Kise
Gost
 |
|
|
 02-28-2003 22:22 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 02-28-2003 22:33 |
|
hamzic
Gost
|
|
Fotografija je djelo Vladimira Kolapica a likovna obrada i design arh. Hamze Filipovica
Djelo je nastalo nakon prvog ranjavanja Starog Mosta
kada je na njemu poginuo kolega iz njemacke televizije. To sam jutro trebao sa njim biti tu, ali su me neke druge obaveze sprijecile da budem "dobar" domacin. Nakon druzenja i ispredanja prica tokom cijele noci jednostavno je morao otici da se pokloni toj ljepoti. Niko od nas nije ni slutio da mu je sudjeno da svojim tijelom "zastiti" most. Prva granata je pogodila direktno u njega, a druga ostetila ogradu mosta.
Sudbina Hamze Filipovica je posebna prica. Ja jos uvijek
ne mogu da prevalim preko usta ono rahmetli ama nikako. Evo ce i deseta godina kako ne znam o njegovoj sudbini. Pitali su me mnogi za njega misleci da smo bili u istim logorima, kasnije sam i ja pitao mnoge druge ...
Meni jos uvijek odzvanja onaj njegov bariton u usima i vidim lice sa velikim osmjehom, osmjehom koji moze imati covjek velika srca i velike duse.
Klikni da pogledas u stvarnoj velicini
|
|
| 03-01-2003 03:43 |
|
Kise
Gost
|
|
Mostar je onaj grad u kojem je Hajrudin jedne noci skinuo s neba mlad mjesec i darovao ga Neretvi.
A Neretva je ona rijeka koju pijemo ocima, s izvorom i uscem u nasim srcima.
Lingvisti kazu: Ner-etva na keltskom jeziku znaci - bozanstvo koje tece. Ali, one u svijetu cuvene kamene cuprije (1566), po kojoj je Mostar dobio ime, vise nema.
S mostarima, i Most su Stari
Ubili s brda barbari.
Davno grad nazvase cvijetom u kamenoj vazi. Bijase to 1557. u doba najveceg sirenja Turskog Carstva, u Mostaru doba velikog gradjevinskog zamaha, kada je zaim Karadjoz-beg podigao najljepsu dzamiju u gradu. Sulejman velicanstveni iz blistava Stambola obeca Mostarcima cupriju koja ce zadiviti sve majstore svijeta i koja ce biti sagradjena za sva vremena. Vrhovni Turski Mimar Kodza Sinan odredi za graditelja mostarskog mosta Mimara Hajrudina svog ucenika.
I bi tako... Kada su skele maknute, ukaza se svod poput duge, ili bijelog galebau letu, a glas o njegovoj velicanstvenoj ljepoti brzo se prosiri dunjalukom.
Mostari su cuvali most, gradili i branili grad. Oni su dokaz da zivot ovdje nikada nije prestao teci, nego da je on svevideci antipod pustosi i razaranja.
Pun behara i zivotoradosti, svoju golemu ljubav Mostar je na razglednicama i celuloidnim trakama razdijelio svijetu.
Blago gradu koji neimare slavi.
Blago gradu koji graditelje ima.
Tesko rijeci kad se od njih prasta.
Rekose: spomen im je u osmjehu, u ljubavima.
Svuda gdje se radi, bori, masta.
I blago gradu koji mostare zali.
Prepoznaje u njima svijetlost svoga lika.
Ruza sto je procvjetala na Carini, u Mahali.
Usred oluje, nesna i urlika.
I danas njegov neimar trpi udarce svojih mucitelja i krpi zivot. Jer jahaci apokalipse dojezdise odnekud ao duhovi iz boca - iz kojeg li vremena izronise, iz koje ponornice, iz kojeg povijesnog ambisa!
U Dolini sunca htjedose da istrijebe bosnjacko-musimanski narod, da mu zatru sjeme. Nagrdise gradu lice. Porusise mostove, dzamije, spomenike, hotele, kuce. Sve.
Kamen je pretopljen u lelek iz kojeg nicahu basluci i krizevi.
Povodom rusenja Starog Mosta, u gradu je 09.11.1993. proglasen dan zalosti.
Ali, tuga Mostara samo je djelic ovovremene biografije grada i njegovog naroda, podjednako spremnog u svakom trenutku i na najvecu zrtvu na putu ka slobodi i demokraciji.
U kovitlacu ratne drame i dvostruke agresije na Bosnu i Hercegovinu, Mostar bijase masovnom grobnicom, ali i svetiliste hrabrosti.
Mostari kazase: grad je utociste nase ljubavi, a ustreba li - i nase smrti. Bez slobode biti, znaci bez znaka o sebi, o svom indetitetu.
I bice grad onakav kakav je bio - onaj koji ukrasava i koji dusu nadahnjuje. Carstvo sentimenta. Sevdaha i Emine. Pjesnika i sehida. A ne - rezervat za gubavce, koji su oni «otamo» smisljali.
Mostar je vjecan.
S Neretvom, darom Bozjim koji tece.
|
|
| 03-01-2003 23:52 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-01-2003 23:55 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-01-2003 23:58 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-02-2003 00:00 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-02-2003 00:02 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-02-2003 00:04 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-02-2003 00:08 |
|
Kise
Gost
|
|
Kada smo objasnili sta je i gdje je kujundziluk, duzni smo i o podkujundziluku nesto reci da bismo sjedinili ova dva pojma, odnosno dvije ulice: jednu na glavnoj Dzadi, drugu ispod ove na domak rijeci Neretvi.
Mostarci se dobro sjecaju da su stranci, svjetski putnici, ucenjaci, vojskovodje, predsjednici raznih drzava svijeta, dolazili na Stari Most upravo sa glavne ulice silazeci kod kafane «Evropa». Usput su certili Stari Most, fotografisali ga, a zatim se lagano, kao da je to sveta zemlja, silazili Starom Mostu u pohode, razumije se, bacajuci oko na radnjice, prodavnice suvenira koje ce ponjeti svojim prijateljima. Na taj nacin vrsili su u svojoj zemlji propagandu za posjetu Mostaru, cudnovatom gradu sa njegovim i evropskim simbolom Starim Mostom.
Podkujundziluk se prostire od Starog Mosta do Mravove magaze i kafane «Evropa», odnosno Hendeka na dohvat Mostu i kuli Hercegusi. Ovaj lokalitet, mali ali strateski znacajan jer je svojom dubinom kod kule sprijecavao pristup napadacu. Obicno su hendeci puni vode, a ako je nema onda je on puno dublji i siri. Za nekog junacinu kaze se, da je toliko snazan i dobar skakac u daljinu da je u stanju svaki hendek preskociti. Trebinjski Grad ima visoke odbrambene zidove i hendek u kome je jedan rukavac Trebisnjice, na zalost zatrpan poslije 1878, cime je ovaj hercegovacki grad na domak Dubrovnika izgubio svoj orginalni izgled.
Cim se dodje u Hendek, na prvoj magazi vide se ostaci visokog zida koji je kao i kapija u Hendeku, na lijevoj obali Neretve, porusen od strane gradskih mostarskih vlasti, nesto prije dolaska u Mostar cara i klralja Franje Josipa I. Da car ne bi isao preko velikog praga mostovne kapije i da se ne bi poklanjao Starom Mostu, za koga su mnogi i austrijski putnici, pa i uceni ljudi tvrdili da je mostarski most djelo rimskih graditelja (Romer Brucke Rimski most, razglednica Mostara stampana u hiljade primjeraka, pa cak kao istorijska gradja nalzi se u beckim kulturnim institucijama, primjerice Austrijskoj nacionalnoj biblioteci). Taj starac je posjetio Mostar 03.06.1910. godine. Da bi ovaj okupatorski promasaj bio nadoknadjen, Zavod za zastitu spomenika kulture i prirode Mostar, poceo je restauraciju kapije u Hendeku 1958/59. Ali ne lezi, vraze(!), tome su se oprli gradski oci, smatrajuci da ova restauratorska «izmisljotina» steti izgledu u Starom gradu u Mostaru. Ali kada im se sve detaljnije obrazlozilo, ipak su bili za restauraciju kapije. I danas se nalaze ostaci debelog kapijskog zida i kameni prag, sto ga danas, sa lakocom, prelaze i najstariji posjetioci Starog Mosta (1966-1993) u Mostaru.
Rekli smo da su kujundzije bile izmedju dviju gradskih kapija, a starim Mostarcima je poznato, iz price njihovih starih, da je Podkujundziluk bio trgovacka ulica, sve do 1885. godine, kada je kroz Mostar prosla zeljeznica uskog kolosjeka. U Podkujundziluku su bili sami cepenci, (a tek krajem 19-og stoljeca, kada je Omer-pasa Latas, musir Balkana, koji je prije primanja islama imao ime Mihajlo, Licanin po porijeklu), sto nije smetalo zivoj trgovini sa Dubrovnikom i Instanbulom. Pricali su mi star, da je svaki vlasnik cepenka trgovao na samom cepenku, zimi se grijao na mangali punoj zerave, ispijao sa komsijom mirisnu kahvu koju bi donosile mostarske kahvedzije, a kada bi zbog nekih vanjskih poslova napustao cepenak nije ga zatvarao, nego bi samo na ulaz stavio drvenu precku, sto je znacilo da je vlasnik odustan. Nocu bi sve cepenke u Podkujundziluku cuvao pasvandzija naoruzan puskom i dvijema kuburama zatisnutim za sillah. Svaki cepenak placao mu je dobru mjesecnu placu. Kada bi jedan od trgovaca trebao vecu sumu novca, on bi kod komsije pozajmio, u cetiri oka, sto mi je pricala pokojna Persa Corovic, supruga Svetozareva, sestra Alekse Santica. I to da je jedan Santic od muslimana zajmio dvije kese, sto je u to vrijeme bio veliki kapital.
Cim je sagradjena zeljeznicka pruga Sarajevo-Metkovic, trgovci prelaze blize stanici, na Glavnu ulicu i u Cernicu, odnosno Ricinu. U Podkujundziluku se useljavaju drugi esnafi, a velika pecina pruzila je mjesto pivnici. Pivo Mostaru prije 1878. skoro nije bilo niti poznato, nego su u mehanama ljudi pili zilavku, blatinu, a bez meze lozu rakiju. Haram je bio za muslimane piti alkoholna pica, ali su ih ipak neki pili, da bi se mjesec dana pred ramazan okanili pica i ocistili organizam od alkohola.
Alkohol su u Spaniji pronasli Arapi i on na arapskom znaci para. Tu je bilo i ascinica u kojima su se nasli mostarski, bosanski i orijentalni specijaliteti. O tome me je upoznao jedan stari Mostarac kojeg sam posjetio u njegovoj kuci do Sahat-kule, Simo Mrav poznati trgovac i Kulluk.....
|
|
| 03-02-2003 00:13 |
|
nepoznata
Gost
|
|
|
| 03-02-2003 00:50 |
|
Kise
Gost
|
|
.
|
|
| 03-16-2003 01:23 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-16-2003 01:28 |
|
Kise
Gost
|
|
|
| 03-16-2003 01:34 |
|
tana 
rigorozni
Poruka: 17879
Location: na prinudnom radu :)
|
|
|
| 03-19-2003 21:13 |
     |
|
|
  |
|
