Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » NAUKA I DRUŠTVO » KULTURA » Likovni umjetnici Mostara i Hercegovine 1 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.00 » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Stranica (10): « prva ... « prethodna 6 7 8 [9] 10 sljedeca » Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Slikarke Iz Ankare Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SLIKARKE IZ ANKARE


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ali Davutoglu, generalni konzul Republike Turske u Mostaru, a objavljen je u junu 2004. godine.



Pozdravljam sve cijenjene goste izlozbe Udruzenja zena slikarki Ankare. Prvo je udruzenje odrzalo izlozbu u Sarajevu u mjesecu martu povodom Medjunarodnog dana zena 8. marta. Ovaj put izlozba je organizovana u Mostaru u periodu od jedne sedmice, ali nazalost slikarke nece moci prisustvovati izlozbi kao u Sarajevu.

Udruzenje slikarki Ankare je osnovano 1970. godine. Njihov cilj je bio okupiti iskusne zene umjetnice razlicitih profesija da uspostave suradnju i podrsku medju sobom, kao i stupiti u kontakt sa medjunarodnim umjetnickim organizacijama.

Udruzenje je organizovalo prvu izlozbu natjecanje s nagradom ”Zena godine 1975.”. Iste godine grupa clanova je organizovala putovanje u Bec da provede studije o umjetnosti uz podrsku Turskog Nacionalnog Vijeca UNESCO-a. Udruzenje cije naglasene karakteristike su iskrenost i pozrtvovanost, odrzalo je vise od 100 izlozbi.

Osim toga, Udruzenje odrzaje konferencije i predavanja o umjetnosti prikazujuci slajdove sa ciljem razvijanja znanja o medjunarodnoj keramickoj umjetnosti medju clanovima.

Nema sumnje, da u procesu modernizacije nase zemlje, umjetnici i zene igraju najvecu ulogu. Zene imaju kreativnu prirodu. To je superiornost koju im je priroda podarila. Ovo je osnovni razlog, zasto su drustva gdje su zene prisutne, naprednija. Ukoliko uz sansu da imaju dovoljno obrazovanja zene su ukljucene u drustveni zivot, one ce biti u stanju da budu kreativnije i one ce doprinijeti boljem, humanijem i naprednijem zivotu.

Zbog toga cestitam nasim zenama slikarkama na njihovom uspjehu, imajuci uvijek na umu da ce svijet biti mnogo ljepsi kad je univerzalni jezik umjetnosti kreiran zajedno sa zenama.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

05-27-2009 04:25 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Zudnja Za Zivotom I Umjetnoscu Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ZUDNJA ZA ZIVOTOM I UMJETNOSCU


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ratko Pejanovic, a objavljen je u maju 2004. godine.



    Uz prvu izlozbu radova Gorana Kosanica u galeriji ”Corovic” u Mostaru


Kosanic Goran rodjen je u Mostaru, na Luci, 7. marta 1961. godine. Uz roditelje, veliku ljubav i duh ovog grada u njega ugradjuju deda i baba Jovo i Anika Vlahbegovic, jedni od osnivaca RKUD ”Abrasevic”. Zivi sa njima u kuci koju mu prije svoje smrti poklanjaju.

U Mostaru zavrsava osnovnu i srednju Elektro-tehnicku skolu i zaposljava se u VTI, Pogon Mostar. I onda dolaze najsretniji dani njegovog zivota.

Nakon stupanja u brak sa zenom njegovog zivota, Marijom, dobija dva sina i zivi sa puno ljubavi i duha u svome gradu.

Ali, dolazi prokleta 1992. godina i sa porodicom napusta Mostar i odlazi u rodno selo svoga oca – Sremsku Racu. U tom selu nemio i bolan dogadjaj ga podstakne na crtanje.

U junu mjesecu 2000. godine, prilikom rada posjece saku desne ruke. Pored niza uspjesnih operacija i dugog i bolnog oporavka, uz pomoc supruge, a onda crtanja lemilicom u drvetu vraca se u normalan zivot, vraca funkciju svojoj ruci.

I onda mu ostaje samo jos jedna zelja, koja mu se ispunjava u avgustu 2002. godine, vraca se u Mostar, i sa svojom porodicom sa puno duha i ljubavi za ovaj grad nastavlja zivjeti u rodnoj kuci.

Na putu afirmacije, zelimo mu jos puno izlozbi, uspjeh i srecu.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

05-30-2009 02:45 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

SEAD VLADOVIC - XVII samostalna izlozba Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SEAD VLADOVIC - XVII samostalna izlozba


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Zlatko Serdarevic, a objavljen je u avgustu 2004. godine.



Sead Vladovic je rodjen 1955. godine u Mostaru. Samostalni atelje otvorio je u Kujundziluku 1974. godine. Od 1986. godine, usavrsava skolu zografije (ikonografije) u Berlinu, da bi nastavio 1994.-1996. u Zurichu gdje ostaje i stvara. Nakon povratka u Mostar 1999. godine otvara atelje i galeriju.

Obavljao je restauraciju manastirskih fresaka i ikona u Srbiji (Zica) i Crnoj Gori (Cetinje). Privatnu skolu slikarstva za sve uzraste otvara 5.10.2003. godine u svojoj galeriji u Mostaru. Priredio je niz samostalnih izlozbi u evropskim gradovima i jednu kolektivnu u Mostaru.

Vladovic pripada krugu mostarskih likovnih umjetnika cija je karakteristika njegovanje poetskog realizma. Njegova perceptivna moc uspijeva dokuciti i one latentne skladnosti i ljepote u predjelima hercegovackim prepunim toplih koloritnih valera koji zvonkoscu boja i formi magicno privlace njegovo bice.

Ciklus “Stari most” je pokusaj umjetnika da otkrije tajnovitost, savrsenost i vanvremenost ovog velicanstvenog i neponovljivog zdanja nastalog u naboju kreativne energije mimara Hajrudina. Vladovic sa znatnom dozom ekspresivnosti materijalizuje svoje unutrasnje stanje, svoju ustreptalost, uzbudjenost i odusevljenje pred harmonicnim vizurama Starog mosta oko kojega je satkana cipkasta bordura okolnih plocara interpoliranih u prirodni ambijent sivo-bijelog kamenjara skrto prosaranog dracom, kaduljom i vrijeskom.

Mediteran u kome se strasno zivi iskrsava u svoj svojoj raskosnosti dok luk Mosta zarobljava njegovu caroliju. Vladovicev sanjarski gotovo melanholicni mentalitet postaje generator poeticnih snova iz kojih se radjaju slike Mosta u svim godisnjim dobima. Bogatstvo razlicitih rakursa iz kojih se njegovo oko usredsredjuje na Stari most nastaje iz zelje da se pronikne u njegovu unutrasnju ljepotu. Prozracna vedrina emanirana sa ovih platana ukazuje na slikara koji je zarobljen savrsenim covjekovim djelom – Mostom kao simbolom zelje da se poleti u neistrazene prostore i premosti neosvojivo. Vladoviceva energija ima eruptivnu snagu jednaku u radovima vecih kao i manjih formata sto je primjetno posto se i na njima iskazuje snazan gest i silovitost izljeva njegovih strasti.

Koncentrisanje na motiv Starog mosta nije slucajno, ono je prije svega proisteklo iz potrebe da se otkrije njegova tajnovitost ali i da se dusi obezbijedi radost zbog povratka mosta u bice iz kojega je istrgnuto. Znalacki kontrastiranjem tonova on uspijeva oslikati atmosferu oko Mostara i prenijeti aromu juznog podneblja gdje sve vrije od zivotnosti i strasnog zanosa. Slike su nastale u stanju ekskluziviteta emocija i one se tako dozivljavaju. Vladovic nam podastire radove koji se obistinjuju iznutra. Naime, s druge strane zbilje razvija se svjetlost ciji je izvor sam autor, i ona je, dakle, smjestena u njegovoj nutrini. U eksploziji vanjske realne svjetlosti koja nosi karakter objektivne istine i unutrasnje svjetlosti nastao je ovaj ciklus u cijem fokusu je simbol Mostara.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-01-2009 05:20 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Na Uzdarje Gradu Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    NA UZDARJE GRADU


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je prof. dr. sc. Elbisa Ustamujic, a objavljen je u septembru 2004. godine.



    Recenzija “Monografija Stari most u Mostaru” Alije Cigica i Ante Miskovica


Rukopis “Monografija Stari most u Mostaru” autora Alije Cigica i Ante Miskovica vrijedan je pothvat od kulturoloskog znacaja ne samo za Mostar i Bosnu i Hercegovinu, nego i za siri prostor osmanske arhitekture, pa i dalje, sve dokle dopire slika i glas o glasovitome Mostu. Sakupljenom gradjom knjiga je svjedocanstvo u dokumentarnom smislu o trajanju u prostoru i vremenu i srasloscu gradjevine s urbaniziranjem Mostara, ali i o psihoemocionalnoj i sudbinskoj vezi ljudi i Mosta.

Autori su sistematizirali dokumente o recepciji Mosta od XVI vijeka do danas. Obuhvacena su djela umjetnickog nadahnuca, izrazena u poeziji, prozi, putopisima, zapisima, i to na mnogim jezicima. Tako je zastupljena poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima (arapski, perzijski, turski): Bajezidagica, Medzazija Sanije, Rahmija, te zapis najranijeg putopisca Evlije Celebije, pa sve do najznacajnijih autora naseg vremena. U Monografiji je sabrano, u rasponu vise od cetiri stotine godina, oko dvije stotine autora, medju kojima su neki zastupljeni s vise priloga. Uvrstene su i izjave, i prigodni tekstovi, i zapisi o znacaju, vlastitom dozivljaju i obnovi Mosta od domacih i svjetskih uglednika, politicara, arhitekata i gradjevinara, te knjizevnika, slikara, muzicara, teatrologa do skakaca s Mosta i obicnih ljudi.

Knjiga je posebno bogata likovnim prilozima (257) koji premasuju broj tekstova, medju kojima su i gravure, akvareli, ulja, radovi u bakru, plakati, postanske marke, novcanice, korice knjiga ili je slika Mosta posluzila za dizajniranje kutija za bombone, tabakere i drugog. Najstarija likovna djela datiraju tek iz XIX vijeka i prvi su slikari stranci, a eksponati su sacuvani u knjigama, zbirkama i muzejima sirom Evrope. U XX vijeku inicijativu su preuzeli domaci umjetnici, skolovani najcesce u Parizu, i nema znacajnijeg slikara na sirem juznoslavenskom prostoru a da nije poveo likovni dijalog s mostarskim Starim mostom i ostvario vrijedno djelo.

Most, stari, mostarski, postao je simbol za savrseno umjetnicko djelo koje multiplicira poruke u rasponu ljudske prolaznosti i trajnosti gradjevina, kako bi Andric rekao: dobro smisljenih i tvrdo zasnovanih da budu hair i ljepota, do estetskom sublimacijom ostvarene sinteze Istoka i Zapada ucjelovljene u Kulenovicevu sonetu, gdje se u umjetnickoj oplodnji preplice forma soneta i tariha, te savremena filozofija Okcidenta i islamska duhovnost i mistika Orijenta.

Nazalost, u istorijskom vremenu postoje i druge i drukcije silnice, one represivnih i apokalipticnih sila, haosa rata, pomracenja uma i besmisla, beskrajnosti zla i duhovnog potonuca. Otuda je civilizacijski sok izazvan rusenjem Starog mosta imao dalekosezan odjek i veliki stvaralacki poticaj za ljudski i umjetnicki gest i cin osude zla i mrznje. Poetski i slikovno izrazavano je nemirenje i neprihvatanje pobjede bezumlja ciji je sukus izrazen u nadnaravnoj moci egzistencije mosta, u stihovima misticnog prelaza on se vinuo: Preko mjeseca / iznad vode / Na nebo cuprija / Da bude. (H. Basic)

Most tako nije izgubio nista od znamenja sticana vijekovima, vec je njegova simbolika postala misaono jos gusca u svojoj pluridimenzionalnosti; pridodana su mu i nova aktuelna znacenja u savremenom svijetu susretanja i spajanja razlicitosti.

Rukopis Stari most u Mostaru autora A. Cigica i A. Miskovica dobro je zamisljen, a sakupljeni raznovrsni materijal sistematiziran je i ukomponiran u cjelinu na takav nacin da je informativan i pregledan, a estetski ostavlja dojam na visini postavljenog cilja.

Zbog svega naprijed sazeto iskazanog, rukopis Monografije smatram vrijednim, te sa zadovoljstvom i bez ikakve zadrske preporucujem za stampu.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-03-2009 04:45 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Hram Umjetnosti, Kulture I Prirode Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    HRAM UMJETNOSTI, KULTURE I PRIRODE


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Toni Pehar, a objavljen je u avgustu 2006. godine.



U prekrasnom ambijentu ljetnikovca Radobolja i ove 2006. godine okupila se po drugi put grupa od 13 istaknutih svjetskih kipara u petnaestodnevnu kiparsku koloniju ”Radobolja 006”. Ljetnikovac kroz koji protjece kristalno cista i ledena rijeka Radobolja. Izgradjen je nekih 2-3 km od Mostara u naselju Ilici. Rjecica koju Mostarci piju stoljecima dala je ime i ljetnikovcu i kolonijama i svim kulturnim dogadjajima i sadrzajima koji se u njemu organiziraju i odrzavaju.

Od svog izvora do usca u Neretvu Radobolja prodje kroz Ilice, Bare, Pijesak, Podhum, Stari grad, prodje put od svega 4,5 km a udijeli toliko zivotne svjezine, tolike okrijepi i nadahne, utoli toliko zedji po ispucalim vinogradima i bascama, samelje toliko psenice, ozimice, kukuruza, opere sve cenare, tepihe, cilime, rute i serdzade da je duga stotine kilometara stid je ne bi bilo. Prolazeci kroz ljetnikovac, svoga imenjaka, ohladi pivu i zilavku i sok od sipka i uzavrelu krv i usijanu glavu koja misli da nesto ljepse na svijetu moze postojati. Najbolje to cute umjetnici kojih je kroz ovaj ljetnikovac, samo za godinu dana, proslo preko dvije stotine, ali cuti i preko 10,000 posjetitelja, gostiju, prolaznika, prijatelja i dobronamjernika koji su u ovoj jednoj godini postojanja ljetnikovca ”Radobolja” jednom ili vise puta udisali njegovu ljepotu, uzivali njegovo gostoprimstvo, veselili njegove radosti. Ljetnikovac vec nosi sobom paradigmu bogatog kulturnog sredista, umjetnickog mecene, opustajuceg i zabavnog ambijenta s izobiljem hercegovackih gurmanluka zalivenih vrhunskim domacim i svjetskim vinima.

Ljetnikovac “Radobolja” vec ima svoje umjetnike, abonente, koji najnadahnutije, najkreativnije, najlucidnije trenutke dozive upravo ovde, pa se stoga u ljetnikovcu i okupljaju u kiparskim i slikarskim kolonijama, u knjizevnim radionicama, na promocijama, izlozbama, predstavama i prezentacijama. Prva kiparska kolonija ”Radobolja 005” nosila je sobom temu: Covjek, voda – kamen, i u ljetnikovcu ostavila 11 skulptura, a ova ”Radobolja 006” je na temu Ekologija i ostavit ce 14 novih kiparskih djela koja ce jos vise dodati ljepoti ove ljepote. Ove godine u koloniju su dosli kipari iz cijelog svijeta. Njih trinaest predvodi umjetnicki voditelj kolonije Sime Vidulin a uz njega su, iz Hrvatske, tu jos i Janko Mosnja i Eros Cakic. Iz Srbije je dosao Goran Cpajak, iz Koreje Lee Bon Gyu, iz Japana Nakamura Kei, iz Argentine Edgardo Junko, iz Meksika Carlos Monge, iz Italije Villi Bossi, a domacu BiH kiparsku postavu cine Stjepo Gavric iz Sarajeva i iz Mostara Zeljko i Toni Maric, te Miro Pistalo. Ovim neimarima u kamenu pridruzio se i kipar Ferdo Kovac iz Mostara koji se odlucio za meksi materijal. Njegova drvena skulptura resit ce neki od interijera ljetnikovca. Velike kamene blokove istarskog vapnenca koloniji je poklonio ”Kamen Pasin” iz Istre. Ovogodisnja kiparska kolonija ”Radobolja 006” trajala je od 29.5. – 10.6.2006. godine. Dokaz da je bila nadahnuta i plodonosna su skulpture koje ostaju u nasem ljetnikovcu na radost i uzivanje svima koji ovde svrate. Daj nam Boze docekati kiparsku koloniju ”Radobolja 007” i jos mnoge, mnoge druge iza nje.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-06-2009 02:27 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

ISCRTAVANJE PITANJA - Grand Prix Mostar 2006. Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ISCRTAVANJE PITANJA - Grand Prix Mostar 2006.


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Dubravka Pozderac-Lejliæ, a objavljen je u septembru 2006. godine.



    Godišnja izložba BiH crteža u Centru za kulturu


Kada se pogled privikne na treperavu blještavost uzavrelog hercegovaèkog sunca, iz bjeline kamena poènu navirati linije, naziru se obrisi i saèinjavaju se konture Staroga mosta, Helebija i Tara kule. U našim oèima iscrtava se Mostar. Nešto dalje, pod smirenom svjetlosti galerijskog prostora, iz bjeline nijemoga zida izdvajaju se linije i mrlje, grupišu se i obrazuju u zasebne cjeline, pojavljuju se neki novi oblici i prostori. Iscrtavaju se pred nama umjetnièke vizije i manje znani svjetovi.

Centar za kulturu Mostara otvorio je i ovoga ljeta svoj galerijski prostor i ponudio gostoprimstvo za pedesetak likovnih umjetnika koji su unutar oblikovnih i izražajnih moguænosti crteža pronašli istovremeni izazov i smiraj svojih stvaralaèkih težnji. Bosanskohercegovaèki crtež privremeno se nastanio u inspirativnom ambijentu ostvarenog suglasja izmeðu stalne težnje grada da iz bjeline i svjetlosti fiksira svoj lik i stalne težnje linije da se otrgne i otme htijenju umjetnikove ruke i misli. Ijedna i druga težnja u stalnoj su promjeni i kretnji.

I premda najveæi broj izloženih radova i dalje ostaje unutar klasiènog tumaèenja crteža i upotrijebljenih crtaèkih tehnika, kao najuniverzalniji i povijesno najdulji vid saobraæanja i komunikacije meðu ljudima, crtež i na ovoj izložbi naznaèuje svo raskošno bogatstvo individualnih interpretacija i tehnièkih modifikacija. Od proèišæene i reducirane primjene konturne linije (S. Bjelotiæ), tek ovlašnih obrisa (B. Mikuliæ), u titraju zatoèenih (S. Srbanas) ili samo nagoviještenih prizora (I. Èavar), teksturnih mreža (B. Vrbiæ-Maèak) i doèaranih plastiènih oblika (D. Šobot), preko osloboðene linije (F. Topèagiæ) i uvažavanja njoj imanentne vitalnosti i dinamike (A. Hadžimejliæ), do ponovnog zatvaranja u èvršæe i stabilnije strukture (J. Lovrenoviæ), od gotovo filigranskog tretmana linije (M. Suljeviæ), i takvom tretmanu svojstvene deskripcije (A. Cvetkoviæ-Mlinareviæ), od potpunog odsustva do izrazite preferencije boje (I. Kruškiæ), od unutarnjeg propitivanja odnosa semantièke vrijednosti crteža-znaka (Š. Gavrankapetanoviæ), slike i pisma (G. Anðeliæ-Galiæ), pa do samo naizgled izvanjskog uvoðenja zanimljivih igara tehnike i materijala (N. Aliæ, M. Skopljak), nešto naglašenijeg interesa za samu teksturu i oblikovne karakteristike iskorištene plohe (Dž. Hodžiæ), pa do njezinog cjelovitog uvoðenja i smiještanja unutar likovnog prostora i stvaralaèke ideje (R. Tadiæ), samo su neki od primjera u kojima se crtež pokazuje kao uvijek otvoren ispitivanju i eksperimentu. Ne samo kao pokazatelj usvojenog i ovladanog ”zanata”, kao osnove svim oblicima likovnog stvaralaštva, crtež je i stalno polje preispitivanja i kombiniranja crtaèkoga sa elementima slikarskoga, objektnoga, grafièkoga, dopuštanje sluèajnoga i trenutaènoga, i afirmacija atributa suvremenoga i aktualnoga. Samo takav, mogao je ispisati svoju dosadašnju povijest.

Ipak, potrebno je primijetiti da Izložba crteža u Mostaru iscrtava i odreðena pitanja i ukazuje na neophodnost jednog pre-ispitivanja uloge i statusa crteža unutar bosanskohercegovaèke likovne scene, ali i ozbiljnijeg re-definiranja opsega i sadržaja ”umjetnièkog crteža” unutar suvremenih likovnih tendencija koje zahtijevaju i raèunaju na veæu i brojniju galerijsku prezentnost. Jasnija formulacija i odreðenje odnosa spram crteža-slike, crteža-skulpture, crteža-grafike, crteža-fotografije, video-crteža, digitalnoga crteža, crteža instalacije…, otklonili bi i pojedine nedostatke i iskazane nedosljednosti prilikom selekcije pristiglih radova i ujednaèili kriterije pri izboru radova meðu èlanovima žirija. Kao posljedica ovih propusta iskazane su dileme i pokrenute rasprave, koje je potrebno artikulirati i prije organizacije i postavke same izložbe.

Profilacija ovog odnosa pridonijela bi kvaliteti i traženju raznovrsnijih i smjelijih odgovora na upitnosti crteža, a ustanovljeni znaèaj izložbe, ekskluzivitet doživljenog ambijenta i naklonost mostarske publike veæ su i po sebi adekvatnom nagradom za dodatno nastojanje i trud.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-08-2009 04:53 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Eustahije 1980. - 2006. Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    EUSTAHIJE 1980. - 2006.


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ivan Vukoja, a objavljen je u septembru 2006. godine.



    Mirsad Begoviæ, Numan Huseinbegoviæ, Zlatko Melcher, Rus Mešiæ i Danilo Pravica


Kada je 1980. godine u Mostaru oformljena likovna skupina Eustahije imala svoju prvu skupnu izložbu, bio je to, za tu sredinu i ono vrijeme, višestruko zanimljiv i znakovit kulturni dogaðaj. Usprkos svemu tragiènom što se u Mostaru u meðuvremenu dogodilo, vjerujem da u ovom gradu još uvijek živi veliki broj onih koji se sjeæaju mostarske likovne pozornice iz toga razdoblja, njenih glavnih i sporednih aktera, galerija, izložbi i onog što danas nazivamo tržištem umjetnina.

Iz razgovora s takovim živuæim svjedocima i poznavateljima onodobnih prilika, kao i, iz tekstova nekolicine likovnih kritièara, ili pak, kronièara mostarske likovne scene, mogu se naslutiti, pa i rekonstruirati stanja, odnosi i vrijednosti koji su dominirali mostarskom, a po analogiji, i širom, likovnom pozornicom. Sažeto i pojednostavljeno, moglo bi se kazati da je jedna od dominantnih likovnih odrednica toga razdoblja bilo stvaralaštvo koje je naginjalo rutinerskom i ziheraškom ponavljanju provjerenih i dokazanih motiva, stilova i tehnika. Neovisno je li se radilo o koketiranju s tada modernim izrazom ili vraæanju realizmu i nekim njegovim oblicima, naglasak je uvijek bio na standardiziranoj i šabloniziranoj likovnoj reprodukciji bilo izvanjske, ili pak, unutarnje stvarnosti. Kao i u društvu, odnosno državi opæenito, i u slikarstvu toga razdoblja vrijedile su izgleda parole ”ne talasaj” i ”budi na liniji” neovisno jesu li tu liniju povlaèile društveno-politièke strukture ili (ne)ukusi likovne publike i naruèitelja/kupaca slika.

U jednom takvom okruženju formirala se, ipak, skupina mladih i, za to vrijeme na neuobièajen naèin, ambicioznih slikara, odnosno, bolje reæi likovnih umjetnika koji vlastito stvaralaštvo nisu htjeli bezuvjetno staviti u veæ etablirane stilske obrasce i tematske okvire, i kojima umjetnièka produkcija nije primarno bila sredstvo osobnog probitka i uspinjanja na društvenoj i financijskoj ljestvici. Bili su to mladi umjetnici s tek završenim studijima likovnih akademija, željni novih životnih i umjetnièkih iskustava, iskreni prema sebi i otvoreni prema svijetu. A ono što se u to vrijeme na podruèju likovne teorije i prakse dogaðalo u svijetu, a dijelom i u nešto bližem susjedstvu Zagreba, Sarajeva ili Beograda, bilo je u velikom raskoraku s onim što se u to vrijeme dogaðalo u Mostaru. Ulaskom u osamdesete godine XX. stoljeæa svijet je bio suoèen s promjenom cjelokupne globalne kulturne paradigme, promjenom temeljnog kulturnog modela, s prelaskom iz modernizma u postmodernizam. Što znaèi da su u to vrijeme u svijetu veæ bile apsolvirane umjetnièke pojave, pravci i tendencije kao što su enformel, apstraktni ekspresionizam, akcijsko slikarstvo, neokonstruktivizam, kinetièka umjetnost, novi realizam, pop-art, opart, minimalizam, ready made, pa zatim, arte povera, land art, body art, konceptualna umjetnost, performans, akcije, instalacije, video, film, fotografija, …

Premda slabašan, selektiran, relativno modificiran i sa stanovitim vremenskim pomakom, eho spomenutih svjetskih zbivanja mogao se tih osamdesetih godina vidjeti i èuti i u Mostaru. Pioniri na tom podruèju bili su upravo mladi likovni umjetnici koji su 1980. godine oformili prvu mostarsku likovnu skupinu Eustahije: Mirsad Begoviæ, Numan Huseinbegoviæ, Zlatko Melcher, Rusmir Mešiæ i Danilo Pravica. Prve mostarske umjetnièke akcije, prvi performansi, prvi izlasci iz privatnog prostora ateljea u javni prostor grada i ulice kao mjesta dogaðanja umjetnosti, prelazak sa statiènosti izložbe na dinamiku dogaðaja, eksperimentiranje s novim konceptima, materijalima i medijima umjetnièkog izražavanja, bitne su odrednice njihovog pojedinaènog i skupnog umjetnièkog djelovanja osamdesetih. Premda je u svemu tome ponekad bilo više mladalaèke želje za eksperimentiranjem i novim, nego zrele estetske i konceptualne osviještenosti, te uz sve razlike umjetnièkih koncepata, poetika, stilova i tehnika koje su postojale meðu èlanovima spomenute likovne skupine, ipak je postojao zajednièki nazivnik koji ih je okupljao i povezivao meðusobno, i istovremeno, izdvajao od ostalih sudionika i zbivanja na likovnoj pozornici Mostara toga razdoblja.

Ono što ih je približavalo i povezivalo bilo je shvaæanje slikarstva kao rada, kao stvaralaèkog procesa u kojem umjetnik (stvaratelj) svojeruèno i svojevoljno pravi umjetnièko djelo preoblikujuæi materijalnu (ili društvenu) danost u originalni i izuzetni objekt (ili akciju) kroz koji umjetnik izražava i prikazuje svoja unutarnja stanja, ili pak, spoznaje i doživljaje božanskog, prirodnog ili ljudskog svijeta. Umjetnièko djelo, pri tom, je materijalni trag umjetnikovog èinjenja (stvaranja) – njegove glave, srca i ruku djelo. Umjetnièkim stvaralaštvom ne smiju upravljati van umjetnièki principi i razlozi, umjetnik u svome stvaranju mora biti iskren, pošten i dosljedan, i prema sebi i prema djelu. Osobni stil, poetika, estetski stavovi, tematika, medij i tehnika imali su smisao i opravdanje samo ukoliko je u njihovoj podlozi bio moralni stav koji sam èin autonomnog i slobodnog umjetnièkog rada stavlja u prvi plan. Umjetnièko djelovanje koja podilazi kriterijima i zahtjevima sredine, koje radi kompromise i pristaje na instrumentalizaciju, i ne zaslužuje smatrati se umjetnošæu. Ispravnošæu svoga moralnog stava, umjetnik, na neki naèin, garantira za djelo i daje mu vrijednost.

Ovim se, naravno, ne želi kazati kako sedamdesetih i osamdesetih godina u Mostaru, osim èlanova grupe Eustahije, nije bilo i drugih slikara i umjetnika koji su iskreno i u skladu s vlastitim estetskim naèelima i kriterijima stvarali, u likovnom pogledu, iznimno vrijedna umjetnièka djela, i koji su kao slobodni i autonomni pojedinci sudjelovali u kulturnom i umjetnièkom životu Mostara, BiH i Jugoslavije. To tvrditi, ne bi bilo korektno, niti istinito. Ali, isto tako, ne priznati i ne spomenuti pojavu svojevrsnog podilaženja (ne)ukusima i zahtjevima tadašnje likovne publike, te svojevrsni društveni i estetski konformizam, takoðer, ne bi bilo korektno. Tim više, jer su upravo svijest o takvom stanju, njegovo neprihvaæanje i reakcija na njega, uz generacijsku bliskost, bili ono što je okupilo i povezalo èlanove likovne skupine Eustahije, i što se kao bitna odrednica provlaèilo kroz njihove individualne poetike koje su svoju toèku maksimalne konvergencije dosegnule na podruèju estetske i moralne odgovornosti prema svome umjetnièkom pozivu, djelu i procesu njegovog nastanka.

Kako to uobièajeno biva, život i sudbina, u meðuvremenu su se poigrali ne samo s èlanovima skupine Eustahije i njihovim stavovima, nego i sa svima nama koji smo imali (ne)sreæu biti životno povezani s ovim prostorima s kojih je, u proteklih petnaestak godina, jednako teško bilo otiæi, kao i ostati na njima. Preko Mostara, Zagreba, Njemaèke, Norveške, Tunisa, Amerike i Australije Mirsad Begoviæ, Numan Huseinbegoviæ, Zlatko Melcher, Rusmir Mešiæ i Danilo Pravica bili su dovoðeni u situacije u kojima je njihova i ljudska i umjetnièko-estetska moralnost bila stavljana na kušnju i dovoðena u pitanje. Djelomiènim uvidom u njihovo likovno stvaralaštvo u prethodnih dvadesetak godina, èini se da su uspjeli ostati vjerni sebi i svojim moralno-estetskim naèelima. Dio onoga što su u tom razdoblju stvarali, kao i neka recentna djela, imamo priliku vidjeti na ovoj izložbi. Izložbi koja nije zamišljena niti kao retrospektivna, niti kao tematsko-konceptualna, nego više kao revijalna u onom najpozitivnijem smislu rijeèi, kao likovna smotra, kao sveèanost javnog prikazivanja dijelova njihovog opusa. Uz taj, nekima prvi, a nekima naknadni uvid u stvaralaštvo petorice spomenutih autora, izložba ima svrhu i pokazati nam da Mostar ipak ima iznimno kvalitetnu generaciju slikara zrele srednje dobi, ali, takoðer, i podsjetiti nas na njihove estetsko-moralne stavove koji su ovome vremenu i ovoj sredini jednako, ako ne i više, potrebni kao i Mostaru osamdesetih.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-10-2009 03:25 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Slovo Na Slovu GorÈina Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SLOVO NA SLOVU GORÈINA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je akademski kipar, prof. Igor Borozan, a objavljen je u oktobru 2006. godine.



    Izložba slika Jusufa Juse Nikšiæa
    Galerija Branko Šotra – 9.9.2006.


Izuzetna mi je èast, što sam u prilici da ovdje u galeriji Branka Šotre u Stocu, u sklopu kulturne manifestacije ”Slovo Gorèina”, otvorim izložbu akademskog slikara, profesora Jusufa Juse Nikšiæa. Pored toga, radostan sam što ovdje u svom gradu, prisustvujem likovnoj izložbi. Za sada, nažalost, tek jednom godišnje…

Jusa Nikšiæ sa svojom izložbom – instalacijom PROTEST, danas je ovdje sa nama, prije svega kao prijatelj ovog grada. Osjetio sam to u svakoj rijeèi, dok mi je u svom ateljeu prièao o Stocu, svojim stolaèkim prijateljima, Bregavi, o ovoj kuæi, o galeriji Branka Šotre. Osjetio sam to kada mi je oduševljen pokazao sliku Stoca koju je danas izložio. Zastao sam pred slikom, na kojoj kao da je vrijeme zastalo, kao da miruje… to mirovanje vremena, osjeæam samo u Stocu… Siguran sam da ovu sliku svi nosimo negdje duboko u sebi, da nam je poznata… Insistirao je da izložba bude u galeriji. Nije htio ni da èuje za prostor ”Šipad-a”, koji je nažalost jedini prostor u gradu, koji smo mu kao alternativu mogli ponuditi i koji je zaista daleko od adekvatnog izložbenog prostora, ali, ne radi se samo o tome… Naime, ova je izložba zamišljena i osmišljena za prostor ove kuæe. Umjetnik je veæ dolazio ovdje, dolazio i zapamtio ljepotu, toplinu bezbrižno razgibanog volumena, zaštiæenog i ušuškanog krovom… zapamtio sve ono èime je ova kuæa zraèila. Galeriju u kojoj su svoje radove izlagali neki od najznaèajnijih autora jugoslovenske likovne scene. Sada je sorena, otkrivena, smrzava se tu pred našim oèima, sada je otkrivena i treba je pokriti, treba je podignuti, što bi se – kao što ste svi vjerovatno èuli – trebalo, nadam se, brzo i dogoditi. Njene raskošne prostore treba opet pohoditi sa slikama, skulpturama, pjesmom, poezijom… druženjem u avliji… Od nekadašnjeg volumena punog života, ostao je tek užasnuti izraz šupljeg skeleta, od nekadašnje topline ostali su otkriveni i nezaštiæeni zidovi koji se veæ godinama rune i propadaju…

Ostali su zidovi koji odražavaju vrijeme u kojem živimo, ostaje PROTEST umjetnika, koji nam pokazuje stvarnost, koji nas upozorava. To je èini mi se, poruka ove izložbe.

S nadom, da æemo ubrzo stajati pred obnovljenom galerijom Branka Šotre, proglašavam ovu izložbu otvorenom.

Jusa je obeæao, da æe ako Bog da, u obnovljenoj galeriji opet napraviti izložbu. Slika.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-13-2009 04:39 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
djemila djemila is a Female
Naj-Moder 2008




Poruka: 11452
Location: Mostar

MosHer, svaka cast sto Forum obogacujes Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Prije dvije godine Jusa Niksic pokloni jednu prelijepu sliku mojim prijateljima..s motivom, sta drugo nego nas.... .Sipak..ono otrgnut s grane..

kaze,.... ovo je simbol svih mostaraca koji su otrgnuti iz njedara svoga grada. 33.gif

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane djemila dana 06-13-2009 u 14:19.

06-13-2009 14:18 djemila is offline Pregledaj poruke od djemila Dodaj djemila u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

RE: MosHer, svaka cast sto Forum obogacujes Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      citat od djemila:

    Prije dvije godine Jusa Niksic pokloni jednu prelijepu sliku mojim prijateljima..s motivom, sta drugo nego nas.... .Sipak..ono otrgnut s grane..

    kaze,.... ovo je simbol svih mostaraca koji su otrgnuti iz njedara svoga grada. 33.gif


Draga Djemila 33.gif 33.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-14-2009 21:40 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
sara sara is a Female
moforaja




Poruka: 5281
Location: bogu za ledjima

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

drug moj svaka ti cast , trebali bi svi dolazit na ovu stranicu , ovdje se mozak odmara 10.gif

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci" 33.gif

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane sara dana 06-14-2009 u 23:20.

06-14-2009 23:19 sara is offline Pregledaj poruke od sara Dodaj sara u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Draga Sara, od srca HVALA 33.gif 33.gif 10.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-15-2009 00:48 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

POTVRDA VOLJEVIÈINIH VRIJEDNOSTI - 1. dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    POTVRDA VOLJEVIÈINIH VRIJEDNOSTI - 1. dio


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Šemsudin Zlatko Serdareviæ, a objavljen je u oktobru 2006. godine.



    Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25


Povod za organizovanje izložbe djela poznatog i priznatog bosanskohercegovaèkog slikara Mustafe Ice Voljevice u Mostaru bili su dani slovaèkog grada Piešana (Piešany) u Mostaru èime je postavljen kamen temeljac za izgradnju mosta prijateljstva izmeðu dvije prijateljske zemlje. Treba podsjetiti da je nedavno Sveuèilište u Mostaru slovaèkom predsjedniku Ivanu Gašparoviæu dodijelilo poèasni doktorat èime je trasiran put dugoroène saradnje. Upornjaci buduæeg mosta poèivaju dakle na kulturnim vezama kao univerzalnom èovjekovom izrazu.

Ako uzmemo u obzir èinjenicu da je gotovo cjelokupno djelo Mustafe Ice Voljevice nepovratno nestalo u kataklizmi posljednjeg rata i da do sada nije izdat vrijedniji katalog njegovih radova niti monografska publikacija, sasvim je jasno koliku vrijednost predstavlja postavka prireðena u galeriji Katarine Kosaèe (2.9.2006.) na kojoj se okupio impozantan broj gradske populacije. Uvažavajuæi ulogu Ambasade Slovaèke republike i njegove ekselencije Miroslava Mojžite, gradonaèelnika grada Piešana gospodina Rema Cicuttoa u organizovanju izložbe do sada široj kulturnoj javnosti nepoznatih djela Ice Voljevice, ipak se velike zasluge moraju pripisati Sreæku Loli Mustagrudiæu umjetnikovom sestriæu i poznatom kolekcionaru likovnih radova, nosiocu najveæeg slovaèkog odlikovanja, nezvaniènom ambasadoru Mostara u ovoj prijateljskoj zemlji.

Za sebe æe ovaj kolekcionar, kome je poznati umjetnik William Schiffer izradio plaketu sa njegovim likom, rado reæi: Ars totum requirit hominem. Izložba je imala oficijelni naziv ”Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru”. Povratak Mostaru je naziv jedne pjesme Mike Antiæa koju je napisao prije pet godina posvetivši je Voljevici. I zaista Ico se, 25 godina nakon smrti na velika vrata ponovo vratio prvo u Sarajevo a potom u svoj grad pri èemu je Mustagrudiæ pokazao izuzetnu žilavost, istrajnost, upornost, smisao za umjetnost i osjeæaj za valorizovanjem djela svog bliskog roðaka. Podsjetimo da je ista izložba u mjesecu maju s puno razloga prireðena u Sarajevu u Maloj galeriji samostana sveti Ante na Bistriku.

Pored osamdesetak izložnih radova, slika u ulju, crteža, linoreza i akvarela posjetioci su imali prilike vidjeti poprsje Ice Voljevice, rad akademskog kipara Nikole Njiriæa kojeg je za ovu priliku ustupio kolekcionar Emir Baliæ. Uz to su izložena dva portreta Voljevice, radovi slovaèkog slikara Karola Kunika. Na jednoj slici u ulju je mlaðahni Ico, sa melanholiènim pogledom punim tajnovitosti, dok je na drugoj u srednjoj dobi i sa jasnim otiscima života.

Stolica sa uvelim cvijeæem je jedna od njegovih posljednjih slika, kao i ona sa glavama irvasa. Ico je na postelji ali uz nagovor Miše Mariæa slika bijele ruže na stolici. Irvasi su raðeni neposredno nakon povratka sa studijskog putovanja u Danskoj. Neretva na njegovim platnima postaje crna rijeka nakon gubitka svoje sestre Zehre. Tome se i sam Mehmedalija Mak Dizdar èudio dok nije saznao istinu. Uvjerio se da tirkizna ljepotica može u duši èovjeka postati najcrnja rijeka. Ico je jako volio svoju sestru Zehru i nikada je nije prebolio.

U životu umjetnika Voljevice njegova supruga Fika predstavljala je najveæu inspiraciju i podršku. Poštovao ju je i volio što je ona uzvraæala u još veæoj mjeri. Shvatila ga je kao umjetnika i boema i bila mu privržena do posljednjeg èasa. Samariæanskom upornošæu, tolerancijom i žilavošæu sve prepreke je uspješno prebrodavala da bi umjetniku stvarala prostor za slikanje. Sreæa je našla utoèište u njihovom domu.

Rijeèi slovaèkog ambasadora na otvaranju izložbe u Galeriji Katarine Kosaèe potvrðuju rejting Mustagrudiæa u diplomatskim krugovima ove zemlje:

– Ponosan sam što mogu otvoriti ovu izložbu Voljevièinih radova, radova èovjeka o kojem sam mnogo èuo i mnogo èitao i za kojeg smijem reæi da je bio velika i važna liènost za Mostar. Bosna i Hercegovina u Slovaèkoj nema svog ambasadora, ali grad Mostar ga ima u liku Sreæka Mustagrudiæa. Vaša zemlja i vaši narodi u Slovaèkoj imaju mnogo prijatelja. Ovo je simbolièan ali i praktièan doprinos onome èemu vi težite, a sama izložba je dobro djelo, jednako kao što je dobra knjiga ”Mostarenje” Miše Mariæa, akcentirao je ambasador Mojžita.

Remo Cicutto, gradonaèelnik grada Piešany, kao izraz prijateljskih namjera poklonio je kolegi Ljubi Bešliæu umjetnièku sliku crtež slovaèkog umjetnika sa motivom tradicionalnog nacionalnog kola.

Sa vidljivim emocijama i osjeæajem pijeteta o bratu po esnafu Ici Voljevici govorio je Vlado Puljiæ potvrðujuæi da je upravo u Ici imao svog najdražeg prijatelja. Anakreonske pjesme oni su zajedno ispisivali noæu u bašèama mostarskih kafana poklanjajuæi se dverima Dionizija. Vlado je iskoristio trenutak da kaže istinu kako grad nedovoljno pokazuje razumijevanje za umjetnike kojima kako reèe ”brinu samo njihove porodice”. Istina nikad ne ostaje bez odjeka.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-16-2009 04:52 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

POTVRDA VOLJEVIÈINIH VRIJEDNOSTI - 2. dio Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    POTVRDA VOLJEVIÈINIH VRIJEDNOSTI - 2. dio


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Šemsudin Zlatko Serdareviæ, a objavljen je u oktobru 2006. godine.



    Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25


Sreæko Mustagrudiæ je naveo nekoliko razloga koji su ga nagnali da se ozbiljno upusti u sakupljanje i otkup djela Ice Voljevice kao i da priredi postavku. On je htio razbiti uvriježeno mišljenje prije svega Mostaraca o tome da je Ico poznatiji kao zabavljaè i kreator liskaluka tipiènog mostarskog vrcavog i produhovljenog humornog izraza. Želio je Icu postaviti na zasluženo mjesto koje mu pripada ne samo u okvirima mostarskog nego i bosanskohercegovaèkog slikarstva. Kao iskusan i afirmisani kolekcionar Mustagrudiæ je preuzeo odgovornu i ozbiljnu funkciju da vrati slikara meðu umjetnike i u tome je potpuno uspio. Vjerovatno bi Voljevica u neko skoro vrijeme pao potpuno u zaborav s obzirom na nepostojanje ozbiljnije zbirke njegovih radova i nedostatka monografije.

– Ico je intenzivno živio i svaki dan je doživljavao kao posljednji. Ipak on je bio vrlo disciplinovan umjetnik. Slikao bi naveèer i rano ujutro i na taj naèin bi nadoknaðivao ono što je tokom dana propustio. Radio je kao grafièki urednik mostarskog sedmiènjaka Sloboda, mnogo vremena je provodio sa društvom radujuæi se životu. Raduje me što je Icin povratak kao i njegov život – spontan i iznenadan. Uvijek sam razmišljao i htio odgovoriti ljudima, kad je Ico uspijevao crtati pošto je cijeli životni vijek provodio u kafanama sa društvom. Moja je želja bila da zajedno sa Mišom Mariæem, Branom Martincem i Zlatkom Serdareviæem, koji su i selektori izložbe, otrgnem Icu od jeftinih kafanskih miljea jer su ljudi malo ili gotovo nikako poznavali njegovo djelo. On je svoja djela ljubomorno èuvao u stanu i nerado se od njih rastajao. Sve to govori da je za umjetnost živio i njoj se poklanjao, temperamentno i sa velikom dozom uzbuðenja kazuje Mustagrudiæ.

Na postavci je predstavljena serija paunova raðenih u razlièitim tehnikama. Rajska ptica simbolizuje njegovu veliku ljubav – Velež. Niti jedan drugi slikar ovom fudbalskom klubu nije posvetio pažnju. Istina, neki književnici i pjesnici su ostavili dragocjene tragove o tome u vidu eseja i pjesama prepoznavajuæi u toj igri nešto uzvišenije nego što je to puko loptanje. Ico je, posebno u zlatnoj generaciji sa poèetka sedamdesetih godina, koju su širom Jugoslavije nazvali ”Šarmeri sa Neretve”, prepoznao odbljesak produhovljenog poimanja igre, izgaranja u njoj i potpunog predavanja poput južnjaèkog ljubavnika. Svojom rukom na poleðini tih slika nalazimo nazive ”Velež”, ”Bajeviæ”. Gracioznost i eleganciju ”Princa sa Neretve” ovjekovjeèio je u raskošno lijepom i kitnjastom paunu uzdignute glave.

Druga serija crteža u pastelu posveæena je starim hercegovaèkim gradovima i njihovim vedutama: Mostaru, Poèitelju, Stocu, Ljubuškom… Crteži odaju velikog znalca i vrsnog umjetnika kome je ovaj izraz bio veoma blizak.

Jedan linorez iz njegovog najranijeg perioda više govori o Ici koji traga za sopstvenim izrazom suoèen sa bogatstvom izražajnih likovnih formi.

Mustafa Ico Voljevica je do ove izložbe bio nepoznat kao autor aktova. Nekoliko radova, crteža, ulja i slika u kombinovanoj tehnici otkrivaju nam umjetnika èije inklinacije ka aktu imaju veliku amplitudu. Naglašena erotika, ljepota ženskog tijela i putenost su elementi koji plijene njegovu pažnju i percepciju. Sa velikom dozom ozbiljnosti upušta se u avanturu istraživanja tajnovitih linija i volumena žene pri èemu maštovitost dolazi do punog izražaja.

Sam èin otvaranja izložbe predstavljao je trenutak da se Sreæko Mustagrudiæ zahvali franjevcima sa Širokog brijega, fra Vendelinu Karaèiæu i fra Jozi Pejiæu, osnivaèima Širokobriješke Likovne akademije i Galerije.

– Nikada ove izložbe ne bi bilo da nije ove dvojice fratara kojima sam beskrajno zahvalan. Oni su mi u doba rata saèuvali veliki broj djela iz moje kolekcije. Nekoliko godina franjevci su mi èuvali 860 slika dok je 830 slika nepovratno izgorilo u porodiènoj kuæi Voljevica na Bulevaru revolucije. Niko me od njih nije pitao za ime, naciju i vjeru. To je jedan od razloga da Icina djela prvo izložim u franjevaèkom samostanu u Sarajevu, kazuje Mustagrudiæ.

O slikarstvu Ice Voljevice govorio je Antun Karaman, istaknuti likovni kritièar iz Dubrovnika. On je izmeðu ostalog kazao da je Ico bio vrstan slikar, boem, kreator poznatih mostarskih liskaluka, grafièki urednik Slobode, kostimograf i scenografu mostarskom Narodnom pozorištu i Pozorištu lutaka tako da je sav taj razgranati život sušta suprotnost njegovog slikarstva. To je argumentovao time što je potvrdio da je Ico gotovo sve svoje slike, izuzimajuæi one koje je poklanjao prijateljima, pohranjivao u svoj atelje.

– U svijetu likovne umjetnosti postoje ljudi koji urade jedan ciklus i u toj godini budu zapaženi prema njemu. Postoje i oni koji naprave masu ciklusa i ne budu zapaženi. A postoje i oni koji slikaju i stvaraju kontinuirano i nikad ne budu zaboravljeni. U takve velikane likovne umjetnosti spada i Mustafa Ico Voljevica. On je vrio i umirao, predavao se umjetnosti oèekujuæi da æe vrijeme potvrditi vrijednost njegovih radova. Nažalost vrijeme nije bilo milostivo prema njemu. Rano je umro a njegov opus je nepovratno nestao u plamenu. Mustagrudiæ je srcem sakupljao i otkupljivao njegove slike preko kojih vidimo nekoliko lica Voljevice. On se bavi zbiljom, interpretira je ali je i transponuje u emociju da bi je ponovo transponovao u asocijativnu zbilju, akcentirao je Antun Karaman.

Gradimir Gojer je oslikavajuæi lik i djelo Voljevice pošao od konstatacije da je malo koji grad kao Mostar preferirao duhovnost kao jedan od krucijalnih disciplina duha i duhovitosti. U Mostaru su naglašeni osjeæaji za pravljenje jezièkih obrata duhovitoga sadržaja – konstatovao je Gojer i niz liènosti kako reèe ”imao je odlike duhovne potentnosti i intelektualne energije”.

– Duhovnost Hercegovaca a posebice Mostaraca luèila se iz njihove oštroumnosti iz njihova visokopotentnog jezgra duhovnih dosjetki, pri èemu ti takovi ljudi izvrgavajuæi temeljnoj duhovnosti negativitet i komiènu stranu u svijetu nisu bili daleko od autoduhovnosti na svoj raèun. Jedan od onih po kojima se samjeravala duhovitost bio je i ostao Ico razmjerno jedan od duhovnih amblema i svestranih znamenitosti Mostara, slikar lirskog struništa duše sklon jednoj mjeri stvari koja imponira. Voljevica je kao slikar najèešæe bolje tretiran na europskim paralelama nego kod kuæe u svom Mostaru, ustvrdio je Gojer postavljajuæi ovog umjetnika na pijedestal koji zaslužuje s obzirom na njegovo djelo.

Na Sreæka Mustagrudiæa inspirativno je djelovala izložba Icinih radova prireðena prije pet godina u mostarskoj galeriji Domicil u vlasništvu Šemsudina Omeragiæa. Kad je saznao za tu izložbu pojavila mu se silna želja da Icu na dostojanstven naèin ponovo vrati meðu Mostarce.

Prilog velièanstvenom programu otvaranja izložbe ”Mustafa Ico Voljevica – povratak Mostaru 25” dali su i prof. Meliha Kulukèija – klavir, Ferdinand Zovko – bariton, voditeljica programa Misijana Brkiæ kao i Helena Karaèiæ i Ivan Župa koji su kazivali stihove Pere Zupca, Mike Antiæa i Žaka Prevera.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-18-2009 02:35 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

DJELA 30 AUTORA - U kuli Halebija Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    DJELA 30 AUTORA - U kuli Halebija


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Zarifa Veliæ, a objavljen je u januaru 2007. godine.



Dragi posjetioci!

Veèeras mi je pripala posebna èast da predstavim izložbu likovnih radova umjetnika grada Mostara.

Veèerašnja izložba ima posebno znaèenje, jer je uprilièena povodom obilježavanja Dana državnosti naše države Bosne i Hercegovine.

A da se ovaj datum dostojno obilježi pobrinuo se Klub skakaèa sa Starog mosta. Oni su ta patriotska svijest Mostara koja nas je veèeras okupila u ovolikom broju. Okupili su nas baš ovdje gdje se Mostar najteže razarao i najhrabrije odbranio. Znamo da se danas obilježavanje Dana državnosti BiH zanemaruje u mnogim dijelovima BiH, i istoènim i zapadnim, a slavi se dan državnosti susjednih država.

Ali, mi æemo uvijek slaviti i velièati Dan državnosti naše države Bosne i Hercegovine, a doæi æe vrijeme, htio to neko ili ne, da æe se slaviti na cijelom podruèju Bosne i Hercegovine.

Ovom prilikom, takoðe, pružila se šansa mladim umjetnicima da kolektivno sudjeluju na izložbi, a neki od njih izlažu prvi put.

Zahvaljujem se Klubu skakaèa sa Starog mosta u ime svih likovnih umjetnika koji su veèeras izlagali, a nadam se da æemo naæi naèina da Vam se dostojno odužimo.

HVALA!

Zarifa Veliæ,
v.d. predsjednica Društva umjetnika Mostara

Slikari koji su izlagali u kuli Halebija na dan 25. novembra 2006. godine – Dan državnosti Bosne i Hercegovine:

1. Jusa Nikšiæ
2. Salko Pezo
3. Ibrahim Novaliæ
4. Maja Novaliæ-Behmen
5. Zarifa Veliæ
6. Alica Jakiroviæ
7. Ðani Jakiroviæ
8. Mustafa Baja Hadžajliæ
9. Jagoda Serdareviæ
10. Akif Brkiæ
11. Ramiz Pandur
12. Mustafa Šoše
13. Tahir Kosoviæ
14. Sejo Pintul
15. Titomir Baliæ
16. Pero Džidiæ
17. Goran Lozo
18. Šefik Torlo
19. Ado Badžak
20. Mustafa Bešo
21. Senad Æoriæ
22. Beæo Buriæ
23. Ðeno Tanoviæ
24. Ðenan Bakamoviæ
25. Adin Ramiæ
26. Mujo Gaš
27. Jadranka Hajdareviæ
28. Senad Lizde
29. Anel Jakiroviæ
30. Safet Begoviæ
31. Ado Huskoviæ

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-21-2009 00:44 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Poetika UloŽenog Truda Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    POETIKA ULOŽENOG TRUDA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je doc. mr. Salko M. Pezo, a objavljen je u martu 2007.godine.



    Povodom 30-godišnjice Univerziteta ”Džemal Bijediæ” u Mostaru


Veèeras imam zadovoljstvo da u sklopu proslave trideset godina Univerziteta ”Džemal Bijediæ” u Mostaru predstavim i otvorim izložbu jedne nove generacije talentovanih mladih slikara i vajara.

Univerzitet, Nastavnièki fakultet i grad Mostar su, evo, doèekali da imaju svoje školovane kadrove i ja, evo, u svoje ime i u ime svih koji su uèestvovali u procesu obrazovanja ovih mladih ljudi, želim da im se zahvalim i da kažem da bez pomoæi Juse Nikšiæa, Dževada Hoze, Sade Musabegoviæa, Metke Krajger-Hozo, Mustafe Skopljaka, Nusreta Pašiæa, Mirsada Konstantinoviæa, Halila Tikveše, Ibrahima Krzoviæa i drugih, bi ovaj proces obrazovanja i školovanja tekao puno teže. Naravno da bez ljudi koji su direktno uèestvovali u nastavi se ne može, ali se moraju spomenuti i oni drugi koji nisu direktno u nastavnom procesu likovne kulture. Zasluge, prije svega, pripadaju cijenjenoj profesorici dr. Ðulsi Bajramoviæ, uvaženom rektoru prof. Dr. Fuadu Æatoviæu koji su zajedno sa nama, stalno uposlenim i direktno u nastavi, dali svoj ogroman doprinos u razvoju i afirmaciji kako Univerziteta, tako i Nastavnièkog fakulteta.

Danas, Nastavnièki fakultet ima 10 odsjeka meðu kojima je perjanica fakulteta odsjek likovne kulture. Razvojem fakulteta i uslovi studiranja bivaju sve bolji, tako da studenti ne oskudjevaju ni sa prostorom ni sa materijalom. U toku je izgradnja nove zgrade Nastavnièkog fakulteta u kojoj æemo poèeti 2007./ 2008. god, s èime æe uslovi studiranja biti, usudio bih se reæi, na evropskom nivou.

Veèerašnja izložba je kruna èetverogodišnjeg rada i uspjeh studenata, njihovih likovnih promišljanja, poetika, uloženog truda kako studenata, tako profesora i asistenata. Ovo je ujedno i prelomni trenutak kada se sagledavaju postignuti rezultati u dosadašnjem školovanju i kada se nasluæuju neki novi izazovi, pravci i likovni rukopisi. Samo upornim radom se može doæi do rezultata a kako oni isplivavaju ispod površine i postaju vidljivi, time i draž za traganjem u likovnosti postaje veæa, a vlastiti rukopis prepoznatljiviji. To je onaj drugi prelomni dio veèerašnje izložbe koji je pred našim izlagaèima i ja im na tom teškom, ali zanimljivom putu želim da ostvare sve one snove koji stoje izmeðu njih i vlastitog ”ja”.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

06-29-2009 01:19 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Opravdani Fovizam Sanjina LugiÆa Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    OPRAVDANI FOVIZAM SANJINA LUGIÆA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je akademik Tvrtko Kulenoviæ, a objavljen je u martu 2007. godine.



Fovizam je pokret umjetnièke avangarde Pariza s poèetka dvadesetog vijeka. Fovisti, u prijevodu: ”divlji”, kao što se iz njihovog imena vidi, odnosili su se prema boji i liniji tako kao da im je dosadila uspavanost dugotrajnog mira i blagostanja Evrope krajem devetnaestog i poèetkom dvadesetog vijeka (englesko viktorijansko doba) ili su, možda, predosjeæali – užas nadolazeæeg nemira Prvog svjetskog rata.

Meðutim, njihov bijes se zadržavao na boji i liniji, a teme su vrlo èesto bili samo pejsaži, makar i podivljali.

Sanjin Lugiæ svoje teme traži u arhetipu, u junacima antièkog mita, u njihovim ”divljim” sudbinama da bi ih, zatim profiltrirao, kroz arhetip rafnog užasa, ”osvježen” u kolektivnoj svijesti našeg naroda u sasvim nedavnoj prošlosti. Ta kolektivna svijest se pojavljuje u naèinu na koji se mitovi narativno transformišu i likovno oblikuju (”Ikar”, ”Sizif” itd.).

Razumljivo je da ovom sadržaju fovistièki pristup liniji i boji sasvim prirodno odgovara: divljina je zavladala svijetom!

Istina, ni u svom ”mirnodopskom” ciklusu Lugiæ nije napustio fovizam boje i oblika preko kojeg se dva ciklusa ipak vežu u jednu cjelinu. Samo to ovdje jeste samo fovizam boje i oblika, ekspresija bez oèaja.

Edvard Munk, slikar èuvenog ”Krika” i njegovih brojnih varijacija slikao je i fantastièno lijepe portrete fantastièno lijepih žena.

Kod Lugiæa se ova dva elementa ponekad naðu na istoj slici, gdje se ”krik” boje i linije povezuje sa èudesnim primjerima ženske ljepote, koji, dakako, nisu tradicionalno portretni, nego se pojavljuju kao neka vrsta zraèenja, ozraèja.

Žena je uopšte slikareva opsesivna tema, ona je vezana za raðanje, za poroðaj, ali ne u onome sociološkom, ”marksistièkom”, smislu: kao rob obnove svijeta, nego u renesansnom smislu: kao Madona sa djetetom transformisana modernim izrazom ali prisutna u nekoj vrsti blaženstva ili pak snage – Vilendorfske Venere.

Blaženstvo, dakle, može da proizaðe i iz fiziološke, ”gadne”, prezentacije formi koje podsjeæaju na unutarnje organe, ali je ipak – blaženstvo.

Žena je kod Lugiæa èesto raspeta, ali ne u patnji, i ne na krstu, nego na slikarskom štafelaju: dva oblika stvaranja i raðanja se meðusobno isprepliæu. Ona se èesto pojavljuje u ljubavi s muškarcem, ali je ta ljubav najrjeèitija kad je s njima i treæi èlan, dijete. Sagrada familia.

Sanjin Lugiæ je magistrirao konzervaciju i restauraciju na Univerzitetu u Ljubljani. Glavni je konzervator i restaurator u Umjetnièkoj galeriji i suradnik na odgovarajuæem predmetu na Akademiji likovnih umjetnosti.

To je oblast koja podrazumijeva disciplinu, preciznost, poslušnost koji se na ovim slikama èiste izražajnosti ne vide dok ne naiðemo na neke detalje izvedene sa fovistièkom snagom koji, meðutim, u sebi kriju ljepotu geometrijskog rasporeda.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

07-01-2009 05:04 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
ZiZi_ ZiZi_ is a Female
trudim se


Poruka: 225
Location: florida

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Željko Mariæ roðen je u Mostaru 1956. godine. Završio je Srednju školu primijenjenih umijetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku za kiparstvo.
Pored prosvijetno pedagoškog rada aktivno djeluje kao samostalni umjetnik. Sudjelovao je na mnogim izložbama s razlièotom tematikom te na likovnim kolonijama i aukcijama humanitarnog karaktera. Živi u Mostaru i radi u Srednjoj školi likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkiæa.
Željko Mariæ je slikar Prirode, koji nam svojim prigušenim, ali intenzivnim koloritom doèarava mijene godišnjih doba u samotnim pejsažima, u pravilu bez ljudskih figura, nastanjene samo sa krhkim mladim stablima, èije su krošnje obavijene plavièastim, pomalo hladnim svjetlom njegovih krajolika.

Ekspresivan zamah njegovog kista tako æe nam u oblom sazvuèju boja predoèiti snježne padine i doline, potom i oštro usjeèene zemljane brazde sred utabanog seoskog puta, a uz njega onda i polegnuto zelenilo trave, razbarušene nemirnim vjetrovima i poškropljene sitnim laticama divljeg cvijeæa. Svi ovi dinamièni ritmovi koji se na njegovim platnima susreæu u jednom slavlju èiste boje, dio su njegove slikarske palete, pomalo prožete i zanimljivim utjecajima što podsjeæaju na nordijski ekspresionizam, a u kojoj prevladavaju blijedo-ljubièaste nijanse, kontrastno ukrštene sa osunèano žutom i pariško plavom, ali i crveno - smeðom nijansom trpke, neobraðene zemlje.

Njegove slike kadrirane su na modernistièki naèin, bez monumentalnosti kompozicije, ali sa izrazitim osjeæajem za ljepotu detalja u prizorima livada i puteljaka pored kakvih možda svakodnevno prolazimo, no rijetko u njima tražimo slikarsku inspiraciju, a Željko ide upravo obrnutim putem: u onom svakodnevnom, od iskona postojeæem prožimanju vremena i materije u prirodi on pronalazi i na platnima predoèava jedan univerzalni ritam Života, igru polarnosti stamenog tla i razbarušenog povjetarca, oblaènog neba, ali i delikatnih cvjetnih glavica koje se povijaju pred nadolazeæom olujom.

Tako se može reæi da život na njegovim slikama nekako buja i ispod površine, u zemaljskim korjenima, u igri nedoreèene, još ne sasvim probuðene bujnosti, to je prigušeno bivstvovanje biljaka i sjemena na razmeðu zime i proljeæa, negdje na pustoj zemlji, u slobodi nadolazeæeg, dok novo sjeme još nije niknulo, a ni staro još nije sasvim utonulo u podzemne dubine, kad se dva svijeta susreæu u plesu svjetla i sjene, i njihove vjeèite kreativne dualnosti sa kojom je izgraðen ovaj materijalni svijet, pa i sa kojom Željko Mariæ gradi svoje upeèatljive slikarske kompozicije.

07-02-2009 02:49 ZiZi_ is offline Pregledaj poruke od ZiZi_ Dodaj ZiZi_ u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

ZiZi_ 33.gif 10.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

07-03-2009 04:49 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Seadovo NepresuŠno NadahnuÆe Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SEADOVO NEPRESUŠNO NADAHNUÆE


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je akademik Vladimir Premec, a objavljen je u aprilu 2007. godine.



Galerija na mezaninu – Poslovni centar UNITIC Sarajevo, XXIII samostalna izložba slika i ikona, 23.-30.05.2005. Moj prvi susret sa neobiènim umjetnikom. Poslije impresivne niske samostalnih izložbi. Od 1984., 1994., 1996., u nekoliko švicarskih gradova, do Bosne i Hercegovine: Neum 1984., Mostar 1992., 2004., Sarajevo 2004., i Tuzla 2005. U Italiji, Turskoj, Austriji, Njemaèkoj, Hrvatskoj. 1986. usavršava školu ikonografije u Berlinu, nastavlja 1994-1996. u Zürichu.

Nakon povratka, u Mostaru 1999. otvara atelje i galeriju. U manastiru Žièa i na Cetinju, restaurira freske i ikone. 05.10.2003. otvara privatnu školu slikarstva, za sve uzraste, u svojoj galeriji u Mostaru, što znaèi da u maniri starih majstora nesebièno želi prenijeti tajne umijeæa željnima znanja o bojama i materijalima, o priboru i njegovoj upotrebi. O zategnutom platnu, o pripremi drvene podloge – nagorjele daske za ikonografiju sa sakralnim sadržajem i patinom starine, o gledanju slike i prijenosu unutarnjih svjetova pojmovnih sadržaja vizija, u potez bojom, sa kista ili špahtle, dublje ili jedva primjetno u nijansama, naslaganjem, masivnije ili sfumato, kolièine boje u traganju za željenim skladom viðene podloge predviðene za život slike u cjelini. Od ALEGORIJE SLIKARSTVA do majstorskih portreta, od nepresušnog nadahnuæa STARIM MOSTOM i vedutama starog Mostara, do svetaèkih likova MADONE SA ISUSOM, SVETOGA PETRA, etc.

Graditelji starog MOSTA, izvedeni u tamnim nijansama starinske patine, kako to samo Vladoviæ umije sabirati mistiku i njezinu neprikazivost u zagonetni tandem, otkrivaju velo tmine davnina sa nekog koji je tu, u duši MOSTA, po djelu svome – geometrijskom savršenstvu, propetom za ljudski nogostup u luènom graditeljskom zdanju idealne statike, kao gazela, izmeðu kamenih obala, zarad odolijevanja zubu vremena, skromno namijenjeno, neimarski, za vjeènost. I Vladoviæ crpi svoje vizije mosta, iz beskrajne ideje njegove, iz koje su u složenu arhitektonsku masu i GRADITELjI izveli njegovo korisno kameno zdanje. Vladoviæev portret predoèio je likove koji su živjeli pod velom tajne davnina, jednako modroj rijeci i mediteranskom plavetnilu, neprolaznim simbolima grada na Neretvi. Most stoji i nadsvoðuje bezdan vremena. Èak ni romantièki uprizorena vila u njegovom podnožju, uronjena u lament i naslonjena na kamene gromade, ne podsjeæa na njegovu povijest, na stradanje grada i ruinu koju porièu u savršenim formama izvedeni, rasuti kamenovi-steæci, na slici izloženoj u Galeriji ”NOVI HRAM”. Bila je to umjetnikova XXV samostalna izložba. Uoèio sam tu vilu-tužbalicu, prekrivenu svijetlo-modrim tilom kroz koji se naziru njezine graciozne obline, smještenu na dnu lijevog donjeg kuta slike, naslonjenu na tamnoj prostirci u tjeskobi oplakivanja. To je bio Vladoviæev dodatak svijetlo izvedenom mostu nad kojim se nadvilo oblaèno nebo. Kao da se oslonilo na tamno plavo zagasiti brijeg iznad desne strane svijetlog mosta, u dijagonali, nasuprot. Sve tu je podreðeno kamenoj bjelini mosta i modroj rijeci koja mu odreðuje smisao.

Pitam se, šta znaèi Vladoviæeva simbolika u sintagmi ALEGORIJA SLIKARSTVA, ako ne težnju da se majstorski, drugaèijim, slikarskim, sredstvima iskažu i pojmovi i rijeèi i duhovne vizije, tragajuæi za aisthetièki novim osvjetljenjem, novim koloritom, za još neviðenom slikom u navlastitoj i našoj maštovitosti, nalik na sliku i priliku: aisthéseis ton theMn – tjelesno ili živo gledanje bogova (cf., Platon, Fedar, 111 C). Primjerice MRTVA PRIRODA koju utemeljuje kulisa u smeðim nijansama, od svijetlosmeðeg do smeðeg bez trunka svjetlosti, nalik crnom, u rasteru tmurnog neba, sa zlatnim svjeænjakom i nagorjelom svijeæom, sa tri stara kodeksa u srednjem planu, a potom arak papira za pisanje sa odloženim naoèalama, gušèjim perom i posudicama za tintu u prednjem planu, sve to na gotovo bijelom stolnjaku koji još likovno nadopunja samo veliki opušak nedopušene kube sa primjetnom kolièinom sivog pepela, za krajnje osobni odnos prema slici, kakav istinski od nas Vladoviæ zahtijeva svojom moænom koncentracijom na puni život oka i transmisijom viðevina u podruèja spoznajne, intelektualne samosvijesti.

Ili, koliko samo sakralne skepse nosi u sebi ikona-eikónion, slièica svetog Petra apostola u pogledu. Gotovo da su dva detalja tog portreta gradivni dio njegova palimpsesta izvedenog na staroj dasci, èiji krajevi, u donjem dijelu, prelaze u nagrizene ostatke koje je izjela voda pa su prekriveni nijansiranom patinom trulovine. Gornji lijevi ugao ikone tvori gotovo saèuvani okvir koji prelazi u tamnu podlogu na kojoj u kontrastu Vladoviæ slika æelavu glavu zabraðenog apostola, iskošenog pogleda koji otkriva brigu-sumnju-razbor i tjeskobu muškarca zaduženog za svu povijest njemu povjerenog poslanja. Na ruci mu stoji teški misal – nauk vjere, izveden u crvenoj koži sa zlatotiskom i zlatnim okovom. Taj misal i zabrinuti pogled su dva detalja na koje je svodiv Vladoviæev sveti Petar – prvi papa. On je zaogrnut u zeleni pluviale, u izvedenoj boji iz plavog i žutog, iz hladne boje kosmièkog beskraja i zlatne boje sunca – simbola života. Nema nièeg sluèajnog u umjetnikovim vizijama, nièeg nepromišljenog. Æelava kalota mladog starca, uokvirena ostacima kose koja prelazi u jaku bradu, izvedeno je sve to minucioznim majstorstvom do savršenstva ikone-sakralnog slikarstva. Vladoviæeve Madone, Isus i sveti Pavle, prikazuju logos doktrine, pijeteta, praksu odanosti, on umije naslikati apstraktno uèenje, prikazati uvjerljivo dobrotu, prijateljstvo, iznjedriti kistom neprikazivo, oku skriveno, što blista pred našim okom punim sjajem uprizorenja u jakoj zasljepljenosti od sjaja svjetlosti, nalik èudesnom susretu rimskog oficira Pavla iz Tarza koji se vraæa iz Damaska sa progona kršæana, i Rabija – velikog uèitelja ljubavi, kojemu æe pozniji svetac posvetiti žarko ostatak života. Vladoviæeve kompozicije bivstvuju smireno, koloristièki harmonièno, slikarski univalentno utemeljeno na kontrastu kao sredstvu postizanja neprikazive pojmovnosti. Njegova vještina nije optereæena školom, epohom, orijentacijom, pravcem. On je težio školovanju manire do perfekcije. Kad su predmet njegova slikarstva vedute Mostara, ulica i sokaka, uz prikazanu arhitekturu drevnog grada, impresionistièki bilježi i pokoji ženski lik u svekolikoj zagonetnosti sjenke.

Dakako, Stari most i okolina, ne samo da su naroèitost pejzaža kojemu Vladoviæ duguje svoju theologiku nadahnuæa, nepresušnu, beskrajnu, ali most i pejzaž oko mosta pod SNIJEGOM su poseban izazov, ne samo zbog bjeline i ledenosivog ambijenta hladnoæe, i nju je umjetnik naslikao, nego daleko više zbog velike kuæe, desno, koja skriva svojom sjenom zamislivu cjelinu arhitektonskog upiranja starog zdanja u kameni naslon, a njegov nogostup za prelaznike, èini se naèièkan kuæicama kao ponte vecchio u Firenci. Tu moguæu zamjenu ambijenta i slobodnu asocijaciju stvara impresionistièki utisak koji Vladoviæ postiže majstorskim intervencijama u bjelinu i faktografijom perspektive.

Umjetnikove MRTVE PRIRODE, svedene na zrele smokve u korpi i pored nje, podsjeæaju na mnoštvo drugih istovrsnih motiva sa ribom i flašom vina, èašom i komadom kruha, a uvijek je kulisa pomnije ili neprimjetno naslikana podloga za sliku u slici.

Ove reminiscencije završavam utiscima koje sam upamtio gledajuæi moæni Vladoviæev portret starog vezira na aukcijskoj izložbi u restoranu KOD FEHRE, na skretanju sa autoceste za Travnik. To je portret u vlasništvu restorana. Primjer, kako je moguæe slikati povijest, starinu i njezinu drevnost, kako je umjetniku svaki detalj važan da bi postigao efekt moæi, autoriteta, odgovornosti, straha u olièenju vlasti koja gospodari životom i kadra je kazniti smræu. U tom portretu otkriva se i zebnja starca od navlastite sudbine, od samovolje sa vrha vlasti. Sve je to umjetnik nametnuo gledaocu, svojom magijskom sposobnošæu izbora boja, mahom u tamnim i nedostupnim nijansama, ukljuèujuæi pogled iz koga je vidljivo prikriveno znaèenje cjeline. …

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

07-04-2009 21:29 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
Stranica (10): « prva ... « prethodna 6 7 8 [9] 10 sljedeca » nove poruke | aktuelne teme | forum
Postavi novu temu Odgovori
Go to:
preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com