Hrvatsko proljece

Povodom smrti Savke Dabcevic Kucar, mozda bi se mogao malo obraditi ovaj pokret u Hrvatskoj 70-ih godina. Da se reagovalo drugacije da li su se mogli amortizovati neki kasniji dogadjaji i sprijecti krvavi raspad SFRJ ?
Interesuje me da li mozda ima forumasa koji su bili neposredni svjedoci tog vremena, studirali ili radili u Hrvatskoj u taj vakat.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Jedna od najvažnijih politièarki u hrvatskoj povijesti, Savka Dabèeviæ-Kuèar, preminula je u èetvrtak, 6. kolovoza, u svojoj obiteljskoj kuæi u 86. godini života

Iz PU Zagrebaèke potvrðeno je da je policija pozvana u stan u Rockfellerovoj 57 gdje je mrtvozornik ustanovio smrt Savke Dabèeviæ-Kuèar.

Savka Dabèeviæ-Kuèar roðena je na Korèuli, 6. prosinca 1923. godine u obitelji koja podrijetlo vuèe iz Boke Kotorske. Ime Savka roditelji joj daju po liku iz jedne domoljubne pjesme najveæeg pjesnika hrvatskog narodnog preporoda, Petra Preradoviæa.

S obitelji živi u Splitu gdje se školuje u prestižnoj ženskoj realnoj gimnaziji u kojoj je jedna od najboljih uèenica. Sama æe reæi kako je u to vrijeme, s kraja 30-ih godina 20. stoljeæa, kada su se na obzoru nadvijali oblaci Drugog svjetskog rata i Europi prijetio okrutni nacifašizam sa svojim rasistièkim teorijama podržavala lijeve ideje i pokrete koji su se tada jedini otvoreno suprostavljali toj velikoj politièkoj i ideološkoj pošasti.

Školu završava upravo 1941. godine u kaosu poèetka rata u Jugoslaviji. Interesantno je kako je živjela i školovala se te suraðivala u, kako se to govorilo, naprednoj omladini s Milkom Maladom, kasnijom suparnicom u krucijalnim trenucima politièkog života.

Naime, Milka Malda, poznatija pod prezimenom Planinc, smijenila ju je na èelu hrvatske partije nakon dramatiènih dogaðaja u prosincu 1971. godine.

Iako to formalno nije bila, Savku Dabèeviæ-Kuèar su gotovo svi doživljavali kao predvodnicu Hrvatskog proljeæa. Dvije godine ranije, 1969., Savka je postala predsjednica CK SKH, no 1. prosinca 1971. njezina politièka karijera je naglo prekinuta. Na ozloglašenoj sjednici u Karaðorðevu, Savka je maknuta sa svih politièkih funkcija i izbaèena je iz Partije u koju je ušla 1943. godine.

Savka Dabèeviæ Kuèar je možda najbolji reprezent jedne nove struje ili bolje reæi generacije politièara u bivšoj Jugoslaviji, koji je prošao partizane i sudioništvo u NOB-u, ali nije ulazio u prvi krug ljudi oko Tita. Bila je nova snaga novih tendencija Titova režima, koja je sazrijevala tijekom sukoba sa Staljinom, a na scenu se pojavljuje s liberalizacijom sustava koji je došao smjenom svemoænog šefa UDB-e, jugoslavenske tajne policije, Aleksandra Rankoviæa nakon Brijunskog plenuma sredinom 60-ih godina 20. stoljeæa.

Jugoslavija je tada, nakon odlaska Rankoviæa i svega onog što je on predstavljao u društvu, partiji i državi, iz tog jednog “revolucionarnog socijalizma” sliènog Sovjetskom modelu, prešao u fazu koja se tada popularno zvala “socijalizmom s ljudskim likom” koji je prvi patentirao upravo Tito, ali je najviše došao do izražaja tijekom Praškog proljeæa u Èehoslovaèkoj 1968. godine pod vlašæu Aleksandra Dubèeka.

Na tom valu “slobodnijeg tumaèenja socijalizma” pojavila se i Savka Dabèeviæ Kuèar kao predvodnica mnogih tada mladih politièara i u drugim jugoslavenskim republikama i sredinama, poput Latinke Peroviæ i Marka Nikeziæa u Srbiji, Krste Crvenkovskog i Aleksandra Gligorova u Makedoniji, Staneta Kavèièa u Sloveniji te Pere Pirkera, Dragutina Haramije u Hrvatskoj kojima se prikljuæio nešto stariji i veæ poznati Mika Tripalo, koji je uz Savku Dabèeviæ Kuèar bio nosilac tih novih politièko-gospodarskih tendencija u jugoslavenskom društvu. Za Tripal se tad govorilo da je Titov miljenik, pa èak i njegov nasljednik.

Ta generacija se nije, poput straijih, bojala Zapada, htjela jei otvaranje i suradnju sa Zapadom, a to onda zahtjeva i neke suštinske promijene u politièkom naèinu razmišljanja i djelovanja. Upravo je Savka bila simbol novog nadanja i vremena, ali je zaustavljena usred posla jer nije željela raditi ustupke, niti je htjela pogaziti neka svoja moralna naèela.

Tako je rezolutno pred Titom odbila da uhapsi neke disidente, poput Marka Veselice, Franje Tuðmana, Vlade Gotovca, Šime Ðodana i Dražena Buduše. Tito je tražio “njihove gaèlve” kako bi stuišao nezadovoljstvi uglavnom u unitraistièkim i vojnim krugovima zbog reformi i liberalizacije koje su zahvatila Hrvatsku krajem 60-ih i poèetkom 70-ih.

Oni su tražili samo demokratizaciju socijalizma, veèi znaèaj Hrvatske, ali i ostalih republika u odnosu na središnju vlast u Beogradu, odnosno veæu decentralizaciju države te odustajanje od politike unitarizma i nacionalnog “jugoslavenstva”.Osnovni moto, možemo reæi, bio je da “jedino zadovoljna Hrvatska može doprinijeti razvoju sreðene Jugoslavije”. No, u svim republikama pojavile su se ekipe koje su željele nove i kvalitetnije odnose unutra Jugoslavije.

Nakon smjene hrvatkog rukovodstva te Savke Dabèeviæ i Mike Tripala Hrvatska je potonula u dugogodišnju šutnju pa i represiju prema “proljeæarima”, a njeno se ime spominjalo tek šapatom. Bila je iskljuæena iz javnog života, praktièki u kuænom pritvoru. Postala je zabranjeni èovjek, a period njenog vladanja bio je èak službeno nazivan “kontrarevolucionarnim djelovanjem”.

U prosincu 1971. kulminirao je sukob unutar hrvatske komunistièke partije, kao i na hrvatskoj kulturnoj i društvenoj sceni. Reformski raspoložena Hrvatska ostala je sama, bez veæe podrške drugih republika, pogotovo Tita i njegovih najbližih suradnika, te je morala pasti. Meðutim, usprkos tom padu, Hrvatsko proljeæe najavilo je i determiniralo mnoge dogaðaje koji æe u Jugoslaviji, ali i europskom komunistiækom pokretu, uslijediti za dvadesetak godina.

Hrvatsko proljeæe nastalo je u krilu hrvatskog komunistièkog pokreta, odnosno SK Hrvatske, koja se krajem 60-ih i poèetkom 70-ih poretvorila praktièki u disidentski pokret u odnosu na središnju jugoslavensku vlast. Optuživali su je za nacionalizam, nedemokratske tendencije, razbijanje “bratstva-jedinstva” , govorilo kako se lagalo o iskorištavanju Hravstke i slièno. Savka nije bila uhiæena, poput nekih drugih , ali Tito, navodno nije želio takav obraèin u partiji. No, Savka je ostala izolirana praktièki punih 20 godina. Nakon tih godina patnje polako izalazi na scenu turbulentnih dogaðanja kraja 80-ih te na prvim izborima tek daje podršku Koaliciji narodnog sporazuma.

Jedno od pitanja koje æe takoðer ostati bez jednoznaènog odgovora - zašto Savka i Tripalo, kao uvjerljivo najpoznatiji hrvatski oporbenjaci, daleko poznatiji u tom trenutku od Franje Tuðmana, nisu krenuli u osnivanje vlastite stranke i zašto oni nisu stali na èelo hrvatskog demokratskog preobražaja krajem 90-ih godina. A to se u krajnjoj liniji od njih s pravom oèekivalo.

Šteta što takve ljude SKH nije imala krajem 80-ih i poèetkom 90-ih u svojim redovima.

No, upravo se tih 90-ih pokazalo na djelu koliko je Hrvatsko proljeæe bio heterogeni pokret. Pokazalo se to na ambicijama tadašnjih aktera. Svatko od poznatih osoba iz 1971. godine osnovala je svoju stranku. Franjo Tuðman svoju, Marko Veselica svoju, Dražen Budiša svoju, Vlado Gotovac svoju, Ivan Zvonimir Èièak svoju. To pokazuje da su svi oni sebe vidjeli kao dominantne lidere koji su sebi svojatali mesijanske uloge ili zasluge iz vremena najznaèajnijeg ( i budimo pošteni jedinog) hrvatskog disidentsknog pokreta tijekom socijalistièke Jugoslavije. No, kaže Hrvoje Klasiæ, Savka Dabèeviæ Kuèar možda se tih godina nije posve snašla u datim okolnostima.

Naime, za razliku od Franje Tuðamana, njena retorika iz 90-ih nije bila protuteža dominantnim tezama koje su dolazile iz Srbije od Slobodana Miloševiæa, Vuka Draškoviæa i Vojislava Šešelja. Njene pozicije odgovarale bi više graðanskim, demokratskim težnjama koje na žalost u to vrijeme nisu bile prioritet, pogotovo što se Hrvati nisu zbog agresivnosti Miloševiæeve politike koja je hvatala korijene i meðu ovdašnjim Srbima, mogli usredotoèiti na te zahtjeve i potrebe, veæ su tražili istovjetni odgovor nacionalistièkom nasrtaju iz Srbije.

Protuteža nasrtajima vladajuæih krugova u Beogradu bila je retorika Franje Tuðmana, Ante Paradžika i Dobroslava Parage, dakle nacionalistièka i antikomunistièka. Kod Savke je odgovor bio s pozicija socijaldemokracije i nacionalno osviještene ali ne primitivne, veæ europejske hrvatske.

Ona jest odgovarala i napadala Miloševiæa, ali s jedne intelektualne pozicije koja tada nije bila svima razumljiva. Ona jest govorila o potrebi demokratizacije Hrvatske, njene samostalnosti i slièno, ali na sirovost nije odgovarala sirovošæu. To je možda bila bolja opcija, ali u tom trenutku nije nailazila na plodno tlo, a nije imala ni dovoljno jaku propagandnu mašineriju unutra Hrvastke niti ju je, poput Tuðmana, beogradska Miloševiæevska propagandne perjanice poput “Politike” i TV Beograda proglašavala glavnim arhineprijateljem, što bi joj u Hrvatskom puku dizalo rejting kao nekim drugima.

Nakon slabog rezultata Koalicije narodnog sporazume, u kojoj su kao protukandidati HDZ-a, bili i kasniji mnogi njegovi protagonisti, poput Slobodana Praljka, Antuna Vrdoljaka i Vlatka Pavletiæa, Savka Dabèeviæ Kuèar odluèuje se aktivno ukljuèiti u politiku, no tu ipak kasni.

Na izborima ratne 1992 godine kandidura se na predsjednièkim izborima, i unatoè oporbenim zahtjevima da svi stanu iza Dražena Budiše. Na tim izborima prermoæno pobjeðuje Franjo Tuðman, a ona donija tek šest posto glasova. Tih krvavih godina njena politièka zvijezda je polako gasnula.

Osnovala je poèetko 90-ih Hrvatsku narodnu stranku, ali najveæi domet joj je bio ulazak u Sabor u jednom mandatu. Nakon toga je tri godine bila saborska zastupnica, a 1995. godine potpuno se povukla iz politike uz koju je ostala vezana samo titulom poèasne predsjednice HNS-a.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Ja bih licno bio sretan da je ona uspjela,sve bi bilo drugacije,sve.
Pokoj joj dusi

___________________________________________________________________
nema vise ni tepe

RIP Savka. Laka ti bila stoljetna zemlja.


Sad je dobar momenat da se ocituju ovi 'politicari' sa foruma.

___________________________________________________________________
prest'o sam

I vakat joj je bio vise

Prerano je bilo. Nije bilo sanse da pokret uspije, a da je uspio ko zna?!

___________________________________________________________________

[quote]

citat od berber:

Ja bih licno bio sretan da je ona uspjela,sve bi bilo drugacije,sve.
quote]

Isto mislim. A na istocnoj strani Latinka Perovic i njezin "pokret". Da je Tito malo vise slusao ove dvije zene mozda bi i danas pjevali Hej sloveni

Pokoj joj dusi! Ovakve me zene inspirisu

citat od Amaryllis:

[quote]
citat od berber:

Ja bih licno bio sretan da je ona uspjela,sve bi bilo drugacije,sve.
quote]

Isto mislim. A na istocnoj strani Latinka Perovic i njezin "pokret". Da je Tito malo vise slusao ove dvije zene mozda bi i danas pjevali Hej sloveni

Pokoj joj dusi! Ovakve me zene inspirisu

Latinka Perovic , marshall je stvarno kiksao u oba slucaja.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Interesantan tekst o sudbinama nekih od sudionika "proljeca"

Mala storija hrvatske disidencije
Velika povijest kurèenja
Piše: Boris Rašeta

Povijest hrvatske disidencije, povijest je krivotvorenih martirija: to je historija neopravdanih kurèenja, antologija napuhanih žrtava, zbirka lažnih isprava. Pobrojani muèenici lažni su proroci u ime i za raèun prave despocije, slabo skriveni ispijaèi vitalne tekuæine iz nacionalnog krvotoka

http://www.e-novine.com/stav/28694-Velika-povijest-kurenja.html

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

Na komemoraciji Savki Dabèeviæ-Kuèar održanoj u zagrebaèkoj Gradskoj skupštini bila je njezina obitelj, prijatelji te stranaèki kolege.

U ime SDP-a došao je Antun Vujiæ, u ime HSLS-a Zlatko Kramariæ, a u ime Sabora i HDZ-a Vladimir Šeks. Vladu je predstavljao Damir Polanèec. Posljednji ispraæaj Savke Dabèeviæ-Kuèar bit æe u ponedeljak u 16:30 sati na groblju Mirogoj.

Hrvatski narod te poštivao i volio i ta ljubav ostaje ti trajan spomen. Zato te danas ispraæamo meðu hrvatske velikane. Bila si povijesna liènost i ostaješ povijesna liènost. Spadaš u povijesne voðe i ostaješ povijesni voða", rekao je Mesiæ.

Radimir Èaèiæ, zadržavajuæi suze podsjetio je kako je cijeli život Savke Dabèeviæ-Kuèar jasna poruka da politika može biti èasna profesija. "Zamislite koliko ju je moralo boljeti kad je gledala kako oholost i pohlepa zatire ono što je Hrvatska mogla i trebala biti", rekao je Èaèiæ.

Vesna Pusiæ naglasila je kako "postoje ljudi i politike èije vrijeme proðe prije njih sami". "Savka je u hrvatsku politiku uvela ideju samoogranièavajuæe vlasti. Njezina je tajna bila u tome što je imala sposobnost prepoznati ono što bi kao politièka nacija mogli biti. Ako kao politièka nacija imamo sreæe i pameti vrijeme Savkinih politièkih ideala i kriterija za nas i ovu zemlju tek dolazi", istaknula je Pusiæ.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

citat od Hogar:

Interesantan tekst o sudbinama nekih od sudionika "proljeca"

Mala storija hrvatske disidencije
Velika povijest kurèenja
Piše: Boris Rašeta

Povijest hrvatske disidencije, povijest je krivotvorenih martirija: to je historija neopravdanih kurèenja, antologija napuhanih žrtava, zbirka lažnih isprava. Pobrojani muèenici lažni su proroci u ime i za raèun prave despocije, slabo skriveni ispijaèi vitalne tekuæine iz nacionalnog krvotoka



http://www.e-novine.com/stav/28694-Velika-povijest-kurenja.html

Dobar tekst. Pa moraju se po neèemu razlikovati od nas obiènih smrtnika koji nismo prošli "Titove kazamate"

___________________________________________________________________

Oproštaj od predvodnice Hrvatskog proljeæa
Hrvatska kao Savka, slobodna od mržnje
Piše: Miljenko Jergoviæ

Ona nije izgovorila rijeèi mržnje kada je u Hrvatskoj za mržnju bilo vrijeme: Savka Dabèeviæ Kuèar


Na ulazu u Gornju Valu bila je “Krèma kod Mare”. Skuèena i tko zna otkad neobijeljena, sa štekatom od dva stola (za jednim je uvijek sjedio i šutio krèmarièin muž), ledenicom u kojoj su se hladili lederer pivo, pepsi i ora, ratnom fotografijom maršala Tita na zidu iznad šanka i reprodukcijom onoga rjepinovskog dolaska Hrvata na more, na suprotnome zidu. Krèmarica s fizionomijom Bepe Joseph bila je duhovita i buèna žena, koja je toga prvog proljeæa i ljeta kojih se u životu jasno sjeæam držala vatrena politièka predavanja, uz ukljuèeni radio što je upravo emitirao jedan od onih dugih Savkinih govora. Ustvari, krèmarica Mara tumaèila je Savkine misli, simultano ih prevodila na jezik svojih gostiju, a oni su se malo smijali, malo su se žestili, a malo su polemizirali s Marinim interpretacijama. Tog ljeta na svim su kuæama u Drveniku bili izvješeni bijeli lancuni, Hajduk je nakon dugih godina bio prvak, beštimalo se, lajalo i bunilo kako je kome bila volja, i nitko se nije puno plašio svojih rijeèi, jer je vladala sloboda i jer je Drvenik bio sav partizanski.

A onda je jednoga dana krèmarica Mara šutjela. Imao sam pet godina, ali sam jasno èuo naèin na koji šuti. Nisu mi ništa objašnjavali, jer se nije moglo objasniti ni odraslome, a kamoli djetetu. Savka je nestala iz radio aparata, umjesto vedre i brbljave slobode nastupilo je neko sumraèno raspoloženje, u kojem se krèmarica plašila sebe, svojih juèerašnjih rijeèi i tumaèenja, plašila se svojih gostiju, njihovoga juèerašnjeg smijeha, a ponajviše prijekora koji su joj upuæivali. Iz njezine perspektive i iz povijesnoga iskustva cijele generacije, kao i svih prethodnih hrvatskih i jugoslavenskih generacija, vjerojatno je oèekivala da æe je sad netko prijaviti kao vatrenog egzegeta maspokovskih politièkih teorija i praksi. Nakon što se to, ipak, ne dogodi, Mara æe se opet razbrbljati, opet æe se èuti vika i dreka iz njezine krème (takva mjesta æe se godinama kasnije zvati - konobe), i sve æe biti skoro kao prije. Osim što se više nikada neæe osjetiti takav privid razuzdane, ali uznosite slobode kao u ljeto 1971.

Na intervju sa Savkom Dabèeviæ-Kuèar stigao sam kada je veæ bila u konaènoj politièkoj mirovini. Desetljeæe tuðmanizma bližilo se kraju, predjeli iz naših djetinjstva bili su naseljeni mržnjom, konaènu povijesnu pobjedu ostvarili su oni zbog èije je mraène i neizgovorene prijetnje krèmarica Mara jednoga dana zašutjela. Taj novinski razgovor pamtim jer je sugovornica u njega, u jedan obièni novinski intervju, koji više ništa nije mogao popraviti ni promijeniti, ulagala energiju i šarm kakvi se, pod uvjetom da ih èovjek ima i da ih umije prenijeti na drugoga, ulažu samo u silno važnim životnim trenucima. Tako je, nema sumnje, razgovarala sa svima, to je, valjda, bila forma i sadržaj njezina karaktera, ali ja sam bio istinski opèinjen. Kada èovjek ima tu moæ da ni jednoga trenutka u dvosatnome razgovoru olakom rijeèju ne podcijeni sugovornika, nego mu posveti svu pažnju ovoga svijeta, tada taj èovjek, barem kada je o politici rijeè, doista raspolaže nesvakidašnjim talentom. Uglavnom, postalo mi je jasno, ono što mi inaèe nikada nije jasno, kako se uz politièkoga voðu ide u vatru. A onda i u zatvor.

Ali ona nije izgovorila rijeèi mržnje kada je u Hrvatskoj za mržnju bilo vrijeme. Veæina drugih ljudi bit æe žrtve lošega Tuðmanovog karaktera, ali ne i Savka. Da je bila drukèija, da je zapjevala koju ustašku, da je krivotvorila - kao što se ovih dana krivotvori - ono za što se 1971. borila, da je uskoèila u opanke dida Vidurine i da je zatajila pravo na dostojanstvo hrvatskim Srbima, vjerojatno bi Tuðmanu i njegovima uspješnije parirala.

Ovih dana mogli smo na više mjesta proèitati, uz sav taj patetièni bombonijerski neukus iz prišivka “ruža hrvatska”, taman kao da je rijeè o kakvoj misici ili seljanèici s limenke Gavriloviæ hrenovki, kako se 1990. nije najbolje snašla, paèe da se pomalo i dezorijentirala, te je zato izgubila te zlosretne izbore s Koalicijom narodnog sporazuma, i dvije godine kasnije, kao predsjednièka kandidatkinja. Možda je to utjeha za naraštaj politièara koji se snašao i koji je pristao uz rjeènik i emocionalni katalog tuðmanizma, ali istina je drukèija. Savka bi se 1990. “snašla” samo da je izdala sebe.

Sada je umrla i više nas nitko ne podsjeæa kakva je ova zemlja mogla biti s njom. Kao Savka, slobodna od mržnje.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

......u ono vrijeme sam živio i radio u Hrvatskoj.......Savka je bila fenomen, da ne prièam - evo video !

ysQ6BzSIZUE

Kad su je "skinuli" ja sam se povukao u Sloveniju.....nije pomoglo, Slovenci su gori od Hrvata.... !

___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Sarajlija ba dana 08-13-2009 u 16:53.

RE: Hrvatsko proljece

citat od Hogar:

Povodom smrti Savke Dabcevic Kucar, mozda bi se mogao malo obraditi ovaj pokret u Hrvatskoj 70-ih godina. Da se reagovalo drugacije da li su se mogli amortizovati neki kasniji dogadjaji i sprijecti krvavi raspad SFRJ ?
Interesuje me da li mozda ima forumasa koji su bili neposredni svjedoci tog vremena, studirali ili radili u Hrvatskoj u taj vakat.

___________________________________________________________________
ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (

moju licnost , a ne moj forumski lik!!!

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Stari Grad dana 10-15-2009 u 22:37.

citat od Amaryllis:

[quote]
citat od berber:

Ja bih licno bio sretan da je ona uspjela,sve bi bilo drugacije,sve.
quote]

Isto mislim. A na istocnoj strani Latinka Perovic i njezin "pokret". Da je Tito malo vise slusao ove dvije zene mozda bi i danas pjevali Hej sloveni

Pokoj joj dusi! Ovakve me zene inspirisu

latinka perovic, zagorka golubovic, dragoljub micunovic (poznat? djindjicev mentor), ljuba tadic (poznato prezime? otac danasnjeg "lepog i naocitog"), nebojsa popov, trivo indjic

takozvana "anarho liberalna" (jao kovanice majko moja ) grupa, vodje studentskih protesta 68me, prva i jedina ozbiljna LJEVICARSKA disidentska grupa, na tragu markuzeovih ucenja, protiv komunistickog jednoumlja.

ukoliko neko moze da nadje casopis "praxis" skeniran, na internetu, bio bih mu zahvalan

citat od el-tozzinjo:

ukoliko neko moze da nadje casopis "praxis" skeniran, na internetu, bio bih mu zahvalan

citat od el-tozzinjo:



latinka perovic, zagorka golubovic, dragoljub micunovic (poznat? djindjicev mentor),
ljuba tadic
(poznato prezime? otac danasnjeg "lepog i naocitog"), nebojsa popov, trivo indjic

takozvana "anarho liberalna" (jao kovanice majko moja ) grupa, vodje studentskih protesta 68me, prva i jedina ozbiljna LJEVICARSKA disidentska grupa, na tragu markuzeovih ucenja, protiv komunistickog jednoumlja.

ukoliko neko moze da nadje casopis "praxis" skeniran, na internetu, bio bih mu zahvalan

citat od Amaryllis:


citat od el-tozzinjo:



latinka perovic, zagorka golubovic, dragoljub micunovic (poznat? djindjicev mentor),
ljuba tadic
(poznato prezime? otac danasnjeg "lepog i naocitog"), nebojsa popov, trivo indjic

takozvana "anarho liberalna" (jao kovanice majko moja ) grupa, vodje studentskih protesta 68me, prva i jedina ozbiljna LJEVICARSKA disidentska grupa, na tragu markuzeovih ucenja, protiv komunistickog jednoumlja.

ukoliko neko moze da nadje casopis "praxis" skeniran, na internetu, bio bih mu zahvalan


Cuj Lubomir-Ljuba Tadic, vrli akademik SANU-a...pa kad postade cetnik?

ko je rekao da je ljuba cetnik? iz cega si to zakljucila, majke ti???

ja fino gore napisah da su tu grupu zvali "anarho liberalna", a ti pitas kad je postao cetnik ? ti vala ko da na svakom koraku cetnike vidis

doduse, obzirom da je u SANU, pravo je chudo kako nije postao...mada ja ljude poput ljube tadica zovem "manj zlo"....nacionalista ili kapitalista...nema tu velike razlike. razlika je samo u vrsti sexa koji hoce s evropom.
ovi prvi ako pobijede u srbiji, onda ce srbija da pushi evropi...a ovi drugi su skinuli gace i mole evropu da ih naguzi radi sengen bijele liste

znaci, s oprostenjem, srbija ga mora primiti . da li u usta ili u guzu, ali mora da ga primi. isto kao i ostale zemlke ex yu. su8deci po prezaduzenosti hrvatske, rekao bih d je njih evropa debelo "uzela otpozadi"...bih to tek cheka, kad prestane da se oralno poigrava s evropom zbog dodika i njemu slicnih..

tozza, mi veæ zapalili poslije sexa.. al ko da evropa hoæe višestruke...

tadic i junior i senior cetnici bezbeli, ovaj zadnji ono sto bi rekli salonski, obrijan i uredan, ali ideologija isto ko u onih s ravne gore, davno je detektiran.