Kise
Gost
 |
|
|
 07-29-2003 22:55 |
|
Kise
Gost
|
|
Jos prije dvije godine tim bosanskohercegovackih planinara pokusao je osvajanje planine Mt. McKinley, ciji je vrh visok 6.914. m, ali je nazalost taj poduhvat zavrsio neuspjehom.
Nakon dvogodisnjih napornih priprema nasi su se alpinisti opet odvazili na osvajanje istog vrha. Pripreme su protekle po planu, ali skoro pred sami polazak, iskrsnuo je finansijski problem. Posebno i zbog licne tragedije u porodici jednog od clanova ekspedicije dosao je u tesku finansijsku situaciju.
No, da trud ne bi bio uzaludan pobrinula se mostarskaraja, koja je na svoj nacin efikasno pomogla kako bi se moglo krenuti u osvajanje ovoga, sigurno najtezeg vrha u svijetu. Mostarci, razasuti po bijelom svijetu, putem dva mostaska foruma koji okupljaju nase ljude na internetu, odazvali su se ovoj akciji. I u stilu, malo-po malo, sredstva su prikupljena.
A sve potrebne radnje vezane za dobijanje viza, pasose i potrebnu dokumentaciju, uspjesno su okoncane i ekipa je krenula na put. Krajem maja, vec su sletjeli na Washingtonski aerodrom. Posto su se tu nasli sa edom Kajanom, nakon kraceg odmora i reportaze koju je o njima napravila televizijska kuca VOA, («Glas Amerike») poceli su i sa zavrsnim pripremama za uspon.
No, kako bi nasim citaocima bilo jasno o kakvom se poduhvatu radi ukratko cemo objasniti na kakvu se to planinu ovi nasi Junici penju. Naime, Mt. McKinley, je visok 6.914m ili 20.320 stopa, a ekstremni vremenski uslovi, te visok polozaj na sjeveru, cine ovu planinu jednom od najopasnijih na svijetu. Prvi put je osvojena je 1913. godine, a zbog plitkosti atmosfere na polovima McKinley je ekvivalent vrhu od 7.500m u Himalayi, a da se Mt. Everest nalazi na mjestu Mt. McKinleya, prakticki bi bio neosvojiv.
Sezona uspona na Mt. McKinley je najkraca od svih drugih planina i traje od sredine maja do pocetka jula. Prije i poslije ovog termina planina je zatvorena za penjanje. Prosjecna temperatura tokom ova dva mjeseca je -45 celzijusa. Tokom ova dva mjeseca planinu posjeti oko 1400 ljudi kojih do vrha dodje 50%, najveci procenat uspjesnosti je zabiljezen u junu.
Mt. McKinley je planina sa najvecim relativnim usponom na svijetu. A sta to znaci? Bazni kamp na Everestu, podsjecamo je na 5.300m/n/v, a vrh je 8.848m., sto znaci da za uspon imate 3.548 metara. No, na Mt. McKinley polazite sa 2.100m, dok je vrh na 6.914m, tako da za uspon imate 4.094m!
Popeti se na Mt. McKinley znaci prethodno imati ogromno iskustvo sa svih planina svijeta i neposredno prije ekspedicije intezivno trenirati bar pola godine. Za uspon na Mt. McKinley prakticno se pripremate citav zivot kao i za uspon na Everest. I jednom kada stanete na Kahiltna glecer, pred vama je 23 dana borbe kakvu niste iskusili ni na jednoj planini prije!
Nasa alpinisticka ekipa, pod zastavom B&H, krenula je u sastavu: nezaobilazni sarajlija Muhamed Gafic - Gafa, te znani mostarski trojac Zdenko Maric - Zdena, Ahmed Zekic - Kugla i Edo Kajan.
Po dnevnickim biljeskama, 06.06.2003 godine oko 12:30 po nasem vremenu stigli su na Ancorage. Zbog veoma losih vremenskih uslova morali su cekati do 10.06.2003. kako bi krenuli u osvajanje vrha.
Dva dana kasnije, ekipa se vec javila iz drugog logora sa visine od 3.000 metara, a 14.06.2003. stigli su do treceg logora i vrijeme je napokon bilo malo bolje. Dalje, 19.06.2003. nasi alpinisti se javljaju iz cetvrtog logora na visini od oko 4.000metara. I vec su presli oko 2200 metara relativne visine, sa teretom od 250 kg. Vrijeme je i dalje bilo lose i hladno. Na visini od oko 5.000 metara nasi momci su vec 26. Juni izmedju 4. i 5. logora i tu ostaju neko vrijeme zbog aklimatizacije.Vrijeme je trenutno nesto bolje, ali se svakog casa moze promijenuti, jer je cud planine takva.
Dan kasnije, na visini su od oko 5.500metara, i tu je Edo Kajan saznao za tuznu vijest da mu je nenadano preminula punica. Drugari kakvi su bili citav zivot Kugla i Zdena odlucuju da se spuste u podnozje planine skupa sa Edom, naravno tuzni sto su pred samim ciljem morali da odustanu. Tu se mostarski dio ekipe oprasta od vodje Muhameda gafica, koji je ipak odlucio da sam nastavi do vrha da bi na njemu postavio B&H zastavu.
Tek 1. jula 2003 godine, zbog nemogucnosti daljnje komunikacije sa nasim alpinistim, iz izvora novinske agencije FENA saznajemo da je Muhamed Gafic uspio osvojiti vrh planine na kojoj se zavijorila i nasa zastava. Gafic se dobro osjeca i za koji dan bi trebao da se vrati kuci.
Ovo je drugi uspjeh B&H alpinista u ovoj godini., nakon osvajanja najveceg vrha obje Amerike, Aconcagua 6.962m, koji je osvojio Zehrudin Isakovic.
|
|
| 07-29-2003 22:58 |
|
Kise
Gost
|
|
Hercegovci kao Serpasii...
Kao sto smo u proslom broju najavili, Hercegovacke novine donose prve utiske nasih alpinista, Zdenka Marica, Ede Kajana i Ahmeda Zekica - Kugle, koji su se vratili sa vrha Mt. McKinley (Kanada) pred samo zakljucenje ovog broja.
Kroz razgovor sa Ahmedom Zekicem - Kuglom, pokusali smo doznati sta je to sto ih je sprijecilo da osvoje zadnjih 700 metara, koliko im je trebalo za osvajanje najviseg vrha Sjeverne Amerike. Usporen zbog vremenske razlike i umoran nakon 20 sati putovanja, Kugla nam je objasnio da su Mt. McKinley osvojili, ali se na sami vrh nisu popeli svi. Na pitanje koliko im je vremenski trebalo da osvoje preostalih 700 metara do vrha, odgovara: «6-8 sati u zavisnosti od vremena».
O razlogu za povratak, Kugla kaze: «Mi smo, Zdena, Edo i ja dugogodisnja raja, i oni me znaju od kad sam poceo u trecoj godini hodati po Prenju. Kada smo culi vijest da je umrla Edina punica, bili smo u petom logoru, poslijednjem ispod samog vrha. Odmah smo odlucili da se vratimo. Moze izgledati cudno, ali morate shvatiti da, iako smo bili spremni na sve fizicke napore i mada imamo dovoljno iskustva, nismo bili spremni za takav razvoj dogadjaja.
A da bi citaocima bilo jasnije, kakvim smo naporima bili izlozeni, reci cu da smo iz Washingtona posli 6. Juni u Ancorage na Alasci, a odatle u Talkeetnu pod samom planinom. Iz Talkeetne smo posli sutradan, sa 280 kilograma opreme. Znaci, svaki od nas nosio je po 70 kilograma. Odmah na pocetku docekao nas je 60 postotni uspon, sto je na granici ljudskih mogucnosti, a preko toga se u klimatskim uslovima, kakvi vladaju na Mt. McKinley, moze penjati samo uz pomoc konopaca. O penjanju cetiri kilometra ledene stijene na konopce, jos niko nije razmisljao. Uspon nije nigdje manji od 45 stepeni, uz to temperatura se nije penjala preko -35 celzijusa i normalno, uglavnom se hodalo po ledu. Tu jos treba dodati da se odmori provode u satorima, malim planinarskim za dvije osobe, te da su uslovi za odrzavanje licne higijene ispod svakog minimuma, a svaka kap vode mora se dobiti topljenjem leda.
Kad smo, nakon dvadeset dana, stigli na 5.500 metara visine u peti logor, nakon postavljanja satora, sjeli smo da se odmorimo i javimo Edinim prijateljima. Vezu smo jedva uspostavili i trajala je samo toliko da kazemo da smo dobro i da smo stigli pod vrh. Sa druge strane su nam prenijeli vijest o smrti Edine punice, a onda je veza prekinuta», prica Kugla.
Kugla pricu nastavlja dalje...
«nas cetvorica smo cutali, svako je nekoga izgubio i znate kako je kada vas necija smrt zatekne. Ne znam kako i ko je prvi rekao, ali odlucili smo da se vratimo nazad. Poceli smo pakovati stvari i oko jedan sat iza pola noci bili smo spremni za polazak nazad. Na vrhu je sada ljeto i dnevnog svjetla ima stalno. Sutradan u dva popodne, bili smo u Talkeetni i tu je prici kraj».
Na pitanje, kako im je za uspon trebalo 19 dana, a za silazak samo 14 sati, Kugla spremno odgovara:
«Gore smo isli sa po 70 kilograma opreme pa smo bili prisiljeni svaki metar ici dva puta sporije. Prvo se popnemo sa opremom, pa se onda vratimo, pa onda opet gore sa hranom. I tako 4.100 metara, a pored toga opremu ne nosimo svu na sebi. Jedan dio vucemo na plasticnim sankama, a to, iako olaksava prenosenje opreme, otezava uspon, jer sanke vuku nazad i otezavaju hod. U silasku smo imali manje hrane, a i sanke nismo morali vuci. Naprotiv, bilo je dijelova puta, koje smo prosli na njima. I zato smo se spustili tako brzo».
O samom putu od Mostara do Talkeetne i nazad, Kugla kaze, da ga je odusevilo to sto su ih svugdje docekali nasi ljudi, koji su putem interneta i televizije culi za njihovu ekspediciju. Bili su i u B&H redakciji Glasa Amerike u Washingtonu, koja im je posvetila vise vremena i prostora od nekih domacih medija.
|
|
| 07-29-2003 23:01 |
|
Kise
Gost
|
|
Jedina izjava koja je za novine i javnost na podrucju B&H za sada izasla od vodje ove ekspedicije Muhameda Gafica Gafe je slijedeca i skinuta je sa interneta:
-- Bosanskohercegovacka alpinisticka ekspedicija "Aljaska Mount McKinly 2003." uspjela je prethodnih dana osvojiti najvi¨i vrh Sjeverne Amerike - Mount Mc Kinly (6.194 m).
Kako je iz Anchorage-a (Aljaska) javio vodja ekspedicije Muhamed Gafic, po vrlo jakom nevremenu, na vrh se uspio uspeti sam Gafic, dok su ostali clanovi bili prisiljeni odustati od uspona.
Nakon uspjesne ekspedicije na Akonkagvu (6.962 m), najvisi vrh obje Amerike i najvi¨i vrh zapadne Zemljine hemisfere, koju je predvodio Zehrudin Isakovic pocetkom godine, ovo je drugi veliki uspjeh bh. alpinista u 2003. godini.
Inace, podrucje Mount McKinlyja je vrlo tesko za pristup, sa vrlo niskim temperaturama i jakim vjetrovima. Unatoc tome, BiH alpinisti su zivi i zdravi i uskoro se vracaju u domovinu. (CB)
|
|
| 07-29-2003 23:04 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:07 |
|
Kise
Gost
|
|
Jedva smjestamo torbe sa opremom u auto, izbacujemo jedan red sjedista da sve stane. Dvoiposatna voznja cinila se dvostrukom zbog tereta koji nas je zatrpao.
Stizemo predvidjenih dva sata prije leta. Zbog prekoracenja tezine placamo samo za jednu torbu ostale nam kao oprastaju.
Poljecemo na vrijeme, imamo dva i po sata do Mineapolisa i jos sest sati do Anchorage-a.
Za pusace previse dug let. Kugla i ja koristimo kratku pauzu u letu u Mineapolisu da zapalimo. Moramo opet kroz security, jedva stizemo na avion. Poslje nekoliko sati smo iznad Aljaske pokusavamo prepoznati Mt.McKinley medju vrhovima ispod nas.
Nagadjamo, nismo sigurni...
Stizemo u tacno predvidjeno vrijeme. Trazimo taxi do hotela. Treba nam kombi. Hotel je losijeg smjestaja nego smo ocekivali. Ipak hajde, u centru je grada, na petoj aveniji.
Ubacujemo torbe u sobu i zurimo da kupimo jos koju sitnicu i vidimo grad.
Vracamo se u hotel umorni i dosta kasno.
|
|
| 07-29-2003 23:08 |
|
Kise
Gost
|
|
Sa recepcije hotela javljaju da nam je stigao taxi za Talkeetnu. Usput po Anchorageu "kupimo" jos putnika. Ukupno nas je 8 plus vozac. Ceka nas voznja od 3 sata (200 km). Dosta vremena da se upoznamo i razgovaramo.
Nasi saputnici su dva Skota i dva Engleza. Poslje kraceg razgovora otkrivamo da im je cilj traverziranje (popeti se jednom stranom, a sici drugom stranom planine).
Vozac (zensko) je stanovnik Talkeetne (jedan od 100 stanovnika koliko ih zivi tokom cijele godine).
Oni, (Gafa, Zdena i Kugla) puni pitanja: "Sta je ovo?, Sta je ono? Koliko jos? Kad cemo stati da zapalimo? Pitao bi Kugla, a meni ne bi bilo mrsko.
Stizemo u Talkeetnu. Puno posla treba zavrsiti. Odlucujemo prvo naci sobu, smjestiti stvari, zatim pravac rendzerska stanica, aerodrom i tek onda mozemo razmisljati o necem drugom.
U rendzerskoj stanici uobicajena guzva. Dozvolu za penjanje dobijamo poslje placanja.
Odredjuju nam rendzera koji ce obaviti intervju sa nama. Upoznaje nas sa pravilima ponasanja na planini. I kao sjeca se mene (satro sa prosle ekspedicije) i drago mu sto smo opet tu.
S nama je i japanac. Moneo... Nema veze sa engleskim jezikom i samo klima glavom.
Kasnije cemo se sretati na planini i postati prijatelji. Dozvola u rukama, pravac aerodrom!
Budite spremni u 9 sati u jutro, pa cemo vidjeti hocete li letiti?!! Bio je odgovor.
|
|
| 07-29-2003 23:10 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:11 |
|
Kise
Gost
|
|
| 10. Juni 2003, DRUGI DAN (Utorak) |
|
10. Juni 2003, DRUGI DAN (Utorak)
Kafa, dorucak, spremamo stavri, odredjujemo sta ide u ruksak sta vucemo na saonicama. Brine nas kako cemo izvuci ovoliki teret na 4400 m.n/v. Pa svaki ima najmanje 70 kg tereta. Utezemo torbe na saonice vodeci racuna o balansu da nam se ne bi izvrtale.
Manji dio tereta nosimo u ruksacima ostalo vucemo u saonicama. Dan je oblacan ali nije hladno. Kugla ne moze da vjeruje da je dosao, naglas se zahvaljuje "Kisama". Osmjeh mu ne silazi sa lica.
Put do prvog logora vodi kroz ledenjak Kahiltna i uzet ce nam 6-8 sati. Zdena ide ujednacenim tempom i ne odmara se, Gafa pravi pauze od 10 minuta svakih sat vremena, Kugla kaze: "spicit ce ovo za cas i ostaviti nas 5 sati". Niko mu nista ne govori osim da se pazi pukotina. Mislimo nek nauci lekciju, nije mu ovo Prenj.
Stizemo u prvi logor koji je na visini od 2400 m.n/v. Na licima osmjeh, za danas smo zavrsili sa vucom.
Postavljamo satore, topimo snijeg za vodu, pravimo veceru. Sutra je tezi dan.
|
|
| 07-29-2003 23:12 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:14 |
|
Kise
Gost
|
|
12. Juni, CETVRTI DAN (Cetvrtak)
Pakujemo satore, jos uvijek imamo dosta opreme koju treba izvuci do drugog kampa.
Isti put, iste teskoce.Vrijeme se popravlja, pokusavamo zastititi lica kopertonom.
Usput nikakvih iznenadjenja. Dolazimo na mjesto gdje smo ostavil hranu, opremu i podizemo logor. Odmah pored nas je i japanac (Moneo) drago mu sto nas vidi, nudi kafu.
Pricamo uz pomoc ruku i nogu. Pogled na glecer i put kojim smo dosli je impresivan.
Prvi put imam vezu sa svojom zenom, sve u redu, saljem joj kratak izvjestaj.
|
|
| 07-29-2003 23:15 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:15 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:16 |
|
Kise
Gost
|
|
15. Juni 2003, SEDMI DAN (Nedelja)
Ovo ce biti najtezi dan do sada.
Gafa ustaje prvi i rano, budi prvo mene (zajedno smo u satoru) a zatim ostale. Kugla negoduje : "gdje ti se zuri, sta si navalio". Zdena mu se pridruzuje. Antagonizam izmedju Zdene i Kugle na jednoj strain, Gafe na drugoj pocinje da raste iz trenutak u trenutak. Ostatak expedicije cu provesti «peglajuci» i smirujuci stvari izmadju njih da bi ovo nekako funkcionisalo.
Gafa ipak ide ne cekajuci nikoga od nas, ja sam za njim a Kugla i Zdena nesto za nama. Ispred nas dvije uzasno strme strane koje trebamo popeti.
Cini nam se da teret koji vucemo nije nikad bio tezi. Cepini su nam "pri ruci" u slucaju pada. Ubrzo sustizem Gafu, zali se na bolove u lijevoj strani stomaka i govori: "slezena"
Poslje krace pauze provedene s njim, nastavljam sam. Sa vrha ovih strana put dalje vodi dolinom do Windy Corner na visini od 4300 m.n/v.
Pokusavam prepoznati medju alpinistima ispod sebe svoje partnere. Vidim Zdenu, gdje su Gafa i Kugla??
U cetvrti kamp dolazim sam, sat poslje mene Zdena, tri sata poslje Gafa. Samo Kugle jos nema?!
Poslje njihovog odmora idemo nazad pa gdje ga sretnemo neka tu ostavi teret i pokupi ga kasnije. Odmah ispod cetvrtog kampa srecemo Kuglu, umoran i raduje ga da ostavi teret. Stizuci na treci kamp Gafa se i dalje zali na bolove slezene. Predlaze dan odmora.
|
|
| 07-29-2003 23:18 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:19 |
|
Kise
Gost
|
|
| 17. Juni 2003, DEVETI DAN (Utorak) |
|
17. Juni 2003, DEVETI DAN (Utorak)
Kupimo satore, zakopavamo dio opreme koji vise necemo koristiti u daljnem uspomu (krplje za hodanje). Ista dionica kao prije dva dana, teret prijeti da nas odvuce u provaliju koju prelazimo.
Kugla komentarise: "Taman se rijesis jedne strane doceka te druga jos teza".
Gafa se izgleda oporavio, odrzava korak sa mnom. Zdenu i Kuglu vise ne vidimo.
Dolazimo na Windy Corner, opasan prevoj preko kojeg moramo prebaciti sanke teske 60 kg. U strani koju presjecamo mjesta samo za cipele (sa derezama). Sa desne strane ambis od nekoliko stotina metara ispresjecan pukotinama. Ovdje ne bi bilo zdravo zavrsiti!
Uzimam teret u ruku i prebacujem ga preko tog mjesta na taj nacin sprijecavajuci "cimanje" koje bi me moglo izbaciti iz ravnoteze. Sa lijeve strane je laviniste.
Preporuka rendzera je da se ne prolazi preko dana. Mi smo tu u 5 sati poslje podne, odlicno, ne moze bolje da nas lavina zatrpa. Pravimo razmak ako bi jednog zatrpala da ga drugi moze "locirati".
Konacno cetvrti logor. Bacam ruksak sa ledja i sjedam na njega. Jos uvijek sunce sija iako je skoro 8 sati. Primjecujem da nam je neko izbacio nase stvari i postavio svoj sator. Ljut i bjesan hocu da ih budim. I da im j&. mater. Gafa me smiruje govoreci: "Pusti to sve je u redu, evo ima drugo mjesto". U neposrednoj blizini zaista je bilo mjesto cak i bolje nego prethodno odabrano, ali ono mi ne da mira svako malo bi otisao i bar nekog "stocirao".
Vise sam nervozan nego bi trebao biti, mozda zbog tog sto Kugla i Zdena malo kasne.
Stizu, pokazujem im mjesto za sator. Podizemo treci sator koji ce nam ubuduce biti dnevni boravak, kuhinja i mjesto druzenja. To je vazno jer na ovom logoru provodimo najvise vremena.
U kampu nas docekuje Majk, amerikanac hrvatskog porijekla. Majk zna nekoliko rijeci naseg jezika. Dosao je da "proskija" sa snowboard-om nesto, ni sam ne zna sta.
Najvise vremena cemo provesti druzeci se s njim.
|
|
| 07-29-2003 23:20 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:22 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:23 |
|
Kise
Gost
|
|
| 20. Juni 2003, DVANAESTI DAN (Petak) |
|
20. Juni 2003, DVANAESTI DAN (Petak)
Dobro raspolozeni poslje dva dana odmora spremamo se bez zurbe za polazak. Prvi put za cijelo ovo vrijeme ruksaci nam nisu tezi od 15 kg. Svi nosimo hranu za tri dana i gorivo.
Uspon postaje znatno ozbiljniji i tehnicki dotjeraniji. Do zaledjene stijene nagiba 45-50 stepeni opremljene fixnim uzadima treba nam dva sata. Preko "fixeva" trebat ce nam nesto vise. Fixnu uzad su postavili rendzeri da bi olaksali uspon i smanjili mogucnost padova.
Gafa i ja smo vec na uzadima, Zdena i Kugla sat iza nas. Dolazimo na greben.
Greben je sirok oko pola metra, exponiran vjetrovima. Polazi sa visine od 5.000 m.n/v, zavrsava na 5.300m ili tzv. jurisnom kampu. Cijelom duzinom (3 km) sa desne strane je ambis dubok 1.000 m, a sa ljeve strane 1.500m.
Navezujemo se prvi put na uze. Ja vodim. Greben je okovan ledom i da bude jos gore ima puno novog snijega. Vrijeme se kvari, vidljivost je jako mala. Poceo je jos da pada snijeg.
Na jednom od "standova" kad sam osiguravao Gafu gledajuci teskoce koje sam upravo prosao, ozbiljno sam se zabrinuo za Kuglu i Zdenu. Zdena je vec predlagao da bar na tom dijelu budemo navezani sva cetvorica kako bi uspon bio sigurniji. Gafa je to uporno odbijao govoreci kako bi nas to usporilo, kako ne postoji naveza od 4 itd. Pitao sam Gafu je li ga bas briga sta ce se desiti s njima?
"Naravno da mi je stalo do njihove sigurnosti". Bio je odgovor.
Poslje nekoliko sati penjanja po grebenu vrijeme se toliko pokvarilo da smo jedva vidjeli jedan drugog. Odlucujemo ostaviti teret 100 m od jurisnog kampa i vratiti se nazad.
Otpenjavanje grebena je jos teze nego samo penjanje. Do fixnih uzadi trebalo nam je 2 sata.
Gdje su Zdena i Kugla? Na vrhu fixeva pitam jednog alpinistu koji je upravo postavio sator je li vidjeo nekog i Bosne i Hercegovine? Odgovara mi da su tu bili prije dva sata, zakopali teret i vratili se nazad.
Ubrzo ih vidim na kraju fixeva, silaze jako sporo. U prolazu Kugla mi kaze da ga boli glava i da mu je muka. Opet je zurio i pored Zdeninih upozorenja.U kamp se uvlacimo svi vidno umorni.
|
|
| 07-29-2003 23:24 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 07-29-2003 23:26 |
|
|
|
  |
|
Ekskluzivni izvjestaj B&H Ekspedicija MT.McKinley 2003