Dragi moj Djoko, ostavio si nas u ovom svijetu kojeg si opjevao u svojim pjesmama, mozes jos sto puta umrijeti ali znaj da ces ti i tvoje pjesme ostati vjecno u nasim srcima, u srcima jednog dijela generacije,jednog malog grada u Bosni i Hercegovini,tvog i naseg Mostara. Ostavio si veliki trag u zivotima tvojih prijatelja i poznanika i moje malenkosti, ostavio si trag u jednom vremenu, u jednom velikom gradu, ne po broju stanovnika vec po karateristicnim ljudima i principima koji su se gajili i koji, nadam se, nisu umrli se ovim ratom i novom demografskom slikom grada. Bio si jedan od ljudi u mom zivotu kojima sam se divio, ne zbog ljepote, uspjeha ili nekih drugih slicnih stvari nego zbog jedne neprikosnovene i istinske hrabrosti, drugim rijecima, ti si jedini smogao i smio da budes ono sto jesi 24 sata dnevno. Buntovnik, pjesnik, liberalac,prijatelj, neprijatelj - sve si to bio ti i danas kada smo ostarili, kada nas neke druge stvari drze i pokrecu u ovom zivotu, danas kada dosljednost je jedna rijetka vrlina koju si ti, prijatelju moj, imao i imas,vrlina na kojoj smo ti mi svi zavidjeli i zavidimo tiho i podsvjesno, i danas kada smo mi ovdje i svuda po svijetu, i danas kada tebe vise nema sa nama a u srcima odjek pjesme se cuje " ....mozda ce jednom za tebe, u svijetu tom ozivjeti bajke....". Zavrsicu ovaj epitaf stihom jedne od tvojih mojih omiljenih pjesama koji ide ovako: ".....Nakon ove duge predstave kada sve zavjese spuste se...."Ostaj mi zbogom prijatelju moj i vidimo se tamo negdje gdje si otisao da budes zauvijek.
Tvoj
Samir Rogonja- Rogi
samire super si ovo napiso
pokoj mu dusi mladoj 
___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?
|
kraljice hvala ti na ovim slikama
