod velikih kraških stijena strmog Teševskog brda. Samostan je izgraðen sredinom XIV stoljeæa darežljivošæu, kako izgleda, bana Stjepana II Kotromaniæa. Za vrijeme samostalnosti bosanske države, pošto je bio uz kraljev dvor, neposredno je uticao na politièki život. U osmansko doba, osobito nakon Beèkog rata, on se uz druga dva samostana (Kreševo i Fojnicu) – brinuo za vjerski život bosanskih katolika, ali i za druge njihove potrebe. Iz ovog samostana franjevci su dugo vremena posluživali vjernike sjeverne i istoène Bosne: ovdje je neko vrijeme bila njihova filozofska i teološka škola, novicijat, sjedište biskupa i provincijala. To je bilo jedno od malobrojnih kulturnih bosanskih središta. Talijanski ljetopisac Bartol Pisanski ga pominje veæ 1385. godine u svom popisu samostana. Samostan pominje i poznati dubrovaèki pjesnik Ivan Gunduliæ u pismu u kojem govori o smrti kneza Pavla Radiniæa 1615. godine. Osmanskim osvajanjem Bosne 1463. godine do temelja je srušen kraljevski dvor. Vjerovatno je srušen i samostan. Zahvaljujuæi Ahdnami Mehmeda II franjevci su dobili opæu dozvolu da sebi mogu graditi prebivalište i slobodu ispovijedanja vjere. Na osnovu ove dozvole samostan je ponovo sagraðen, buduæi se pominje u turskom popisu 1469. Poèetkom XVI stoljeæa samostan je bio izložen rušenju a fratri progonima. Kako izvještava talijanski historièar Franjo Gonzaga bio je zapaljen 1524. uz još èetiri druga samostana. Brzo nakon toga bio je nanovo podignut, prije 1530. godine. U istom stoljeæu je opet stradao i nanovo bio obnovljen 1596. Tada je uplaæeno za obnovu samostana 900 austrijskih zlatnika. U XVII stoljeæu samostan s crkvom, bibliotekom i arhivom je izgorio, i ponovo je bio podignut 1664. godine od šepera. U XVIII stoljeæu samostan je nekoliko puta popravljan i pokrivan, jer se smjela upotrebljavati samo slaba graða. U XIX stoljeæu on je znatno proširen i obnovljen, a krajem stoljeæa sazidan je sadašnji samostan (1889-1897.) i nova crkva (1906-1908.).

Arhitekt i izvoðaè radova na samostanu je bio Ivan Holz. Plan za podizanje crkve je izradio arhitekt Josip Vancaš. Talijanski slikar Marko Antonini je 1908. godine po uzoru na renesansne slike u apsidalnoj konhi izradio kompoziciju ”Krštenje Kristovo”. Crkva predstavlja trobrodnu baziliku renesansno-baroknih oblika. Ona djeluje monumentalno i lijepo se uklapa u okolni prostor bogat vegetacijom. Uz bjelogoriènu šumu i bregove plijeni ljepotom. Slike u njoj su skromne kvalitete.

Samostan u Kraljevoj Sutjesci je znaèajan kulturni centar. U njemu su živjeli i djelovali poznati kulturni radnici: historièar Filip Lastriæ, ljetopisac Bono Beniæ i drugi. Fra Filip Lastriæ se smatra ocem hrvatske i uopæe historiografije u Bosni i Hercegovini. Njegovo glavno djelo Epitome vetustatum Bosnensis provinciae (Pregled starina bosanske provincije) je štamano u Anconi 1776. godine (III izdanje). Prožeto je ljubavlju prema domovini Bosni i Provinciji Bosni Srebrnoj. U poglavlju O zemlji bosanskog kraljevstva kao ”osamdesetogodišnjak, drhtavih ruku” je napisao: ”Vrijednost i ljepota ovog kraljevstva uistinu je manje poznata svijetu pa se ne usuðujem da je opišem, makar to bilo iskreno, a da se taj prikaz kritièarima ne uèini izmišljen i pretjeran. Silnik koji ovdje kroji pravdu zavio je sve to u tamu a povjesnièari, geografi i kozmografi, buduæi da ne poznaju ove krajeve, crno ih prikazuju i njih se veæinom površno dotièu. Stoga se dogaða da prešute unutarnju vrijednost ovoga tla, pa nastoje opisati samo surovost i neprijaznost planina. No, onaj tko bi se oslanjao više na vlastito iskustvo negoli na prikaze povjesnièara sigurno bi potvrdio ovo što æemo reæi”. Njegovo britko pero nije štedjelo nikoga. U poglavlju O bosanskim kraljevima navodi: ”Godine 1460. kada je ubijen Toma, na prijestolje došao sin ubojica Stjepan Tomaševiæ, sedmi i posljednji bosanski kralj. Ali nije dugo držao žezlo, jer je brzo grijeh ocoubojstva stigla kazna uništenja”. Saraðivao je sa glasovitim historièarem Danijelom Farlatijem na njegovom djelu znaèajnom za našu povijest Illyrucum sacrum. U èetvrtom tomu ovoga djela objavljena je Lastriæeva Povijest Bosne.

Samostan ima veoma bogatu knjižnicu u kojoj se èuvaju starije i novije knjige, te veliki broj inkunabula (31). Ona je po broju inkunabula najbogatija knjižnica u Bosni i Hercegovini. Djela priliènog broja bosanskih pisaca koji su koristili bosanèicu saèuvana su ovdje. Knjižnica iz XVI stoljeæa ima 453 knjige, iz XVII stoljeæa 641, iz XVIII stoljeæa 1.687, iz prve polovine XIX stoljeæa 1.050. Najveæi broj djela je iz teologije, filozofije, historije, geografije. Najèešæe su pisana na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku. Posebno su vrijedne knjige pisane bosanèicom.

Arhiv samostana èuva originalnu darovnicu ugarskog kralja Matijaša Korvina iz 1485., perioda bosanske samostalnosti, i nekoliko fotokopija raznih povelja u kojima se pominje Sutjeska ili su, pak, u Sutjesci pisane. Ovdje se èuvaju i rukopisi na arapskom jeziku i meðu njima prepis Ahdname Mehmeda II El Fatiha izdane fra Anðelu Zvizdoviæu 1463. na polju Milodraževu kraj Kiseljaka. Ima ukupno 3.500 dokumenata na arapskom jeziku (fermani, bujruntije, tapije). Poznat je ferman Ahmeda I, kojim je obnovio Ahdnamu svoga pradjeda izdanu provincijalu fra Jakovu Slapnici 1607. godine. Vrlo su znaèajni ljetopisi iz XVIII i XIX stoljeæa, te matice (krštenih, vjenèanih i umrlih), od kojih neke potjeèu iz XVII stoljeæa, a dijelom su pisane bosanèicom.

Od tridesetak slika koje pripadaju muzejskoj zbirci svojom kvalitetom se istièe Poklonstvo kraljeva nepoznatog autora, izraðeno negdje na njemaèkom podruèju krajem XV ili poèetkom XVI stoljeæa. Platno je slikano s obje strane na dasci, ali je jedna od njih mnogo ošteæenija. Sliku Raspeæe je izradio Stjepan Dragojloviæ iz okolice Sutjeske u Veneciji 1597. Uljana slika Bezgriješno zaèeæe istog autora iz 1621. raðena je za kapelu u selu Borovici. Druge vrijedne slike sv. Barbara, sv Katarina, lik Kralja Tvrtka i neke vrlo stare talijanske slike predane su na èuvanje biskupu Strossmayeru i nikad nisu vraæene.

Samostanski muzej posjeduje zbirku starih kaleža, križeva, svijeænjaka i drugih metalnih crkvenih predmeta. Misno ruho je takoðer predstavljeno u ovoj zbirci. Bronèani kotliæ, naðen na Bobovcu u èatrnji, još za vrijeme Autro-Ugarske, odlikuje se interesantnom izradom. Na èitavoj vanjskoj površini prikazane su razlièite bitke. Steæak iz Donje Zgošæe kod Kaknja, koji se danas èuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, sa sve èetiri strane ukrašen je prizorima iz lova i života. Za ovaj steæak Pavao Anðeliæ veli: ”To je svakako najljepši steæak i možda najljepši do danas saèuvani nadgrobni spomenik našeg srednjeg vijeka uopæe”.

Karakteristièna je ženska narodna nošnja ovog kraja: bijelo i crno s vrlo malo primjesa drugih boja. Narodna predaja sutješkog kraja kaže da žene nose crne marame na glavi u znak žalosti za kraljicom Katarinom.

Mada je sadašnji stari dio Kraljeve Sutjeske malo naselje, saèuvao je nazive svojih kvartova. Po saèuvanim toponimima danas se može rekonstruirati srednjevjekovni raspored. ”Varoš” oznaèava nekadašnji trgovaèko-zanatski kvart na lijevoj strani Trstionice u gornjem dijelu kotline. ”Prijeko” je naziv stambenog naselja koje se nadovezuje na kompleks dvora na desnoj obali Trstionice. U ovom dijelu je podignuta džamija za koju se navodi da je izgraðena za Mehmeda II Fatiha. Donji, manji dio kotline na lijevoj strani Trstionice, nosi naziv ”Džemat”. Ovdje danas gotovo iskljuèivo žive Bošnjaci.

Prohujaše stoljeæa Kraljevom Sutjeskom a ona ostade hram kulture i bogato naslijeðe prošlosti.

___________________________________________________________________

RE: Nevidjene Cesme

Fantasticna prica. Vazda volim slusat je ponovo i ponovo kao da prvi put cujemo.
To mi je Adze Napisao. Ismet Ito korjenic

Nevidzene Cesme

Sa radobolje pa do fejiceve naj hladnija je voda uvece :)
Nije vazdno u bilo ko je doba sezone. Studene vode pihnut :)

bumppppppppppppppppp za temu!!!!

ovde ima finih stvari za procitati, pet dana da vam oci ispadnu.

___________________________________________________________________

Baš tako, ovakve su teme onaj pravi kvalitet foruma Moforaje, teško da se više igdje na intrnetu može naæi ovakvih tekstova, sve na jednom mjestu.

Bogatstvo. I nije jedino, ima još vrijednih stvari na forumu, zbirke slika, tekstova, dokumenata..

Ovo su toliko lepi tekstovi, slike. Saznajemo puno novih pojedinosti
o nasem gradu. Mislim da svi osecamo veliki ponos, sto smo udisali
vazduh najlepsih prostora, sto nam je srce puno ponosa. Hodali smo
najskrovitijim mestima, a nismo znali istoriju, detalje. Sada se sve
zaokruzuje u jednu celinu, poeticnu pricu o nasem Mostaru. Hvala Mosheru
na ulozenom trudu. Ovo je zaista znacajan doprinos forumu. Hvala i svima
ostalima koji su upotpunili ovo stivo.

obnavljanje jedne dobre teme

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Mosheru svaka cast sto temu obogati predivnim opisom mostarskih mahala i sokaka koji na
dzumhurovski nacin sacini legendarni Hilmija Sisirak

Èitam naslov na portalu: Èobani zaspali, ovce se napušile i sišle u grad (tako nekako). Ja nièim izazvan odmah pomislim na svoj rodni grad kad tamo Španija. Odakle te negativne misli ?

Nisu to negativne misli,cinjenice govore da se hercegovacki opanak pokazao veoma ucinkovitim
u rusenju civilizaciskog koda mostarske Vale