Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » NAUKA I DRUŠTVO » KULTURA » Likovni umjetnici Mostara i Hercegovine 1 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.00 » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Stranica (10): « prethodna 1 [2] 3 4 5 sljedeca » ... zadnja » Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
abraxas abraxas is a Male
moforaja




Poruka: 6998
Location: Jazzbina Abraxas

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Kao i obièno upijam tvoje tekstove, Mosher. Ovdje vidim je govora o Eustahijama i o meni dragom èovjeku i prijatelju Mirsadu Begoviæu. Kad pomislim na Mostar obavezno se sjetim naših razgovora uz Neretvu koji su trajali cijelu noæ. U mojoj kuæi još visi njegova slika koja je nastala na temu tog druženja i tih meditacija. Èovjek je jednog jutra svratio na fuka i donio mi moj san na platnu!

    01-08-2008 11:47 abraxas is offline Pregledaj poruke od abraxas Dodaj abraxas u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Abraxas, hvala puno! Prelijepe uspomene i sjecanja, i posebno mi je drago sto si ih napisao bas na ovu temu.
    HVALA puno i drago mi je da ti se tekstovi jos uvijek svidjaju!

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-09-2008 03:18 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    TRAGOVI I ZNACI FLORIJANA MICKOVICA – U povodu 40-te godisnjice umjetnickog djelovanja Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      TRAGOVI I ZNACI FLORIJANA MICKOVICA – U povodu 40-te godisnjice umjetnickog djelovanja


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Vinko Srhoj, a objavljen je u oktobru 2000. godine.



    Nesretne okolnosti ratnog razaranja Mostara zauvijek su u pepeo i dim odnijele i ono sto obicno nazivamo minuli rad jednoga umjetnika. Kipar Florijan Mickovic ostao je bez radova koji bi mogli ciniti poveznicu s onim sto imamo priliku vidjeti na ovoj izlozbi, i samo je slucaj sacuvane fotodokumentacije omogucio kakvu-takvu rekonstrukciju njegove umjetnicke proslosti. Njegov atelje poharalo je ratno pustosenje, ali srecom u nesreci to je potaknulo umjetnika da ciklusima “Tragovi” i “Znaci” komentira ratnu sudbinu na najljekovitiji nacin: novim djelima koja ujedno znace vrhunac njegova stvaralastva i kreativne zrelosti.

    Mickovic je posebice svojim skulpturama oslobodjenim puke mimeticke opisnosti prispio do jezgrovitosti kakvu sa sobom nose sve osobne sinteze nakon duga puta trazenja i okusavanja u najrazlicitijim temama i zanrovima, stilovima i materijalima. Ucenik Antuna Augustincica rano je shvatio kako njegov primarni izazov nije monument, pateticna gesta i heroizirani realizam odslikavanja ljudskog i prirodnog, cemu se priklonio njegov ucitelj. Umjesto atleta, simbola prkosa, otpora ili uzvisenih cuvstava, Mickovic kao da nije bio predodredjen za reprezentativnu nego, dapace, prezentativnu i intimisticku skulpturu. Umjesto Augustinciceve akademske spomenicke monumentalnosti Mickovic je radije posezao za organskom formom koja svoje izvoriste ima u prirodi, ali tretiranoj na simbolicki i stilizujuci nacin. Kao da su mu bili blizi Frano Krsinic, Sime Vulas i Branko Ruzic, pa cak i Jean Arp, nego majstori spomenicke i paroksistickim emocijama nabijene oblikotvorne linije Augustincic – Mestrovic. Vise mu je stalo do starog panja izbrazdanog stoljetnim godovima, nego do kakve protestne i borbene geste Augustinciceve heroizirane ljudskosti. Radije bira brazdu, napuklinu i rustikalnu izvornost drvene gradje, nego sto se trudi ispolirati i zaobliti formu do mestrovicevskog bubrenja i povrsinskog napinjanja.

    Mickovicevo kiparstvo ima najvise povjerenja u prirodne odnose i tijekove, u vjecnu geologiju slojevitosti, premjestanja, nabiranja, koji brazdaju materiju i mijenjaju joj lik. Kao kakav geolog ili petrograf on u raspuklini, vecem ili manjem rasjedanju materije trazi razloge za svoj kip. Manje ga zanima velika cjelina neke gromade nego dogadjanje u njezinoj mikrostrukturi: na mjestima gdje erozijski zarezi, pucanja i lomljenja povrsine nacinju prvu pukotinu, prvo osipanje monolita i slute veliku “geolosku” promjenu koja tek slijedi. Ova je skulptura svojevrsni fragment vece cjeline, dio koji se na neki nacin osamostalio i poceo govoriti za sebe i dalje se sam razvijati uz kiparovu pomoc. Naravno kip i nastaje “oduzimanjem” od prirode, a u Mickovicevu slucaju to oduzimanje izvedeno je vrlo obzirno, tek toliko da zadovolji njegovo kiparsko nagnuce a da opet ne iznevjeri oblikotvornost same prirode. I njemu je, kako je to svojedobno za Branka Ruzica rekao Igor Zidic, “u pravilu potrebno manje ruke a vise oka”, dakle vise se povodi za izborom kojega medju prirodnmo gradjom valja naciniti da bi doslo do kiparskog posvajanja, nego za modeliranjem i tesanjem koji polaze od nultoga stupnja kaosa u materiji, koju tek treba privesti kreativnom redu. “Manje ruke a vise oka” definitivno znaci kako je izbor iz prirode na prvome mjestu, a ono sto priroda nije dovrsila tu kipar dodaje svoje “komentare” i “prijedloge”.

    U Mickovicevoj stilizirajucoj i apstraktnoj skulpturi postoji, makar i u naznakama, jedno trajno nagnuce figuri, jedan diskretni antropomorfizam ljudske uspravljenosti i torzicnosti. I odista mnoge njegove skulpture kada i ne asociraju covjekov lik, imaju svojstva torza. Ponekad one ne mogu bez izravnije asocijativnosti na covjeka ili zbijenu ljudsku skupinu zatvorenu u gromadnoj kompaktnosti. Tu interes za organsko i zivo (bilo da je rijec o rastu ili rastakanju organizma drva, ili necega sto mozemo prepoznati kao covjeka i ljudsku grupu) stalno dovodi u vezu materije koja ima tendenciju sabijanja u jezgru i odrvenjivanja, s izbijanjem zivota koji je nadogradjuje zivim tkivom novih mladica rasta i razvoja. No jos vise negoli u skulpturi antropomorfno polaziste ovoga stvaralastva ogleda se u slikama koje izgledaju kao neke vrste pripremnih radnji za kiparsko “ocvrscivanje”. I odista njegove slike svojevrstan su figurativni predtekst za kipove, odnosno njihova naglasena figurativnost u kiparskoj se realizaciji postupno reducira do apstraktnog i totemskog. Treba istaknuti, takodjer, da ove slike prije svega govore o “tvrdoci” kiparskog i da samo upucuju na pravu Mickovicevu vokaciju u kiparstvu, a nikako u slikarstvu.

    Medju radovima koje posebno valja istaknuti i koji predstavljaju novinu i osvjezenje u Mickovicevu kiparstvu, bojene su i na znak svedene skulpture u ciklusu “Znaci”. Vise stilizirajuci i svodeci korpus kipa na znak, dobojavajuci ga i jezgrovitije tesuci, Mickovic kao da nam zeli poruciti kako ga ni veca “artificijelnost” novih radova ne udaljava od dosluha s prirodom materijala. On tu materiju oslobadja za nova znacenja dotad zapretana u njoj. On iz drva izvlaci sve one potencijalnosti kipa a da se priroda jos uvijek iz njega jasno glasa. Jednom rijecju, prepoznajemo stare kiparove opsesije napuklinama i brazgotinama u drvu, ali sada potisnute u drugi plan, iza dojma koji ostavlja djelo-znak. Taj je znak nositelj kiparske poruke, mi sada zastajemo pred “Totemom”, “Trojstvom”, “Ribom” ili “Zutim cvijetom”, koje paznju s ranije predominantne povrsinske fakture preusmjeravaju na govor boje i blago geometriziranog, bolje reci stiliziranog znaka. Velike izbrazdane mase, koje su nas nekada mogle podsjetiti na planinski masiv ili gradju nekog grubo zasjecenog debla, ustupaju mjesto komornijim i njeznijim oblicima. Kipar se ovde radije opredjeljuje za slijedjenje vlastite ideje, nego ideje koju pobudjuje priroda svojom u ranijim djelima svenazocnom prisutnoscu. Dok ga je ona ranije poticala rusticnom elementarnoscu, ideje koje zeli ucijepiti u tu istu prirodu sada su visesmislenije i izlaze iz koncepta koji je “prije prirode”. U svakom slucaju Florijan Mickovic iskazuje se kao kipar koji osim sto osjeca “bilo” materijala i snagu prirodnih zakonitosti, zna nametnuti i vlastitu viziju onome sto je priroda “iskiparila”. Narocito u zadnje vrijeme snaznijim poznakovljenjem kipa Mickovic svjedoci kako nije robom ni tako velikog gospodara, nego sukreatorom koji se s njim natjece i predlaze mu rjesenja kojih ni sama obogotvorena priroda nije svjesna, niti ih bez covjeka/kipara moze stvoriti.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-10-2008 04:47 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Slike Izdasnog Kolorita Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      SLIKE IZDASNOG KOLORITA


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Semsudin Serdarevic, a to je, ustvari, govor sa otvaranja Prve samostalne izlozbe Dragana Janicica u Galeriji kuce Corovica u Mostaru, 4. aprila 2001. godine.



    Postovane dame i gospodo, cijenjeni prijatelji,

    Sa puno postovanja i respekta prema ovoj kuci u kojoj su se okupljali knjizevnici, gdje je svoje zlatne rime sknadao nas Aleksa (Santic) sin Ristov, gdje je bolovao i venuo uz svoju ljubljenu sestru Persu i u posljednjim casima kao najveci ljubavnik grlio i mirio svoj Mostar, veceras otvaramo Prvu samostalnu izlozbu Dragana Janicica u kome je kao sto vidimo snivala umjetnicka dusa da bi se u svojoj eruptivnoj snazi probudila kovitlajuci sve one slike talozene decenijama i poput goropadne zdrebice Neretve pokazala svoju raskosnost i bogatstvo.

    Trazeci odgovor na pitanje: sta je presudno uticalo da se Dragan veceras pred javnosti pojavi sa svojim intimama, jer ove slike to i jesu, sam sam sebe uvjeravao da je to ona tajnovita nit koja svakog pravog Mostarca veze za ovu valu a cije zvuke pocinjemo pazljivo osluskivati i na njih kad se gradu nakon dugog izbivanja vratimo.

    Tad pocinju iskrsavati nikad zaboravljene slike iz djetinjstva otisnutog u neretvanskoj przini, sokacima, avlijama, majcinom glasu, raspukloj smokvi iz tudje basce, glasu mujezina, zvucima klepetala sa Brankovca i crkvenih zvona. Slike djetinjstva su prepune aromaticnosti, najrafiniranijeg kolorita i suptilnih zvukova.

    Ovo su slike podsvjesti jer su generirane energijom harmonije djetinjstva kojoj se nas Dragan sa puno razloga vraca otkrivajuci svoju plemenitost ali u isto vrijeme ukazujuci na opasnost. Tautoloski se redaju stare kapije kao simboli kuce, odnosno porodice. Nekad je ona zelena, potom plava i crvena a svaki put kroz nju je oslikano njegovo raspolozenje, njegova radost, ustreptalost duse, jer se iza nje krije toplina doma, da bi potom ukazao na kataklizmu pocetka devedesetih.

    Slike izdasnog kolorita, naglasenih plavih i crvenih valera odaju nam autorovu zivotnu snagu, cestotu njegove duse i sposobnost da prepozna ljepotu oko sebe. Dragan je raspet izmedju Sarajeva i Mostara, dva grada koja su ostavila dubok trag u njegovom zivotu. Slike urbicida Hotel Ruze, Alajbegovica kuca i objekat iz srca Sarajeva podcrtavaju tragicnost vremena odnosno nevremena i ponajbolje govore o njegovoj tuzi za izgubljenim vedutama ovih gradova u kojima je ljubio i volio, zivio i mastao, vjerovao i sumnjao.

    Sezdesetak radova tvore sliku unutrasnjeg bica ovog umjetnika koji se odvazio da sa velikom dozom samopouzdanja pokaze javnosti trenutne domete i da nas veoma prijatno iznenadi vec u startu predstavljanja.

    Povratak u svoj Mostar, Dragan je krunisao ovom postavkom i, kako rece, to je dug gradu iz koga se otisnuo, trazeci sebe u vecem polisu. On osjeca i prepoznaje snagu mora, poeticnost slike morskog zatona, pitoresknost planinskog motiva, juznu boju i miris svog Mostara jednako kao i uspavanost sarajevskog sokaka sa tajnovitim kapijama i oziljcima prohujalih vremena.

    Zaista je zanimljiv taj siroki spektar motivske inspiracije i, svaki put, dozivljaj je potpun. On nije ogranicen na puko lamentiranje nad svojim Mostarom, jer ga zanima sve sto njegova senzibilnost moze dokuciti. Zato izdvajam tu njegovu komponentu sirokog zamaha zivotnog kreda koja se ovde transparentno pokazala.

    Dragan Janicic je obogatio mostarsku slikarsku paletu svjezim i zanimljivim tonovima na cemu mu iskreno cestitamo.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-12-2008 02:03 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Pocitelj Je I Proslost I Sadasnjost Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      POCITELJ JE I PROSLOST I SADASNJOST


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Jusa Niksic, a objavljen je u junu 2001. godine.



    Uvijek se Pocitelju prilazilo oprezno i s radoznaloscu, respektom i strahopostovanjem, bez obzira s kakvim namjerama: bez obzira da li ste osvajac ili obican putnik, istoricar ili avanturist, prodavac svile i kasmira sa istoka ili ucena glava sa zapada, uvijek cete pred tim kamenim draguljem ostati zbunjeni i nesigurni. Svaka ucenost i nadmenost pred Pociteljem padaju u vodu, pa i slikari za koje se misli da su na svome platnu u stanju da sve pomire dozivljavaju: istovremeno i svoje uznesenje i svoju nemoc. Ali opet, niko iz Pocitelja ne ode ljut ni ponizen, bez obzira da li ste ratnik ili kovac, slikar ili urbanist. Bez obzira.

    Jednostavno, u Pocitelju ste uhvaceni kao muha u paukovu mrezu. Vi ste zarobljenik neobicne ljepote i nista vise. Vi ste opcinjeni. I ako ste se toliko racionalizirali i uklopili u trku s vremenom pa isplanirali sve u minutu i sekundu, iz Pocitelja morate kasniti. Iz Pocitelja odlazite sa smanjenim tonom nadmenosti i samouvjerenosti, ali bogatiji za jedno sire saznanje.

    Zadrzati se u Pocitelju jedan dan ne znaci nista, zadrzati se tri dana znaci jos manje. Ko nije imao srecu kao sto je imaju slikari nasi i iz cijelog svijeta provodeci nekoliko dana i noci u intimnim prostorima slikarske kolonije, taj i ne moze iz Pocitelja ponijeti sa sobom bilo sta drugo osim soka. Taj sok je vrlo primjetan i kod slikara. Prvih dana mozete ih primjetiti kako jure kao opareni izmedju zidina pociteljskih trazeci svoj ugao da bi se sudarili sa univerzalnom harmonijom prirodne ljepote i graditeljske mudrosti.

    Pocitelj je nemoguce dijeliti na njegovo sada i njegovo nekada, to je nesto sto ima svevremensku dimenziju. On se nije mnogo promijenio, osim sto ga je novonapravljeni asfaltni put odvojio od njegove organske i pupcane veze, od Neretve. Time je njegova istorija, vezana za sve ono sto mu je ta Neretva donosila i odnosila, dobrim dijelom ostecena. Nema vise onih pociteljskih tabija i takozvane vodene kule koje su izrastale iz vode i koje su imale visestruk znacaj za ovaj grad.

    Prirodni polozaj Pocitelja, jedinstven u ovom dijelu svijeta, davao mu je i odredjene namjene – drustvene, istorijske, strateske. Postavljen amfiteatralno opasan i zasticen odbrambenim bedemima, djeluje kao svijet za sebe. I danas, hodeci njegovim kaldrmisanim sokacima izmedju tvrdih i visokih zidova, imate osjecaj sigurnosti. I stvarno je tako. Za vrijeme vojni njegovi zitelji, vojnici i komora komotno su se kretali bez bojazni da budu otkriveni i ugrozeni. I sve je tu proslost i sve je sadasnjost. Pocitelj je pun zvuka i u trenutku podneva sve postaje muzika, i ne znate kojem vremenu pripadate. Vojnike su zamijenili turisti, a zitelje umjetnici i ugostitelji.

    Pocitelj je jedinstvo kamena i zvuka, svjetlosti i vode. Izgradjen u tri posebna dijela, medjusobno povezana i uskladjena, predstavlja primjer funkcionalnosti urbanistickog smisla i ugodjaja svakom oku. U donjem dijelu, iza gradskih utvrda sa kojih i sada pospano i simbolicno zijevaju topovske cijevi, nalazio se poslovni centar – carsija. Malo navise, u drugom dijelu grada, nalazio se administrativni dio sa medresom (za koju se zna da je imala bogatu biblioteku) vrlo skladnih proporcija i ugodnih enterijera, a iznad toga u trecem dijelu grada nanizane su kuce kao stambeni dio. Gradska cjelina zavrsava se gornjim dijelom vojno-strateskog karaktera sa dominantnim kulama. U stambenom dijelu nalazila se jos jedna carsija sa malim magazama i kafanicama.

    U samom sredistu Pocitelja smjestena je sisman Ibrahim-pasina dzamija raskosna zbog svoje monumentalnosti i jednostavnosti. Njena vitka munara kao da podupire nebo. Pored munare stoji usamljeno drvo – ciparis. Namecuci se nostalgicno covjekovom oku djeluje kao “njegovo visocanstvo” nad sipkovima i smokvinim rastinjem. Donesen iz Libana u XV stoljecu ostade tu i sazivi se sa sudbinom ljudi i dogadjaja. Ispod dzamijskih zidina kao znak bogatstva i moci stoji konak Gavran Kapetanovica, juzno i malo nanize dominira sahat kula postavljena tako da je svakoj kuci na ocima. Od urbanih i gradskih znacajnosti tu su jos i hamam i han. I tu se covjek Pocitelju mora diviti. Han (danas restauriran za potrebe ovog vremena) u to vrijeme je bio koncipiran nesto savremenije od ostalih i bio je u neku ruku prelaznog ugostiteljskog karaktera. Naime, poznato je da su putnici, trgovci i karavane svracali na konak u hanove. U tadasnjim uslovima ljudi su nocili u neposrednoj blizini konja. I ovaj pociteljski han bio je slican, ali je mogao pruziti konak za manji broj trgovaca u posebnim odajama u takozvanom kafei-odzaku. Inace, u hanu je svaki putnik mogao da nalozi sebi vatru zimi (na unutrasnjim zidovima napravljeni su kamini).

    Kroz Pocitelj prolaze dva puta, jedan kroz juznu a drugi kroz sjevernu kapiju. Oba ta puta sastaju se podno dzamijskih zidina da bi se opet rastali i prosli kroz mahalu. Gradske kapije postavljene su pod odredjenim uglom da bi bile bezbjednije od topova.

    Sta je to sto Pocitelj ima, a sto ni jedan grad na svijetu nema? To je pravo na vidik.

    Sav okrenut Neretvi, prirodi na njenoj zapadnoj strani, Pocitelj je pruzao svojim ziteljima i putnicima namjernicima osjecanje prave intimne srece i uzitka. Svaka kuca imala je pogled na citav grad, na zivot na sve ono sto se u njemu dogadjalo. Svaki prozor upijao je svaki sum Neretve, svaki trak zalaska sunca. Skladno uklapanje velikih i malih kuca po vertikali i horizontali govori o humanoj zelji graditelja da niko nikom ne smeta, da svako ima svoj dio prava na vidik. Svaka od kuca imala je glavni ulaz ali i kapidzik koji je vodio u vrt, a kroz njih su zene odrzavale svakodnevne veze sa komsijama. Ali kroz te kapidzike moglo se i pobjeci u situaciji kada je to bilo nezibjezno. Tako su i gornje gradske zidine imale svoj tajni izlaz. Svakako je zanimljivo da je na tom kamenu svaka kuca imala i svoj zivotni prostor. Iza svake kuce bila je basta puna seboja i ruza, a vise glave se nadvijala loza sa plemenitim sortama grozdja.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-14-2008 03:07 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Slike U Mramoru Ivana Anicica Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      SLIKE U MRAMORU IVANA ANICICA


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ico Mutevelic, a objavljen je u aprilu 2001. godine.



    >>Anicic Ivan, slikar, kipar, maketar (Mostar, 21.1.1918.-23.12.2000.). Uspjesno se bavio slikanjem, a “izumio” je i posebnu likovnu tehniku koju je cuvao kao tajnu. On ju je zvao “tehnika u mramoru”, radilo se o nanosenju mljevenog mramora, vezanog posebnim komponentama, na drvo, platno itd., kao podloga za slikanje. Posebno je bio uspjesan u pravljenju maketa cime se bavio od 1954. godine. Suradjivao je sa poznatim maketarom iz Sarajeva Huseinom Karisikom sa kojim je radio na maketi Starog Mostara. Poznata je njegova maketa bitke na Neretvi izradjena 1964. godine, u koju je utroseno 4 godine rada. Uz sruseni most na Neretvi (u Jablanici) maketa je sadrzavala preko 300 figura partizana. Ovu maketu iskoristio je i Veljko Bulajic prilikom snimanja filma “Bitka na Neretvi” 1968. godine, a danas se cuva u Vojnom muzeju u Sarajevu. Izlagao je na grupnim izlozbama slikara naivaca iz bivse Jugoslavije, u Briselu i Londonu 1969. godine i New Yorku 1970. godine. Imao je i svoj atelje u Kujundziluku (Onescukova ulica) a prvu samostalnu izlozbu u Mostaru imao je od 16.-23.7.1970. godine u Domu kulture na Rondou. Suradjivao je i sa Karlom Malecekom, mostarskim muzickim djelatnikom koji je uspjesno pravio i violine. Do umirovljenja je bio zaposlen u mostarskom Zavodu za urbanizam. Obimna je Aniciceva zaostavstina (slike i oslikani namjestaj), koju bi vrijedilo pretstaviti mostarskoj likovnoj publici. Prisjecanja radi donosimo tekst Ice Mutevelica iz kataloga za Anicicevu prvu samostalnu izlozbu u Mostaru 1970. godine.<< (S.S.)


    (…)Prva samostalna izlozba slikara Ivana Anicica dolazi nakon njegovog ucesca na zajednickim izlozbama naivaca u Briselu i Londonu 1969. godine i u Njujorku 1970. godine. Ivan F. Anicic – rodjen u Mostaru, 21. januara 1918. godine – izgleda kao da nikad nije gubio vrijeme. Godinu dana prije nego je zavrsio mostarsku Zanatsku skolu stolarske struke postao je blizak saradnik Karla Maleceka, danas cuvenog graditelja umjetnickih violina. Sa Husom Karisikom, graditeljem makete mostarskog Starog grada, naucio je 1954. godine vjestinu maketara. Najpoznatija Aniciceva maketa “Prelaz preko Neretve” (1964.) nosi u sebi, pored osjecanja za mjeru, prostor i oblike, svu dinamiku i velicinu ovog dramaticnog i sudbonosnog dogadjaja; grc nezadrzivog kretanja hiljada ljudi … Rezultate u likovnom tretmanu ove makete, njenu ljepotu i vrijednost, treba traziti u spretnosti sazimanja i nacinu kazivanja, i samog dogadjaja, i svih drugih pojedinosti koji su karakteristicni za ovu dramu …

    (Treba reci da se Ivan Anicic sa uspjehom ogledao i u izradi umjetnickih suvenira: Karadjoz-begova dzamija, stecci, figure u narodnoj nosnji Hercegovine …)

    Kao stolar-slikar Ivan Anicic ne poseze ni za kakvim delikatnijim likovnim problemima koji su iznad njegove moci. Njegove slike su tematski bogate hercegovackim motivima u kamenu, starim zdanjima i cvijecem. Posljednji motiv, motiv cvijeca, rekao bih, slika sa najvise uspjeha. Inace, osnovne karakteristike Anicicevog likovnog izrazavanja su: izrazito koloristicko osjecanje, neposrednost i svjezina izraza; vecina slika nosi obiljezje naivnog i spontanog koncepta. U prvom susretu ove slike iznenade i zbune, jer su napravljene od materije koju dosad nije niko koristio. Ostavljaju utisak kao da su utisnute u mermer, odnosno staklo; kao da su plastificirane …

    Otpornost ove materije na vlagu i visoku temperaturu, kao i eksponati: “Oslikan sto” i “Oslikan bife” ukazuju na potencijalnu mogucnost – da bi namjestaj ukrasen slikama Ivana Anicica mogao da obraduje ljude i da iznenadi trziste, kao i sto su nedavno frizideri iz Velenja ukraseni originalnim slikama poznatog slovenackog umjetnika Joze Horvata – Jakog, obradovali potrosace i zbunili americko trziste …

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-16-2008 05:38 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Na Vrelima Bastine Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      NA VRELIMA BASTINE


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Semsudin Zlatko Serdarevic povodom sedme samostalne izlozbe radova Aleksandra Ace Janicica u galeriji Centra za kulturu Mostar, 14. februara 2001. godine.



    Veceras se prisjecam razgovora sa umjetnicom i poetesom mojom komsinicom iz Halimica ulice Tamarom Djedovic koja mi je tog vrelog avgustovskog dana, na pecinama Neretve kod Crnih spila, gdje smo se zajedno kupali, rekla da se prilikom otvaranja njene izlozbe na Rondou osjecala kao da ju je neko skinuo pa je svi prisutni tako nagu pohlepno gledaju…

    Takav osjecaj imala, jednostavno zato sto je sve svoje intime utkane u njene neobicne slike, pocesto sa motivom nagih zena u cijim se utrobama klati beba iznijela u javnost postajuci tako siromasnija za svoje i samo svoje izmastane idilicne svjetove sakrivene od zlocudnih ociju i siktavih jezika.

    A potom dolazi pitanje: za koga to covjek stvara i kada djelo postaje umjetnicko?! Ocito da bez komunikacije sa okolinom na oba upita nema odgovora.

    Veceras otvaramo sedmu samostalnu izlozbu profesora Aleksandra Janicica a sedam je sretan broj, bar tako pise u starim knjigama.

    Kada sam prvi put vidio likovne radove naseg sugradjanina, na prvi pogled sam zapazio da gospodin Janicic ima: svoj otisak, svoj stil, svoj vez, svoj izraz sto je najveca vrijednost svakog stvaraoca. Biti izvoran, neobican i u vjecitom tragalackom zanosu, ne odustajati od takvog odnosa spram materije na koju se prenosi unutrasnji dozivljaj. Nemir, ili mir, ustreptalost ili melanholija, nezadovoljstvo ili odusevljenje, cezljivost ili sigurnost znaci postici jedan ali bitan preduslov za svrstavanje radova u umjetnicke tvorevine.

    Postavlja se pitanje: Cime je Aleksandar Janicic zaokupljen? U cemu trazi inspiraciju i sta nam to otkriva u sveukupnoj tajnovitosti ovozemaljskog bitisanja.

    Srednjovjekovni bosanski stecak, biljeg ili mramor sa svojim plasticnim dekoracijama, tajnovitim porukama, zagonetnim simbolima lunarnog i heliocentricnog sistema, ispod kojega leze zemni ostaci malog obicnog bogumila zaintrigirali su ovog umjetnika jer on nije puki reproduktivac niti pretenduje da to bude. Janicica zanima istorijska nit koja veze civilizacije ovog podrucja, nasljedje koje se obogacuje razlicitim uticajima.

    Vec prvi radovi na ovoj postavci motivirani su ostacima materijalne sopocanske kulture stare 2000 godina gdje zapazamo vucedolsku golubicu i musku figuru, u originalu radjenu u terakoti, ovde kao bareljef u bakru.

    Slijedi cipkasta kaldrma porodicne avlije i umjetnikovo lirsko sjecanje na djetinjstvo, te jedan veoma stari oblik ibrika potpuno nestao iz upotrebe.

    Triptih rusenja Starog mosta, golub mira i ruke pomirenja jasno odslikavaju umjetnikovu poruku kako ici dalje i gdje je spas.

    Posebno bih naglasio kvalitet dva rada pod nazivom “Dvoje” i “Igra prirode”. Bilo bi dobro kada bi Janicic temeljitije krenuo u ovakav izraz dajuci mu nove tematske okvire.

    Zanimljivo je da, pored radova u bakru, ovaj put imamo prilike vidjeti slike radjene u ulju i temperi sto govori o istrazivackom porivu a sve u cilju da medij ne ogranici likovni izraz.

    Jos jedna karakteristika veze se za ime ovog umjetnika a to je njegova plodna stvaralacka linija. Jos 1995. godine, kada smo imali prilike u sali Sportskog centra u fejicevoj ulici razgledati Janiciceve bareljefe zapazili smo neobicno puno radova od kojih neki predstavljaju izuzetno lijepe primjerke likovnog stvaralastva. To se potvrdjuje i veceras na sedmoj samostalnoj izlozbi.

    Profesoru Janicicu, bez obzira na sve okolnosti i zivotne surovosti zelim jos plodotvorniji rad, rad kao potpuno i najefikasnije oslobadjanje, kao put ka afirmaciji licnosti i drustva, kao sigurna staza ka unutrasnjem miru.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-18-2008 06:19 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    FORME OBLIKOVALA PRIRODA – Izlozba skulptura Husejina Haljevca Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      FORME OBLIKOVALA PRIRODA – Izlozba skulptura Husejina Haljevca


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Sanjin Lugic, a objavljen je u decembru 2000. godine.



    (Skulptor Husejin Haljevac je rodjen u Mostaru.
    Od 1939. do 1981. godine zaposlen je na zeljeznici, tako da zivi u Mostaru, Jablanici, Konjicu, Visegradu, Maglaju, Zenici, Sarajevu. Umirovljen je 1981. godine.)


    Izlozeni eksponati se mogu sagledati u kontekstu likovno estetske analize i valorizacije, i ja cu to naknadno, u kratkim crtama, i uraditi, ali sada zelim da istaknem jednu potpuno netipicnu dimenziju kojom se nasoj paznji namece rad gospodina Haljevca. To je snazan naboj ljudski tople emocije i likovne poetike koja je leprsava, jednostavna i cista u svojoj snaznoj izrazajnosti.

    Iskrenost je ono sto ovu izlozbenu postavku izdvaja od svega sto sam po galerijama vidio.

    Ovaj dobri covjek nas veceras nece nauciti kako se rade skulpture, nece nas uciti kako se gradi umjetnicka karijera ili drustveni prestiz oslonjen na “umjetnicke projekte”, ili “umjetnicke koncepte” ili bilo koji termin da upotrijebim, iz bogate skale repertoara termina kojim nazovi-savremena i nazovi-umjetnost pokusava da zakloni sramotu sopstvene impotencije.

    Ovaj umjetnik nema tih sposobnosti a vjerujem ni ambicija. Dovoljno je reci da je ovo njegova prva samostalna izlozba.

    Ono sto Haljevac Husejin ima je upravo neshvatljiva vitalnost ne samo tijela, nego vitalnost duha i intelekta. Gospodin Husejin je mlad vec preko 80 godina. Ono sto on ima i sto svako od nas veceras treba makar pokusati da shvati i za sebe iskoristi jeste njegova sreca kojom zraci i zadovoljstvo covjeka koji je zivot ispunio razmisljanjem, poezijom, umjetnoscu. Veceras zbog njega mozemo razmisliti o tome kako ispunjen postaje zivot ciji je smisao stvaranjem uznesen iznad tegoba koje nas svakodnevno ponizavaju. Samo takav zivot je zivot dostojan covjeka.

    Haljevac Husejin je zasluzio izlozbu. Njegovi eksponati su zasluzili publiku. Ja cu pokusati da iz Likovne kolonije “Avlije” ova postavka krene na turneju po nekolicini galerijskih prostora u BiH.

    Znam da ima ljudi koji ce u ovim formatima prepoznati tragiku o kojoj je na svojim slikama univerzalnim jezikom umjetnosti govorio Edvard Munk. Znam da ima ljubitelja i znalaca umjetnosti koje ce sokirati skulpturom iskazana zestina emocije, po kojoj su ostale upamcene Ensorove slike. Ako nekad uspijemo ove skulpture poslati u Evropu, siguran sam da ce se naci likovni kriticar koji ce u konceptu i izrazu kojim je obiljezeno Husejinovo djelo prepoznati ono cime je obiljezen kompletan opus slikara Frensisa Bekona. Istina je jedna, iskrenost izraza je jedinstvena, emocija je intimna. Ti elementi dozivljavanja umjetnickog djela ili postoje ili ne postoje, a skulptorska djela Haljevca ovim kvalitetima naprosto kljucaju.

    Kako nastaju Husejinova djela? To je tek vrhunac mistike, to je bajka, bajka o covjeku i umjetnickom djelu.

    Usudjujem se reci da su ove skulpture nastale u koautorskoj saradnji. Husejin Haljevac je samo nadahnuti ljubitelj prirode i nadareni uzivalac u zivotu. Njegov partner u stvaranju skulptura je ni manje ni vise nego priroda sama. Svaka od ovih skulptura je zivjela u prirodi, prozivjela svoj zivotni vijek preplicuci kroz svoje godove suncevu svjetlost, vodu i zrak. Zivjelo je to drvo i umiralo i ostalo da svojim izgledom i formom svjedoci o duzini i tezini prozivljenog zivota. Na isti nacin o covjeku i zivotu koga je zivio govore bore i izrazi na licu.

    Nijedna od ovih skulptura nije klesana klasicnim skulptorskim manirom – “oduzimanjem forme”. Pogotovo nisu radjene od debla koje je odabrano, kontrolisano rezano, pa po fazama obradjivano u ateljeu.

    Ove forme je oblikovala priroda. Ove forme ostale su iza drveta koje je svoj vijek provelo u okrsajima sa vrelinom sunca i zestinom vjetra. Husejin Haljevac, covjek u punoj zivotnoj zrelosti, nalazi te komade drveta ili oni nalaze njega sposobnog i spremnog da ih vidi, shvati, da ih razumije i osmisli. On je covjek obdaren smirenoscu koja mu omogucava da gleda oko sebe, osjeca, promislja i dozivljava svoje okruzenje i identifikuje se s njim bilo da se radi o prirodi ili o ljudima koji ga okruzuju.

    Iz takvih stapanja nastaju ovi oblici koje je Husejin Haljevac, kako sam preskromno kaze, “samo malo doradio”.

    Ti oblici sada su pred nama kao skulpture i spremni su da nam pricaju o svemu onome o cemu zelimo da slusamo i razmisljamo.

    Razmisljajte o ratu, neka vam se medju kosti uvuce ona dobro poznata zebnja koju strah svakodnevno prehranjuje i pri tom gledajte ove portretne skulpture. Zaustavice vas neka forma ili neki izraz lica koji cete prepoznati iz sopstvenog sjecanja. Osjetili ste to i vidjeli ste to u ogledalu. Emociju koja vristi, Husejin je zaustavio u komadu drveta. Stvorio je trag, nepromjenjiv dokument, iskaz o patnji, o strahu, o samoci…

    O kojim to ljudima govore Husejinove skulpture?

    Pogledajte nazive: “prijatelj”, “komsija”, “Lice s ulice”…

    Komsija je covjek koji sa nama dijeli zivotni prostor i vrijeme. Zivot koga zivimo oblikuje nas tako da se izgledom i karakterom, emocijama i talentom, razlikujemo od, recimo, Svedjana ili Spanaca. Svi smo mi “lica s ulice” i u sebi nosimo emocije i iskustva kojim nas je zivot oblikovao. Husejin Haljevac je te emocije prepoznao i pretocio u skulptorski opus jedinstvene snage i poeticnosti.

    Zelim da “Avlija” zivi te da i ubuduce otkriva vrijednosti kao sto je stvaralastvo dobrog covjeka, komsije Husejina Haljevca.

    Zelim da “Avlija” utice na ambijent u kojem zivimo i u kojem smo svi jedni drugima “lica s ulica”. Za godinu dana postojanja LK “Avlija” je uticala na Konjic. Jedan mladi Konjicanin je prije par dana postao student Srednje skole primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Zelim da vjerujem da je “Avlija” zasluzna za to i da je vezivanjem njihovih sudbina za likovnu umjetnost bas “Avlija” ucinila onaj mali, prvi korak, u ozivljavanju i osmisljavanju onoga sto bi se jednog dana moglo nazvati novom konjickom likovnom scenom.

    Lazar Drljaca, Zuko Dzumhur i ostali trebaju nasljednike.

    Nadam se da ce vam “Avlija” zadovoljiti tu plemenitu potrebu.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-27-2008 18:17 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Milena Sotra – Svijet Zavicajne Ceznje Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      MILENA SOTRA – SVIJET ZAVICAJNE CEZNJE


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je govor Semsudina Serdarevica sa otvaranja izlozbe Milene Sotre u Galeriji “Corovic” u Mostaru 15. aprila 2001. godine. Izlozba je organizovana povodom obiljezavanja Vaskrsa.



    Ako se prisjetimo Badanjske pecine i paleolitskih crteza na kamenim plohama njene unutrasnjosti ostavljenih kao poruka iscezle civilizacije, nije tesko zakljuciti da Stolac predstavlja mjesto najduze slikarske tradicije na prostorima Hercegovine. Umjetnost je cvijetala i na Osanicima medju kiklopskim zidinama koje i danas podsjecaju na cuvenu i opjevanu Mikenu.

    Dole u polju, pred ulazom u pitoreskni gradic Stolac, u onom dijelu koji nagovjestava caroliju grada osebujne ljepote, docekuje nas obijeljena Radmilja sa kosmickim znacima i rukom uzdignutom u znak pozdrava “i kaze ti da stanes i zamislis se nad svojim rukama”, nad svojim djelom ili nedjelom koje cinis.

    Plasticne dekoracije na mramorovima imaju toliku puninu umjetnickog izraza da se s pravom ova nekropola ubraja medju nase najvrijednije kulturno nasljedje.

    Put do pojave savremenih slikara ovog podrucja isao je dalje preko iluminacija svetih knjiga, fresko slikarstva pa preko kaligrafski ispisanih lehvi i arabeski u kombinaciji sa floralnim motivima radjenih sa visokim estetskim nivoom po dzamijskim zidovima ili marginama kitaba.

    Na toj i takvoj tradiciji ali i pod uticajem drugih stvaralaca u Stocu su se pojavili slikari, prvo Mehmed efendija Saric, zatim Nikola Nardeli pa Hamid Dizdar, bibliograf i pisac, Vasko Hamovic, Ilija Kurilic, Dusan Ruzic i konacno Branko i Milena Sotra.

    Jedino je Ilija Kurilic za razliku od svih drugih ostao vjeran svom Stocu stvarajuci u njemu do posljednjeg dana svoga zivota. Ostali su odlazili neshvaceni od ove sredine ili su pak svoje muze i izazove za stvaranje pokusali naci u drugom kraju, bilo u svojoj zemlji ili inostranstvu.

    Porodica Danila Sotre dala je dva slikara Branka i Milenu, brata i sestru dok su i ostali clanovi porodice stekli zavidne pozicije u drustvenom zivotu. Branko se posvecuje socijalnoj tematici i iza sebe ostavlja bogat opus crteza, linoreza i grafika.

    Milena Sotra je rodjena 1909. godine u Pjesevcu kod Stoca. Nakon udaje u svojoj sesnaestoj godini odlazi u New York da bi se u domovinu vratila 1934. godine. Prve slikarske tajne i zakonitosti otkriva na Kolarcevom univerzitetu kod nastavnika Petra Dobrovica koji je nekoliko godina kasnije ucio i maestra Mehmeda Mehu Sefica. Boravak u Parizu prije 1935. godine ostavice dubokog traga u njenom slikarstvu jer je u gradu na Seni pod mentorstvom Andre Lota cijenjenog slikara i pedagoga. U njenom indexu Vise umjetnicke skole nalazi se potpis ovog renomiranog slikara postovanog i van svoje zemlje.

    U Sjedinjenim Americkim Drzavama slikarstvo usavrsava kod Arhipenka Aleksandra javno se deklarisuci protiv pojave fasizma koji se budi u Italiji i Njemackoj. Kao stipendist Traphagen school u New Yorku uci kostimografiju sto govori o njenom zanimanju za razne grane umjetnickog izraza.

    Finansijska podloga omogucuje joj putovanja a kako je bila opsjednuta slikarstvom njeno zanimanje na putovanjima je usmjereno ka cuvenim galerijama, muzejima i pinakotekama. Mozemo pretpostaviti sa kolikim je umjetnickim bogatstvom bila upoznata prilikom posjeta ovim ustanovama u Francuskoj, Engleskoj, USA, SSSR, Grckoj, Belgiji, Italiji, Turskoj, Libiji, Svajcarskoj, Kanadi, Austriji, Svedskoj i Spaniji. U Spaniji se divila Toledu i El Grekovim tmurnim oblacima nad ovim gradom koji je neodoljivo privlacio jer je licio na njen Stolac. Male strme ulice, plavet neba i izobilje smokava zasadjenih u kazane aromaticno su plijenile njenu znatizelju za duzim boravkom.

    Kao clan Udruzenja likovnih umjetnika Pitsburgha i Sjedinjenih Americkih Drzava izlagala je na kolektivnim izlozbama u toku i poslije Drugog svjetskog rata.

    U Cetinju je zavjestala svoje slike kao legat a njena eruptivna snaga tjera je da se oproba i kao urednik casopisa “Zavicaj”. Jedno vrijeme se bavi novinarstvom u agenciji TANJUG sa sjedistem u Beogradu.

    Izlagala je u Beogradu, Sarajevu, Herceg Novom, Mostaru, Osijeku, Vukovaru, Titogradu (danasnja Podgorica), Svetom Stefanu, Trebinju, Stocu, Ljubljani i Cetinju.

    Prilikom otvaranja Ekspoziture Umjetnicke galerije Sarajevo u Mostaru jula 1969. godine, na prvoj postavci medju 143 izlozena djela slika i skulptura 63 autora nalazila su se dva Milenina i cetiri rada Branka Sotre.

    Kao likovni umjetnik visokoestetiziranog naboja u svom ekspresionistickom izrazu ostavila je poveci fundus slika neprolazne vrijednosti. U juznom koloritu naglasene snage kojom je izrazavala svoju ekspresiju dozivljaja zavicajnih krajolika najdominantnija je trikizna boja za koju je jedne prilike rekla da je “to bo-jJa moje Neretve”.

    Milena, koja svoje pozne godine provodi u Beogradu otvara svoje dveri mostarskoj kulturnoj javnosti darujuci joj reflekse svoje pjesnicke duse kroz koje se iskri poeticna nit shvatanja i dozivljavanja svijeta. Dvadeset i tri rada nastala uglavnom osamdesetih godina proslog vijeka daju nagovjestaj njenih slikarskih preokupacija, umjetnickih dosega i stremljenja. Dovoljno da je upoznamo i poklonimo se njenim dverima nad kojim se oslobadjamo straha od moguce zalutalosti novih pravaca u likovnosti savremenih slikara. Slike su blagodareci organizatorima izlozbe Muzeju Hercegovine Trebinje i SPKD “Prosvjeta” Mostar ucinile jos svecaniji pravoslavni praznik Vaskrs a nas posebno raduje sto se medju zvanicama upravo na danasnji dan nalaze mostarski muftija hadzi Seid efendija Smajkic i Zoran Mandelbaum, predsjednik Jevrejske opstine Mostar.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    01-30-2008 04:25 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    “crna Rijeka” Ice Voljevice Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      “CRNA RIJEKA” ICE VOLJEVICE


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ico Mutevelic, a objavljen je u maju 2001. godine.



    Likovni svijet Mustafe Voljevice-Ice, nastao postovanjem sklada starih graditelja Mostara i divljenjem ljepoti predjela dragog kraja, nije odraz, vec grcevit pokusaj da ispred najezde betonskih monstruma i drugih savremenih nemani otrgne i sacuva vlastito vidjenje nasljedja koje svakodnevno nestaje ispred nas.

    Rusenje neponovljivih i osobenih tvorevina, covjek od osjecanja, zbog uspostavljenih odnosa i ljubavi, ponese kao bol, ponizenje i uvredu, i otuda, i u boji, i u motivu – revolt, protest i srdzba.

    Pobuna protiv odnosa prema vrsi i basluku, kamenu i vodi, nije ceznja za starim, vec zaljubljenost u ljepotu i vrijednost, i strah od “narusene tisine”, “unistenog mira” i “skrsenih snova”, od “crne rijeke” i “rijeke sudbine”, i valjda zbog toga gama zelena, crna i crvena – i poruka prva da se graditeljstvom bave pjesnici, slikari i muzicari, i poruka druga da se novi grad ne pravi u starom, gdje su i kuce krojene prema covjeku, i za covjeka, i poruka mnogo, i vjecno treperenje za covjeka i nasljedje njegovo, i ove divne pjesme u obliku, i najveca poruka –

    Smijite se ljudi, cio svijet je dosta tuzan – tako se barem meni ucinilo.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    02-01-2008 05:30 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    kaokakao kaokakao is a Female
    raja


    Poruka: 1583
    Location: A11-A@

    I ZvuÈno ... Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ... želim ovdje dodati, da pored mnogo pisanih tekstova, o mostarskim likovnim umjetnicima postoje i zvuèni zapisi ... serijal je nazvan Radio-enciklopedija BH stvaralaštva, a emitira se na Radiju Federacije BiH ... premijera novih emisija kreæe 18.februara, svaki radni dan, u 22.30h ... link za slušanje uživo Radija F BiH

      www.rtvfbih.ba

    ... emisija o Mehi Sefiæu na programu je 20.februara, u pomenutom terminu ... u emisiji se nalaze i kompozicije koje je Meha pjevao 40-tih prošlog stoljeæa na Radio-Zagrebu, u baru Ritz ... a govore i njegove sestre Atija i Hajrija ... govori i Meha o Akademiji, o bjelini, o Starom mostu ...

    ___________________________________________________________________
    = Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugaèije budni? =

    02-02-2008 01:14 kaokakao is offline Posalji email za kaokakao Pregledaj poruke od kaokakao Dodaj kaokakao u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    RE: I ZvuÈno ... Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od kaokakao:

      ... želim ovdje dodati, da pored mnogo pisanih tekstova, o mostarskim likovnim umjetnicima postoje i zvuèni zapisi ... serijal je nazvan Radio-enciklopedija BH stvaralaštva, a emitira se na Radiju Federacije BiH ... premijera novih emisija kreæe 18.februara, svaki radni dan, u 22.30h ... link za slušanje uživo Radija F BiH
        www.rtvfbih.ba

      ... emisija o Mehi Sefiæu na programu je 20.februara, u pomenutom terminu ... u emisiji se nalaze i kompozicije koje je Meha pjevao 40-tih prošlog stoljeæa na Radio-Zagrebu, u baru Ritz ... a govore i njegove sestre Atija i Hajrija ... govori i Meha o Akademiji, o bjelini, o Starom mostu ...


    Hvala puno na ovim vrijednim informacijama! Sudeci po opisu, bice posebno zadovoljstvo poslusati svaku ovu emisiju.
    HVALA!

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    02-02-2008 06:12 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Otisak Hercegovackog Kamenjara Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      OTISAK HERCEGOVACKOG KAMENJARA


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Sadudin Musabegovic povodom izlozbe slika i promocije monografije Affana Ramica u galeriji Centra za kulturu u Mostaru u septembru 1999. godine.



    Monografija za jednog slikara predstavlja rekapitulaciju i svodjenje njegovog opusa. Svakako to niposto ne znaci da je time i njegov opus okoncan; naprotiv, radi se samo o tome da je on dosao u onu fazu koja zahtijeva ucjelovljenje i sabiranje.

    Affan Ramic, jedan od najstaknutijih bosanskohercegovackih slikara, vise od cetrdeset godina ispunjava nasu likovnu scenu svojim nemirnim i uvijek ponesto drukcijim likovnim istrazivanjima. Kazem: ponesto drukcijim, zato sto osnovna likovna preokupacija Affana Ramica, uprkos odredjenih prodora u drugo i drugacije ostaje uglavnom sacuvana. A ona se zacela i zacrtala svoj dominantni smjer, moglo bi se reci, u onom casu kada se na prostoru bivse Jugoslavije, dalekih pedesetih godina, aktualizirao sukob izmedju slicnosti i stila. Enformel je u tom casu bio konsistentna likovna poetika koja se odlucno suprotstavila dominaciji socijalistickog realizma u umjetnosti. Osloboditi formu izraza robovanja slicnosti, omoguciti sredstvima slikarstva (boji i liniji) da oni sami grade i komponiraju sliku i uredjuju njen prostorni poredak i pri tome natopiti je emocionalnim sadrzajima, bio je izazov stila, koji je opredijelio i likovna istrazivanja Affana Ramica.

    No, samo oslobadjanje likovnih sredstava nije bilo dostatno Affanu Ramicu da realizira svoju likovnu preokupaciju. On u svoje slikarstvo, pored oslobodjenih likovnih sredstava - boje i linije, uvodi i druge elemente ili dijelove potrosenih predmeta, koji izravno i ne pripadaju slikarstvu, niti su eminentno likovna sredstva i, na taj nacin, u strukturiranju i komponiranju slika propituje odnos cistog i necistog u izgradnji svog likovnog prostora. Kolaz su istina koristili jos kubisti da bi se razracunali takodje sa slicnoscu, a u cilju stvaranja slike kao potpuno nove stvarnosti, zatim, nadrealisti i dadaisti u namjeri da omoguce slucajni i neocekivani susret udaljenih, razdvojenih i medjusobno nepripadajucih stvari. Affan Ramic, medjutim, koristi kolaz da bi prosirio polje djelovanja svojih likovnih sredstava i to tako sto ce u strukturi slike dovesti likovna i ne likovna sredstva u vezu i dijalog. Ova dva momenta odredila su, moglo bi se reci, najsiri okvir likovnih istrazivanja Affana Ramica, koja sa nesmanjenim elanom i zarom traju evo vise od cetrdeset godina.

    Ipak, razracunom sa slicnoscu i trijumfom stila, koji je konsekventno njegovala Moderna, a sa njom i enformel, pa i poetika kolaza, slicnost se nije mogla tek tako lako iskljuciti i protjerati. Ona je pronasla ventil da se promece kroz sama likovna sredstva - boju i liniju, i to ne samo kao parazitski asocijativni prirepak slike, nego kroz samu strukturu obojenih mrlja i ploha i njihovu konfiguraciju. U slikarstvu Affana Ramica taj se povratak slicnosti ocitovao na veoma osebujan nacin; on je u strukturi svjetlosti i strukturi kamena sto ih oslobodja hercegovacki kamenjar (i sam Affan Ramic zna reci da njegovo slikarstvo puno duguje hercegovackom kamenjaru). Naime, susret svjetlosti i hercegovackog kamenjara oslobadja jedan veoma specifican hromatski sustav u kojem izmedju supstance kamena i svjetlosti dolazi do svojevrsne razmjene energije: kamen se desupstancijalizira i dio njegove supstancije se upisuje u samu svjetlost koja time gubi svoju prozirnost i cistotu. Hromatska skala koju ova razmjena energija oslobadja je potmula, sivkastoplavicasta, sto intonira i ponasanje ostalih hromatskih valera. No, mimetizam ovakve hromatske strukture nije mimetizam predmeta, pejzaza ili figure, nego samih sredstava slikarstva, prije svega, boje skinute sa koze hercegovackog kamenjara, okupanog u mediteranskoj svjetlosti.

    Svakako ovo je samo jedna ilustracija odnosa stila i slicnosti u slikarstvu Affana Ramica. Svo bogatstvo njegovih nijansi, otklona i pomaka, ucinice nam i neposredno dostupnim i vidljivim njegovi radovi selekcionirani na ovoj retrospektivnoj izlozbi.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    02-03-2008 19:23 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    Kutljaca Kutljaca is a Female
    Kuharica ipo




    Poruka: 6617
    Location: V.I.P

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Sta je sa Affanom Ramicem?
    Vidjeh ga u blizini nase vikendice u Pocitelju prije godinu dana...nije izgledao bas dobro...

    ___________________________________________________________________
    simply the best

    02-03-2008 19:34 Kutljaca is offline Posalji Email za Kutljaca Pregledaj poruke od Kutljaca Dodaj Kutljaca u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od maja_mostar:

      Sta je sa Affanom Ramicem?
      Vidjeh ga u blizini nase vikendice u Pocitelju prije godinu dana...nije izgledao bas dobro...


    Majo, ja zaista nisam u toku, predaleko sam 29.gif ali se nadam da neko od forumasa mozda ima neke pouzdanije informacije i da ce ti javiti... 01.gif

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    02-03-2008 20:05 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    denani denani is a Male
    moforaja




    Poruka: 8019

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Dragi MosHer
    Prije napisah da je Istorija uciteljica zivota. 10.gif 10.gif 10.gif 10.gif Treba samo ove i ovakve tekstove citati ....... puno,puno mozemo nauciti.... naravno nikad i ne zaboraviti......
    Nastavi sa ovakvim tekstovima, predivni su

    P.S
    Imam jednu sliku napravljenu jos 1989 godine od Ivanisevica. 33.gif 33.gif 33.gif
    Slika je tako napravljena da se Stari Most, Neretva i nebo spajaju u jedno. Prekrasna slika... 33.gif 33.gif
    Volio bih da znam sta je sa Ivanisevicem, gdje se nalazi...

    ___________________________________________________________________
    33.gif 33.gif 33.gif

    02-04-2008 14:30 denani is offline Posalji Email za denani Pregledaj poruke od denani Dodaj denani u listu prijatelja
    glumica glumica is a Female
    Trn u oku


    Poruka: 4415

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od denani:

      Dragi MosHer
      Prije napisah da je Istorija uciteljica zivota. 10.gif 10.gif 10.gif 10.gif Treba samo ove i ovakve tekstove citati ....... puno,puno mozemo nauciti.... naravno nikad i ne zaboraviti......
      Nastavi sa ovakvim tekstovima, predivni su

      P.S
      Imam jednu sliku napravljenu jos 1989 godine od Ivanisevica. 33.gif 33.gif 33.gif
      Slika je tako napravljena da se Stari Most, Neretva i nebo spajaju u jedno. Prekrasna slika... 33.gif 33.gif
      Volio bih da znam sta je sa Ivanisevicem, gdje se nalazi...


    slikaj da vidimo

    02-04-2008 16:06 glumica is offline Posalji Email za glumica Pregledaj poruke od glumica Dodaj glumica u listu prijatelja
    denani denani is a Male
    moforaja




    Poruka: 8019

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od glumica:

          citat od denani:

        Dragi MosHer
        Prije napisah da je Istorija uciteljica zivota. 10.gif 10.gif 10.gif 10.gif Treba samo ove i ovakve tekstove citati ....... puno,puno mozemo nauciti.... naravno nikad i ne zaboraviti......
        Nastavi sa ovakvim tekstovima, predivni su

        P.S
        Imam jednu sliku napravljenu jos 1989 godine od Ivanisevica. 33.gif 33.gif 33.gif
        Slika je tako napravljena da se Stari Most, Neretva i nebo spajaju u jedno. Prekrasna slika... 33.gif 33.gif
        Volio bih da znam sta je sa Ivanisevicem, gdje se nalazi...


      slikaj da vidimo




    Ni za 100 godina ne bih znao tako nesto nacrtati.

    ___________________________________________________________________
    33.gif 33.gif 33.gif

    02-04-2008 16:11 denani is offline Posalji Email za denani Pregledaj poruke od denani Dodaj denani u listu prijatelja
    glumica glumica is a Female
    Trn u oku


    Poruka: 4415

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    nisam mislila tako...vec da je uslikas digitalcem...bila negdje tema da smo postavljali fotografije naslikanig starog mosta i ostalih mostarskih motiva

    02-04-2008 16:13 glumica is offline Posalji Email za glumica Pregledaj poruke od glumica Dodaj glumica u listu prijatelja
    denani denani is a Male
    moforaja




    Poruka: 8019

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od glumica:

      nisam mislila tako...vec da je uslikas digitalcem...bila negdje tema da smo postavljali fotografije naslikanig starog mosta i ostalih mostarskih motiva



    Probat cu...mada nisam puno spretan sto se tice PC.

    ___________________________________________________________________
    33.gif 33.gif 33.gif

    02-04-2008 16:15 denani is offline Posalji Email za denani Pregledaj poruke od denani Dodaj denani u listu prijatelja
    Stranica (10): « prethodna 1 [2] 3 4 5 sljedeca » ... zadnja » nove poruke | aktuelne teme | forum
    Postavi novu temu Odgovori
    Go to:
    preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com