OTAC ŽRTVE

U malom mjestu dogodila se automobilska nesreæa. Mnoštvo se okupilo oko žrtve tako da mjesni novinar nije mogao doæi dovoljno blizu da napravi fotografiju.
Došla mu je na pamet miso. "Ja sam otac žrtve!" povika. "Molim, pustite me da prodjem."
Mnoštvo ga je propustilo i on je mogao priæi mjestu nesreæe, gdje je, na svoju veliku nepriliku, otkrio da je žrtva bio magarac.

___________________________________________________________________

OÈE, VRATIO SAM SE

Vojnika su s bojišnice na brzinu poslali kuæi, jer mu je otac bio na umoru. Bila je to iznimka, jer je otac od èitave obitelji imao samo njega - sina jedinca.
Kada je došao u odjel intenzivne njege, najednom opazi da taj polusvjestan stari èovjek s tubama koje su visjele iz njega, nije njegov otac. Netko je naèinio golemu pogrešku i s bojišnice su pozvali krivog èovjeka.
"Koliko æe još dugo živjeti?" upita vojnik lijeènika.
"Svega nekoliko sati. Stigao si u zadnji èas"
Vojnik je mislio na sina umiruæeg èovjeka koji se bori, Bog zna gdje, tisuæe milja daleko. Mislio je na starca koga je na životu držala nada da æe zadnji put biti sa svojim sinom prije negoli umre. I tada se odluèio. Nagnuo se prema starcu, uzeo mu ruku i nježno reèe: "Tata, ja sam tu. Vratio sam se."
Umiruæi je èovjek stisnuo pruženu mu ruku; oèi, koje ništa nisu vidjele, otvorile su se da pregledaju okolinu; zadovoljan smješak pojavio se na njegovu licu i ostao na njem sve dok nakon nekoliko sati nije umro.

___________________________________________________________________

ÈOVJEK I BOG

Èovjek se na nebu susreo s Bogom. Bog mu je pokazao njegov cijeli životni put do u detalje i po dvostrukim tragovima je bilo vidljivo da je Bog cijelo vrijeme hodao uz njega. Ali onda je èovjek ugledao najteža razdoblja svoga života, a bili su vidljivi tragovi samo jedne osobe. Obratio se Bogu predbacujuæi mu: "Bože, ostavio si me kad mi je bilo najteže u životu!"
Na to mu Bog odgovori: "Griješiš sinko, to nisu tvoji tragovi, u to vrijeme sam te nosio na rukama."

___________________________________________________________________

Svaka cast...jasta i kad je najteze postoji izlaz,kad nam se cini da je kraj... pomoc uvijek stigne

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

citat od tvrancic:

ÈOVJEK I BOG

Èovjek se na nebu susreo s Bogom. Bog mu je pokazao njegov cijeli životni put do u detalje i po dvostrukim tragovima je bilo vidljivo da je Bog cijelo vrijeme hodao uz njega. Ali onda je èovjek ugledao najteža razdoblja svoga života, a bili su vidljivi tragovi samo jedne osobe. Obratio se Bogu predbacujuæi mu: "Bože, ostavio si me kad mi je bilo najteže u životu!"
Na to mu Bog odgovori: "Griješiš sinko, to nisu tvoji tragovi, u to vrijeme sam te nosio na rukama."

Divno.

ja sam otac zrtve

___________________________________________________________________
Kad si ljut -broj do cetri ,kad si jako ljut-psuj

ŽIVÈANO DIJETE

Mala je Mary bila na obali sa svojom majkom.
"Mama, mogu li se igrati na pijesku?"
"Ne, zlato. Uprljat æeš svoju èistu haljinicu."
"Mogu li gacati po vodi?"
"Ne. Smoèit æeš se i prehladiti."
"A, mogu li se igrati s drugom djecom?"
"Ne, izgubit æeš se medju njima."
"Mama, kupi mi sladoled."
"Ne. On je loš za tvoje grlo."
Mala je Mary poèela plakati.
Majka se okrene prema ženi koja je stajala u blizini i reèe: "Za Boga miloga! Jeste li ikada vidjeli tako živèano dijete?"

___________________________________________________________________

OÈE, VRATIO SAM SE


osevapio se ovaj vojnik

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

SOBA U RAJU

Jednoga dana jedan èovjek naðe se u raju. Po dolasku, bio je pozdravljen i ugošæen od strane dva anðela koji su gu poveli u obilazak raja i svih rajskih èuda. Tokom obilaska èovjek primjeti jednu sobu kojoj su anðeli svo vrijeme izbjegavali da se približe.

“Šta se nalazi u toj sobi?” – upita èovjek.

Anðeli se pogledaše na trenutak kao da su se pribojavali baš tog pitanja. Nakon kraæeg vremena jedan od njih istupi i blago reèe: “Nije nam dozvoljeno da te udaljavamo od ove sobe, ali vjeruj nam – ne želiš da uðeš unutra!!!”

Èovjekov um poèe da ubrzano radi pitajuæi se: “Šta bi onda moglo da se nalazi u toj sobi? Šta bi moglo biti u njoj tako užasno da ovi anðeli žele da to sakriju od mene? Znam da bih trebao vjerovati anðelima, ali ovo je ipak preveliko iskušenje…izmeðu ostalog, i ja sam samo èovjek.”

Polako krenuvši prema sobi, èovjek je bio ispunjen zebnjom i strahom šta ta soba krije. Ali na njegovo iznenaðenje, kad je otvorio vrata, soba je bila prepuna najljepših stvari koje je mogao da zamisli: prelijepa kuæa, sreæna porodica, najbolji prijatelji i nevjerovatna bogatstva.

Oèiju širom raširenih, èovjek se okrenu prema anðelima i upita ih: “Ne razumijem, zašto niste htjeli da uðem u ovu sobu? Pa, ova soba je ispunjena svim stvarima o kojima sam cijeli svoj život maštao?!”

Anðeli se ovaj put tužno pogledaše, okrenuše se prema èovjeku i rekoše u glas:

“Ovo su sve te silne stvari o kojima si maštao dok si bio živ, ali nažalost nikada nisi vjerovao da ih možeš imati.”

___________________________________________________________________

WHISTLEROVA DJECA

Ranih 1850-tih godina amerièki slikar James McNeil Whistler proveo je kratko . i s akademskog gledišta uspješno - vrijeme u West Pointu, na vojnoj akademiji Sjedinjenih Amerièkih Država. O njemu se prièa ovo: kad je dobio zadatak da nacrta most, nacrtao je romantièni kameni most, obale rijeke bile su prekrivene travom, a dvoje djece je s mosta lovilo ribu.
"Makni tu djecu s mosta!" reèe mu instruktor. "Ovo je vježba inžinjerije."
Whistler je maknuo djecu s mosta; naslikao ih je kako s obale rijeke love ribu, i ponovno je predao crtež. Instruktor je, ljut, viknuo: "Rekao sam ti da skloniš tu djecu. Posve ih makni sa slike! Jel ti jasno?"
No, Whistlerovo umjetnièko nadahnuæe bilo je veoma jako. Njegovo sljedeæe izdanje slike bilo je da je posvema maknuo djecu sa slike. Bila su sahranjena u dva mala groba na obali rijeke.

___________________________________________________________________

Danas ne razmišljamo?
Neobièno mi, a jes navika ðavo stvarno...

PRISILJENA UPOTRIJEBITI PAMET

Pomoæu UPUTA neka je žena satima pokušavala sastaviti zamršen aparat što ga je skoro kupila. Najzad je odustala od sklapanja i na kuhinjskom stolu ostavila sve njegove dijelove.
Zamisli koliko je bila iznenadjena kad se, nakon nekoliko sati, vratila kuæi i otkrila da je sluškinja sklopila aparat i da savršeno radi.
"Kako si to uspjela?" uskliknula je.
"Gospodjo, kad èovjek ne zna èitati, prisiljen je upotrijebiti svoju pamet", bio je vedri odgovor.

___________________________________________________________________

SLUÈAJ: LUBENICE

Tri djeèaka, optužena da su ukrali lubenice, bili su u sudnici i nervozno stajali pred sucem, oèekujuæi najgore, buduæi da je sudac bio poznat kao veoma strog èovjek.
Sudac je bio i dobar odgajatelj. Udarivši sudaèkim èekiæem, reèe: "Neka onaj, od ovdje prisutnih, koji kao djeèak nije ukrao ni jednu lubenicu, digne ruku." Èekao je da tkogod digne ruku. Sudski službenici, policajac, gledatelji - i sam sudac - držali su ruke na stolu ispred sebe.
Zadovoljan što u sudnici nitko nije podigao ruku, reèe: "Sluèaj je završen."

___________________________________________________________________

Ovo je odlicna pouka, ovaj sudac k'o da mi je brat

Pošteno.

___________________________________________________________________

citat od tvrancic:

SLUÈAJ: LUBENICE

Tri djeèaka, optužena da su ukrali lubenice, bili su u sudnici i nervozno stajali pred sucem, oèekujuæi najgore, buduæi da je sudac bio poznat kao veoma strog èovjek.
Sudac je bio i dobar odgajatelj. Udarivši sudaèkim èekiæem, reèe: "Neka onaj, od ovdje prisutnih, koji kao djeèak nije ukrao ni jednu lubenicu, digne ruku." Èekao je da tkogod digne ruku. Sudski službenici, policajac, gledatelji - i sam sudac - držali su ruke na stolu ispred sebe.
Zadovoljan što u sudnici nitko nije podigao ruku, reèe: "Sluèaj je završen."

nesto kao "obicajno pravo "

___________________________________________________________________

Baš tako.

___________________________________________________________________

BOG I SLATKIŠI

Majka: "Jesi li znao da je Bog bio nazoèan kad si u kuhinji ukrao slatkiše?"
"Da."
"I da te je cijelo vrijeme gledao?"
"Da."
"I što misliš, što ti je rekao?"
"Rekao je: 'Samo smo nas dvojica ovdje - uzmi dva'."

___________________________________________________________________

PLJUSKA

Nasruddin hodža je djeèaku dao vrè i rekao mu neka s bunara donese vode. No, prije negoli je djeèak pošao, dade mu zaušnicu i povika: "Budi pažljiv i da ga nisi ispustio!"
Èovjek, koji je vidio taj prizor, reèe: "Kako možeš kazniti djeèaka, a da nije ništa krivo uèinio?"
Nasruddin odvrati: "Želiš li možda da ga kaznim nakon što razbije vrè i kad više nièemu ne služi ni vrè, ni voda, ni kazna? Kad sam ga ošamario, on æe to zapamtiti i tako æe biti saèuvani i vrè i voda."

___________________________________________________________________

POUCNO:

Djevojka je èekala avion u èekaonici jednog velikog aerodroma.
Pošto je trebala dugo èekati, odluèila je kupiti knjigu da bi joj
Vrijeme brže prošlo.
Kupila je knjigu i paketiæ keksa.
Sjela je u èekaonicu VIP da je nitko ne bi uznemiravao.
Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je
èitao novine.
Kad je ona poèela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan.
Ona se šokirala, ali ništa ne reèe i nastavi èitati knjigu.
U sebi je pomislila "ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga veæ udarila..."
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, èovjek pored nje, ne obaziruæi se ni na što, je uzimao isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: "Baš me interesira što æe sad uraditi!!!"
Èovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
"Ovo je zaista previše " - poène govoriti šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz èekaonice.
Kada se osjeæala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogaðaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci .............
U tom trenutku ugleda paketiæ keksa još uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks isti kao njen bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja,nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, koja se èak osjeæala povrijeðena u vlastitom ponosu i osjeæajima.

ZAKLJUÈAK: Koliko puta u našem životu æemo ili smo pojeli tuði keks, a da to nikad neæemo ili nismo ni saznali?

Prije nego što se doðe do brzopletog zakljuèka i prije nego što se poène misliti loše:
GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo èesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!



*****************************************************************


U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:

- Kamen kad je baèen;
- Rijeè nakon što je izreèena;
- Moguænost nakon što je izgubljena;
- Vrijeme kad je prošlo;
- Ljubav za koju se NE BORI.



*******************************************************************
Jednom je neko rekao:

Radi kao da nikad neæeš imati potrebu za novcem.
Voli kao da nisi nikad patio od ljubavi.
Pleši kao da te niko ne gleda.
Pjevaj kao da te nitko ne sluša.
ŽIVI KAO DA JE RAJ NA ZEMLJI.


*******************************************************************

___________________________________________________________________
NERETVA KROZ VENE TECE