abraxas
moforaja
Poruka: 6999
Location: Jazzbina Abraxas
pokretac teme
|
|
|
02-02-2016 10:34 |
|
Haidar
SexNepoznat
Poruka: 338
|
|
Znala si da bi mami bilo žao da mora da te bije pa joj nisi htjela nanositi bol. Nije bilo do degeneka.
Na meni je mama lomila one drvene kuhaèe i kroz suze govorila " ovo je za tvoje dobro". A meni bilo žao....
Interesantno je kako smo naopako nasadjeni jos od malih nogu...I neki to nikad ne skontaju...
Majka nesto nadrkana, a dijete ko dijete, zivo, skace, igra se, bas kao sto i treba da bude...
A majka ga ne moze slusati i gledati, ide joj na nerve jer je ona kao nesto losa, i kao ostaloj velikoj masi, uvijek im je neko drugi kriv za ono kako se oni osjecaju...
I onda ljuta, izdrere se na dijete, a dijete je gleda kao idola, zastitnika...
I onda jadno dijete zivi u uvjerenju da ako je majka ljuta, onda je to njegova, djetetova, greska...
I tako udje u godine....
I dobije svoju djecu, a nikada ne nauci, da dijete nije i ne moze biti krivo ni za sto...
Ponajmanje za to kako im se roditelji osjecaju....
|
|
02-02-2016 15:32 |
|
abraxas
moforaja
Poruka: 6999
Location: Jazzbina Abraxas
pokretac teme
|
|
Da èovjek odluèi napustiti ove krajeve na duže vrijeme i prestane pratiti vijesti s ovih prostora, sasvim je izvjesno kako bi ga po povratku doèekale iste teme. Barem kada je u pitanje stanje u Mostaru. Do tada bi Ljubo Bešliæ veæ odavno ispunio uvjete za mirovinu, ali bi zbog potreba isplaæivanja plaæa iz proraèuna i dalje bio gradonaèelnik u tehnièkom mandatu, dok se ne naðe trajno rješenje u vidu novog izbornog zakona i funkcioniranja vlasti u Mostaru.
Drugim rijeèima, unatoè sve èešæim najavama kako æe taj problem biti uskoro riješen, pat pozicija koja veæ godinama egzistira u Mostaru ozbiljno prijeti da ugrozi višedesetljetnu privremenost problema na Cipru. No, neovisno od toga kako æe i hoæe li ikad taj problem biti riješen, juèerašnji zajednièki prijedlog SDP-a i DF-a veseli utoliko što je konaèno ponudio drukèiju logiku viðenja grada i što æe ona, koliko god u ovakvom odnosu snaga izgledala neostvariva, uæi u javnost kao ideja o kojoj vrijedi razmišljati. Stvari su vrlo jednostavne. Grad koji je nastao iz razloga što se u njemu premošæavala Neretva, jednostavno nema nikakvu logiku egzistirati na naèin da izgradi dva paralelna društva koja tu rijeku prate, umjesto što je premošæuju. Takva vrsta stvarnosti može proizaæi samo kao plod nasilja, o èemu ovdje i jeste bilo rijeè, a s obzirom da proizlazi iz nasilja, ona je ujedno duboko neprirodna i negacijska po pitanju razumijevanja grada. Na isti naèin, na koji je egzistencija paralelnih društava proizašla iz nasilja, ona se jedino nasiljem može i održavati. U ovom konkretnom sluèaju rijeè je u prvom redu o politièkom, a ne više izravnom fizièkom nasilju, koje opet svoj jedini legitimitet može potražiti u inzistiranju na nacionalnom kao ishodištu i jedinom relevantnom momentu èovjekove egzistencije.
Drugim rijeèima, prilika u kojoj je netko konaèno progovorio o tome kako bi novo ureðenje izbornih jedinica moralo ignorirati ratnu podjelu i objedinjavati dijelove grada s obje strane rijeke, ili kako su se u tim strankama izrazili, one bi morale iæi okomito na Neretvu, od sjevera ka jugu, a samim tim i napustiti ovu napornu ratno-identitetska prièu o istoku i zapadu, možemo gledati kao prekretnicu u politièkom govoru grada. Pri èemu je jasno kako nema nikakvog smisla gajiti iluzije o tome da æe ovakva vrsta razmišljanja prevladati nad binarnom logikom vodeæih nacionalnih stranaka, i to iz više razloga. S jedne strane zbog toga što im takva logika nije u interesu i razgradila bi èitavu strukturu izgraðenu od rata, na ovamo, a s druge zbog toga što su odgojili èitav niz generacija koje ne znaju razmišljati izvan tih kategorija i kojima primarni poriv nije onaj za prelaskom na, uvjetno govoreæi, drugu stranu.
No, kao i sve što se u Mostaru dogaðalo i dogaða, odluka je na kraju na njegovim graðanima. S obzirom da se èitava ova problematika svodi na osnovno pitanje o tome žele li živjeti u normalnom svijetu i modernom društvu, unutar kojega bi npr. Aleksu Šantiæa, èija je godišnjica smrti jedva obilježena ovih dana, svi Mostarci smatrali svojim pjesnikom, ili žele biti vjeèno optereæeni pitanjem neèijeg porijekla i imena te smatrati Aleksu ipak srpskim pjesnikom. Ono što je pak najveæa nezgoda kod društava totalitarnog tipa, u koje bosanskohercegovaèko svakako spada, je to da odluka veæine ne ostavlja praktièno nikakav prostor onima koji se s takvom odlukom ne slažu da takvu monotonu i besmislenu stvarnost ignoriraju.
Na pitanje zašto je pak svima jasno kako æe nacionalistièku logiku biti prilièno teško razgraditi nije uopæe lako odgovoriti. Manipuliranje strahom jeste najveæi pokretaè želje da se živi zatvoreno, ali i èinjenice da je oportunizam poželjniji od ièega drugog. Preživi li na koncu ovakva vrsta logike koja je usmjerena ka razgranièavanju i neèijoj dominaciji na svom komadiæu feuda, graðani æe moæi reæi sve, osim toga da nisu imali drugih opcija i da nisu znali što i koga biraju.
Autor: Dragan Markovina
P.S. Morao sam ovo zalijepiti zbog:
- neka bude i ovdje nešto pametno za proèitati
- da nauèimo kako nešto i nekome reæi ne koristeæi uvrede
- da ne bude poslije nismo znali.....
|
|
02-03-2016 15:47 |
|
chaba
moforaja
Poruka: 2558
Location: EU
|
|
Na ovu temu, dobar je nastavak jedan od najboljih Edinih tekstova, pogotovo stihovi
Ljudi se boje znanja, kod nas to vodi u sranja
i
Džabe fakulteti bez misaonih tokova
Prvo režu stabla, onda žale zbog godova
ali valja i cijelu poslušati / proèitati
Rat je gotov i preživjeli su poraženi
Nema nas mnogo, al' puno ih što su zaraženi
Virus uš'o im u pore i lako su nadraženi
Iste biraju, a dok biraju znaju da su odraðeni
Oni što najviše lažu, najbolje budu nagraðeni
Politika im je - najbolje je da smo sagraðeni
Virus radi svoje, na kraju su iznenaðeni
Što izbori su gotovi, a preživjeli su poraženi
Gube se neki, ali èaršija se ne da
Ponavljam k'o mantru k'o fol pozitivno gledam
Èuvam istinu u sebi, care, ne mogu to priznat'
Onih koji znaju nije bilo manje nikad ...
I nije da su tiši, to je prije bio sluèaj
Jednostavno- sve ih manje, idi na cestu, slušaj
Jednostavno to je stanje, idi vrata zakljuèaj
Svaki drugi kljuèa, svako veèer neka tuèa...
Gube se, gube se, gube se, srce mi puca
Zatucanost sa svih strana u mozak nas tuca
Gubimo svi redom, care, nema potrebe za suca
Znanje oslobaða, kod nas znanje, care, muca
Ljudi se boje znanja, kod nas to vodi u sranja
Samo glupom podilazi i doæi æeš do poštovanja
Jest da globalno si na nivou majmuna, banana
Al' u èaršiji te vole, za njih si Obama...
Gube se, gube se... a kad im kažeš nešto onda ljute se
Gube se, gube se... dosta su spavali, vrijeme je da bude se
Èaršije se trude da postoje barem vizualno
fasade im nove, al' intelekt je više virtualno
E-novine, Radiosarajevo.ba
U poplavi žutila sigurna su ova dva
I par blogova, ostali su na nivou robova
Podilaze i svoje znanje drže ispod stolova
Džabe fakulteti bez misaonih tokova
Prvo režu stabla, onda žale zbog godova
Žališ pièko, žališ... ma, ne žalim matere mi
Pis'o bi' ja istinu, al' neæu da zahatere mi
Jebo odgovornost, to je urednièki ponos
Podilaženje pruža, care, stalni radni odnos
Podilazi, podilazi, istinu obilazi
Dijete vidi -- radi isto, pa se deru -- kilav si
Zbunjeno je dijete, istina mu se omakla
Èaršija se ne da, al' su joj noge od stakla...
Gube se, gube se... a kad im kažeš nešto onda ljute se
Gube se, gube se... dosta su spavali, vrijeme je da bude se
Kameni spavaèi , a oni su igraèi...
kad nestane nam hljeba, neka jedu se kolaèi
Mi smo kameni spavaèi, a oni su igraèi...
kad nestane nam hljeba, neka jedu se glasaèi
|
|
02-05-2016 09:50 |
|
Haidar
SexNepoznat
Poruka: 338
|
|
Zapad, nezapad, nasi krajevi, sve isto sranje... Samo razlika u kolicini para...
Cesto promatram ljude. Na bajnom zapadu. Sve manje ljudi, sve vise zombija. Nekako uplaseni, glava im okrenuta pravo, a pogled sara tamo ovamo, k`o da jadni traze nesto sto je nekome ispalo.
Ne bi li sta dzaba dobio, usicario, iskoristio priliku... Ako je to evolucija, onda ja i nisam bas impresioniran...
Svima je vaznije sta "tamo" neko kaze, a i ne vide onoga sto sjedi pored njih. Lajkaj tamo lajkaj `vamo, samo ne onog, onu do sebe... Ako na ovoj omladini svijet ostaje, imamo karte za prve redove velike predstave zvane Brave New World...
U restoranima, gdje se ljudi druze (bar bi trebali), ljudska lica su tako svijetla i ozarena sa spustenim pogledom dole. Svijetle se od svjetla ekrana....
|
|
02-10-2016 10:56 |
|
|
|
|
|