citat od Sevels:

ne mislim da su godine,iskustvo majstore
kriterij postaje veci nije dosao do tacke daj sta das
ali sto slatko volim

Ne govori za slatko - ko dijete sam. Èovjeèe stid me, star èovjek a sve sltako drago

___________________________________________________________________

Hajdemo još malo sa sjeæanjima:

Ja, dijete od 7 godina, preselio u Mostar. Suboticu i prvo polugodište prvog rzareda ostavljam iza sebe, nastavljam u novoj, drugaèijoj, sredini. Sve mi je drugaèije, neobièno, brda kojih u Baèkoj nema ni za lijeka, sunce, vedrina, brza zelena rijeka, jezik kojim svi nekako pjevaju. Ne govorim baš najèišæe srpsko-hrvatski, jer sam tamo s mamom govorio madjarski, a s tatom srpskohrvatski, tako da nikako ne razumijem mnogo èudnih i novih, nepoznatih rijeèi. Grad je lijep, ali meni nepoznat. Upisuju me u I osnovnu školu na Pijescima. Stana još nemamo, pa privremeno stanujemo kod dede i bake u velikom stanu, s ogromnom terasom iznad fronte u Telèevoj ulici. Deda Nikola, ters èovjek, ali dobre duše i poštena srca, kao i svi ters ljudi, bio je kuæipazitelj/domar u uèiteljskoj školi sa stanom iznad ZEME.
Zapade ga "ugodna dužnost" da prvi dan škole odvede svoga unuka u školu. Moja ruèica u njegovoj, pa hajd polako niz Fejiæevu, pored Tepe, Kujundžilukom i na Stari Most. Bijela ptica razapeta preko dvije kamene obale, a ispod modro-zelena rijeka, brza i bistra, niti nalik na Paliæko jezero. ja upijam krajobraz, deda Nikola šuti i grabi. nema prièe, takav èovjek, a ja dijete ko dijete zapitkivam: "Šta je ovo, šta je ono?" "Baci naprdiæe, sinko", odgovara mi on. Šta li mu ga to zanèi, ali kužim da nerado razgovara. U Prijeèkoj èaršiji ulazimo u gostionu. Sjedamo, on æe meku lozu, a malom jedan himber. Golemo, oblizivam se je, uživajuæi u slatkom napitku. Deda i dalje šuti i lupka prstima po stolu, ja gledam, pa i ja pokušavam kao on lupkati, no ne umijem. "Ja", je jedino što je pokatkad izustio dok smo sjedili. Dosta meraèenja, vrijeme je za nastavak puta. Šemovac, pa kraj crkve i eto nas pravo pred školu. Predade me deda - ostadoh sam, a on nazad, bezbeli usput na još jednu meku. Ja, novi uèenik, sve blenulo u me ko u okiæenu jelku. Uèiteljica Fadila Mujiæ objašnjava djacima ko sam, odakle sam, govori madjarski, nemojte ga "dražiti" (šta li joj ga to znaèi). Na odmoru ko osice svi se skupiše oko mene. Kako se kaže na madjarski ovo, kako ono, ukidaju se svi od smijeha. Kako sam nazad ne sjeæam se - bit æe ko Ivica i Marica za mrvicama kruha.
Sljedeæi je dan druga prièa. Deda me uze za ruku pa pred pozorište na autobusnu stanicu. "Sjedi tu na zidiæ i kad ti naidje autobus trojka Zahum - kružno u njega i izaæeš pred školom." Ja sjeo na zidiæ, prolaze dvokatni autobusi, ja oduševljen - nikad u životu nisam vidio jedan autobus na drugom, e golemo. Sve je deda Nikola dobro smislio, jedino je previdio da sam ja zapamtio da se u školu ide preko Starog - na jug. A autobusi stalno stižu od juga i idu k sjeveru. Ko li ti je znao da kružno znaèi da autobus kruži, a ne da su Zahum i Kružno imena mahala, prigradskih mjesta šta li. Ja i dalje èekam neæe li koji naletiti sa sjevera, ali ko za inat ni jednoga. Nakon jedno dva, tri sata ide Nikola, pa kad me ugleda zabezeknu se: "A i Boga ti, zar si još tu?" Tako je moj drugi dan u školi bio preskoèen.

___________________________________________________________________

Prisjetimo se i srednješkolskih kvizova u Abraševiæu. Voditeljica je bila jedna gospoða s ovog Foruma. Prelijepog glasa. Šuška se da je Humo zbog nje sroèio grozdani kikot. Blago onm ko se sjeæa tog glasa.......

Tvrancicu..divna prica i sjecanje

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

lijepo je imati èega se sjeèati,

nevolim ovaj dio godine, praznici me neèine sretnim, dosta toga fali i u to vrijem se poèmem prisjeèati kako je prije bilo.

i meni praznici uvijek bude neku nelagodu...valjda je covjek daleko od svojih pa sve te dane osjecam se prazno a i drugacije je praznike dozivljavati kad si "kuci"

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Evo me ljudi u tudjoj zemlji sam...
Proshao Prvi Maj sam...Proshao Bajram..sam,...Vaskrs sam,
evo Bozic i Nova Godina dolaze sam..
Koliko li ce nashih praznika koje smo svi skupa docekivali sretni i radosni proci u samoci..
Gdje se izgubishmo mi,rasprcali se po tudjem svijetu,otisli za hljebom,
a stomak i dusha prazni,zaljepljeni za Kicmu....Nema vishe nas...

E o tome se radi moj Omare

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

na to sam i ja mislio, fale raja, sa ovima sada nije isto kao nekad, zadnji godina mi se dešavalo da prespavam, nije interesantno ka nekad prije sastane se nas dvadesetak sa curama ili ženama pa onda fešta, danas svak se o svom jadu zabavio više politike nego slavlja.

Tako je to moja raja draga.....

I ja sam nekada imao grad,ulice,draga lica na dvorishtu,po ulici,na Korzu,u bashti Rondoa
pod platanom imao sto svoj,preko puta mirishu Lipe i Ljeto je tu..uh shto me je nostalgija spucala....


Forever young...to je nasha Himna....

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Omar dana 12-07-2010 u 20:12.

nemoj da te nostalgija puca nema više rondo i naših ulica a ni lipa više nemiriše isto.

Evo jedan nije mu mjesto ovdje ali moze se nadovezati(necete mi zamjeriti)..

Zadala uciteljica sastav na temu"45 godina u mraku s Titovim rezimom'
svi pishu samo Perica sjedi mirno(napisao je jednu recenicu)..
Pishi perice vrijeme prolazi,opominje ga uciteljica.
napisao sam mirno kaze perica,
sta si napisao za kratko vrijeme,uzme mu svesku da vidi shto je napisao,
a ono pishe:
Jebo ja ja mater onome ko je upalio svijetlo....

Još jedna glede mraka: kako je sada neka epidemija štednje i stiskanja poslodavac je izdao nareðenje da se gasi nepotrebno svjetlo,štedi na papiru,struji itd. Ja se toga držim kao pijan plota. Gasim svjetlo promtno,uèinkovito,temeljito....Svi me šalju u neku stvar jer baš kad poènu da piške u WC nestane svjetla. Pa kad me pitaju što to radim ja im pjevam - let mi mrakšajn. Obnevidio sam od prejakog svjetla. Ako se ne budem duže vrijeme javljao znaèi da sam dobio dobar degenek.

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane abraxas dana 12-07-2010 u 20:32.

Ima jos i mirisa lipa .Ima mirisa smokve i mirisa Neretve.Sve se u nozdrve i dusu usidrilo.To nam makar niko oduzeti ne moze.

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

citat od Omar:

Evo me ljudi u tudjoj zemlji sam...
Proshao Prvi Maj sam...Proshao Bajram..sam,...Vaskrs sam,
evo Bozic i Nova Godina dolaze sam..
Koliko li ce nashih praznika koje smo svi skupa docekivali sretni i radosni proci u samoci..
Gdje se izgubishmo mi,rasprcali se po tudjem svijetu,otisli za hljebom,
a stomak i dusha prazni,zaljepljeni za Kicmu....Nema vishe nas...

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Legendo......FAACAAAAAJJJ.....

UH mama moja,daj mi drugi zivot jer na ovomSvijetu nikog nemam jaaa....


Nigdje nije kao sto mi je kad sam kod kuuceee...
Jos jedna...

Ti si bola moja rajaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Do groba...vjeruj mi...i hvala ti na tom... ...

i moja si stara raja, sa avenije