Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » NAUKA I DRUŠTVO » KULTURA » Likovni umjetnici Mostara i Hercegovine 1 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.00 » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Stranica (10): « prva ... « prethodna 6 7 8 [9] 10 sljedeca » Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Slikarke Iz Ankare Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

SLIKARKE IZ ANKARE

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ali Davutoglu, generalni konzul Republike Turske u Mostaru, a objavljen je u junu 2004. godine.


Pozdravljam sve cijenjene goste izlozbe Udruzenja zena slikarki Ankare. Prvo je udruzenje odrzalo izlozbu u Sarajevu u mjesecu martu povodom Medjunarodnog dana zena 8. marta. Ovaj put izlozba je organizovana u Mostaru u periodu od jedne sedmice, ali nazalost slikarke nece moci prisustvovati izlozbi kao u Sarajevu.

Udruzenje slikarki Ankare je osnovano 1970. godine. Njihov cilj je bio okupiti iskusne zene umjetnice razlicitih profesija da uspostave suradnju i podrsku medju sobom, kao i stupiti u kontakt sa medjunarodnim umjetnickim organizacijama.

Udruzenje je organizovalo prvu izlozbu natjecanje s nagradom ”Zena godine 1975.”. Iste godine grupa clanova je organizovala putovanje u Bec da provede studije o umjetnosti uz podrsku Turskog Nacionalnog Vijeca UNESCO-a. Udruzenje cije naglasene karakteristike su iskrenost i pozrtvovanost, odrzalo je vise od 100 izlozbi.

Osim toga, Udruzenje odrzaje konferencije i predavanja o umjetnosti prikazujuci slajdove sa ciljem razvijanja znanja o medjunarodnoj keramickoj umjetnosti medju clanovima.

Nema sumnje, da u procesu modernizacije nase zemlje, umjetnici i zene igraju najvecu ulogu. Zene imaju kreativnu prirodu. To je superiornost koju im je priroda podarila. Ovo je osnovni razlog, zasto su drustva gdje su zene prisutne, naprednija. Ukoliko uz sansu da imaju dovoljno obrazovanja zene su ukljucene u drustveni zivot, one ce biti u stanju da budu kreativnije i one ce doprinijeti boljem, humanijem i naprednijem zivotu.

Zbog toga cestitam nasim zenama slikarkama na njihovom uspjehu, imajuci uvijek na umu da ce svijet biti mnogo ljepsi kad je univerzalni jezik umjetnosti kreiran zajedno sa zenama.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

05-27-2009 03:25 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Zudnja Za Zivotom I Umjetnoscu Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

ZUDNJA ZA ZIVOTOM I UMJETNOSCU

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ratko Pejanovic, a objavljen je u maju 2004. godine.


Uz prvu izlozbu radova Gorana Kosanica u galeriji ”Corovic” u Mostaru

Kosanic Goran rodjen je u Mostaru, na Luci, 7. marta 1961. godine. Uz roditelje, veliku ljubav i duh ovog grada u njega ugradjuju deda i baba Jovo i Anika Vlahbegovic, jedni od osnivaca RKUD ”Abrasevic”. Zivi sa njima u kuci koju mu prije svoje smrti poklanjaju.

U Mostaru zavrsava osnovnu i srednju Elektro-tehnicku skolu i zaposljava se u VTI, Pogon Mostar. I onda dolaze najsretniji dani njegovog zivota.

Nakon stupanja u brak sa zenom njegovog zivota, Marijom, dobija dva sina i zivi sa puno ljubavi i duha u svome gradu.

Ali, dolazi prokleta 1992. godina i sa porodicom napusta Mostar i odlazi u rodno selo svoga oca – Sremsku Racu. U tom selu nemio i bolan dogadjaj ga podstakne na crtanje.

U junu mjesecu 2000. godine, prilikom rada posjece saku desne ruke. Pored niza uspjesnih operacija i dugog i bolnog oporavka, uz pomoc supruge, a onda crtanja lemilicom u drvetu vraca se u normalan zivot, vraca funkciju svojoj ruci.

I onda mu ostaje samo jos jedna zelja, koja mu se ispunjava u avgustu 2002. godine, vraca se u Mostar, i sa svojom porodicom sa puno duha i ljubavi za ovaj grad nastavlja zivjeti u rodnoj kuci.

Na putu afirmacije, zelimo mu jos puno izlozbi, uspjeh i srecu.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

05-30-2009 01:45 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

SEAD VLADOVIC - XVII samostalna izlozba Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

SEAD VLADOVIC - XVII samostalna izlozba

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Zlatko Serdarevic, a objavljen je u avgustu 2004. godine.


Sead Vladovic je rodjen 1955. godine u Mostaru. Samostalni atelje otvorio je u Kujundziluku 1974. godine. Od 1986. godine, usavrsava skolu zografije (ikonografije) u Berlinu, da bi nastavio 1994.-1996. u Zurichu gdje ostaje i stvara. Nakon povratka u Mostar 1999. godine otvara atelje i galeriju.

Obavljao je restauraciju manastirskih fresaka i ikona u Srbiji (Zica) i Crnoj Gori (Cetinje). Privatnu skolu slikarstva za sve uzraste otvara 5.10.2003. godine u svojoj galeriji u Mostaru. Priredio je niz samostalnih izlozbi u evropskim gradovima i jednu kolektivnu u Mostaru.

Vladovic pripada krugu mostarskih likovnih umjetnika cija je karakteristika njegovanje poetskog realizma. Njegova perceptivna moc uspijeva dokuciti i one latentne skladnosti i ljepote u predjelima hercegovackim prepunim toplih koloritnih valera koji zvonkoscu boja i formi magicno privlace njegovo bice.

Ciklus “Stari most” je pokusaj umjetnika da otkrije tajnovitost, savrsenost i vanvremenost ovog velicanstvenog i neponovljivog zdanja nastalog u naboju kreativne energije mimara Hajrudina. Vladovic sa znatnom dozom ekspresivnosti materijalizuje svoje unutrasnje stanje, svoju ustreptalost, uzbudjenost i odusevljenje pred harmonicnim vizurama Starog mosta oko kojega je satkana cipkasta bordura okolnih plocara interpoliranih u prirodni ambijent sivo-bijelog kamenjara skrto prosaranog dracom, kaduljom i vrijeskom.

Mediteran u kome se strasno zivi iskrsava u svoj svojoj raskosnosti dok luk Mosta zarobljava njegovu caroliju. Vladovicev sanjarski gotovo melanholicni mentalitet postaje generator poeticnih snova iz kojih se radjaju slike Mosta u svim godisnjim dobima. Bogatstvo razlicitih rakursa iz kojih se njegovo oko usredsredjuje na Stari most nastaje iz zelje da se pronikne u njegovu unutrasnju ljepotu. Prozracna vedrina emanirana sa ovih platana ukazuje na slikara koji je zarobljen savrsenim covjekovim djelom – Mostom kao simbolom zelje da se poleti u neistrazene prostore i premosti neosvojivo. Vladoviceva energija ima eruptivnu snagu jednaku u radovima vecih kao i manjih formata sto je primjetno posto se i na njima iskazuje snazan gest i silovitost izljeva njegovih strasti.

Koncentrisanje na motiv Starog mosta nije slucajno, ono je prije svega proisteklo iz potrebe da se otkrije njegova tajnovitost ali i da se dusi obezbijedi radost zbog povratka mosta u bice iz kojega je istrgnuto. Znalacki kontrastiranjem tonova on uspijeva oslikati atmosferu oko Mostara i prenijeti aromu juznog podneblja gdje sve vrije od zivotnosti i strasnog zanosa. Slike su nastale u stanju ekskluziviteta emocija i one se tako dozivljavaju. Vladovic nam podastire radove koji se obistinjuju iznutra. Naime, s druge strane zbilje razvija se svjetlost ciji je izvor sam autor, i ona je, dakle, smjestena u njegovoj nutrini. U eksploziji vanjske realne svjetlosti koja nosi karakter objektivne istine i unutrasnje svjetlosti nastao je ovaj ciklus u cijem fokusu je simbol Mostara.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-01-2009 04:20 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Na Uzdarje Gradu Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

NA UZDARJE GRADU

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je prof. dr. sc. Elbisa Ustamujic, a objavljen je u septembru 2004. godine.


Recenzija “Monografija Stari most u Mostaru” Alije Cigica i Ante Miskovica

Rukopis “Monografija Stari most u Mostaru” autora Alije Cigica i Ante Miskovica vrijedan je pothvat od kulturoloskog znacaja ne samo za Mostar i Bosnu i Hercegovinu, nego i za siri prostor osmanske arhitekture, pa i dalje, sve dokle dopire slika i glas o glasovitome Mostu. Sakupljenom gradjom knjiga je svjedocanstvo u dokumentarnom smislu o trajanju u prostoru i vremenu i srasloscu gradjevine s urbaniziranjem Mostara, ali i o psihoemocionalnoj i sudbinskoj vezi ljudi i Mosta.

Autori su sistematizirali dokumente o recepciji Mosta od XVI vijeka do danas. Obuhvacena su djela umjetnickog nadahnuca, izrazena u poeziji, prozi, putopisima, zapisima, i to na mnogim jezicima. Tako je zastupljena poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima (arapski, perzijski, turski): Bajezidagica, Medzazija Sanije, Rahmija, te zapis najranijeg putopisca Evlije Celebije, pa sve do najznacajnijih autora naseg vremena. U Monografiji je sabrano, u rasponu vise od cetiri stotine godina, oko dvije stotine autora, medju kojima su neki zastupljeni s vise priloga. Uvrstene su i izjave, i prigodni tekstovi, i zapisi o znacaju, vlastitom dozivljaju i obnovi Mosta od domacih i svjetskih uglednika, politicara, arhitekata i gradjevinara, te knjizevnika, slikara, muzicara, teatrologa do skakaca s Mosta i obicnih ljudi.

Knjiga je posebno bogata likovnim prilozima (257) koji premasuju broj tekstova, medju kojima su i gravure, akvareli, ulja, radovi u bakru, plakati, postanske marke, novcanice, korice knjiga ili je slika Mosta posluzila za dizajniranje kutija za bombone, tabakere i drugog. Najstarija likovna djela datiraju tek iz XIX vijeka i prvi su slikari stranci, a eksponati su sacuvani u knjigama, zbirkama i muzejima sirom Evrope. U XX vijeku inicijativu su preuzeli domaci umjetnici, skolovani najcesce u Parizu, i nema znacajnijeg slikara na sirem juznoslavenskom prostoru a da nije poveo likovni dijalog s mostarskim Starim mostom i ostvario vrijedno djelo.

Most, stari, mostarski, postao je simbol za savrseno umjetnicko djelo koje multiplicira poruke u rasponu ljudske prolaznosti i trajnosti gradjevina, kako bi Andric rekao: dobro smisljenih i tvrdo zasnovanih da budu hair i ljepota, do estetskom sublimacijom ostvarene sinteze Istoka i Zapada ucjelovljene u Kulenovicevu sonetu, gdje se u umjetnickoj oplodnji preplice forma soneta i tariha, te savremena filozofija Okcidenta i islamska duhovnost i mistika Orijenta.

Nazalost, u istorijskom vremenu postoje i druge i drukcije silnice, one represivnih i apokalipticnih sila, haosa rata, pomracenja uma i besmisla, beskrajnosti zla i duhovnog potonuca. Otuda je civilizacijski sok izazvan rusenjem Starog mosta imao dalekosezan odjek i veliki stvaralacki poticaj za ljudski i umjetnicki gest i cin osude zla i mrznje. Poetski i slikovno izrazavano je nemirenje i neprihvatanje pobjede bezumlja ciji je sukus izrazen u nadnaravnoj moci egzistencije mosta, u stihovima misticnog prelaza on se vinuo: Preko mjeseca / iznad vode / Na nebo cuprija / Da bude. (H. Basic)

Most tako nije izgubio nista od znamenja sticana vijekovima, vec je njegova simbolika postala misaono jos gusca u svojoj pluridimenzionalnosti; pridodana su mu i nova aktuelna znacenja u savremenom svijetu susretanja i spajanja razlicitosti.

Rukopis Stari most u Mostaru autora A. Cigica i A. Miskovica dobro je zamisljen, a sakupljeni raznovrsni materijal sistematiziran je i ukomponiran u cjelinu na takav nacin da je informativan i pregledan, a estetski ostavlja dojam na visini postavljenog cilja.

Zbog svega naprijed sazeto iskazanog, rukopis Monografije smatram vrijednim, te sa zadovoljstvom i bez ikakve zadrske preporucujem za stampu.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-03-2009 03:45 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Hram Umjetnosti, Kulture I Prirode Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

HRAM UMJETNOSTI, KULTURE I PRIRODE

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Toni Pehar, a objavljen je u avgustu 2006. godine.


U prekrasnom ambijentu ljetnikovca Radobolja i ove 2006. godine okupila se po drugi put grupa od 13 istaknutih svjetskih kipara u petnaestodnevnu kiparsku koloniju ”Radobolja 006”. Ljetnikovac kroz koji protjece kristalno cista i ledena rijeka Radobolja. Izgradjen je nekih 2-3 km od Mostara u naselju Ilici. Rjecica koju Mostarci piju stoljecima dala je ime i ljetnikovcu i kolonijama i svim kulturnim dogadjajima i sadrzajima koji se u njemu organiziraju i odrzavaju.

Od svog izvora do usca u Neretvu Radobolja prodje kroz Ilice, Bare, Pijesak, Podhum, Stari grad, prodje put od svega 4,5 km a udijeli toliko zivotne svjezine, tolike okrijepi i nadahne, utoli toliko zedji po ispucalim vinogradima i bascama, samelje toliko psenice, ozimice, kukuruza, opere sve cenare, tepihe, cilime, rute i serdzade da je duga stotine kilometara stid je ne bi bilo. Prolazeci kroz ljetnikovac, svoga imenjaka, ohladi pivu i zilavku i sok od sipka i uzavrelu krv i usijanu glavu koja misli da nesto ljepse na svijetu moze postojati. Najbolje to cute umjetnici kojih je kroz ovaj ljetnikovac, samo za godinu dana, proslo preko dvije stotine, ali cuti i preko 10,000 posjetitelja, gostiju, prolaznika, prijatelja i dobronamjernika koji su u ovoj jednoj godini postojanja ljetnikovca ”Radobolja” jednom ili vise puta udisali njegovu ljepotu, uzivali njegovo gostoprimstvo, veselili njegove radosti. Ljetnikovac vec nosi sobom paradigmu bogatog kulturnog sredista, umjetnickog mecene, opustajuceg i zabavnog ambijenta s izobiljem hercegovackih gurmanluka zalivenih vrhunskim domacim i svjetskim vinima.

Ljetnikovac “Radobolja” vec ima svoje umjetnike, abonente, koji najnadahnutije, najkreativnije, najlucidnije trenutke dozive upravo ovde, pa se stoga u ljetnikovcu i okupljaju u kiparskim i slikarskim kolonijama, u knjizevnim radionicama, na promocijama, izlozbama, predstavama i prezentacijama. Prva kiparska kolonija ”Radobolja 005” nosila je sobom temu: Covjek, voda – kamen, i u ljetnikovcu ostavila 11 skulptura, a ova ”Radobolja 006” je na temu Ekologija i ostavit ce 14 novih kiparskih djela koja ce jos vise dodati ljepoti ove ljepote. Ove godine u koloniju su dosli kipari iz cijelog svijeta. Njih trinaest predvodi umjetnicki voditelj kolonije Sime Vidulin a uz njega su, iz Hrvatske, tu jos i Janko Mosnja i Eros Cakic. Iz Srbije je dosao Goran Cpajak, iz Koreje Lee Bon Gyu, iz Japana Nakamura Kei, iz Argentine Edgardo Junko, iz Meksika Carlos Monge, iz Italije Villi Bossi, a domacu BiH kiparsku postavu cine Stjepo Gavric iz Sarajeva i iz Mostara Zeljko i Toni Maric, te Miro Pistalo. Ovim neimarima u kamenu pridruzio se i kipar Ferdo Kovac iz Mostara koji se odlucio za meksi materijal. Njegova drvena skulptura resit ce neki od interijera ljetnikovca. Velike kamene blokove istarskog vapnenca koloniji je poklonio ”Kamen Pasin” iz Istre. Ovogodisnja kiparska kolonija ”Radobolja 006” trajala je od 29.5. – 10.6.2006. godine. Dokaz da je bila nadahnuta i plodonosna su skulpture koje ostaju u nasem ljetnikovcu na radost i uzivanje svima koji ovde svrate. Daj nam Boze docekati kiparsku koloniju ”Radobolja 007” i jos mnoge, mnoge druge iza nje.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-06-2009 01:27 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

ISCRTAVANJE PITANJA - Grand Prix Mostar 2006. Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

ISCRTAVANJE PITANJA - Grand Prix Mostar 2006.

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Dubravka Pozderac-Lejlić, a objavljen je u septembru 2006. godine.


Godišnja izložba BiH crteža u Centru za kulturu

Kada se pogled privikne na treperavu blještavost uzavrelog hercegovačkog sunca, iz bjeline kamena počnu navirati linije, naziru se obrisi i sačinjavaju se konture Staroga mosta, Helebija i Tara kule. U našim očima iscrtava se Mostar. Nešto dalje, pod smirenom svjetlosti galerijskog prostora, iz bjeline nijemoga zida izdvajaju se linije i mrlje, grupišu se i obrazuju u zasebne cjeline, pojavljuju se neki novi oblici i prostori. Iscrtavaju se pred nama umjetničke vizije i manje znani svjetovi.

Centar za kulturu Mostara otvorio je i ovoga ljeta svoj galerijski prostor i ponudio gostoprimstvo za pedesetak likovnih umjetnika koji su unutar oblikovnih i izražajnih mogućnosti crteža pronašli istovremeni izazov i smiraj svojih stvaralačkih težnji. Bosanskohercegovački crtež privremeno se nastanio u inspirativnom ambijentu ostvarenog suglasja između stalne težnje grada da iz bjeline i svjetlosti fiksira svoj lik i stalne težnje linije da se otrgne i otme htijenju umjetnikove ruke i misli. Ijedna i druga težnja u stalnoj su promjeni i kretnji.

I premda najveći broj izloženih radova i dalje ostaje unutar klasičnog tumačenja crteža i upotrijebljenih crtačkih tehnika, kao najuniverzalniji i povijesno najdulji vid saobraćanja i komunikacije među ljudima, crtež i na ovoj izložbi naznačuje svo raskošno bogatstvo individualnih interpretacija i tehničkih modifikacija. Od pročišćene i reducirane primjene konturne linije (S. Bjelotić), tek ovlašnih obrisa (B. Mikulić), u titraju zatočenih (S. Srbanas) ili samo nagoviještenih prizora (I. Čavar), teksturnih mreža (B. Vrbić-Mačak) i dočaranih plastičnih oblika (D. Šobot), preko oslobođene linije (F. Topčagić) i uvažavanja njoj imanentne vitalnosti i dinamike (A. Hadžimejlić), do ponovnog zatvaranja u čvršće i stabilnije strukture (J. Lovrenović), od gotovo filigranskog tretmana linije (M. Suljević), i takvom tretmanu svojstvene deskripcije (A. Cvetković-Mlinarević), od potpunog odsustva do izrazite preferencije boje (I. Kruškić), od unutarnjeg propitivanja odnosa semantičke vrijednosti crteža-znaka (Š. Gavrankapetanović), slike i pisma (G. Anđelić-Galić), pa do samo naizgled izvanjskog uvođenja zanimljivih igara tehnike i materijala (N. Alić, M. Skopljak), nešto naglašenijeg interesa za samu teksturu i oblikovne karakteristike iskorištene plohe (Dž. Hodžić), pa do njezinog cjelovitog uvođenja i smiještanja unutar likovnog prostora i stvaralačke ideje (R. Tadić), samo su neki od primjera u kojima se crtež pokazuje kao uvijek otvoren ispitivanju i eksperimentu. Ne samo kao pokazatelj usvojenog i ovladanog ”zanata”, kao osnove svim oblicima likovnog stvaralaštva, crtež je i stalno polje preispitivanja i kombiniranja crtačkoga sa elementima slikarskoga, objektnoga, grafičkoga, dopuštanje slučajnoga i trenutačnoga, i afirmacija atributa suvremenoga i aktualnoga. Samo takav, mogao je ispisati svoju dosadašnju povijest.

Ipak, potrebno je primijetiti da Izložba crteža u Mostaru iscrtava i određena pitanja i ukazuje na neophodnost jednog pre-ispitivanja uloge i statusa crteža unutar bosanskohercegovačke likovne scene, ali i ozbiljnijeg re-definiranja opsega i sadržaja ”umjetničkog crteža” unutar suvremenih likovnih tendencija koje zahtijevaju i računaju na veću i brojniju galerijsku prezentnost. Jasnija formulacija i određenje odnosa spram crteža-slike, crteža-skulpture, crteža-grafike, crteža-fotografije, video-crteža, digitalnoga crteža, crteža instalacije…, otklonili bi i pojedine nedostatke i iskazane nedosljednosti prilikom selekcije pristiglih radova i ujednačili kriterije pri izboru radova među članovima žirija. Kao posljedica ovih propusta iskazane su dileme i pokrenute rasprave, koje je potrebno artikulirati i prije organizacije i postavke same izložbe.

Profilacija ovog odnosa pridonijela bi kvaliteti i traženju raznovrsnijih i smjelijih odgovora na upitnosti crteža, a ustanovljeni značaj izložbe, ekskluzivitet doživljenog ambijenta i naklonost mostarske publike već su i po sebi adekvatnom nagradom za dodatno nastojanje i trud.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-08-2009 03:53 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Eustahije 1980. - 2006. Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

EUSTAHIJE 1980. - 2006.

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ivan Vukoja, a objavljen je u septembru 2006. godine.


Mirsad Begović, Numan Huseinbegović, Zlatko Melcher, Rus Mešić i Danilo Pravica

Kada je 1980. godine u Mostaru oformljena likovna skupina Eustahije imala svoju prvu skupnu izložbu, bio je to, za tu sredinu i ono vrijeme, višestruko zanimljiv i znakovit kulturni događaj. Usprkos svemu tragičnom što se u Mostaru u međuvremenu dogodilo, vjerujem da u ovom gradu još uvijek živi veliki broj onih koji se sjećaju mostarske likovne pozornice iz toga razdoblja, njenih glavnih i sporednih aktera, galerija, izložbi i onog što danas nazivamo tržištem umjetnina.

Iz razgovora s takovim živućim svjedocima i poznavateljima onodobnih prilika, kao i, iz tekstova nekolicine likovnih kritičara, ili pak, kroničara mostarske likovne scene, mogu se naslutiti, pa i rekonstruirati stanja, odnosi i vrijednosti koji su dominirali mostarskom, a po analogiji, i širom, likovnom pozornicom. Sažeto i pojednostavljeno, moglo bi se kazati da je jedna od dominantnih likovnih odrednica toga razdoblja bilo stvaralaštvo koje je naginjalo rutinerskom i ziheraškom ponavljanju provjerenih i dokazanih motiva, stilova i tehnika. Neovisno je li se radilo o koketiranju s tada modernim izrazom ili vraćanju realizmu i nekim njegovim oblicima, naglasak je uvijek bio na standardiziranoj i šabloniziranoj likovnoj reprodukciji bilo izvanjske, ili pak, unutarnje stvarnosti. Kao i u društvu, odnosno državi općenito, i u slikarstvu toga razdoblja vrijedile su izgleda parole ”ne talasaj” i ”budi na liniji” neovisno jesu li tu liniju povlačile društveno-političke strukture ili (ne)ukusi likovne publike i naručitelja/kupaca slika.

U jednom takvom okruženju formirala se, ipak, skupina mladih i, za to vrijeme na neuobičajen način, ambicioznih slikara, odnosno, bolje reći likovnih umjetnika koji vlastito stvaralaštvo nisu htjeli bezuvjetno staviti u već etablirane stilske obrasce i tematske okvire, i kojima umjetnička produkcija nije primarno bila sredstvo osobnog probitka i uspinjanja na društvenoj i financijskoj ljestvici. Bili su to mladi umjetnici s tek završenim studijima likovnih akademija, željni novih životnih i umjetničkih iskustava, iskreni prema sebi i otvoreni prema svijetu. A ono što se u to vrijeme na području likovne teorije i prakse događalo u svijetu, a dijelom i u nešto bližem susjedstvu Zagreba, Sarajeva ili Beograda, bilo je u velikom raskoraku s onim što se u to vrijeme događalo u Mostaru. Ulaskom u osamdesete godine XX. stoljeća svijet je bio suočen s promjenom cjelokupne globalne kulturne paradigme, promjenom temeljnog kulturnog modela, s prelaskom iz modernizma u postmodernizam. Što znači da su u to vrijeme u svijetu već bile apsolvirane umjetničke pojave, pravci i tendencije kao što su enformel, apstraktni ekspresionizam, akcijsko slikarstvo, neokonstruktivizam, kinetička umjetnost, novi realizam, pop-art, opart, minimalizam, ready made, pa zatim, arte povera, land art, body art, konceptualna umjetnost, performans, akcije, instalacije, video, film, fotografija, …

Premda slabašan, selektiran, relativno modificiran i sa stanovitim vremenskim pomakom, eho spomenutih svjetskih zbivanja mogao se tih osamdesetih godina vidjeti i čuti i u Mostaru. Pioniri na tom području bili su upravo mladi likovni umjetnici koji su 1980. godine oformili prvu mostarsku likovnu skupinu Eustahije: Mirsad Begović, Numan Huseinbegović, Zlatko Melcher, Rusmir Mešić i Danilo Pravica. Prve mostarske umjetničke akcije, prvi performansi, prvi izlasci iz privatnog prostora ateljea u javni prostor grada i ulice kao mjesta događanja umjetnosti, prelazak sa statičnosti izložbe na dinamiku događaja, eksperimentiranje s novim konceptima, materijalima i medijima umjetničkog izražavanja, bitne su odrednice njihovog pojedinačnog i skupnog umjetničkog djelovanja osamdesetih. Premda je u svemu tome ponekad bilo više mladalačke želje za eksperimentiranjem i novim, nego zrele estetske i konceptualne osviještenosti, te uz sve razlike umjetničkih koncepata, poetika, stilova i tehnika koje su postojale među članovima spomenute likovne skupine, ipak je postojao zajednički nazivnik koji ih je okupljao i povezivao međusobno, i istovremeno, izdvajao od ostalih sudionika i zbivanja na likovnoj pozornici Mostara toga razdoblja.

Ono što ih je približavalo i povezivalo bilo je shvaćanje slikarstva kao rada, kao stvaralačkog procesa u kojem umjetnik (stvaratelj) svojeručno i svojevoljno pravi umjetničko djelo preoblikujući materijalnu (ili društvenu) danost u originalni i izuzetni objekt (ili akciju) kroz koji umjetnik izražava i prikazuje svoja unutarnja stanja, ili pak, spoznaje i doživljaje božanskog, prirodnog ili ljudskog svijeta. Umjetničko djelo, pri tom, je materijalni trag umjetnikovog činjenja (stvaranja) – njegove glave, srca i ruku djelo. Umjetničkim stvaralaštvom ne smiju upravljati van umjetnički principi i razlozi, umjetnik u svome stvaranju mora biti iskren, pošten i dosljedan, i prema sebi i prema djelu. Osobni stil, poetika, estetski stavovi, tematika, medij i tehnika imali su smisao i opravdanje samo ukoliko je u njihovoj podlozi bio moralni stav koji sam čin autonomnog i slobodnog umjetničkog rada stavlja u prvi plan. Umjetničko djelovanje koja podilazi kriterijima i zahtjevima sredine, koje radi kompromise i pristaje na instrumentalizaciju, i ne zaslužuje smatrati se umjetnošću. Ispravnošću svoga moralnog stava, umjetnik, na neki način, garantira za djelo i daje mu vrijednost.

Ovim se, naravno, ne želi kazati kako sedamdesetih i osamdesetih godina u Mostaru, osim članova grupe Eustahije, nije bilo i drugih slikara i umjetnika koji su iskreno i u skladu s vlastitim estetskim načelima i kriterijima stvarali, u likovnom pogledu, iznimno vrijedna umjetnička djela, i koji su kao slobodni i autonomni pojedinci sudjelovali u kulturnom i umjetničkom životu Mostara, BiH i Jugoslavije. To tvrditi, ne bi bilo korektno, niti istinito. Ali, isto tako, ne priznati i ne spomenuti pojavu svojevrsnog podilaženja (ne)ukusima i zahtjevima tadašnje likovne publike, te svojevrsni društveni i estetski konformizam, također, ne bi bilo korektno. Tim više, jer su upravo svijest o takvom stanju, njegovo neprihvaćanje i reakcija na njega, uz generacijsku bliskost, bili ono što je okupilo i povezalo članove likovne skupine Eustahije, i što se kao bitna odrednica provlačilo kroz njihove individualne poetike koje su svoju točku maksimalne konvergencije dosegnule na području estetske i moralne odgovornosti prema svome umjetničkom pozivu, djelu i procesu njegovog nastanka.

Kako to uobičajeno biva, život i sudbina, u međuvremenu su se poigrali ne samo s članovima skupine Eustahije i njihovim stavovima, nego i sa svima nama koji smo imali (ne)sreću biti životno povezani s ovim prostorima s kojih je, u proteklih petnaestak godina, jednako teško bilo otići, kao i ostati na njima. Preko Mostara, Zagreba, Njemačke, Norveške, Tunisa, Amerike i Australije Mirsad Begović, Numan Huseinbegović, Zlatko Melcher, Rusmir Mešić i Danilo Pravica bili su dovođeni u situacije u kojima je njihova i ljudska i umjetničko-estetska moralnost bila stavljana na kušnju i dovođena u pitanje. Djelomičnim uvidom u njihovo likovno stvaralaštvo u prethodnih dvadesetak godina, čini se da su uspjeli ostati vjerni sebi i svojim moralno-estetskim načelima. Dio onoga što su u tom razdoblju stvarali, kao i neka recentna djela, imamo priliku vidjeti na ovoj izložbi. Izložbi koja nije zamišljena niti kao retrospektivna, niti kao tematsko-konceptualna, nego više kao revijalna u onom najpozitivnijem smislu riječi, kao likovna smotra, kao svečanost javnog prikazivanja dijelova njihovog opusa. Uz taj, nekima prvi, a nekima naknadni uvid u stvaralaštvo petorice spomenutih autora, izložba ima svrhu i pokazati nam da Mostar ipak ima iznimno kvalitetnu generaciju slikara zrele srednje dobi, ali, također, i podsjetiti nas na njihove estetsko-moralne stavove koji su ovome vremenu i ovoj sredini jednako, ako ne i više, potrebni kao i Mostaru osamdesetih.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-10-2009 02:25 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Slovo Na Slovu GorČina Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

SLOVO NA SLOVU GORČINA

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je akademski kipar, prof. Igor Borozan, a objavljen je u oktobru 2006. godine.


Izložba slika Jusufa Juse Nikšića
Galerija Branko Šotra – 9.9.2006.


Izuzetna mi je čast, što sam u prilici da ovdje u galeriji Branka Šotre u Stocu, u sklopu kulturne manifestacije ”Slovo Gorčina”, otvorim izložbu akademskog slikara, profesora Jusufa Juse Nikšića. Pored toga, radostan sam što ovdje u svom gradu, prisustvujem likovnoj izložbi. Za sada, nažalost, tek jednom godišnje…

Jusa Nikšić sa svojom izložbom – instalacijom PROTEST, danas je ovdje sa nama, prije svega kao prijatelj ovog grada. Osjetio sam to u svakoj riječi, dok mi je u svom ateljeu pričao o Stocu, svojim stolačkim prijateljima, Bregavi, o ovoj kući, o galeriji Branka Šotre. Osjetio sam to kada mi je oduševljen pokazao sliku Stoca koju je danas izložio. Zastao sam pred slikom, na kojoj kao da je vrijeme zastalo, kao da miruje… to mirovanje vremena, osjećam samo u Stocu… Siguran sam da ovu sliku svi nosimo negdje duboko u sebi, da nam je poznata… Insistirao je da izložba bude u galeriji. Nije htio ni da čuje za prostor ”Šipad-a”, koji je nažalost jedini prostor u gradu, koji smo mu kao alternativu mogli ponuditi i koji je zaista daleko od adekvatnog izložbenog prostora, ali, ne radi se samo o tome… Naime, ova je izložba zamišljena i osmišljena za prostor ove kuće. Umjetnik je već dolazio ovdje, dolazio i zapamtio ljepotu, toplinu bezbrižno razgibanog volumena, zaštićenog i ušuškanog krovom… zapamtio sve ono čime je ova kuća zračila. Galeriju u kojoj su svoje radove izlagali neki od najznačajnijih autora jugoslovenske likovne scene. Sada je sorena, otkrivena, smrzava se tu pred našim očima, sada je otkrivena i treba je pokriti, treba je podignuti, što bi se – kao što ste svi vjerovatno čuli – trebalo, nadam se, brzo i dogoditi. Njene raskošne prostore treba opet pohoditi sa slikama, skulpturama, pjesmom, poezijom… druženjem u avliji… Od nekadašnjeg volumena punog života, ostao je tek užasnuti izraz šupljeg skeleta, od nekadašnje topline ostali su otkriveni i nezaštićeni zidovi koji se već godinama rune i propadaju…

Ostali su zidovi koji odražavaju vrijeme u kojem živimo, ostaje PROTEST umjetnika, koji nam pokazuje stvarnost, koji nas upozorava. To je čini mi se, poruka ove izložbe.

S nadom, da ćemo ubrzo stajati pred obnovljenom galerijom Branka Šotre, proglašavam ovu izložbu otvorenom.

Jusa je obećao, da će ako Bog da, u obnovljenoj galeriji opet napraviti izložbu. Slika.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-13-2009 03:39 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
djemila djemila is a Female
Naj-Moder 2008




Poruka: 11454
Location: Mostar

MosHer, svaka cast sto Forum obogacujes Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Prije dvije godine Jusa Niksic pokloni jednu prelijepu sliku mojim prijateljima..s motivom, sta drugo nego nas.... .Sipak..ono otrgnut s grane..

kaze,.... ovo je simbol svih mostaraca koji su otrgnuti iz njedara svoga grada. 33.gif

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane djemila dana 06-13-2009 u 13:19.

06-13-2009 13:18 djemila is offline Pregledaj poruke od djemila Dodaj djemila u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

RE: MosHer, svaka cast sto Forum obogacujes Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

citat od djemila:
Prije dvije godine Jusa Niksic pokloni jednu prelijepu sliku mojim prijateljima..s motivom, sta drugo nego nas.... .Sipak..ono otrgnut s grane..

kaze,.... ovo je simbol svih mostaraca koji su otrgnuti iz njedara svoga grada. 33.gif


Draga Djemila 33.gif 33.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-14-2009 20:40 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
sara sara is a Female
moforaja




Poruka: 5281
Location: bogu za ledjima

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

drug moj svaka ti cast , trebali bi svi dolazit na ovu stranicu , ovdje se mozak odmara 10.gif

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci" 33.gif

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane sara dana 06-14-2009 u 22:20.

06-14-2009 22:19 sara is offline Pregledaj poruke od sara Dodaj sara u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Draga Sara, od srca HVALA 33.gif 33.gif 10.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-14-2009 23:48 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

POTVRDA VOLJEVIČINIH VRIJEDNOSTI - 1. dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

POTVRDA VOLJEVIČINIH VRIJEDNOSTI - 1. dio

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Šemsudin Zlatko Serdarević, a objavljen je u oktobru 2006. godine.


Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25

Povod za organizovanje izložbe djela poznatog i priznatog bosanskohercegovačkog slikara Mustafe Ice Voljevice u Mostaru bili su dani slovačkog grada Piešťana (Piešťany) u Mostaru čime je postavljen kamen temeljac za izgradnju mosta prijateljstva između dvije prijateljske zemlje. Treba podsjetiti da je nedavno Sveučilište u Mostaru slovačkom predsjedniku Ivanu Gašparoviću dodijelilo počasni doktorat čime je trasiran put dugoročne saradnje. Upornjaci budućeg mosta počivaju dakle na kulturnim vezama kao univerzalnom čovjekovom izrazu.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je gotovo cjelokupno djelo Mustafe Ice Voljevice nepovratno nestalo u kataklizmi posljednjeg rata i da do sada nije izdat vrijedniji katalog njegovih radova niti monografska publikacija, sasvim je jasno koliku vrijednost predstavlja postavka priređena u galeriji Katarine Kosače (2.9.2006.) na kojoj se okupio impozantan broj gradske populacije. Uvažavajući ulogu Ambasade Slovačke republike i njegove ekselencije Miroslava Mojžite, gradonačelnika grada Piešťana gospodina Rema Cicuttoa u organizovanju izložbe do sada široj kulturnoj javnosti nepoznatih djela Ice Voljevice, ipak se velike zasluge moraju pripisati Srećku Loli Mustagrudiću umjetnikovom sestriću i poznatom kolekcionaru likovnih radova, nosiocu najvećeg slovačkog odlikovanja, nezvaničnom ambasadoru Mostara u ovoj prijateljskoj zemlji.

Za sebe će ovaj kolekcionar, kome je poznati umjetnik William Schiffer izradio plaketu sa njegovim likom, rado reći: Ars totum requirit hominem. Izložba je imala oficijelni naziv ”Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru”. Povratak Mostaru je naziv jedne pjesme Mike Antića koju je napisao prije pet godina posvetivši je Voljevici. I zaista Ico se, 25 godina nakon smrti na velika vrata ponovo vratio prvo u Sarajevo a potom u svoj grad pri čemu je Mustagrudić pokazao izuzetnu žilavost, istrajnost, upornost, smisao za umjetnost i osjećaj za valorizovanjem djela svog bliskog rođaka. Podsjetimo da je ista izložba u mjesecu maju s puno razloga priređena u Sarajevu u Maloj galeriji samostana sveti Ante na Bistriku.

Pored osamdesetak izložnih radova, slika u ulju, crteža, linoreza i akvarela posjetioci su imali prilike vidjeti poprsje Ice Voljevice, rad akademskog kipara Nikole Njirića kojeg je za ovu priliku ustupio kolekcionar Emir Balić. Uz to su izložena dva portreta Voljevice, radovi slovačkog slikara Karola Kunika. Na jednoj slici u ulju je mlađahni Ico, sa melanholičnim pogledom punim tajnovitosti, dok je na drugoj u srednjoj dobi i sa jasnim otiscima života.

Stolica sa uvelim cvijećem je jedna od njegovih posljednjih slika, kao i ona sa glavama irvasa. Ico je na postelji ali uz nagovor Miše Marića slika bijele ruže na stolici. Irvasi su rađeni neposredno nakon povratka sa studijskog putovanja u Danskoj. Neretva na njegovim platnima postaje crna rijeka nakon gubitka svoje sestre Zehre. Tome se i sam Mehmedalija Mak Dizdar čudio dok nije saznao istinu. Uvjerio se da tirkizna ljepotica može u duši čovjeka postati najcrnja rijeka. Ico je jako volio svoju sestru Zehru i nikada je nije prebolio.

U životu umjetnika Voljevice njegova supruga Fika predstavljala je najveću inspiraciju i podršku. Poštovao ju je i volio što je ona uzvraćala u još većoj mjeri. Shvatila ga je kao umjetnika i boema i bila mu privržena do posljednjeg časa. Samarićanskom upornošću, tolerancijom i žilavošću sve prepreke je uspješno prebrodavala da bi umjetniku stvarala prostor za slikanje. Sreća je našla utočište u njihovom domu.

Riječi slovačkog ambasadora na otvaranju izložbe u Galeriji Katarine Kosače potvrđuju rejting Mustagrudića u diplomatskim krugovima ove zemlje:

– Ponosan sam što mogu otvoriti ovu izložbu Voljevičinih radova, radova čovjeka o kojem sam mnogo čuo i mnogo čitao i za kojeg smijem reći da je bio velika i važna ličnost za Mostar. Bosna i Hercegovina u Slovačkoj nema svog ambasadora, ali grad Mostar ga ima u liku Srećka Mustagrudića. Vaša zemlja i vaši narodi u Slovačkoj imaju mnogo prijatelja. Ovo je simboličan ali i praktičan doprinos onome čemu vi težite, a sama izložba je dobro djelo, jednako kao što je dobra knjiga ”Mostarenje” Miše Marića, akcentirao je ambasador Mojžita.

Remo Cicutto, gradonačelnik grada Piešťany, kao izraz prijateljskih namjera poklonio je kolegi Ljubi Bešliću umjetničku sliku crtež slovačkog umjetnika sa motivom tradicionalnog nacionalnog kola.

Sa vidljivim emocijama i osjećajem pijeteta o bratu po esnafu Ici Voljevici govorio je Vlado Puljić potvrđujući da je upravo u Ici imao svog najdražeg prijatelja. Anakreonske pjesme oni su zajedno ispisivali noću u baščama mostarskih kafana poklanjajući se dverima Dionizija. Vlado je iskoristio trenutak da kaže istinu kako grad nedovoljno pokazuje razumijevanje za umjetnike kojima kako reče ”brinu samo njihove porodice”. Istina nikad ne ostaje bez odjeka.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-16-2009 03:52 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

POTVRDA VOLJEVIČINIH VRIJEDNOSTI - 2. dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

POTVRDA VOLJEVIČINIH VRIJEDNOSTI - 2. dio

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Šemsudin Zlatko Serdarević, a objavljen je u oktobru 2006. godine.


Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25

Srećko Mustagrudić je naveo nekoliko razloga koji su ga nagnali da se ozbiljno upusti u sakupljanje i otkup djela Ice Voljevice kao i da priredi postavku. On je htio razbiti uvriježeno mišljenje prije svega Mostaraca o tome da je Ico poznatiji kao zabavljač i kreator liskaluka tipičnog mostarskog vrcavog i produhovljenog humornog izraza. Želio je Icu postaviti na zasluženo mjesto koje mu pripada ne samo u okvirima mostarskog nego i bosanskohercegovačkog slikarstva. Kao iskusan i afirmisani kolekcionar Mustagrudić je preuzeo odgovornu i ozbiljnu funkciju da vrati slikara među umjetnike i u tome je potpuno uspio. Vjerovatno bi Voljevica u neko skoro vrijeme pao potpuno u zaborav s obzirom na nepostojanje ozbiljnije zbirke njegovih radova i nedostatka monografije.

– Ico je intenzivno živio i svaki dan je doživljavao kao posljednji. Ipak on je bio vrlo disciplinovan umjetnik. Slikao bi navečer i rano ujutro i na taj način bi nadoknađivao ono što je tokom dana propustio. Radio je kao grafički urednik mostarskog sedmičnjaka Sloboda, mnogo vremena je provodio sa društvom radujući se životu. Raduje me što je Icin povratak kao i njegov život – spontan i iznenadan. Uvijek sam razmišljao i htio odgovoriti ljudima, kad je Ico uspijevao crtati pošto je cijeli životni vijek provodio u kafanama sa društvom. Moja je želja bila da zajedno sa Mišom Marićem, Branom Martincem i Zlatkom Serdarevićem, koji su i selektori izložbe, otrgnem Icu od jeftinih kafanskih miljea jer su ljudi malo ili gotovo nikako poznavali njegovo djelo. On je svoja djela ljubomorno čuvao u stanu i nerado se od njih rastajao. Sve to govori da je za umjetnost živio i njoj se poklanjao, temperamentno i sa velikom dozom uzbuđenja kazuje Mustagrudić.

Na postavci je predstavljena serija paunova rađenih u različitim tehnikama. Rajska ptica simbolizuje njegovu veliku ljubav – Velež. Niti jedan drugi slikar ovom fudbalskom klubu nije posvetio pažnju. Istina, neki književnici i pjesnici su ostavili dragocjene tragove o tome u vidu eseja i pjesama prepoznavajući u toj igri nešto uzvišenije nego što je to puko loptanje. Ico je, posebno u zlatnoj generaciji sa početka sedamdesetih godina, koju su širom Jugoslavije nazvali ”Šarmeri sa Neretve”, prepoznao odbljesak produhovljenog poimanja igre, izgaranja u njoj i potpunog predavanja poput južnjačkog ljubavnika. Svojom rukom na poleđini tih slika nalazimo nazive ”Velež”, ”Bajević”. Gracioznost i eleganciju ”Princa sa Neretve” ovjekovječio je u raskošno lijepom i kitnjastom paunu uzdignute glave.

Druga serija crteža u pastelu posvećena je starim hercegovačkim gradovima i njihovim vedutama: Mostaru, Počitelju, Stocu, Ljubuškom… Crteži odaju velikog znalca i vrsnog umjetnika kome je ovaj izraz bio veoma blizak.

Jedan linorez iz njegovog najranijeg perioda više govori o Ici koji traga za sopstvenim izrazom suočen sa bogatstvom izražajnih likovnih formi.

Mustafa Ico Voljevica je do ove izložbe bio nepoznat kao autor aktova. Nekoliko radova, crteža, ulja i slika u kombinovanoj tehnici otkrivaju nam umjetnika čije inklinacije ka aktu imaju veliku amplitudu. Naglašena erotika, ljepota ženskog tijela i putenost su elementi koji plijene njegovu pažnju i percepciju. Sa velikom dozom ozbiljnosti upušta se u avanturu istraživanja tajnovitih linija i volumena žene pri čemu maštovitost dolazi do punog izražaja.

Sam čin otvaranja izložbe predstavljao je trenutak da se Srećko Mustagrudić zahvali franjevcima sa Širokog brijega, fra Vendelinu Karačiću i fra Jozi Pejiću, osnivačima Širokobriješke Likovne akademije i Galerije.

– Nikada ove izložbe ne bi bilo da nije ove dvojice fratara kojima sam beskrajno zahvalan. Oni su mi u doba rata sačuvali veliki broj djela iz moje kolekcije. Nekoliko godina franjevci su mi čuvali 860 slika dok je 830 slika nepovratno izgorilo u porodičnoj kući Voljevica na Bulevaru revolucije. Niko me od njih nije pitao za ime, naciju i vjeru. To je jedan od razloga da Icina djela prvo izložim u franjevačkom samostanu u Sarajevu, kazuje Mustagrudić.

O slikarstvu Ice Voljevice govorio je Antun Karaman, istaknuti likovni kritičar iz Dubrovnika. On je između ostalog kazao da je Ico bio vrstan slikar, boem, kreator poznatih mostarskih liskaluka, grafički urednik Slobode, kostimograf i scenografu mostarskom Narodnom pozorištu i Pozorištu lutaka tako da je sav taj razgranati život sušta suprotnost njegovog slikarstva. To je argumentovao time što je potvrdio da je Ico gotovo sve svoje slike, izuzimajući one koje je poklanjao prijateljima, pohranjivao u svoj atelje.

– U svijetu likovne umjetnosti postoje ljudi koji urade jedan ciklus i u toj godini budu zapaženi prema njemu. Postoje i oni koji naprave masu ciklusa i ne budu zapaženi. A postoje i oni koji slikaju i stvaraju kontinuirano i nikad ne budu zaboravljeni. U takve velikane likovne umjetnosti spada i Mustafa Ico Voljevica. On je vrio i umirao, predavao se umjetnosti očekujući da će vrijeme potvrditi vrijednost njegovih radova. Nažalost vrijeme nije bilo milostivo prema njemu. Rano je umro a njegov opus je nepovratno nestao u plamenu. Mustagrudić je srcem sakupljao i otkupljivao njegove slike preko kojih vidimo nekoliko lica Voljevice. On se bavi zbiljom, interpretira je ali je i transponuje u emociju da bi je ponovo transponovao u asocijativnu zbilju, akcentirao je Antun Karaman.

Gradimir Gojer je oslikavajući lik i djelo Voljevice pošao od konstatacije da je malo koji grad kao Mostar preferirao duhovnost kao jedan od krucijalnih disciplina duha i duhovitosti. U Mostaru su naglašeni osjećaji za pravljenje jezičkih obrata duhovitoga sadržaja – konstatovao je Gojer i niz ličnosti kako reče ”imao je odlike duhovne potentnosti i intelektualne energije”.

– Duhovnost Hercegovaca a posebice Mostaraca lučila se iz njihove oštroumnosti iz njihova visokopotentnog jezgra duhovnih dosjetki, pri čemu ti takovi ljudi izvrgavajući temeljnoj duhovnosti negativitet i komičnu stranu u svijetu nisu bili daleko od autoduhovnosti na svoj račun. Jedan od onih po kojima se samjeravala duhovitost bio je i ostao Ico razmjerno jedan od duhovnih amblema i svestranih znamenitosti Mostara, slikar lirskog struništa duše sklon jednoj mjeri stvari koja imponira. Voljevica je kao slikar najčešće bolje tretiran na europskim paralelama nego kod kuće u svom Mostaru, ustvrdio je Gojer postavljajući ovog umjetnika na pijedestal koji zaslužuje s obzirom na njegovo djelo.

Na Srećka Mustagrudića inspirativno je djelovala izložba Icinih radova priređena prije pet godina u mostarskoj galeriji Domicil u vlasništvu Šemsudina Omeragića. Kad je saznao za tu izložbu pojavila mu se silna želja da Icu na dostojanstven način ponovo vrati među Mostarce.

Prilog veličanstvenom programu otvaranja izložbe ”Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25” dali su i prof. Meliha Kulukčija – klavir, Ferdinand Zovko – bariton, voditeljica programa Misijana Brkić kao i Helena Karačić i Ivan Župa koji su kazivali stihove Pere Zupca, Mike Antića i Žaka Prevera.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-18-2009 01:35 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

DJELA 30 AUTORA - U kuli Halebija Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

DJELA 30 AUTORA - U kuli Halebija

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Zarifa Velić, a objavljen je u januaru 2007. godine.


Dragi posjetioci!

Večeras mi je pripala posebna čast da predstavim izložbu likovnih radova umjetnika grada Mostara.

Večerašnja izložba ima posebno značenje, jer je upriličena povodom obilježavanja Dana državnosti naše države Bosne i Hercegovine.

A da se ovaj datum dostojno obilježi pobrinuo se Klub skakača sa Starog mosta. Oni su ta patriotska svijest Mostara koja nas je večeras okupila u ovolikom broju. Okupili su nas baš ovdje gdje se Mostar najteže razarao i najhrabrije odbranio. Znamo da se danas obilježavanje Dana državnosti BiH zanemaruje u mnogim dijelovima BiH, i istočnim i zapadnim, a slavi se dan državnosti susjednih država.

Ali, mi ćemo uvijek slaviti i veličati Dan državnosti naše države Bosne i Hercegovine, a doći će vrijeme, htio to neko ili ne, da će se slaviti na cijelom području Bosne i Hercegovine.

Ovom prilikom, takođe, pružila se šansa mladim umjetnicima da kolektivno sudjeluju na izložbi, a neki od njih izlažu prvi put.

Zahvaljujem se Klubu skakača sa Starog mosta u ime svih likovnih umjetnika koji su večeras izlagali, a nadam se da ćemo naći načina da Vam se dostojno odužimo.

HVALA!

Zarifa Velić,
v.d. predsjednica Društva umjetnika Mostara

Slikari koji su izlagali u kuli Halebija na dan 25. novembra 2006. godine – Dan državnosti Bosne i Hercegovine:

1. Jusa Nikšić
2. Salko Pezo
3. Ibrahim Novalić
4. Maja Novalić-Behmen
5. Zarifa Velić
6. Alica Jakirović
7. Đani Jakirović
8. Mustafa Baja Hadžajlić
9. Jagoda Serdarević
10. Akif Brkić
11. Ramiz Pandur
12. Mustafa Šoše
13. Tahir Kosović
14. Sejo Pintul
15. Titomir Balić
16. Pero Džidić
17. Goran Lozo
18. Šefik Torlo
19. Ado Badžak
20. Mustafa Bešo
21. Senad Ćorić
22. Bećo Burić
23. Đeno Tanović
24. Đenan Bakamović
25. Adin Ramić
26. Mujo Gaš
27. Jadranka Hajdarević
28. Senad Lizde
29. Anel Jakirović
30. Safet Begović
31. Ado Husković

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-20-2009 23:44 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Poetika UloŽenog Truda Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

POETIKA ULOŽENOG TRUDA

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je doc. mr. Salko M. Pezo, a objavljen je u martu 2007.godine.


Povodom 30-godišnjice Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru

Večeras imam zadovoljstvo da u sklopu proslave trideset godina Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru predstavim i otvorim izložbu jedne nove generacije talentovanih mladih slikara i vajara.

Univerzitet, Nastavnički fakultet i grad Mostar su, evo, dočekali da imaju svoje školovane kadrove i ja, evo, u svoje ime i u ime svih koji su učestvovali u procesu obrazovanja ovih mladih ljudi, želim da im se zahvalim i da kažem da bez pomoći Juse Nikšića, Dževada Hoze, Sade Musabegovića, Metke Krajger-Hozo, Mustafe Skopljaka, Nusreta Pašića, Mirsada Konstantinovića, Halila Tikveše, Ibrahima Krzovića i drugih, bi ovaj proces obrazovanja i školovanja tekao puno teže. Naravno da bez ljudi koji su direktno učestvovali u nastavi se ne može, ali se moraju spomenuti i oni drugi koji nisu direktno u nastavnom procesu likovne kulture. Zasluge, prije svega, pripadaju cijenjenoj profesorici dr. Đulsi Bajramović, uvaženom rektoru prof. Dr. Fuadu Ćatoviću koji su zajedno sa nama, stalno uposlenim i direktno u nastavi, dali svoj ogroman doprinos u razvoju i afirmaciji kako Univerziteta, tako i Nastavničkog fakulteta.

Danas, Nastavnički fakultet ima 10 odsjeka među kojima je perjanica fakulteta odsjek likovne kulture. Razvojem fakulteta i uslovi studiranja bivaju sve bolji, tako da studenti ne oskudjevaju ni sa prostorom ni sa materijalom. U toku je izgradnja nove zgrade Nastavničkog fakulteta u kojoj ćemo početi 2007./ 2008. god, s čime će uslovi studiranja biti, usudio bih se reći, na evropskom nivou.

Večerašnja izložba je kruna četverogodišnjeg rada i uspjeh studenata, njihovih likovnih promišljanja, poetika, uloženog truda kako studenata, tako profesora i asistenata. Ovo je ujedno i prelomni trenutak kada se sagledavaju postignuti rezultati u dosadašnjem školovanju i kada se naslućuju neki novi izazovi, pravci i likovni rukopisi. Samo upornim radom se može doći do rezultata a kako oni isplivavaju ispod površine i postaju vidljivi, time i draž za traganjem u likovnosti postaje veća, a vlastiti rukopis prepoznatljiviji. To je onaj drugi prelomni dio večerašnje izložbe koji je pred našim izlagačima i ja im na tom teškom, ali zanimljivom putu želim da ostvare sve one snove koji stoje između njih i vlastitog ”ja”.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-29-2009 00:19 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Opravdani Fovizam Sanjina LugiĆa Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

OPRAVDANI FOVIZAM SANJINA LUGIĆA

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je akademik Tvrtko Kulenović, a objavljen je u martu 2007. godine.


Fovizam je pokret umjetničke avangarde Pariza s početka dvadesetog vijeka. Fovisti, u prijevodu: ”divlji”, kao što se iz njihovog imena vidi, odnosili su se prema boji i liniji tako kao da im je dosadila uspavanost dugotrajnog mira i blagostanja Evrope krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka (englesko viktorijansko doba) ili su, možda, predosjećali – užas nadolazećeg nemira Prvog svjetskog rata.

Međutim, njihov bijes se zadržavao na boji i liniji, a teme su vrlo često bili samo pejsaži, makar i podivljali.

Sanjin Lugić svoje teme traži u arhetipu, u junacima antičkog mita, u njihovim ”divljim” sudbinama da bi ih, zatim profiltrirao, kroz arhetip rafnog užasa, ”osvježen” u kolektivnoj svijesti našeg naroda u sasvim nedavnoj prošlosti. Ta kolektivna svijest se pojavljuje u načinu na koji se mitovi narativno transformišu i likovno oblikuju (”Ikar”, ”Sizif” itd.).

Razumljivo je da ovom sadržaju fovistički pristup liniji i boji sasvim prirodno odgovara: divljina je zavladala svijetom!

Istina, ni u svom ”mirnodopskom” ciklusu Lugić nije napustio fovizam boje i oblika preko kojeg se dva ciklusa ipak vežu u jednu cjelinu. Samo to ovdje jeste samo fovizam boje i oblika, ekspresija bez očaja.

Edvard Munk, slikar čuvenog ”Krika” i njegovih brojnih varijacija slikao je i fantastično lijepe portrete fantastično lijepih žena.

Kod Lugića se ova dva elementa ponekad nađu na istoj slici, gdje se ”krik” boje i linije povezuje sa čudesnim primjerima ženske ljepote, koji, dakako, nisu tradicionalno portretni, nego se pojavljuju kao neka vrsta zračenja, ozračja.

Žena je uopšte slikareva opsesivna tema, ona je vezana za rađanje, za porođaj, ali ne u onome sociološkom, ”marksističkom”, smislu: kao rob obnove svijeta, nego u renesansnom smislu: kao Madona sa djetetom transformisana modernim izrazom ali prisutna u nekoj vrsti blaženstva ili pak snage – Vilendorfske Venere.

Blaženstvo, dakle, može da proizađe i iz fiziološke, ”gadne”, prezentacije formi koje podsjećaju na unutarnje organe, ali je ipak – blaženstvo.

Žena je kod Lugića često raspeta, ali ne u patnji, i ne na krstu, nego na slikarskom štafelaju: dva oblika stvaranja i rađanja se međusobno isprepliću. Ona se često pojavljuje u ljubavi s muškarcem, ali je ta ljubav najrječitija kad je s njima i treći član, dijete. Sagrada familia.

Sanjin Lugić je magistrirao konzervaciju i restauraciju na Univerzitetu u Ljubljani. Glavni je konzervator i restaurator u Umjetničkoj galeriji i suradnik na odgovarajućem predmetu na Akademiji likovnih umjetnosti.

To je oblast koja podrazumijeva disciplinu, preciznost, poslušnost koji se na ovim slikama čiste izražajnosti ne vide dok ne naiđemo na neke detalje izvedene sa fovističkom snagom koji, međutim, u sebi kriju ljepotu geometrijskog rasporeda.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

07-01-2009 04:04 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
ZiZi_ ZiZi_ is a Female
trudim se


Poruka: 225
Location: florida

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Željko Marić rođen je u Mostaru 1956. godine. Završio je Srednju školu primijenjenih umijetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku za kiparstvo.
Pored prosvijetno pedagoškog rada aktivno djeluje kao samostalni umjetnik. Sudjelovao je na mnogim izložbama s različotom tematikom te na likovnim kolonijama i aukcijama humanitarnog karaktera. Živi u Mostaru i radi u Srednjoj školi likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića.
Željko Marić je slikar Prirode, koji nam svojim prigušenim, ali intenzivnim koloritom dočarava mijene godišnjih doba u samotnim pejsažima, u pravilu bez ljudskih figura, nastanjene samo sa krhkim mladim stablima, čije su krošnje obavijene plavičastim, pomalo hladnim svjetlom njegovih krajolika.

Ekspresivan zamah njegovog kista tako će nam u oblom sazvučju boja predočiti snježne padine i doline, potom i oštro usječene zemljane brazde sred utabanog seoskog puta, a uz njega onda i polegnuto zelenilo trave, razbarušene nemirnim vjetrovima i poškropljene sitnim laticama divljeg cvijeća. Svi ovi dinamični ritmovi koji se na njegovim platnima susreću u jednom slavlju čiste boje, dio su njegove slikarske palete, pomalo prožete i zanimljivim utjecajima što podsjećaju na nordijski ekspresionizam, a u kojoj prevladavaju blijedo-ljubičaste nijanse, kontrastno ukrštene sa osunčano žutom i pariško plavom, ali i crveno - smeđom nijansom trpke, neobrađene zemlje.

Njegove slike kadrirane su na modernistički način, bez monumentalnosti kompozicije, ali sa izrazitim osjećajem za ljepotu detalja u prizorima livada i puteljaka pored kakvih možda svakodnevno prolazimo, no rijetko u njima tražimo slikarsku inspiraciju, a Željko ide upravo obrnutim putem: u onom svakodnevnom, od iskona postojećem prožimanju vremena i materije u prirodi on pronalazi i na platnima predočava jedan univerzalni ritam Života, igru polarnosti stamenog tla i razbarušenog povjetarca, oblačnog neba, ali i delikatnih cvjetnih glavica koje se povijaju pred nadolazećom olujom.

Tako se može reći da život na njegovim slikama nekako buja i ispod površine, u zemaljskim korjenima, u igri nedorečene, još ne sasvim probuđene bujnosti, to je prigušeno bivstvovanje biljaka i sjemena na razmeđu zime i proljeća, negdje na pustoj zemlji, u slobodi nadolazećeg, dok novo sjeme još nije niknulo, a ni staro još nije sasvim utonulo u podzemne dubine, kad se dva svijeta susreću u plesu svjetla i sjene, i njihove vječite kreativne dualnosti sa kojom je izgrađen ovaj materijalni svijet, pa i sa kojom Željko Marić gradi svoje upečatljive slikarske kompozicije.

07-02-2009 01:49 ZiZi_ is offline Pregledaj poruke od ZiZi_ Dodaj ZiZi_ u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

ZiZi_ 33.gif 10.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

07-03-2009 03:49 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Seadovo NepresuŠno NadahnuĆe Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

SEADOVO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je akademik Vladimir Premec, a objavljen je u aprilu 2007. godine.


Galerija na mezaninu – Poslovni centar UNITIC Sarajevo, XXIII samostalna izložba slika i ikona, 23.-30.05.2005. Moj prvi susret sa neobičnim umjetnikom. Poslije impresivne niske samostalnih izložbi. Od 1984., 1994., 1996., u nekoliko švicarskih gradova, do Bosne i Hercegovine: Neum 1984., Mostar 1992., 2004., Sarajevo 2004., i Tuzla 2005. U Italiji, Turskoj, Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj. 1986. usavršava školu ikonografije u Berlinu, nastavlja 1994-1996. u Zürichu.

Nakon povratka, u Mostaru 1999. otvara atelje i galeriju. U manastiru Žiča i na Cetinju, restaurira freske i ikone. 05.10.2003. otvara privatnu školu slikarstva, za sve uzraste, u svojoj galeriji u Mostaru, što znači da u maniri starih majstora nesebično želi prenijeti tajne umijeća željnima znanja o bojama i materijalima, o priboru i njegovoj upotrebi. O zategnutom platnu, o pripremi drvene podloge – nagorjele daske za ikonografiju sa sakralnim sadržajem i patinom starine, o gledanju slike i prijenosu unutarnjih svjetova pojmovnih sadržaja vizija, u potez bojom, sa kista ili špahtle, dublje ili jedva primjetno u nijansama, naslaganjem, masivnije ili sfumato, količine boje u traganju za željenim skladom viđene podloge predviđene za život slike u cjelini. Od ALEGORIJE SLIKARSTVA do majstorskih portreta, od nepresušnog nadahnuća STARIM MOSTOM i vedutama starog Mostara, do svetačkih likova MADONE SA ISUSOM, SVETOGA PETRA, etc.

Graditelji starog MOSTA, izvedeni u tamnim nijansama starinske patine, kako to samo Vladović umije sabirati mistiku i njezinu neprikazivost u zagonetni tandem, otkrivaju velo tmine davnina sa nekog koji je tu, u duši MOSTA, po djelu svome – geometrijskom savršenstvu, propetom za ljudski nogostup u lučnom graditeljskom zdanju idealne statike, kao gazela, između kamenih obala, zarad odolijevanja zubu vremena, skromno namijenjeno, neimarski, za vječnost. I Vladović crpi svoje vizije mosta, iz beskrajne ideje njegove, iz koje su u složenu arhitektonsku masu i GRADITELjI izveli njegovo korisno kameno zdanje. Vladovićev portret predočio je likove koji su živjeli pod velom tajne davnina, jednako modroj rijeci i mediteranskom plavetnilu, neprolaznim simbolima grada na Neretvi. Most stoji i nadsvođuje bezdan vremena. Čak ni romantički uprizorena vila u njegovom podnožju, uronjena u lament i naslonjena na kamene gromade, ne podsjeća na njegovu povijest, na stradanje grada i ruinu koju poriču u savršenim formama izvedeni, rasuti kamenovi-stećci, na slici izloženoj u Galeriji ”NOVI HRAM”. Bila je to umjetnikova XXV samostalna izložba. Uočio sam tu vilu-tužbalicu, prekrivenu svijetlo-modrim tilom kroz koji se naziru njezine graciozne obline, smještenu na dnu lijevog donjeg kuta slike, naslonjenu na tamnoj prostirci u tjeskobi oplakivanja. To je bio Vladovićev dodatak svijetlo izvedenom mostu nad kojim se nadvilo oblačno nebo. Kao da se oslonilo na tamno plavo zagasiti brijeg iznad desne strane svijetlog mosta, u dijagonali, nasuprot. Sve tu je podređeno kamenoj bjelini mosta i modroj rijeci koja mu određuje smisao.

Pitam se, šta znači Vladovićeva simbolika u sintagmi ALEGORIJA SLIKARSTVA, ako ne težnju da se majstorski, drugačijim, slikarskim, sredstvima iskažu i pojmovi i riječi i duhovne vizije, tragajući za aisthetički novim osvjetljenjem, novim koloritom, za još neviđenom slikom u navlastitoj i našoj maštovitosti, nalik na sliku i priliku: aisthéseis ton theMn – tjelesno ili živo gledanje bogova (cf., Platon, Fedar, 111 C). Primjerice MRTVA PRIRODA koju utemeljuje kulisa u smeđim nijansama, od svijetlosmeđeg do smeđeg bez trunka svjetlosti, nalik crnom, u rasteru tmurnog neba, sa zlatnim svjećnjakom i nagorjelom svijećom, sa tri stara kodeksa u srednjem planu, a potom arak papira za pisanje sa odloženim naočalama, guščjim perom i posudicama za tintu u prednjem planu, sve to na gotovo bijelom stolnjaku koji još likovno nadopunja samo veliki opušak nedopušene kube sa primjetnom količinom sivog pepela, za krajnje osobni odnos prema slici, kakav istinski od nas Vladović zahtijeva svojom moćnom koncentracijom na puni život oka i transmisijom viđevina u područja spoznajne, intelektualne samosvijesti.

Ili, koliko samo sakralne skepse nosi u sebi ikona-eikónion, sličica svetog Petra apostola u pogledu. Gotovo da su dva detalja tog portreta gradivni dio njegova palimpsesta izvedenog na staroj dasci, čiji krajevi, u donjem dijelu, prelaze u nagrizene ostatke koje je izjela voda pa su prekriveni nijansiranom patinom trulovine. Gornji lijevi ugao ikone tvori gotovo sačuvani okvir koji prelazi u tamnu podlogu na kojoj u kontrastu Vladović slika ćelavu glavu zabrađenog apostola, iskošenog pogleda koji otkriva brigu-sumnju-razbor i tjeskobu muškarca zaduženog za svu povijest njemu povjerenog poslanja. Na ruci mu stoji teški misal – nauk vjere, izveden u crvenoj koži sa zlatotiskom i zlatnim okovom. Taj misal i zabrinuti pogled su dva detalja na koje je svodiv Vladovićev sveti Petar – prvi papa. On je zaogrnut u zeleni pluviale, u izvedenoj boji iz plavog i žutog, iz hladne boje kosmičkog beskraja i zlatne boje sunca – simbola života. Nema ničeg slučajnog u umjetnikovim vizijama, ničeg nepromišljenog. Ćelava kalota mladog starca, uokvirena ostacima kose koja prelazi u jaku bradu, izvedeno je sve to minucioznim majstorstvom do savršenstva ikone-sakralnog slikarstva. Vladovićeve Madone, Isus i sveti Pavle, prikazuju logos doktrine, pijeteta, praksu odanosti, on umije naslikati apstraktno učenje, prikazati uvjerljivo dobrotu, prijateljstvo, iznjedriti kistom neprikazivo, oku skriveno, što blista pred našim okom punim sjajem uprizorenja u jakoj zasljepljenosti od sjaja svjetlosti, nalik čudesnom susretu rimskog oficira Pavla iz Tarza koji se vraća iz Damaska sa progona kršćana, i Rabija – velikog učitelja ljubavi, kojemu će pozniji svetac posvetiti žarko ostatak života. Vladovićeve kompozicije bivstvuju smireno, koloristički harmonično, slikarski univalentno utemeljeno na kontrastu kao sredstvu postizanja neprikazive pojmovnosti. Njegova vještina nije opterećena školom, epohom, orijentacijom, pravcem. On je težio školovanju manire do perfekcije. Kad su predmet njegova slikarstva vedute Mostara, ulica i sokaka, uz prikazanu arhitekturu drevnog grada, impresionistički bilježi i pokoji ženski lik u svekolikoj zagonetnosti sjenke.

Dakako, Stari most i okolina, ne samo da su naročitost pejzaža kojemu Vladović duguje svoju theologiku nadahnuća, nepresušnu, beskrajnu, ali most i pejzaž oko mosta pod SNIJEGOM su poseban izazov, ne samo zbog bjeline i ledenosivog ambijenta hladnoće, i nju je umjetnik naslikao, nego daleko više zbog velike kuće, desno, koja skriva svojom sjenom zamislivu cjelinu arhitektonskog upiranja starog zdanja u kameni naslon, a njegov nogostup za prelaznike, čini se načičkan kućicama kao ponte vecchio u Firenci. Tu moguću zamjenu ambijenta i slobodnu asocijaciju stvara impresionistički utisak koji Vladović postiže majstorskim intervencijama u bjelinu i faktografijom perspektive.

Umjetnikove MRTVE PRIRODE, svedene na zrele smokve u korpi i pored nje, podsjećaju na mnoštvo drugih istovrsnih motiva sa ribom i flašom vina, čašom i komadom kruha, a uvijek je kulisa pomnije ili neprimjetno naslikana podloga za sliku u slici.

Ove reminiscencije završavam utiscima koje sam upamtio gledajući moćni Vladovićev portret starog vezira na aukcijskoj izložbi u restoranu KOD FEHRE, na skretanju sa autoceste za Travnik. To je portret u vlasništvu restorana. Primjer, kako je moguće slikati povijest, starinu i njezinu drevnost, kako je umjetniku svaki detalj važan da bi postigao efekt moći, autoriteta, odgovornosti, straha u oličenju vlasti koja gospodari životom i kadra je kazniti smrću. U tom portretu otkriva se i zebnja starca od navlastite sudbine, od samovolje sa vrha vlasti. Sve je to umjetnik nametnuo gledaocu, svojom magijskom sposobnošću izbora boja, mahom u tamnim i nedostupnim nijansama, uključujući pogled iz koga je vidljivo prikriveno značenje cjeline. …

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

07-04-2009 20:29 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
Stranica (10): « prva ... « prethodna 6 7 8 [9] 10 sljedeca » nove poruke | aktuelne teme | forum
Postavi novu temu Odgovori
Go to:
preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com