ANASTAZIJE I UKRADENO SVETO PISMO

Opat Anastazije posjedovao je knjigu od vrlo finog pergamina koja je vrijedila dvadeset penija. Sadržavala je cijeli Stari i Novi zavjet. jednom ga je neki monah posjetio i, vidjevši knjigu, ode s njom. Kad je tog dana Anastazije htio èitati Sveto pismo, otkrije da je knjiga nestala, i odmah mu je bilo jasno da ju je onaj monah odnio. No, nikoga nije poslao po njega iz straha da bi grijehu kradje mogao dodati grijeh krive prisege.
Monah je pak otišao u grad da proda knjigu. Za nju je tražio osamnaest penija. Kupac mu reèe: "Daj mi knjigu da vidim vrijedi li toliko." S knjigom je otišao svetom Anastaziju i reèe mu: "Oèe, pogledajte ovu knjigu i recite mi da li vrijedi osamnaest penija." Anastazije odgovori: "Da, to je dobra knjiga. I za osamnaest penija je dobra kupovina."
Kupac se vratio monahu i reèe mu: "Evo ti novac. Pokazao sam knjigu ocu Anastaziju i on mi je rekao da knjiga vrijedi osamnaest penija."
Monahu je stao dah. "Je li to sve što je rekao? Je li još nešto rekao?"
"Ne, nije rekao ni rijeèi više."
"Ja sam se predomislio i neæu prodati knjigu."
Potom se vrati Anastaziju i sa suzama u oèima molio ga je da uzme knjigu natrag. Anastazije mu nježno odvrati: "Ne, brate, zadrži je. To je moj poklon tebi." Ali monah reèe: "Ako je ne uzmeš natrag, neæu imati mira."
Nakon toga monah je ostao kod Anastazija do konca života.

___________________________________________________________________

.

Prelijepe price Tvrancicu...Samo nastavi..Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Re: .

citat od Ricina:

Prelijepe price Tvrancicu...Samo nastavi..Ricina

Hvala

___________________________________________________________________

ŽIVOT KAO ŠALICA ÈAJA

Sjedio èovjek sa svojim prijateljem u restoranu pijuæi èaj. Dugo je ispitivaèki gledao u svoju šalicu, a potom rezignirano uzdahne: "Ah, moj prijatelju, život je kao šalica èaja."
Drugi je jedno vrijeme o tome razmišljao, dugo je i ispitivaèki gledao svoju šalicu, a potom upita: "Zašto? Zašto je život kao šalica èaja?"
Èovjek odgovori: "Odakle bih znao? Zar sam ja intelektualac?"

Istina se ne nalazi u formulama.

___________________________________________________________________

LAKŠA OSUDA

"Optuženi," reèe sudac, "kriv si za dvadeset tri sluèaja za koje te optužnica tereti. Zbog toga te osudjujem na zatvor od 175 godina."
Zatvorenik je bio stariji èovjek. Zaplakao je. Suèevo se lice ublažilo. "Nisam htio biti okrutan", reèe. "Znam da je kazna vrlo stroga. Ne moraš je cijelu izdržati."
Zatvorenikove su oèi zasvijetlile nadom.
"Istina", reèe sudac. "Izdrži koliko možeš."

___________________________________________________________________

Dobih ovu pricicu nedavno od jednog dragog prijatelja, pa evo da ju podijelim s vama:

Veæ sam dugo bio na putu života.
Jednog dana ugledao sam znak s natpisom: "Nebeski supermarket".
Kada sam se približio, vrata su se širom otvorila i veæ sam bio unutra.
Vidio sam mnoštvo ANÐELA. Stajali su posvuda.
Jedan mi je dodao košaru i rekao: "Dijete moje, pažljivo kupuj.
Sve što èovjek treba nalazi se u ovom duæanu.
Ako ne možeš ponijeti sve što ti treba, možeš doæi slijedeæi dan."
Prvo sam uzeo STRPLJENJE. LJUBAV je bila u istom redu.
Dole niže bilo je RAZUMIJEVANJE; to ti treba gdje god ideš.
Uzeo sam kutiju ili dvije MUDROSTI, vreæu ili dvije VJERE.
Jednostavno nisam mogao promašiti SVETOG DUHA jer je bio posvuda.
Zastao sam da uzmem nešto SNAGE i HRABROSTI da mi pomogne istrèati ovu trku.
Do tada moja je košara veæ postala puna, ali onda sam se sjetio da trebam nešto
MILOSTI.
Nisam zaboravio SPASENJE, jer je SPASENJE bilo besplatno pa sam uzeo dovoljno
da spasim i tebe i sebe.
Tada sam se poèeo vraæati prema blagajniku da platim svoj raèun.
Mislio sam da imam sve da ispunim UÈITELJEVU volju.
Kako sam se kretao prema izlazu vidio sam MOLITVU; jednostavno sam je morao
uzeti jer sam znao da æu se susresti sa izazovima kad izaðem van.
RADOSTI i MIRA bilo je u izobilju, bili su zadnji na polici.
PJESMA i HVALA visile su u blizini, pa sam se poslužio.
Tada sam rekao anðelu: "Koliko sam dužan?" On se ponovo nasmijao i
rekao: "DIJETE MOJE, VEÆ ODAVNO BOG JE PLATIO TVOJ RAÈUN."

Baš lijepa prièa

___________________________________________________________________

lijepa prica

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

IME ZA PRVORODJENCA

Kad je došlo vrijeme da dadnu ime svom prvorodjencu, muž i žena su se poèeli svadjati. Ona je htjela da nosi ime njezinog oca; on je htio da nosi ime njegovog oca. Naposlijetku su se utekli rabinu da sredi njihov spor.
"Kako se zvao tvoj otac?" upita rabin supruga.
"Abijah".
"Kako se zvao tvoj otac?" upita ženu
"Abijah".
"U èemu je onda problem?" reèe zbunjeni rabin.
"Vidite, rabine," reèe žena, "moj je otac bio znanstvenik, a njegov konjokradica. Kako mogu dopustiti da moj sin nosi ime takva èovjeka?"
Rabin je o tome ozbiljno razmišljao, jer je problem bio delikatan. Nije htio da se jedna strana osjeæa pobjednikom, a druga gubitnikom. Napokon reèe: "Savjetujem vam da uèinite ovo. Dajte djetetu ime Abijah. Tada èekajte i vidite hoæe li postati znanstvenik ili konjokradica, i znat æete èije ime nosi."

___________________________________________________________________

CIJENA BICIKLA

"Rekao sam ti da prodaš svoj bicikl."
"Prodao sam ga."
"Za koliko?"
"To je primjerena cijena."
"Da, ali da sam znao da mi èovjek neæe platiti, tražio bih dvostruko više."

___________________________________________________________________

RADNIKOVA MOTIVACIJA

Menadžer, koji se upravo vratio sa seminara o motivaciji, pozove jednog namještenika u svoj ured i reèe mu: "Od sada æe ti biti dopušteno da planiraš i kontroliraš svoj posao. To æe jako povisiti proizvodnju, uvjeren sam u to."
"Hoæu li dobivati veæu plaæu?" upita radnik.
"Ne, ne. Novac ne motivira èovjeka, a ti neæeš dobiti nikakvo zadovoljstvo od povišene plaæe."
"A ako se proizvodnja poveæa, hoæu li biti bolje plaæen?"
"Gledaj," reèe menadžer, "ti oèito ne razumiješ teoriju o motivaciji. Ponesi ovu knjigu kuæi i èitaj je; ona æe ti rastumaèiti što te uistinu motivira."
Kako je èovjek odlazio, zaustavi se i upita: "Ako budem proèitao ovu knjigu, hoæu li dobiti veæu plaæu?"

___________________________________________________________________

ZAHTJEV DIRIGENTA

Dirigent je vježbao orkestar i rekao trubaèu: "Mislim da ova dionica zahtijeva više Wagnerov pristup, ako razumiješ što mislim, jasnije, tako reæi naglašenije, s više tijela, s više dubine, više..."
Trubaè ga prekine: "Želite li, maestro, da sviram glasnije?"
Sve što je jadan dirigent mogao reæi bilo je: "Da, to sam mislio."

___________________________________________________________________

POLA - POLA

Uhitili su Nasruddina i odveli ga na sud pod optužbom da je u svom restoranu pileæe odreske punio konjetinom.
Prije nego izreèe presudu, sudac je htio znati u kojem omjeru je miješao konjetinu s piletinom. Nasruddin pod zakletvom reèe: "Bilo je pola - pola, gospodine suèe."
Nakon sudske rasprave prijatelj ga upita što toèno znaèi "pola - pola". Nasruddin odgovori: "Jedan konj na jedno pile."

___________________________________________________________________

NISAM STRANAC

Amerièki je turist prvi put putovao u inozemstvo. Došavši u prvu zraènu luku, našao se pred izborom: kojim prolazom krenuti, jer je na jednom pisalo DOMAÆI, a na drugom STRANCI.
Krenuo je prema prvom izlazu. Kad su ga zaustavili policajci i rekli mu da je trebao iæi na izlaz za strance, protestirao je: "Ali ja nisam stranac. Ja sam Amerikanac."

___________________________________________________________________

ŽABA I OCEAN

Živjela žaba èitav svoj život u bunaru. Jednog je dana bila iznenadjena kad je ugledala drugu žabu.
"Odakle dolaziš?" upita je.
"Iz mora. Tamo živim", odgovori druga.
"Što je to more? je li tako veliko kao moj bunar?"
Morska žaba se nasmijala. "Ne može se usporedjivati", reèe.
Žaba iz bunara se pravila kao da je zanima što njezin posjetilac prièa o moru. Ali je mislila: "Od svih lažaca koje sam u svom životu upoznala, ovaj je zacijelo najveæi - i najbestidniji."

___________________________________________________________________

HLJEB I MASLAC


Pekar u selu je kupovao maslac od obližnjeg seljaka. Jednog je dana izvagao kolièinu kupljenjog maslaca i ustanovio da je seljak smanjio kolièinu kupljena maslaca iako mu je zaraèunao istu cijenu. I tako je pekar optužio seljaka za prevaru.

Na sudu je sudija upitao seljaka:

“Imate li provjerenu vagu i tegove?”

“Nemam”, odgovorio je seljak


“Pa kako onda mjerite kolièinu maslaca kojeg prodajete?”


Seljak je odgovorio:

“Kad je pekar poèeo od mene kupovati maslac smatrao sam da bih trebao od njega kupovati hljeb. Poèeo sam koristiti njegov hljeb od pola kilograma kao teg za moju vagu, kad sam vagao maslac. Ako je težina mog maslaca manja, onda je za to kriv pekar.”

Biblijska pouka:

Matej 7:2; Jer kako budete sudili, onako æe se i vama suditi, kako budete mjerili, onako æe se i vama mjeriti.

___________________________________________________________________

PRSTEN


Jedan imperator okupio je sve
svoje mudrace i naredio im da
saèine prsten na kojem æe
ugravirati natpis. Taj natpis
trebalo bi da mu pomogne u
teškim trenucima i da ga uvijek
podsjeæa na dobro kad su zla
vremena.

Mudraci su dugo umovali i
kada je na kraju prsten bio
gotov, na njemu je pisalo:
“I TO ÆE PROÆI.”

___________________________________________________________________

NAPETO UŽE NAD PONOROM

Uèenici Baal Shema jednom zamoliše: "reci nam, dragi rabine, kako da služimo Bogu?" On im odgovori: "Kako bih ja to znao?"... a potom im je ispripovijedio ovo:
Imao kralj dva prijatelja koji su poèinili zloèin, i bili su osudjeni na smrt. Iako ih je kralj ljubio, nije se usudio javno ih osloboditi iz bojazni da bi ljudima dao loš primjer. I zato je donio sljedeæu presudu: bilo je napeto uže nad dubokim ponorom i obojica su morala iæi po njem - na sigurno u slobodu, ili, ako padnu, u smrt. Prvi je prešao na drugu stranu. Drugi je viknuo prvome preko ponora: "reci mi, prijatelju, kako si uspio?" prvi je odgovorio: "kako bih ja to znao? Sve što sam uèinio bilo je ovo: kad sam vidio da se naginjem na jednu stranu, nageo bih se na drugu."

Ne možeš nauèiti voziti bicikl u školskoj uèionici.

___________________________________________________________________

PIJANICA U ZAHODSKOJ JAMI

Pijanica, koji je noæu lutao ulicama, upao je u zahodsku jamu. Dok je propadao u mekanu masu, poèeo je vikati: "Vatra, vatra, vatra!"
Nekoliko ga je prolaznika èulo i požurili su da ga spase. kad su ga izvukli, pitali su ga zašto je vikao "Catra!" kad vatre uopæe nije bilo.
Dao im je ovaj klasièan odgovor: "Da li bi i jedan od vas došao da me spasi da sam vikao 'Govno'?"

___________________________________________________________________

OGLEDALCE

Kada je profesor završio s predavanjem, upitao je iz navike:

„Ima li pitanja?“ ne oèekujuæi nikakvo pitanje. Zato se našao jako iznenaðen kada ga je jedan od studenata upitao:

”Profesore koji je smisao života?”

Neki od studenata koji su veæ bili izlazili samo su se podrugljivo podsmjehnuli na pitanje svog kolege i nastavili svojim putem. Zateèen, profesor je dugo vremena posmatrao studenta pitajuæi se je li pitanje bilo ozbiljno ili samo neka šala. Na koncu je uvidio da je student ipak ozbiljno postavio pitanje pa mu reèe:

“Odgovoriæu vam“.

Gurnu ruku u džep i izvuèe novèanik iz kojeg izvadi komadiæ ogledala velièine novèiæa. I zapoèe svoju prièu:

Bio sam djeèak u vrijeme u rata. Jednog sam dana na ulici ugledao bezbroj komadiæa ogledala koje je neko razbio. Kako nisam imao igraèke uzeo sam jedan od tih komadiæa da se poigram.

Uskoro sam shvatio da mogu sunèevu svjetlost usmjeriti u neka mjesta i æoškove u koje sunce nikad nije moglo doprijeti: duboke jame, tamna prostorija na sjevernoj strani zgrada itd.

Kad sam odrastao shvatio sam da to nije bila samo igra veæ i metafora onoga što bih mogao èiniti u životu. Jer i ja sam djeliæ jednog ogledala kojeg ne poznajem u potpunosti i svoj njegovoj velièini.

Ali s onim što imam i što mislim da jesam, mogu bar malo svjetla, istine, razumijevanja, dobrote i nježnosti unijeti u tamne i skrivene kutke ljudskih srca i možda promijeniti nešto u èovjeku èije je srce mraèno. Ako i drugi ljudi to primijete i shvate, možda se potrude uèiniti isto unijeti svjetlo tamo gdje ga nema.

Eto u tome je za mene smisao života i zbog toga još uvijek èuvam komadiæ ogledala jer mi je svojom igrom svjetlosti pokazao put.

Uspjeh u tvom životu ne zavisi od toga hoæeš li dobiti dobre karte, nego o tome da sa slabim kartama znaš odigrati.

___________________________________________________________________