Povodom preseljenja hfz. Barcica |
|
Uzeh ‘kalem’ da vam pisem o necemu sto mene jako muci. O smrtonosnom dogadjaju koji je u svoje celjusti uzeo naseg dragog brata, radnika za islam, u ime Allaha, inshaAllah, a i o nasem jadnom stanju, nama, braci i sestrama, nama muslimanima Bosne, uleme, itd. Za razliku od drugih koji su na neki nacin osjecali zadovoljstvo ja sam osjetila jad i zalost nad nasim stanjem. I dok su ljudi plakali za hafizom Jusufom Barcicem, ja sam se radovala njegovom sretnom zivotu i kraju, a dok su se mnogi radovali nad velikim brojem brace i muslimana na dzennazi, ja sam tugovala. Zaplakah dva puta ipak, iz ljubomore prema bratovom radu za islam i kako sretno polozi svoj ispit boravka na dunjaluku i zaplakah odmah nad jadnim utopijskim stanjem nas koji smo ostali. Nisam namjerno htjela nista da pisem dok ne vidim dzenazu i njen broj. Zadivih se, pardon, razalostih. Jer problem je sto smo mi ozivjeli kad je brat Jusuf Barcic umro. Dosli smo da ispunimo svoju duznost prema njemu kad je on umro, ‘da pokazemo da smo ipak zajedno, pa crknite dusmani!’.
Ah, ah, tugo moja!
Crknut’ ce, malo sutra... Ne znam jesu li se i pocesali zbog nas.
‘Crknite vi ako niste i crkli vec!’ - Osjecam da nam ovako odgovaraju anam - oni dusmani.
Ljudi, mi smo dusmani sami sebi, hoce li ikada doci dan da svane sunce ove spoznaje!
Zar nije sramota da smo pustili brata za njegova zivota da mu rade ono sto su mu radili, dok smo mi veselo okolo trckarali za svojim svakodnevnim dunjaluckim obavezama!? Njega muce, ‘siluju u mozak’, blate, zakljucavaju mu vrata dzamije pred nosom, bojkotuju ga, a mi sve to lijepo uz solju kafe i casu djusa gledamo, a i sami komentarisemo... Ne dolazi nam nikako ideja da je potrebno mozda covjeku pomoci vise od toga, pruziti mu kakvu drugu vrstu potpore osim ove zadnje, razmisliti sta covjek govori, pokusati rijesiti njegov problem, ili njihov, a uz to i nas.
Da, bilo je i onih koji su pisali o njemu, ‘covjek ima psihickih problema, ima problema sam sa sobom’, iz pera nazovi ucenijih ljudi nasih redova, ali malo je bilo pozitivnih pisanja o covjeku koji je zasluzio da islamska ulema stane uz njega jer nije nista manje alim od njih.
Pa zar i njegovo meso nije bilo otrovno!?
Da je covjek i imao psihickih problema, zar je i to nacin da se jedan iz vasih redova, dragi nasi islamski ucenjaci, nipodastava? Gdje su vasa pera, gdje su vasi savjeti, koji nisu cesto izostajali, gdje su vase potpore i medjusaradnje? Osim toga, sramota li je, efendi-gospodo nasa islamska, sto ste dopustili da se vasi problemi rijesavaju na kojekakvim anti-islamsko-bosnjackim kanalima. I ne stoji vam nikako izjava da uci u dzamiju islamske zajednice jeste isto kao popeti sa na vasu zenu.
Neki su ipak osjetili odgovornost pa su i pro-pisali nakon sto nikad prije toga nisu pisali. Hvala im na tome. Ali, zar se nije moglo malo ranije napisati par redaka u ime odbrane casti naseg hafiza Jusufa Barcica pa da covjek ne posrce u svome putu. Koliko vas je onih intelektualnih, odabranih, pocascenih, doktora, magistara, hodza, hadzija, sta je to toliko Barcic radio da se niste mogli zaputiti covjeku na prag ili kucama zloglasnih njegovih rodjaka, Barcicima, da im pomognete rijesiti problem? Zar ste ga i vi smatrali ‘otpisanim’? A nadam se da tako nije jer vi dobro znate cemu je on pozivao. Allah s.v.t. se obraca Poslaniku s.a.v.s. da kaze onima koji su ga smatrali ludim, te ga tako i nazivali: “Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vas nije lud. On vas samo prije teske patnje opominje.” (Sebe´, 46)
Eventualno, ako ‘problema nije ni bilo, nego su ga mediji izmislili i iskoristili ‘bolesna insana’, pa zar se i tu niste mogli umijesati i pomoci rijesiti slucaj?
Braco moja i sestre moje, pali smo na ispitu. Ovo treba shvatiti kao kolektivni ispit nama od Allaha! Allah je od nas htio da razmisljamo, budemo kreativni sami u svome drustvu, da rjesavamo sami svoje probleme, suosjecamo kao odrasle izgradjene individue i da nas iskusa kako cemo se ponijeti u ovom slucaju. Barcic nam je samo poslat bio od Allaha. Kada smo pali na ispitu, Allah je uzeo Barcica sebi, kako nam ga je i dao, inshaAllah nagradio, a nas ostavio da cekamo na Njegovo daljnje odredjenje. Tako treba gledati na ovu stvar! Pali smo na ispitu nase kolektivne odgovornosti, pozicionoj, znalackoj, porodicnoj, bratskoj.
I sto je najgore, hiljade ljudi se pojavljuje na njegovoj dzennazi. Ljudi, kakvo je ovo vrijeme!?
Vidim ljude oko sebe, ponosni sto ce ici na dzennazu, ponosni sto su se okupili u velikom broju, ‘ma crknite dusmani!’, poklikuju veseli i obmanjeni, itd. A ja tuzna… Jer zivimo u obmanama.
Ljudi, ovo je samoobmana! Mi grijesimo u startu. Pogrijesili smo od samog pocetka. Pustili smo covjeka u probleme, ignorisali ga, pljuvali, ismijavali i sad smo tu kao da mu ‘pokazemo da nije bio sam’. On je bio sam! To morate sebi priznati. Bar sa aspekta broja ljudi na njegovoj dzenazi. I ne zelim da pisem o tome zasto je on bio sam, nego o nasim pogresnim percepcijama nakon njegova odlaska od nas a i prije njegova odlaska.
Njemu mi ne trebamo nista pokazivati, njemu smo mi pokazali dok je on bio ziv ko smo i koliko smo bili uz njega. Naravno da je covjek zivio za svoju ideju te je sa njom u grudima i preselio. Ah, divnog li zivota i kraja!
Postovana braco, morate shvatiti da ono sto ste vi odradili ‘za njega’ jucer, tj. prvog aprila na njegovoj dzenazi, jesu emotivne reakcije, izuzmemo li iz obzira da ste u vecem broju ispunili jednu islamsku bratsku duznost fardi kifajeta. Klanjati dzenazu bratu muslimanu je obaveza, koja je serijatski klasificirana kao fardi kifajeh, sto znaci, kad je obavi jedna grupa muslimana, sa druge spada odgovornost. Ali, ono sto ste bili duzni uciniti svi, sto je fardi ‘ajn, (tj. stroga obaveza svakog pojedinca), jeste zastititi cast brata muslimana, pomoci ga u vjeri protiv din-dusmana i biti mu na pomoci, materijalno, moralno, zapregnuti svoj jezik i ruke od njega, itd. Naprotiv, mnogi su cak u svojoj oholosti i gafletu izvrsavali serijatski klasificirane haram akcije, kao to da su sirili o njemu lazi, podmetali mu pregrade na njegovom putu, a molim Allaha da je malo takvih! Tesko li se onima koji su svoja pera i jezike umrljali cascu njihova brata i iskrenog radnika za islam koji nije kamcio njihov mal nego skromno i jasno objasnjavao islam onakav kakav i jeste.
Postovana braco, kada alim i iskren covjek poziva u istinu, zasluzuje nasu paznju, emocije i razumne akcije, prije nego dodje tren njegove dzenaze. Morate priznati, sami sebi, da je razumna akcija izostala kada je u pitanju ovaj radnik za islam i muslimane u Bosni. Morate cuvati cast nasih radnika za islam, morate cuvati njihov kredibilitet, morate im pokazati da oni nisu sami i pokazati im vas broj dok su oni zivi, a onda kada dusmanske kamere i pera okrenu svoje strelice prema njima. Zasto se, braco moja draga i postovana, nije, recimo uputilo toliko dosta brace i sestara da podrzi brata dok je on bio ziv? Zasto smo morali cekati da umre!? Je li zato sto je on umro!? Provokativna jesam, ali je to jedini nacin da se otrijeznimo i dobro razmislimo o nasem stanju. Pitam se, kad bi sutra Allah vratio Barcica medju nas zive, koliko bi vas opet ostalo na onome misljenju koje ima ovih par dana nakon njegova preseljenja. Posvetite se odgoju samih sebe. Allah nam navodi svakojake primjere da bismo pouku uzeli a i Barcic je jedan od Allahovih primjera a vala i upozorenja.
Braco i sestre, nemojte razmisljati o njegovom trenutacnom stanju i sta su mu oni nacinili i radili, vec budite ljubomorni na njega. ‘La tahsebennellezine qutilu fi sebilillahi emwata, bel ahjaaa’un inde rabbihim jurzequuun!’ - Ne smatrajte mrtvima one koji su na Allahovu putu poginuli, nego su oni zivi, kod Gospodara svoga uzivaju!’ Da, da... On je sebi postavio cilj u zivotu, nakon sto ga je ispravno razumio i shvatio i on je zustro hodio njegovom stazom ka tome cilju. On nije za sazaljevanja nego mi. Pobijedio je sve nas, on sam! On je bio primjer ustrajnosti, primjer ucenjaka koji zivi svoje znanje i voli svoj narod. Volio je svoj narod onako kako su ga voljeli mnogi iskreni ljudi, upucivao ih na dobro i odvracao od zla. Zelio im srecu u islamu, zelio im spas od iskoristavanja, vjerskog i svjetskog a zabranjivao im zlo, dunjalucko koje vodi vjecnoj vatri u dzehennem, vel ijazu billah! Volio je svoj narod onako kako roditelj voli svoje dijete, pa mu nije povladjivao kada bi grijesio nego opominjao a opomene su radili svi poslanici i iskreni ljudi u proslosti. Nije on pozivao na zlo, na ubijanja, na kradju, na droge, nije on nista cinio sto drugi mnogi islamski ucenjaci sirom zemaljske kugle nisu cinili. Njegov jedini grijeh je bio sto se zadesio u losem mjestu kraj njegovih losih rodjaka, a losi li su bili i rodjaci Poslanika, a.s. Kurejsevici. Njegov jedini ‘grijeh’ je bio sto on nije imao jake lobije iza sebe, a nije ga imao ni Resulullah, s.a.v.s. sto on nije imao porodicni status kod sebe, pa su mu to uzeli kao slabost, nasladjujuci se njegovom cascu, njegov jedini grijeh je bio sto on nije imao ugodno dobro auto, pa su mu to uzeli kao slabost, njegov jedini grijeh je bio sto on nije sjedio na dobroj stolici, pa su ga drugi sa visoka gledali i uzeli mu to kao slabost. Njegov jedini grijeh je bio sto su ga novinari u takvom stanju nasli pa se poigrali sa njegovom sudbom u njihove interese.
Draga braco i sestre, mene muci nasa samoobmana. Muci me sto smo zadovoljni sada jer su se mnogi autobusi zaputili u Tuzlu da mu klanjaju dzennazu, muci me sto smatramo da smo dusmanima pokazali da smo ujedinjeni, sto smo dusmanima pokazali da smo ovo, ono… I muci me sto ne shvatamo da ujedinjenje na dzennazi, koja je ustvari fardi kifajeh, nije ono ujedinjenje koje se od nas muslimana trazi i koje nama treba. Krenemo li ovakvim rezonovanjem, ja cu vam naci deset do dvadeset ili vise primjera kako smo mi muslimani uprkos svemu ipak ujedinjeni. Ali, znate da nismo.
Nama treba ujedinjenje u srcima, ne moramo se ni okupljati na skupovima. Nama treba ujedinjenje u politickom i svakodnednom vjerskom i svjetskom djelovanju. Nama treba ujedinje ili tolerancija u razlicitim mezhebima. Nama treba ujedinjenje ili tolerancija ucenjaka, sporazum nasih vodja koji nas licno cijepaju. A prije toga potrebne su nam iskrene vodje a ne materijalisti.
Braco, mi smo sami sebi dusmani, nase vodje, alimi su sami dusmani jedni drugima i stvaraju od nas, njihovih ucenika dusmane jedni drugima. Mediji nisu nasi dusmani, nego oni samo koriste i reflektuju nase dusmanstvo u javni eter. Kako su nam oni dusmani kad smo mi kreatori problema!? Znaci, mi smo veci dusmani sebi od njih.
Pomozimo jedni druge razumno i odgovorno, neka ucenjak pomogne ucenjaka, neka sjednu za jedan stol, otvore karte, daleko od drzavnih i inih medija koji nisu tu da rijese njihove probleme neko su tu da ih jos vise reflektuju, reflektirajuci u nasim srcima razjedinjenje nasih vodja. Braco i sestre, ako nase vodje i uspiju u tome, ne dozvolite to reflektovanje da utjece na srca vasa. Dovite za vasu bracu, ne imajte predrasude o vasoj braci prije nego ih upoznajte; otidjite i upoznajite se! Upitajte ako imate problema ili nesporazuma. Ne ustrucavajte se jedni drugih jer mnogi dobri ljudi koji klanjaju pet namaza dnevno, imaju nacina da se razumiju. Neka se vasa srca medjusobno vole i postuju.
Pomoci barata znaci pomoci vjeru, a takve ce i Allah pomoci najboljom pomoci: „O vjernici, ako Allaha pomognete, i On ce vama pomoci i korake vase ucvrstiti.” (Muhammed, 7)
“A Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomazu – ta Allah je, zaista, Mocan i Silan” (El-Hadz, 40)
I molim vas, nemojte se diciti brojem muslimana na dzenazi, molim vas priznajte da smo pali na ovom ispitu poslanom od Allaha, molim vas shvatite vase jadne pozicije i placite nad vasim stanjem i sta smo sami sebi uradili a ne placite nad stanjem naseg sejha hfz. Jusufa Barcica. On je postojano zivjeo i otisao Allahu onoga trena kada je njegova nafaqa istekla na ovom svijetu. Ali uzmimo primjer iz njegova zivota, rada i borbe i ustrajnosti za njegov din, iako je ostao sam na tome putu. A ‘men wedzedellahe fe maza feqade?’ – ‘A ko pronadje Allaha, pa sta moze izgubiti’. Uzmimo primjer ucenjaka koji se nije hranio od svoga znanja, koji nije iskoristavao materijalno svoj narod za hatme, koverte sa mevluda, vjencanja, itd. Uzmimo za primjer njegovu gordost i ponos prema zlu.
Braco i sestre, molim vas, halalite na ovom pisanju i sto mozda nije ono sto ste htjeli procitati, ali vjerujte da moramo shvatiti da smo mi sami sebi najveci dusmani. Moramo postati kreativni, konstruktivni i korisni u fardi ajn serijatskim zahtjevima od nas, u trazenju znanja, cuvanju medjusobne casti, branjenju na razne dozvoljene nacine nase vjere, domovine i casti, a manje busanja emotivnim reakcijama fardi kifajeta i laganju samih sebe da smo ipak jaki, ujedinjeni, itd… Braco moja… tako smo mi slabi slaboscu zaspalog, pa sto se prije probudimo, prije cemo ojacati.
Neke od vas sam srela i vase emotivne reakcije kad je Imad el-Misri bio uhapsen, pa vas je nestalo opet, pa ste se pojavili ponovo kad je alzirska grupa bila isporucena pa ste se uspavali opet, i evo ponovo vas vidim emotivne ovih dana a vase stanje je isto. Godine prolaze, a vi niste nista ostvarili osim nesto sitno. O pozitivnom politickom vjerskom ujedinjenu, nasih vodja, alima, zajednickim radom, jos nista novo a kad ce biti jos se ne zna...
Moramo shvatiti da je potrebno izgradjivati kolektivnu odgovornost svih clanova jedne zajednice; da je moja cast tvoja cast, da je moja institucija tvoja institucija, i da ja ne smijem, ako mi negdje neka institucija nesto znaci, doci i gotovaniti, glumiti da je to moje pa gotovaniti i jahati na tudjim ledjima. Ne smijemo se ponasati oholo i svojatati tudja dobra djela i akcije, pa tako ni Barciceve niti bilo kojeg drugog radnika za islam u njegovom odredjenom polju. Mi se moramo prikljuciti njima, pomoci ih dok su zivi, uskladiti nase ponasanje i zivljenje shodno njihovom (koje je islamski izgradjeno opet) i uzidati se u vec tekuci da’wet i tako ojacati aktivno i razumno nasu zajednicu na lokalnom nivou a Ummet na globalnom. Budimo kreativni, korisni, obrazujmo se, osnujmo nasu televizijsku kucu, novine, radio, organizaciju a saradjujmo medjusobno. Ko nas tekstom mi njega knjigom, ko nas knjigom, mi njega knjizarom. A nemojmo zivjeti i sjediti na ugledu i radu Barcica, i ostalih, jer kad sutra oni odu, sta cemo? I nemojmo se hvatati u kola sa onima koji su sjedili i ismijavali se Barcicu i ostalima. Takvima je ostalo da se javno pokaju i zatraze oprosta za doticnog merhuma.
Molim Allaha da nasem bratu olaksa kabursku kusnju, prosiri mu kabur, oprosti grijehe i uvede ga u dzennetska prostranstva nasmijana lica. On je dakako covjek koji je zivio i ustrajao u svojoj ideji rada za islam, i sto je najvaznije umro je na tome putu. Dakako da smo svi zateceni i da nam je ovo jedan dobar primjer koji ako ispravno shvatimo, jos ima nade da se popravimo. Uzmimo ovo kao upozorenje i ne dopustimo da nas iznenadi novi Imad, Barcic, itd. Stanimo jedni uz druge na vrijeme i u fardi ajn duznostima! Nema mjesta samoobmanama, shvatite!
“I pokoravajte se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego sto vam kazna dodje, - poslije vam niko nece u pomoc priskociti. I slijedite ono najljepse, ono sto vam Gospodar vas objavljuje, prije nego sto vam iznenada kazna dodje, za ciji dolazak necete saznati. Da covjek ne bi uzviknuo: “Tesko meni, koliko sam samo duznosti prema Allahu propustio, cak sam se i izrugivao” ili da ne bi rekao: “Da me je Allah pravim putem uputio sigurno bih se kazne sacuvao.” Ili da ne bi rekao kada dozivi patnju: “Da mi se samo vratiti - dobra djela bih cinio!” (Ez-Zumer, 54-58)
Gopodaru tebi se pokoravamo, od tebe pomoc i zastitu trazimo, tvoje odredbe prihvatamo.
Narode vratite se svome Gospodaru i tevbu ucinite za nepravdu i oholost. Pokajte se dovom Zunnuna – Junusa a.s. cij su vapaj i dovu meleci culi pa povikali: “Gospodaru nas, mi glas slabasan u zemlji neznanoj cujemo.”, pa su se meleci za njega zauzeli i Allah primi dovu njegovu i izabvi ga iz utrobe ribe. Kaze Allah sv.t.: “I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga necemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. “Nema boga osim tebe, Uzvisen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje ucinili!” Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spasavamo vjernike.” (El-Enbija, 88)
Kaze Resul s.a.v.s.: “Ovom dovom (La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu miezzalimin) nikada se musliman nece svome Gospodaru obratiti za nesto da mu dova nece biti uslisana.” (Tirmizi, Nesai)
La ilahe illa ente subhaneke inna kunna minezzalimin!
“Nema boga osim tebe! Mi smo zaista bili od onih koji su se prema sebi ogrijesili!”
Umm-Fatima
___________________________________________________________________
|