Ne znam da li se igdje mogu naci intermezza od snimatelja iz Konjica Dine Kassala. Sjecam se jednog koji je prikazivao spustanje niz kanjon Rakitnice. To je nesto nevjerovatno.
...."U starim cvijetnim avlijama Rizvanbegovica u Begovini kraj Stoca su djulistani puni mirisnih katmera i vitkih sevlija. Avlije pune prica, kafenisanja i eglenisanja. Djulbaste u kojima se nekada sevdisalo, uzdisalo, eglenisalo i begenisalo.
(Hodoljublja)
... Evo me u Konjicu u mojoj rodnoj kuci sa mojom tetkom Fatmom.
Prica moja tetka Fatma, da joj je jedan seljak donio jaja da kupi i ona da plati, da izruci jaja iz njegove torbe u neki sud, seljak je èuèao u jednom æosku i gledao slike moga oca i moje majke na zidu. I gledao je dugo sliku moga oca i pita moju tetku Fatmu : “Ko ti je ovo?”
Ona kaze : „To mi je brat:“ A on je pita poslije dugog razmisljanja: “ A gdje je on sad?” a
ona njemu kaze: “Da si ti ziv i zdrav , on je umro davno, ima dvadeset godina”
A onda se on zacudio, dobro otvorio oci, pogledao je i rekao:
A nu,tako ti Boga, i sad k`o ziv.
(Hodoljublja)
___________________________________________________________________ Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"