IBRA GLAVONJA

Rahmetlija mi nece zamjeriti sto ovo moje pisanje o dobroti njegove duse i velikoj ljubavi prema Velezu i Mostaru
odudara od samog naslova odnosno njegovog nadimka
Nas junak bi uzjahao biciklo okiceno sa dvije Velezove zastave i pratio Rodene sirom bivse nam domovine
Koliko je samo degeneka popio ali nikad nije odustajao
Kad su prvi snajperi zapucali po Mostaru uze Ibra od jednog djecaka pticarku pusku da brani svoj Mostar
Ubise ga neljudi na Tekiji snajperskim hicem posred cela rahmet mu dusi

SIT GLADNOM NEVJERUJE
Prisjetih se onih ratnih i poratnih vremena i ljudske solidarnosti koja nam pomoze da prezivimo
Brzo sve zaboravismo pa i nevolje i borbu nasih sugradana da opstanu
Lagano priznajemo nasu nemoc a gazimo merhamet koji je krasio nase
duse od Kulina bana sve do kraha bivse nam lijepe i humane domovine
Pohlepa je opasna ljudska vrlina

ENCO VARENI
Rahmetliju su generacije mostaraca sretale po starim mahalalama kako u vjecnoj zurbi izgovara kratke mudre
recenice o prolaznosti zivota o nepravdama koje mocnici cine dobrim ljudima o ljudskoj pohlepi i skrtosti
pojedinaca koja je isla do tih granica da su im macke krepavale od gladi ispod sinija
Svoju misiju Enco Vareni je nastavio i za vrijeme ratnih zbivanja prelazeci sa lijeve na desnu obalu
Neki kazu da ga je bog sacuvao od snajperista neki da je Garo Kovacevic Gringo odigrao veliku rolu dok
moja malenkost misli da su nebo i Gringo sacuvali Encu
Bojovnici HVO su ga zatvorili na Heliodrom gdje je Enco po pricanju raje vise puta ismijao iste
Znam da su ga pustili na slobodu a posto nemam informacije sta se dalje desavalo sa rahmetlijom
volio bih da se neko od raje ukljuci u pricu o Enci Varenom

I tako bojovnici istjeraju raju van sale (fiskulturne/pitomaca ) u kojoj je i Enco bio ,pa bi ih ponovno vracali u salu sa doruckomruckomvecerom , tj sve zajedno sastavljenim u jednu kutljacu supe i krisku hljeba .Enco se izdvojio iz reda koji se lagano pomjerao u salu i pope se na malu krosnju drveta (koscele)i u stilu "indijanca" postavi dlan ruke iznad ociju , kao da mu sunce ne ide u oci i povika u sav glas
: "Braco,muslimani , opkoljeni smo".
'ta ce raja ga saulisase i "stavise" u red da ne bi dobio od "pajda" po glavi.

imali vas mostarci

IMA LI VAS MOSTARCI
Fino 23 godisnjak Tayson upita dali nas jos ima odnosno dali uopste postojimo
Poslije 20 godina prognanstva pretvorismo se u jednu umirucu obezglavljenu masu koja sama sebe optuzuje
i uporno suti plaseci se da progovori koju rijec o ljepoti zivljenja u nasem predratnom Mostaru
o nasim finim komsijama koji nevini stradase o nasim sugradanima koji sirom dunjaluka pate
za nasim Mostarom
Polako zaboravljamo na gladne i nemocne kojih je sve vise u voljenom nam gradu

RE: lijepa stara mahala

citat od nino:

Jucer sam, iz cuga, procitao svih 16 stranica ove krasne teme.Citao sam do nekih doba i kad sam pokusao da zaspem, naravno, nema shanse.Uspomene su pocele navirati sa svih strana k'o bujica.
U mahalu su me donijeli u pelenama iz hotela "Soko"kad mi je bilo nekoliko mjeseci.Jos nisam bio ni prohod'o.Nakon sto sam prohod'o, skak'o sam po Mahali slijedecih 26-27 godina.Dooobar komad svog zivota.I danas kad sanjam da sam u Mostaru, sanjam da sam u Mahali, a ne na Carini gdje smo se preselili 2-3 godine pred rat.
Penj'o sam se na vilusine tresnje, bjelu i crnu murvu i na onaj, veeliki orah i to bez "lopovski" sto je malo k'o mog'o.Bilo me je i na onom drvetu na malom haremu, sa onim zelenim bobama sto u jesen pozute.Igali smo ta-ta na haremu oko dzamije sa neizbjeznim "pooocetaaaak."Trcali smo niz Neretvu za loptom koju je neko od velike raje nabio preko ograde.Sjedili na Gvozdenu i jeli one sipke kraj fazlinog zida.Volio bih reci da sam i skak'o sa Gvozdena ali nisam.Spustali smo se niz pjesak sve od" ispodsmrtnog" do sucurijine basce,u kojoj je bio i jedan plavi jorgovan, tamo kad se podje prema Che Gevari."Puskerali" smo se na streci gdje mi je jednom Peda razbio glavu ili je to bio Neso, brat mu blizanac.
U mojo zgradi su stanovali: Markota Stanislav (Djuro)i Renata,Zvonic Suana,Saric Samir (Babusha) i Samira,Tomicic Vlado i Verica, a prije njih su tu zivjeli i Balta Jesenko,Jaso Fejzic,Soko Bozo, Ruza,
Pavlovic snjezana i Slavica,Ristovic jadranka i Lenka, Svjetlan i Beka Golic, Toni I Ljilja......
Kad uhvatim vremen napisat cu i komsiluk iz sokaka iz kojih nisam izlazio.
Hvala pokretacu teme.
Raji iz Mahale i svim forumasim veliki pozdrav.

Evo osvanuh èitajuæi o mostarskim mahalama. Prièe i anegdote zanimljivije od bilo koje knjige.
Hvala raji koji su podijelili svoja sjeæanja na forumu.

___________________________________________________________________

danas se navršilo 30 godina kako je pogino na Humu Ibrahim Hadžialiæ Žuža

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane liha dana 04-10-2013 u 13:30.

citat od tayson:

imali vas mostarci

___________________________________________________________________
laku vam noc pijuni

spavajte ko lavovi i ko kraljevi

Liha ovim fotografijama ti ozivi sjecanje na puno dragih lica koja su svoju Donju mahalu
i nas Mostar uvjek nosili u srcu
Puno ti hvala

Liha...

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Prepoznah puno fine raje pa ne mogu da pomenem finog covjeka Fudu Dzelilovica
Kako se samo nebo poigra sa FUDOM pa mu uze sina u cvijetu mladosti
i brata Azera legendarnog mostarskog heroja
Fudo vazda na svakoj dzenazi u prvim redovima

Odraðeno Boza.

DSRkek9BUug#t=0s

ODRED IZVIDZACA GOJKO VUKOVIC
Donja mahala se ponosila pomenutim odredom ciji su aktivisti organizirali i uspjesno realizovali tokom ljetnjeg
raspusta logorovanje djece i omladine na Borackom jezeru
Najveci doprinos uspjesnom djelovanju pomenutog kolektiva dali su aktivisti
SMAJO KLARIC TARIK VILA KEMAL RESULOVIC i nash poznati novinar ALIJA BEHRAM


U nabrajanju familija iz Donje mahale zaboravih pomenuti uglednu familiju UGLJEN MUJU IBRU ASIMA SENU
i rahmetli NEDZADA

Donja mahala nekad..daaavno, za Bozin æeif.

Bijeli Labude dugo te nema i puno fali tvoje kazivanje
Kako bi nas obradovo samo da javis da si ziv i zdrav

Hasan Dzemat zvani Roda

Sezdesetih godina osnovno prevozno sretstvo za materijalna sredstva u Mostaru je bila Kochija Alije Zvonicha i nekolike
drvene dvokolice kojima se dogonio ogrijev i gradzevinski materijal u mostarske mahale
Meni ostade u lijepom sjechanju dobrochudni koshtunjavi komshija iz Chordinog sokaka,rahmetli Hasan Dzemat,zvani
Roda koji je od jutra do mraka brizno upravljao dvokolicom kako bi prehranio sedmero djece
Rado se dobrochudni Hasa odazivao molbama nas djece da nas malo provoza,rahmet mu lijepoj dushi

Ja se "onako kroz maglu" sjecam, njegovih mocnih konja ,barem su meni klincu tada tako izgledali.

Rahmetli Alija Zvonic je bio poseban chovjek pa je mostarska raja bila podijeljena oko toga dali im njegovo ukazanje
i kochija sa bijesnim konjima donosi srechu ili nesrechu.Proletio bi ko furija a po sokacima bi odjekivalo ono HIJA

Naza i njena kokosh Belka

Provesti djetinjstvo i ranu mladost u nekom od mostarskih sokaka omoguchuje svakome od nas da
se prisjeti dragih lica i ljepote zivljenja u starom Mostaru
Moja dobra komshinica rahmetli Naza je zivjela u skladnom braku sa trgovcem Omeragom i posto
nisu imali djece,svu svoju ljubav su usmjerili na komshisku djechurliju i chesto nas darivali slatkishima
Jednom prilikom rahmetli Naza nabavi pile koje uz njenu veliku ljubav i paznju izraste u lijepu
kokosh.Dobrochudna starica je povazdan tepala svojoj Belki i odgajala je kao svoje dijete
Belka je uzvrachala tu ljubav posluchnoshchu i rado se mazila sa Nazom
Kokosh je imala osjechaj za vrijeme i nikada nije napravila zijan u komshijskim avlijama i bashchama,na shto Naza bi posebno ponosna
Smrt koke Belke strashno pogodi dobru staricu,tako da smo mi djeca od tog dana samo za Bajram
mogli ugledati Nazina avlijska vrata otvorenim
Rahmet joj lijepoj dushi