Josip Broz je u svom ilegalnom partijskom radu morao da se služi raznim imenima koja su upisivana na službenim dokumentima ili na pasošima raznih zemalja. Kao partijski radnik i funkcioner koristio je ilegalna imena: Georgijeviæ, Zagorac, Valter, Pepek, Novak, Rudi, Stari...Posjedovao je i jedan švedski pasoš u kome je bio upisan kao Džon Aleksander Karlson. Zatim kanadski s imenom Spiridon Mekas. U Jugoslaviji je imao dokumenta na ime Ivana Kostanjšeka i na ime Slavka Babiæa.
Ime Tito – Josip Broz je uzeo 1934. Godine, po izlasku s robije i od tada ga je stalno zadržao.To je obièno zagorsko ime, poznato u hrvatskom narodu. S tim imenom se Josip Broz prvi put potpisao u jednom pismu iz Beèa, gdje je,1934.godine, bilo sjedište CK odakle se Tito javljao partijskoj organizaciji u Zagrebu.
Ko je u stvari Tito, znao je samo mali broj njegovih najbližih saradnika. Tek novembarskih dana 1942. Godine, na javnom zboru u Bosanskoj krajini, sam Tito je otkrio svoj identitet.
Poslije rata, borci i narodi Jugoslavije nastavili su da Josipa Broza zovu omiljenim imenom – Tito, koje je postalo simbol naše oslobodilaèke borbe i simbol poslijeratne socijalistièke izgradnje.
|