Ivan Medvesek - Medo

Ivan Medvesek-Medo
Tih i povucen , inteligentan i strpljiv, covjek velikog srca i duse....mogli bi tako opisati jednog covjeka, mostarca,profesora na Gradjevinskoj Tehnici...Umro je u ljeto 1978..
Sahranjen na groblju Masline u Mostaru... Ovo nije necija prica..Ovo je moja prica i moje misljenje o jednom covjeku, profesoru...ljudini ako se tako moze reci...Bilo ih je jos...ali je Medo samo jedan.
Gradjevinska Tehnika....1974..gori od goreg u skoli...Pokoja cura a ostalo sve musko.. To je bila muska skola .. Svasta smo radili sto jedan um ne moze niti zamisliti. Skola je imala 2 sprata i dva stepenista...Glavno stepeniste za zbornicu i direktora i sporedno prema fiskulturnoj sali na drugom kraju skole. Znali smo izaci u WC u sred casa i postaviti na stepeniste nekoliko klupa i stolica. Svi koji dolaze iz prizemlja zaobilaze namjerno a oni sa druge strane koji dolaze ne vide. Vide tek kada dodju blizu i automatski stavljaju ruke ispred sebe kao odbranu da ne udare . tada su vec stolice na putu prema dole po mramornom stepenistu...To zvoni gore od bilo kojeg zvona... Iznad podesta glavnog stepenista je bila kao Ajfelova kula sa putevima koji se ukrstavaju.. To je rahm. Miralem-Miro Skorupan radio sa jos nekoliko djaka. Velika trodimenzionalna saobracajnica na zidu iznad podesta , 5x3 m otprilike...Nesto fantasticno. Kasnije je Boro Kuzman, novi direktor to prefarbao...Dobro...o ukusima nije raspravljati..
Skolska godina je pocela...Imali smo prvi cas Nacrtne geometrije.. Cekali smo nekog "Medu" da dodje... Cuj Medo...smijali smo se...Zazvonilo je pocetak casa...Malo smo se koskali , bacali papire, smijali... Vrata su se otvorila i usao je jedan stariji profesor..Polako je isao i nosio dnevnik...Nije progovarao samo se malo nasmijao...Dosao je do katedre i upitao nas :"Kako drugi profesori najavljuju svoj ulazak ? Bacaju li dnevnik 2-3 metra od katedre na katedru ili kada pridju blize ili samo polako spuste na katedru ?"...upitao je i nasmijao se lopovski...Nismo znali sta da odgovorimo... Znali smo da je neka vrsta testa ali sta odgovoriti i ko ?.. Spustio je polako dnevnik na katedru i poceo gurati katedru prema vratima. Nekoliko nas je ustalo sa namjerom da pomogne a on je samo odmahnuo rukom i rekao.."Jesam star ali jos uvijek mogu pomaknuti katedru..Vi cete je vratiti poslije casa..:Moze?"..rekao je sa osmjehom.. "Moze"..reklo je nekoliko nas u glas..."Sigurno se pitate sto ja to guram katedru blizu vrata ? Pa..kad zazvoni idete na vrata kao stampedo..Ja ne mogu ici vasim tempom..Ja sam star. Zato ja prvi izadjem a vi poslije..U redu ? "..rekao je i seretski se nasmijao.. Sjeo je pored vrata i otvorio dnevnik... "Hocemo li pisati ko je na casu ili da ne pisemo nista...Svi su na casu. Je li ? "..pogledao nas je upitno. Dezurni je ustao i rekao ko nije na casu.. "Dobro..Evo ovi sto nisu cijeli dan u skoli nisu na casu..Ostali su tu..Vjerujem vam"..rece i poce pisati u dnevnik. Gledali smo se cudno ali smo cekali nastavak. Muha se mogla cuti u razredu... Ustao je i krenuo prema tabli. Pisao je svoje ime i izgovarao istovremeno :" Ivan Medvesek ..a svi me zovu Medo pa mozete i vi. Okrenuo se prema razredu i nastavio..."Imamo Medo kruskar , takisar, grizli, brundo , polarni i tako dalje. Ja sam medo brundo.".. Nasmijali smo se od srca..."Eto i to smo rijesili. Znate kako se zovem a da vidim kako se vi zovete"..
"Svi otvore dnevnik i prozivaju po redu..Ja nisam kao drugi, to cete vidjeti. Idemo dobrovoljno...Ko ce poceti?"..pogledao je po razredu. Poceli smo polako ustajati i predstavljati se..Islo je spontano..Kada smo se svi predstavili, sjeo je za katedru. "Ja cu vam pomoci da vise naucite o Nacrtnoj geometriji. Svi gradjevinci imaju potrebu da savladaju prostor. To je osnova Nacrtne a i trebace vam u daljem skolovanju i u poslu."...Pricao je ostatak casa..Slusali smo ga bez disanja..Imao je moc da okupira tudje misli bez prisile..Bio je dobar govornik...Zazvonilo je ..kraj casa. Mi smo i dalje sjedili iako smo imali obicaj odmah divljati. Djelovao je tako smirujuce na nas da covjek ne moze vjerovati. "Zato sam stavio katedru pored vrata. Kada zazvoni izlazite kao stampedo. Da ne bi bio pregazen, stavio sam katedru ovdje. Vazi li i dalje dogovor da cete vratiti katedru na svoje mjesto?"..upitao je uzimajuci dnevnik..."Vazi profesore"..odgovorili smo... Nasmijao se i mahnuo nam izlazeci.
Cijeli dan sam mislio o Medi..Bio je cudan ali prirodan...Ili smo mi navikli na one nase profesore seljake , puhandere i titulase pa nam je on izgledao cudan. Razgovarao sam sa Mirom Skorupanom o njemu. "Najbolji profesor sto sam ikad imao . Kada dodjes na Arhitekturu ili Gradjevinu u Sarajevo pitaju obavezno : Je li ti Medo predavao Nacrtnu?. ako kazes ...jeste onda ti kazu :Nema problema za tebe na fakultetu..."..
To sam cuo jos od dosta raje. Niko, ama bas niko, nije imao ruznu rijec za naseg Medu...Ponekad smo ga sretali u gradu...Uvijek je isao polako, osmjehujuci se i mahajuci kada nas je vidio.. Stanovao je blizu Gradjevinske u soliteru...Bio je nerazdvojan prijatelj sa Zaimom ...koji je predavao Istoriju na Gradjevinskoj .. Isli su ponekad u ribu i druzili se stalno.. Obojica su bili mirni, tihi i prijatni...
Jedva sam cekao sljedeci cas Nacrtne... Dovukli smo katedru do vrata da se Medo ne muci.. Usao je i nasmijao se. Nije nista komentarisao samo je pozdravio i spustio dnevnik na katedru. Kada je zavrsio sa upisivanjem casa i ostalim stvarima oko dnevnika, zaklopio je dnevnik i pogledao nas. "Naslonite se fino...Namjestite se kao da gledate film"..reko je ustajuci . Nasmijali smo se..Niko od profesora nam nije tako rekao..Uvijek je moralo biti kao u vojsci.. Naslonili smo se, neko je stavio nogu preko noge , neko sjeo ustranu... "Jeste li se namjestili?"..upitao je... "Ne treba kafa...je li ?"..nasmijao se.
Okrenuo se prema tabli i poceo crtati...kvadrante,oktante,piramide.....Govorio je polako i razgovjetno..Upijali smo kao spuzve ne trepcuci niti disajuci...Imao je moc da okupira paznju svekoga.. Pricao je ostatak casa..Gledali smo kao hipnotisani...Masa linija,crteza.... Probudio je radoznalost kod svih nas.. Ni sam ne znam kako je prosao cas...Zazvonilo je. Spustio je kredu i uzeo dnevnik. "Hocu li ja obrisati tablu ili ce to neko uraditi umjesto mene ?"..upitao je ... "Mi cemo profesore...ne brinite se"..odgovorilo je nas nekoliko..."Hvala"..rekao je i izasao. Vratili smo katedru i obrisali tablu...Utisak je i dalje ostao u razredu i mi smo i dalje bili u njegovom svijetu..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 02-13-2009 u 12:23.

2 dio

Imao je sposobnost da se uvuce u glavu a da i ne primjetis.. Polako je poceo sa komplikovanijim stvarima i vec je bilo guravo za neke. Polako i strpljivo je objasnjavao i znao se vracati 4-5 puta nazad dok svi nisu bar malo ukapirali. Vise je bila navika da dovucemo katedru do vrata kada je njegov cas i da je vratimo nazad poslije casa. Postovali smo ga kao profesora a i kao prijatelja istovremeno. Opustao je svojim glasom i pojavom... Ponekad sam razgovarao sa rahm. Miralemom-Mirom Skorupanom o Medi...."Medo je najbolji profesor koji je ikad i koji ce ikad predavati na Gradjevinskoj...On je odgojio generacije dobrih gradjevinaca i arhitekata. Ja sam mu zahvalan za znanje iz Nacrtne koja mi je izuzetno pomogla da postanem inzinjer gradjevine. "..rekao je Miro Skorupan, kojeg ja cijenim kao velikog strucnjaka i gradjevinca a i covjeka. On nije jedini koji je rekao pohvalno o nasem Medi... Niti jedan, bas niti jedan, ucenik nije rekao nesto ruzno o Medi.. A zar bi imao ??
Jednom je Medo donio tri male gredice na cas...Bile su to obicne kvadratne grede samo u minijaturi.. Bile su oko 15 cm duge.. "Sta ce mu ovo?"..pitao sam se a i ostali... Ponekad bi donio i veliki drveni sestar... Gredice su stajale na katedri i svi su se pitali sta ce sa njima...
"Interesuje vas sta je ovo ?"..pokaza na gredice... "E to vam je pomagalo u Nacrtnoj da shvatite bolje. "..rece. Uzeo je gredice i drzao ih u lijevoj ruci...Jedna je bila horizontalna, druga vertikalna a treca se vidila samo u uzoj strani... Pokazivao nam je projekcije..prva,druga,treca...Crtao je na tabli i polako objasnjavao. Znao je donijeti i veliki kvadrant i pletacu iglu koju je probadao da bi mi mogli bolje shvatiti i viditi uzivo prodor pravca kroz kvadrante....Sve je to objasnjavao kasnije na tabli sta se desava kada se ravni ( plohe) rotiraju i gdje dodju ti prodori pravaca poslije rotacije...Fantasticno i slikovito...
Imao je obicaj osloboditi prvu klupu i primaknuti je katedri... prvo bi pitao ucenika..."Kako kuci ? Imas li curu? Ides li u ribu, na Neretvu ?"..Sve teme koje nemaju veze sa Nacrtnom ali to je bio njegov sistem da te opusti prije ispitivanja i da razmisljas sa sto vise mozga...Kasnije bi uzeo gredice u ruku i dalje razgovarajuci sa tobom... Postavio bi gredice u lijevoj ruci i drzao 10-tak sekundi... "E ovo sto si vidio je prva projekcija. Evo ti kreda i nacrtaj nam na tabli trecu projekciju"..rekao bi...Kao da ga sad gledam kako to govori...
Prolazili su dani... Medine casove smo rado imali..Bio nam je drag i privukao nam je Nacrtnu ne kao predmet nego kao nesto zanimljivo gdje uvijek imas nesto novo da naucis... Nije bila Nacrtna bauk predmet a profesor jos manje...Imao je i svoj sistem obiljezavanja listova za test...Neke tacke u cosama, crte...samo njemu znan sistem. Znao je sta je dao svakome u razredu... Bio je principijelan i ostar a istovremeno veoma dobar pedagog i prijatan.
Sa zadovoljstvom smo ocekivali njegove casove. Zadni cas smo se oprostili od njega i pozdravili. Isli smo dalje i Nacrtna nije bila u programu..Dolazili su strucni predmeti..Putevi,Beton,Drvene konstrukcije,obavezna matematika i Mejra Bajric.....itd.
Nismo zaboravili naseg Medu...Pozdravljali bi ga kada bi ga sreli..u skoli,gradu..bilo gdje. Ljeto 1978...gori Mostar a mi kao "veliki gradjevinci" ... Sreo sam raju , posli smo na bazen... "Znas li da je Medo umro ?"..upitase me.. Noge su mi se oduzele...Nije valjda moj Medo..."..pomislio sam. " Nas Medo iz Gradjevinske, profesor ?"..upitao sam ocekivajuci negativan odgovor... "Da, nas Medo"..rekose...Sahrana je prekosutra na Maslinama.... Nisam mogao shvatiti da je Medo umro..Pa on je trebao jos koju generaciju da izvede iz Gradjevinske, toliko znanja ima da pokaze , da djaci nauce od njega...Ne moj Medo....
Na bazenu smo sreli jos raje... Niko nije mogao da shvati da je nas Medo umro.... Dosli smo sat ranije na groblje Masline.. Vec je bilo dosta raje.. Krenuli smo prema grobu..Bio je na uzvisini malo dalje od ulazne kapije.. Ja, Najla, Mida, Moca, Kemo,Cita...svi. Jos nismo vjerovali da smo dosli na pravu sahranu...Jos nismo vjerovali da je moguce da nas ...nas Medo umre...Ponekad bi pogledao prema kapiji...Sve vise i vise je naroda dolazilo...Nismo vise mogli vidjeti nista od ljudskih glava..Koliko nas je bilo??...To niko ne zna ali znam da je groblje bilo prepuno...10.000, 20.000 nismo brojali. Nije bilo mjesta za sviju koji su htjeli posljednji put pozdraviti svog Medu. Bilo je dosta raje koji su cekali van groblja jer nije bilo mjesta... Poslije sahrane smo se poredali disciplinovano u dva reda i prosli pored groba posljednji put da pozdravimo Medu...Bilo je i suza...Muskih , ljudskih a da o zenskim i ne govorim... Krenuli smo prema kapiji...NIko nije progovarao..Culi smo iza nas trojku Pehar...Ratko..predavao fiziku, Nikola...puteve i Ilija bio direktor. Sva trojica prvi rod... Culi smo Ratka..:"Ako meni na moju sahranu dodje 10% od ovih danas, bicu sretan ".. Nismo mogli da se ne okrenemo...Pogledali smo ga..Ja i Najla smo skoro u glas rekli ;"Ako ti i zena dodje budi sretan".. Okrenuli smo se i nastavili..."Zar sam tako los ?"..pitao se Ratko..
I dan danas se veoma rado sjetim mog Mede...Bio je i ostao ljudina, profesor, pedagog,covjek a najvise mostarac kojeg su svi voljeli.
Molio bih ako neko od Medveseka procita ovo da ubaci sliku mog i naseg Mede ili ako neko slucajno ima sliku. Zamolio bih jos gradjevince u Mostaru da neko ode do Maslina i slika Medin grob...Hvala unaprijed.
Svi koji su imali cast da im Medo predaje , neka napisu koju rijec o njemu ...

DRAGI NAS " MEDO".....ZELIM TI VJECNI MIR I POKOJ DUSI KAO I LAKU NASU ZEMLJU MOSTARSKU...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Samo da potpishem ovo posto sam zadnja generacija koja je uzivala u njegovim casovima....

___________________________________________________________________
audicija u Holiwoodu sutra akshamli...
autobus iza Hita polazi oko sedam ujutru, ako vozac ne potegne prethodne noci....
Princ cuvaj mjesto na seciji....

Nikad Medu profesora necu zaboraviti...pokoj mu dusi dobroj

Svaka cast. Pedagoski genije. A i svaka cast pa se ovakvi tipovi stavljaju medzu legende. On, Habe iz Zalika... ta raja

Od tvog ucenika , druga, prijatelja ....

Ivan Medvesek – Medo

Moj lijepi i nezaboravni druze, prijatelju i profesoru MEDO

Generacija 1967/71

Sjcam se prvi casova profesora Medveseka . Prvo predavanje gredice kao osnova za vjezbanje prostora. Nakon toga su se redali tacka, prava ( IGLE) , kvadranti ( Coskovi u ucionicama – I,II .....VIII) te ravnine. Kad sad uporedim Autocad 3D i njgova predavanja o 3D mogu samo konstatovati koliko je covjek bio genije i koliko je imao maste docarati prostor. Sad studenti uce prostor ne razmisljajuci na nacin kako smo mi razmisljali da osjetis prostor a tek onda da crtas. Cesto bih znao reci zatvori oci sta vidis sad .

Jednom mi je rekao da ce me objesiti na stub u dvoristu sto sam mu napravio sablone po kojima su ucenici polagali neznajuci nista o prostoru.
Poslje toga je uvjek kad ude u razred okrene se prema meni ti .... idi kupi cigare kutiju za mene a tebi 2 komada . Idi ne kvari mi generaciju uceci ih na sablone.
To su bila dobra nezaboravna vremena kad je covjek imao profesora kao prijatelja.

Nijedna nova godina nije prosla a da nisam otisao kod njega istu noc da mu cestitam novu godinu i uvjek je govorio supruzi sad ce meni doci moj .......

Sjecam se kad sam posao na fakultet pita on mene kako nacrtna na Gradevini ja mu kazem da mi je upisana desetka kad sam rekao ko me je Medo naucio Nacrtnu Geometriju bilo mu je drago.

Bio je covjek velikog srca i duse zelio je svima pomoci . Sjecam se za vrijeme gradevinske on mi je nalazio studente da ih poducajem jer se nije imalo od cega ziviti. Sjecam se da sam poducavao muza od profesorice Matematike iz Gimnazije ( Mislim da se zvala MARA ). Od tih para kao dak Gradevinske ja kupim dva kauca odma rah . Semsa odkut ti pare kazem joj Medini studenti dobro dobro vidjecu ja sutra kad on dode na kafu u Savez Boraca a moja rah. Semsa tamo radila.

Svaki put kad sam dolazio iz Sarajeva u Mostar prvo bih otisao kod mog lijepog Mede na kahvu i cigare. Jednom on mene pita kako se snalazis u Sarajevu ja mu kazem nema se para profesore sve skupo a nemam stipendije. U tom razgovoru ja mu spomenu Hidroelektrane Na Neretvi da oni daju stipendije on se ustade i kaze idemo kod moga ratnog druga direktora Imamovica. Dobro se sjecam imao je Fiata 1300 . Otisli smo kod Imamovica i moj nezaboravni profesor MEDO za par minuta sredio je stipendiju koja mi je pomogla i da dobijem posao u Hidroelektranama.

Dragi moj “ MEDO” neka ti je lahka nasa zemlja Mostarska zelim ti vjecni mir i
pokoj dusi .

Tvoj Doktor

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Doktor dana 04-26-2009 u 17:07.

Boze moj kakav divan covjek, taj profesor Medo, kakve divne price, tako tople i ljudske, tako neobicne a obicne, preplavi te zal i sjeta. Ne znam ga, a kao da ga znam. I toliko ljudskosti i dobrote, pa se covjek upita gdje i zasto nesta sve to, i kako nam se desi ovo sto nam se desi.
Ricina predivno

____________________________________________________________________

Nisam bila Medin ucenik,ali po vasim pricama vidim da je bio divan covjek, covjek kojeg se rado sjecaju svi koji su ga poznavali.
Zaista me raduje, kad nakon, ovoliko godina poslije njegove smrti, ljudi pisu tako lijepo o njemu i Medo ce zivjeti sve dok i jedan njegov ucenik, zivi.

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Nisam bio Medin ucenik,ali vjerujem Ricini.Malo je profesora da budu upravo kao Medo.
A i Nacrtna geometrija je predmet koji dosta u zivotu pomaze.

___________________________________________________________________
mostarac

Divan tekst, ricina napisan sa ljubavlju i postovanjem o Medi.
... iz price sam shvatio da je bio ljudina pa tek onda pedagog i profesor !!!

___________________________________________________________________

Medo

Meni je bio Profesor,
To je bila takva Ljudina i Profesor kakav se samo jednom radja.
Ja nisam bio neki veliki Streber nisam nikad volio puno oko knjige sijediti,.
Ali sto su Medo i Profesorica matematike u staroj gimnaziji; Mavaraka,
na casu ko je pratio njihova predavanja mogli Djaku utuviti u glavu to nije mogo nijedan profesor
Hvala im obadvojema

___________________________________________________________________

RE: Medo

Pokoj ti lijepoj dusi Profesore

RE: Ivan Medvesek - Medo

Vec su odavno tekstovi napisani..nazalost tek danas sam vidjela:)malo je rijeci sa kojima bi se mogla zahvaliti svima na ovim tekstovima o mome TATI<3, ovaj tekst od Ricina sam takodje dozivljavala..ali ovako lijepo nebi nikad mogla napisati..suza suzu tjera... HVALA!!!!HVALA!!!! javi mi se ....

IVAN MEDVESEK - *MEDO*

Medo..

Hvala svima na toplim rijecima napisanim o nasem Medi. Drago mi je da se moja kolegica i moja generacija Zoki javila i da joj se svidja tekst o njenom ocu a nasem Medi. Draga Zoki, on je tvoj otac ali ima nas dosta sto smo ga "usvojili" kao naseg i uvrstili u nasu najblizu rodbinu. Budi ponosna na Medu jer i ti imas jako puno osobina kao i on.

Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

ima jos

Dobio sam od Zoki slike i neki tekst kao i dozvolu da mogu pisati o njenom ocu a nasem Medi ali jos cekam tekstove sa drugih strana pa cu napisati malo vise o nasem Medi. Nadam se da ce sve stici u ovoj sedmici. Do sljedeceg javljanja evo vam jedna slika naseg Mede....

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 03-15-2010 u 19:48.

Draga Zoki,
Da nije zasluzio i da ga se rado ne sjecam (suze nekad poteku same)vjerujem
da djelim ostatak njegovih djaka misljenje da je bio prvo jako velik covjek, pedagog i nas drug u skolskim danima kao i poslije, dugo, nakon sto nas je napustio....
Pozdrav, Beli!

___________________________________________________________________
audicija u Holiwoodu sutra akshamli...
autobus iza Hita polazi oko sedam ujutru, ako vozac ne potegne prethodne noci....
Princ cuvaj mjesto na seciji....

Zoki i Medo

Zoki i Medo....Za par dana stize jos teksta o nasem Medi...

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 03-18-2010 u 16:17.

Medo

Evo jos jedne slike....

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Nastavak

Cekao sam jos tekstova ali nesto sporo ide.. Napisacu jos jedan za sada pa cemo da vidimo dalje.

Ivo Medvesek je rodjen na Carini u Mostaru. Igrom slucaja, otac slovenac i majka iz Supetra na Bracu su se upoznali i vjencali. Skoro citav svoj zivot su zivili na Carini, bar onaj ljepsi dio.
Cesto su pisali o Medi i pita li ga da kaze nesto o sebi..Branio se rijecima :"Cemu to..Nije dobro da pricam o sebi. Neka to neko drugi ..."...govorio je cesto. Meni je drago da imam priliku da pisem o covjeku kojeg su generacije volile i cijenile kao profesora i pedagoga a najvise kao covjeka i mostarca.
"I ranije su dolazili i ja sam govorio : molim vas, nemojte ! Meni je jako nezgodno. Volio bih kad se spomene moje ime , da se spominju i ostali. Mislim na ljude iz toga vremena-inzinjere i tehnicare. I nemojte me slikati..Ja bih volio da se objavi jedna fotografija kolektiva nastavnika Tehnicke skole iz Mostara iz vremena kada je skola pocinjala da radi."..govorio je uvijek nas Medo kao da ga je stid sto ga toliko ljudi voli i cijeni. To je on zasluzio..Nije nikoga primorao niti platio da ga svi toliko cijene i vole. To se mora zasluziti dragi moj profesore, dragi moj i nas Medo .
Medo je poslije osnovne skole, otisao u Zagreb na Srednju gradjevinsku skolu pred drugi svjetski rat. Jos kao djak Srednje Gradjevinske skole u Zagrebu , bio je jedini koji je imao odobrenje sa preporukom izdato od direktora te skole da moze poducavati ucenike iz Nacrtne geometrije .
Po zavrsetku skolovanja , poceo je raditi u Sarajevu . U Sarajevu je radio sa inzinjerom Marijanom Kumpom koji je zivio u Mostaru prije drugog svetskog rata. U Sarajevu je Medo proglasen za jednog od najboljih predavaca i pedagoga medju tadasnjim veoma cijenjenim profesorima i pedagozima.
Malo kasnije , skolske 1947/48 Medo i Marijan Klump su se vratili u Mostar i osnovali Srednju gradjevinsku tehniku u Mostaru.
Tada su tu skolu sacinjavali :inzinjer Klump, Josipa Stipic , Medo i jedna neispravna pisaca masina.
Otvarajuci prvu sjednicu nastavnickog vijeca, Klump je rekao : "Dugarice i drugovi...". Svi su se smijali na to jer te "drugarice" su bile samo Josipa Stipic a svi ti "drugovi" su bili Medo. Njih troje su poceli tezak i naporan rad koji je donio velike rezultate i odgojio generacije poznatih strucnjaka iz Gradjevinske tehnike u Mostaru.
Pocetak je bio tezak... tri profesora a oko tridesetak predmeta. Prvih deset, opste obrazovanje, dobije Josipa a ostalih dvadesetak se podijeli na Klumpa i Medu. Tako se to radilo davne 1947 godine...
Polako je pristizala i pomoc u kadrovima i postalo je lakse ...Inzinjer Josip Lose , Ivan Orec , inzinjer Miler , tehnicari Vanja Jaroboj, Ivan Dzidic , Dzudza , Sotra....i jos neki.
Treba zahvaliti i pokazati postovanje svima koji su u to vrijeme bili "pioniri" Gradjevinskog Skolskog Centra u Mostaru. Svi su doprinijeli i dali svoj doprinos koliko su mogli.. Ne zelim isticati samo naseg Medu medju svima ali ipak, generacije samo spominju Medu i govore o njemu. U Mostaru je proglasen za jednog od najboljih predavaca i pedagoga.
I danas , nakon 32 godine od prestanka rada srca jednog od najvoljenijih profesora u Mostaru , sjecamo se naseg Mede i njegovih casova. Nikad nije povisio ton niti se izderao na djaka. Uvijek je ulazio i izlazio tiho i sa osmjehom... Volile su ga generacije, cijenio cijeli Mostar. Izvrstan pedagog i profesor, omiljen medju ljudima, skroman, nenametljiv obozavan medju generacijama djaka kojima je predavao a uz to sve ozbiljan u radu ,taktican , dostojanstven, autoritativan , bez izostanaka sa svojih casova i uvijek spreman da pomogne u radu skole. Nije se gurao "Ja sam jedan od osnivaca ove skole" rijecima iako je to zasluzio sa punim pravom . Nije mu bilo zao da radi i da se zrtvuje za nesto sto je dobro i potrebno drustvu. Na pitanje zasto je radio i zasto se zalagao toliko , vise nego sto je i potrebno...odgovarao bi : " Svi smo mi tako odgojeni...To je zemlja od nas trazila i mi smo to rado i sa punim srcem radili. Nije nam bilo tesko...".. znao bi reci na takvo pitanje nas Medo.
Onda je J:F: Kennedy ukrao Medinu izreku davne 1960 godine...: "Nemoj pitati sta ce Amerika uraditi za tebe nego pitaj sta ti mozes uraditi za Ameriku"... ali u drugom obliku od originala Mede :" Ne pitaj sta ce nasa zemlja uraditi za tebe nego sta ces ti uraditi za nasu zemlju "...
To su generacije kojima nista nije bilo tesko..Milioni mladih ljudi je radilo na obnovi zemlje poslije 1945... Niko nije rekao da je tesko i da ne moze... To je bilo sramota jer su svi drugi radili i doprinosili zemlji u rusevinama.. Jedan od njih je bio i nas Medo... Ponos naseg Mostara . U svakom djaku je ugradio jedan dio sebe koji mi i ne vidimo dok se ne pojavi na povrsini u nekoj zivotnoj prilici. Sama pomisao da se Mede sjecaju generacije sada vec ozbiljnih ljudi a i oni mladji , je samo jos jedan podatak ko je i sta je bio nas Medo.. Prikupicu jos koji podatak pa cu napisati jos koju rijec o Medi... U tekstu pisem "Medo" a ne pravim imenom jer on je za nas sve "nas Medo" i niko nam ga ne moze i NE SMIJE ukrasti iz nasih sjecanja, nasih srca i naseg Mostara.
Dragi nas Medo...u ime svih koji te se rado sjecaju kao covjeka,profesora ,pedagoga ,prijatelja,oca,komsije i velikog mostarca... U ime svih nas , mogu slobodno reci da dijelim misljenje svih nas , u ime svih nas nas Medo... zelim da kazem da mi je bilo izuzetno drago i da mi je bila cast sto sam te poznavao, sto si mi predavao i sto sam te uopste znao u svom zivotu... Hvala ti za svaki posveceni trenutak koji si nam dao sa toliko ljubavi i strpljenja... VELIKO MOSTARSKO TI HVALA NAS MEDO...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 03-25-2010 u 10:29.