Dževad Habibija: Imamo talenata, igraèa , ali nemamo školovanih trenera

- Danas je loša situacija u sportu uopšte, ne samo u futsalu, nema terena, nema natrivenih terena, djecu zanimaju neke druge stvari. Ja sam napisao knjigu ''Futsal'' koja je imala daleko veæi odjek u Sloveniji i Hrvatskoj nego u našoj zemlji. A može se puno toga vidjeti, proèitati u toj knjizi, tek kad uzmeš jednu ovakvu knjigu ljudi mogu vidjeti koliko ne znaju o futsalu - kaže izmeðu ostalog u razgovoru za Studio 88, jedan od ponajboljih igraèa malog fudbala u Mostaru, Dževad Habibija

Dževad Habibija je roðen 8.9.1966, a nekada mali fudbal, danas futsal je igrao od 1979.godine do 2005. Do 1992.godine, popularni Piga je bio èlan jake ekipe ''Mostara'', nakon èega karijeru nastavlja u Italiji. U Italiji je ostao 14 godina, gdje je izmeðu ostalog igrao za Romu, Fiumicino,Torino u Seriji A, odnosno za ekipe Eurotravel, Aymavilles. U Italiji je Dževad pet godina igrao, ali i bio trener sastava Aymavillesa. Kao èlan ekipe Mostara, Habibija se izborio za dres tadašnje reprezentacije Jugoslavije. Stari ljubitelji malog fudbala u Mostaru æe se sjetiti ''Mostarskih kiša'', ali i ekipe ''Mostara'' koja je osamdesetih oduševljavala na legendarnoj '' Kutiji šibica''.

Inaèe ekipa ''Mostara'' je osnovana jednog oktobarskog popodneva u èuvenoj mostarskoj kafani “Rondo” na incijativu voðe ekipe gospodina Šaæira Kazaziæa i igraèa Amira Jašareviæa i Neše Kovaèeviæa zvanog Zela Brzi.Veè tada je odluèeno da Mostar uèestvuje na turniru u Zagrebu na kojem je bilo prijavljeno 560 ekipa. Veliki uspjeh je ekipa ''Mostara'' ostvarila u Tuzli ’88 gdje su osvojili naslov prvaka bivše Jugoslavije.

- Znamo da su prostorima Balkana dugo vladale ''Mostarske kiše'', nakon èega je stigla ekipa Mostara. Sjeæam se ekipe, Nešo Melher, Ekra Jakiroviæ, Damir Hadžiæ - Parana kao golmani, Mišo Janjiæ, rahmetli Cica Puce, Senko Tasliða, Nermin Èolakoviæ Èoka, Trifko Luèiæ, Damir Mišanoviæ, sve su to bila velika imena. Igrali smo po Ljubljani, Mariboru, na nezvaniènom prvenstvu Evrope u Rotterdamu smo bili drugi, turnir ''Bana Jelaèiæa'' gdje recimo pobjedimo jaku ''Uspinjaèu''. To su bili turniru, gdje se prijavi po 150 -200 ekipa, ovi danas turniri su u poreðenju sa tim smješni - kaže izmeðu ostalog u razgovoru za Studio 88 Dževad Piga Habibija.

Danas je situacija u gradu potpuno drugaèija:

- Danas je loša situacija u sportu uopšte, ne samo u futsalu, nema terena, nema natrivenih terena, djecu zanimaju neke druge stvari. Ja sam napisao knjigu ''Futsal'' koja je imala daleko veæi odjek u Sloveniji i Hrvatskoj nego u našoj zemlji. A može se puno toga vidjeti, proèitati u toj knjizi, tek kad uzmeš jednu ovakvu knjigu ljudi mogu vidjeti koliko ne znaju o futsalu. Sljedeæa knjiga koju pišem bit æe knjiga iskljuèivo za trenere.

Na kraju zanimljivog razgovora Pigu Habibiju smo upitali kako bi izgledala njegova idealna postava grada Mostara.

- Puno je kandidata, ali recimo ovako. Ekra Jakiroviæ na golu, odbrana Mišo Janjiæ i Lola Grgiæ koji mogo recimo igrati u paru sa Beæom Kalajdžiæem. Ako je peti i šest onda su gore Èoka Èolakoviæ i Gaga Kordiæ ili možda Trifko Luèiæ - kaže Habibija na kraj.

Razgovor sa Dževadom Habibijom možete poslušati u cijelosti:

http://www.studio88.ba/bh/48/mo/15215/

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane denani dana 09-18-2009 u 08:48.

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane denani dana 09-18-2009 u 08:56.

Piga

___________________________________________________________________

Bravo Majstore.
Ovo kazem jer nije lako barem na tim prostorima raditi i pokusati nesto kao
entuzijaista ili profesionalni trener za futsol.
Ali opet volja i elan koji su vazan faktor za svaku osobu posebno u sportu je
ono sto bitno odlucuju kao faktor u zivotu.
Ti si jedan od tih koji ce uspjeti nesto na tim prostorima pa makar se on
zvao futsol.
Nadam se da ce fudbalski savez (jednog dana shvatiti) u kom grmu lezi zec
a tebi brate Piga puno uspjeha u radu i zivotu.

Behma care,
hvala velika za ove lijepe rijeèi. Veèeras me u toku treninga na telefon zvao neki tvoj prijatelj za ove knjige. Kaže namjeravaš donirati odreðeni broj Lokosima. Svaka èast. Sutra popodne æemo se naæi na kafi pa se dogovoriti za ovu šemu.
Èuvaj se care

citat od piga:

Behma care,
hvala velika za ove lijepe rijeèi. Veèeras me u toku treninga na telefon zvao neki tvoj prijatelj za ove knjige. Kaže namjeravaš donirati odreðeni broj Lokosima. Svaka èast. Sutra popodne æemo se naæi na kafi pa se dogovoriti za ovu šemu.
Èuvaj se care

Pošto me nakon intervjua par ufuranih igraèa zaustavilo na cesti sa namjerom da kažu svoju(a zalutali su u futsal), samo æu pojasniti da sam ishitreno nabrojao neke od igraèa koji su mi pali na pamet. Od prijeratnih igraèa teško bi se mogla napraviti ekipa koja bi danas igrala na nekom znaèajnijem nivou, jer je ovaj futsal hiljadu godina daleko od nas. O tome se može nadugo i naširoko, i opet bi bilo uvrijeðenih. Neke èinjenice moram iznijeti, ne trpajuæi nikoga gdje mu nije mjesto, ali pokušat æu biti što realniji.
Od golmana poput Parane, pok. Ninija Raguža, Neše Melhera, Grbe,...sve su bili prosjeèni. U tom sivilu malo je odskakao Ekra Jakiroviæ, ali ni on nije bio fenomen. Kad je imao jaku ekipu mogao se i švercovati. Niko od ovih ne bi mogao ni blizu igrati današnji futsal, iz bezbroj razloga.
Navesti èetiri igraèa koji bi se u današnjici mogli uklopiti zahtijevnom futsalu i bez poteškoæa igrati u najjaèim ligama. Najbolji i najkompletniji igraè Mostara je bio Lola Grgiæ. Odmah iza njega su Mišo Janjiæ i Beæa Kalajdžiæ. Sva trojica navedenih su bili jaki na lopti, znali su proigrati, imali su hrpu kvaliteta poput borbenosti, požrtvovanja, lukavosti, jednostavno timski igraèi. Zajedno sa njima u današnjem futsalu bi dobro kotirao i Daba Cvitanoviæ, koji ima i dodatne kvalitete. I tu završava zaèarani krug. Samo ovi igraèi bi se uklopili u današnji futsal, jer su bili ''univerzalci''.
Iako nisam spomenuo bezbroj talenata i vrhunskih igraèa, statak je mogao igrati samo u ''onom vaktu''. Rahmetli Èièa Puce, Èoka Èolakoviæ, Senka Taslidža, Dama Mišanoviæ, Boba Luèiæ, a prije njih i Gaga Kordiæ, pok. Saša Kolonja su bili izvanredni. Ubjedljivo najveæi talenat koji je igrao i rješavao sam utakmice bio je Maki Marjanoviæ, ali nikada nije dao svoj maksimum ovome sportu.
Toliko, pa da me ne prozivaju više ovi lažnjaci što njih nisam stavio u sastav.

Ja sam upoznao ovaj sport tek kad sam dosao u Spaniju jer ono sto se kod nas igralo nije ni nalik futsalu.

Spanci i Brazilci su daleko najbolji u ovom sportu. Poslije dolaze Talijani, Portugalci, Rusi a sve ostalo je talasika.

Pozdrav Pigi

citat od piga:

Pošto me nakon intervjua par ufuranih igraèa zaustavilo na cesti sa namjerom da kažu svoju(a zalutali su u futsal), samo æu pojasniti da sam ishitreno nabrojao neke od igraèa koji su mi pali na pamet. Od prijeratnih igraèa teško bi se mogla napraviti ekipa koja bi danas igrala na nekom znaèajnijem nivou, jer je ovaj futsal hiljadu godina daleko od nas. O tome se može nadugo i naširoko, i opet bi bilo uvrijeðenih. Neke èinjenice moram iznijeti, ne trpajuæi nikoga gdje mu nije mjesto, ali pokušat æu biti što realniji.
Od golmana poput Parane, pok. Ninija Raguža, Neše Melhera, Grbe,...sve su bili prosjeèni. U tom sivilu malo je odskakao Ekra Jakiroviæ, ali ni on nije bio fenomen. Kad je imao jaku ekipu mogao se i švercovati. Niko od ovih ne bi mogao ni blizu igrati današnji futsal, iz bezbroj razloga.
Navesti èetiri igraèa koji bi se u današnjici mogli uklopiti zahtijevnom futsalu i bez poteškoæa igrati u najjaèim ligama. Najbolji i najkompletniji igraè Mostara je bio Lola Grgiæ. Odmah iza njega su Mišo Janjiæ i Beæa Kalajdžiæ. Sva trojica navedenih su bili jaki na lopti, znali su proigrati, imali su hrpu kvaliteta poput borbenosti, požrtvovanja, lukavosti, jednostavno timski igraèi. Zajedno sa njima u današnjem futsalu bi dobro kotirao i Daba Cvitanoviæ, koji ima i dodatne kvalitete. I tu završava zaèarani krug. Samo ovi igraèi bi se uklopili u današnji futsal, jer su bili ''univerzalci''.
Iako nisam spomenuo bezbroj talenata i vrhunskih igraèa, statak je mogao igrati samo u ''onom vaktu''. Rahmetli Èièa Puce, Èoka Èolakoviæ, Senka Taslidža, Dama Mišanoviæ, Boba Luèiæ, a prije njih i Gaga Kordiæ, pok. Saša Kolonja su bili izvanredni. Ubjedljivo najveæi talenat koji je igrao i rješavao sam utakmice bio je Maki Marjanoviæ, ali nikada nije dao svoj maksimum ovome sportu.
Toliko, pa da me ne prozivaju više ovi lažnjaci što njih nisam stavio u sastav.

Kakav Piga,
Nema pojma,

Gdje ce Zozimara(Misu Janjica)
Staviti u najbolju postavu grada

Cao Brate,
Nedaj se
Pozdrav od Jashe

Ps. A sta kazes o ovoj ekipi na donjoj slici

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Kutija 84 dana 10-09-2009 u 10:03.

citat od piga:

Pošto me nakon intervjua par ufuranih igraèa zaustavilo na cesti sa namjerom da kažu svoju(a zalutali su u futsal), samo æu pojasniti da sam ishitreno nabrojao neke od igraèa koji su mi pali na pamet. Od prijeratnih igraèa teško bi se mogla napraviti ekipa koja bi danas igrala na nekom znaèajnijem nivou, jer je ovaj futsal hiljadu godina daleko od nas. O tome se može nadugo i naširoko, i opet bi bilo uvrijeðenih. Neke èinjenice moram iznijeti, ne trpajuæi nikoga gdje mu nije mjesto, ali pokušat æu biti što realniji.
Od golmana poput Parane, pok. Ninija Raguža, Neše Melhera, Grbe,...sve su bili prosjeèni. U tom sivilu malo je odskakao Ekra Jakiroviæ, ali ni on nije bio fenomen. Kad je imao jaku ekipu mogao se i švercovati. Niko od ovih ne bi mogao ni blizu igrati današnji futsal, iz bezbroj razloga.
Navesti èetiri igraèa koji bi se u današnjici mogli uklopiti zahtijevnom futsalu i bez poteškoæa igrati u najjaèim ligama. Najbolji i najkompletniji igraè Mostara je bio Lola Grgiæ. Odmah iza njega su Mišo Janjiæ i Beæa Kalajdžiæ. Sva trojica navedenih su bili jaki na lopti, znali su proigrati, imali su hrpu kvaliteta poput borbenosti, požrtvovanja, lukavosti, jednostavno timski igraèi. Zajedno sa njima u današnjem futsalu bi dobro kotirao i Daba Cvitanoviæ, koji ima i dodatne kvalitete. I tu završava zaèarani krug. Samo ovi igraèi bi se uklopili u današnji futsal, jer su bili ''univerzalci''.
Iako nisam spomenuo bezbroj talenata i vrhunskih igraèa, statak je mogao igrati samo u ''onom vaktu''. Rahmetli Èièa Puce, Èoka Èolakoviæ, Senka Taslidža, Dama Mišanoviæ, Boba Luèiæ, a prije njih i Gaga Kordiæ, pok. Saša Kolonja su bili izvanredni. Ubjedljivo najveæi talenat koji je igrao i rješavao sam utakmice bio je Maki Marjanoviæ, ali nikada nije dao svoj maksimum ovome sportu.
Toliko, pa da me ne prozivaju više ovi lažnjaci što njih nisam stavio u sastav.

Bola, sto reagujes .....

"milion" nas moze posvjedociti i za Becu, Lolu, Misu, Levija i mnoge druge ...
e sad sto ja ili onaj ( ) nisam medju nabrojanima (jebi ga !!!!) ... ta vazda ce ih biti sto ce zugati !!!!

___________________________________________________________________

citat od Kutija 84:


citat od piga:

Pošto me nakon intervjua par ufuranih igraèa zaustavilo na cesti sa namjerom da kažu svoju(a zalutali su u futsal), samo æu pojasniti da sam ishitreno nabrojao neke od igraèa koji su mi pali na pamet. Od prijeratnih igraèa teško bi se mogla napraviti ekipa koja bi danas igrala na nekom znaèajnijem nivou, jer je ovaj futsal hiljadu godina daleko od nas. O tome se može nadugo i naširoko, i opet bi bilo uvrijeðenih. Neke èinjenice moram iznijeti, ne trpajuæi nikoga gdje mu nije mjesto, ali pokušat æu biti što realniji.
Od golmana poput Parane, pok. Ninija Raguža, Neše Melhera, Grbe,...sve su bili prosjeèni. U tom sivilu malo je odskakao Ekra Jakiroviæ, ali ni on nije bio fenomen. Kad je imao jaku ekipu mogao se i švercovati. Niko od ovih ne bi mogao ni blizu igrati današnji futsal, iz bezbroj razloga.
Navesti èetiri igraèa koji bi se u današnjici mogli uklopiti zahtijevnom futsalu i bez poteškoæa igrati u najjaèim ligama. Najbolji i najkompletniji igraè Mostara je bio Lola Grgiæ. Odmah iza njega su Mišo Janjiæ i Beæa Kalajdžiæ. Sva trojica navedenih su bili jaki na lopti, znali su proigrati, imali su hrpu kvaliteta poput borbenosti, požrtvovanja, lukavosti, jednostavno timski igraèi. Zajedno sa njima u današnjem futsalu bi dobro kotirao i Daba Cvitanoviæ, koji ima i dodatne kvalitete. I tu završava zaèarani krug. Samo ovi igraèi bi se uklopili u današnji futsal, jer su bili ''univerzalci''.
Iako nisam spomenuo bezbroj talenata i vrhunskih igraèa, statak je mogao igrati samo u ''onom vaktu''. Rahmetli Èièa Puce, Èoka Èolakoviæ, Senka Taslidža, Dama Mišanoviæ, Boba Luèiæ, a prije njih i Gaga Kordiæ, pok. Saša Kolonja su bili izvanredni. Ubjedljivo najveæi talenat koji je igrao i rješavao sam utakmice bio je Maki Marjanoviæ, ali nikada nije dao svoj maksimum ovome sportu.
Toliko, pa da me ne prozivaju više ovi lažnjaci što njih nisam stavio u sastav.


Kakav Piga,
Nema pojma,

Gdje ce Zozimara(Misu Janjica)
Staviti u najbolju postavu grada

Cao Brate,
Nedaj se
Pozdrav od Jashe

Ps. A sta kazes o ovoj ekipi na donjoj slici

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Kutija 84 dana 10-09-2009 u 10:18.

Mostarska istorija malog fudbala

--------------------------------------------------------------------------------

Pozdrav svima a posebno Tutiju
Posto je Tuti trazio slike ekipe koja je 1984 godine ucestvovala na Kutiji sibica odlucio sam da se pridruzim ovoj temi. Te godine kao predstavnik naseg grada na cuvenu “Kutiju sibica otisla je ekipa “Mostar” kojoj je to ujedno bio i prvi nastup. Ekipa je osnovana jednog oktobarskog popdneva u cuvenoj mostarskoj kafani “Rondo” na incijativu vodje ekipe gospodina Sacira Kazazica i igraca Amira Jasarevica i Nese Kovacevica zvanog Zela Brzi.Na tom prvom sastanku je donjeta odluka da se ekipa prijavi na ovaj popularni turnir.Pored vec pomenutih igraca ekipi su se jos prikljucili : golman Sulic, Senko Taslidja, Damir Misanovic,rahmetli Cica Puce i Miso Janjic. .Pozvani su bili jos neki provjereni igraci u gradu da se prikljuce ovoj malobrojnoj grupi,ali se oni nisu odazvali pozivu .Poslije drugog kola ekipi se na ovom dugom i iscrpljujucem turniru prikljucio i popularni Ale Fetic Golman Sulic je zbog privatnih razloga odlucio da napusti turnir nakon cetvrtog vikenda,pa je umjesto njega u ekipu pozvan Goja Buntic inace provjereni golman ekipe “ Kovacnice”
Te godine u “Kutiji sibica” je bilo prijavljeno 560 ekipa i to je bila najbrojnija “Kutija u istoriji ovog popularnog turnira do tada..Zbog tolikog broja ekipa , ekipa “Mostara” morala ja sest puta da putuje u Zagreb u periodu od pocetka novembra do kraja decembra da bi stigla do finala. Ova duga putovanja su bila iscrpljujuca i puna neizvjesnosti.U pocetku se nije znalo ni gdje se jede ni gdje se spava,a ponekad bi se spavalo i na tribinama izmedju utakmica.Poslije drugog vikenda rahmetli Cica Puce je bio povrjedjen i ekipa je razmisljala da odustane od turnira, jer nije imala ni jednu rezervu.Ipak ljubav prema lopti i voljenom gradu je prevagnula i ekipa je odlucila da iako bez i jedne rezerve krene na put.I taj krizni vikend ostvarene su pobjede, poslije kojih se odmah zurilo na voz i kuci u Mostar gdje se radost uspjeha djelila sa svojom rajom .Tad se brzo zaboravljalo na glad, umor i bolove u nogama koji su bili prisutni tokom vikenda provedenog u “Kutiji sibica”. Svi napori i odricanja clanova ove malobrojne ekspedicije bili su nagradjeni zasluzenim ulaskom u veliko finale koje je odigrano u prepunoj zagrebackoj ledenoj dvorani. A evo i slika, prva slika je prije pocetka prve utakmice, cetri sata poslije dolaska voza u Zagreb:



U gornjem redu stoje: Miso Janjic, Amir Jasarevic, Neso Kovacevic i golman Sulic,a u donjem redu cuce: Damir Misanovic, Senko Taslidja i Cica Puce.



Druga slika je prije valikog finala , a u gornjem redu stoje: golman Goja Buntic,vodja ekipe Sacir Kazazic, popularni zabavljac u “Kutiji” ’84, Ale Fetic, Neso Kovacevic, Amir Jasarevic i sponsor ekipe Nikica Djadja.
U donjem redu cuce: Damir Misanovic, Cica Puce, Seno Zekic (gost ekipe koji je u to vrijeme sluzio vojsku u Zagrebu), Senko Taslidja i Miso Janjic.



Ekipa “ Mostara” je u ovom velikom finalu porazena,ali nije razocarala.Proglasena je za najatraktivniju ekipu turnira ,uzivala veliku popularnost medju mnogobrojnim posjetiocima u dvoranama “Kutije ’84’ , a Damir Misanovic je proglasen za najefikasnijeg igraca, dok je Senko Taslidja proglasen za najboljeg igraca cijelog turnira.
Tako se zavrsilo ovo putesestvije ekipe “Mostar” koja je na svom prvom velikom turniru uspjesno predstavljala svoj voljeni grad cije je ime sa ponosom nosila sve do pocetka ’92 godine.
Ekipi su se u narednim godinama prikljucili : Nermin-Coka Colakovic, Mario-Lapa Vasilj, Zoran-Maki Marijanovic, Ekra Jakirovic, Piga Habibija. Od polovine ’90 godine novi clanovi su postali Jup Velagic i Trifko Lucic,a u’91-oj godini ekipi se prikljucio i Daba Cvitanovic.Na pojedinim turnirima ekipi su pomagali Cedo Pervan, Brana Kuzman, Braco Lasic, Lema Janjic, Damir Hadjic-Parana, Pika Cemalovic Amir Zvizdic i Nedeljko Cutura.


U svojih nesto vise od sedam godina postojanja ekipa “Mostar” je uspjesno nastupala na nasim prosotorima. Postali su zvanicini prvaci drzave u Tuzli ’88 gdje su u prepunom Mejdanu nadigrali domacu ekipu “Kompred” sa 5:2.Na tom turniru Damir Misanovic je ponovo bio najbolji strelac turnira,a Zoran-Maki Marijanovic je proglasen za najboljeg igraca. Bili su i viceprvaci drzave u Trebinju ’89, a na zvanicnom prvenstvu Evrope u Roterdamu ’91 bili su drugi.Ekipa je bila jedina amaterska ekipa koja je pozvana da ucestvuje na sarajevskom Novogodisnjem turniru gdje su uglavnom ucestvovale provoligaske ekipa.Organizatori su pozvali ekipu da odigra predigru finalnoj utakmici protiv reprezentacije Sarajeva sto je bilo jos jedno divno priznanje ekipi i svim ostalim sejtanima sa loptom u nasem gradu.
I pored svih ovih uspjeha ipak su najdrazi oni osvojeni kuci na Kantarevcu i Bijelom brijegu u dvorani. .Klub “ Mostar” je postao i prvi pobjednik prve lige u istoriji grada koja je organizovana umjesto tradicionalonog zimskog turnira krajem ’91 i pocetkom ’92 godine.Bilo je prijavljeno dvaneaest ekipa,a u odlucujucoj utakmica “Mostar” je pobjedio svog vjecitog rivala “Mostarske kise sa 5:0. Poslije svih godina napora i odricanja mnogi uspjesi ekipe “Mostar” omogucili su da SOFK-a grada nagradi ekipu registrovanjem u prvi klub u istoriji naseg grada krajem 1990 godine.Prerastanjem u klub sve je postalo lakes ,jer je grad stajao iza ekipe i igraci nisu morali misliti kako ce se organizovati putovanja.Brigu o tome su preuzeli vodja ekipe Sacir Kazazic i sekretar kluba Sina Memic.U ljeto ’92-ge je planirano da klub zvanicno dobije i svoje prostorije,cime bi se ostvarila i dugogodisnja zelja gospodina Kazazica da se u klubu pocnu okupljati i mladi narastaji iz cijih bi se redova birali najbolji igraci i sa njima bi se igracki kadar u klubu postepeno podmladjivao.Na taj nacin klub “Mostar” bi ostao vjecno da zivi sa svojim gradom i mladim narastajima
.Sve ovo je bilo ujedno priznanje i svim drugim mostarskim ekipama i igracima koji su doprinjeli da ovaj sport od ljetne zabave na Kantarevcu postane priznat sport u gradu. Ne treba zaboraviti da je to bio jedini sport koji je gradu donjeo dvije titule prvaka drzave u seniorskoj konkurenciji: reprezentacija grada Mostara (ili kako neki u prthodnim javljanjima kazu “Mostarske kise”) postala je nezvanicni prvak drzave ’83 godine,a ekipa “Mostar” je bila zvanicni prvak Jugoslavije ’88 u Tuzli. Takodje, ne treba zaboraviti da je ovaj sport donjeo i titulu univerzitetskog prvaka drzave ’83 godine u Medulinu.
.Mozda je ovdje trenutak da se pored vec spomenutih ekipa u dosadasnjim javljanjima na ovu temu ( “Kovacnice”, “Mostarske kise” ,”Balinovac” , “Mostar”, poredao sam ih po starini,) pomenu i neke druge ekipe koje su ostavile trag u istoriji mostarskih turnira. Neke od ovih koje cu nabrojati nisu nikada osvojile Kantarevac ili Bijeli brijeg, ali su svojom igrom punili tribune i cinili turnire neizvjesnijim.Poceo bih sa ekipom “ Taxi “ sa Mirom Rebcom,Ahmom Gostom, Bracom Glavovicem,Stampijem,…. pa onda.cuvena ekipa “Zvjezdara” sa Cekom Ledicem,Ninijem Raguzom,Slavkom Njegusom,Pekom Dilberovicem,Zukom,Bajlagom…pa ekipa “Hrvoje” sa Mutom, Kulom,Lalom, Ibricom i Bakom..pa ekipa”Modisk” sa Becom,Corbom Buricem,Milijem Guzom, Marinom ,Simom, Senom ..pa ekipa“Cernica” sa Sicom,Lolom, Bisom ,..ekipa “Fortuna” sa Cecom,Mimom,Hilmom,..pa “Bakamluk”sa Bakrenim ,Mujom Taslidjom,Ciberom,..pa ekipa “Zalik” sa Asimom,Lazom,Dancem,Romom …ekipa “Carina” sa Entom,Majom, Ahmetom,Avdom, Becom…..”Uzak” sa Benksom , bracom Nistovic,Jasom Jasarevicem, Branom,....ekipa “Karasebes” sa Citom , Dervom,Cunijem, Djemom,…”Bjelusine” sa Cicom, Bokom, Manom Cukom, Babiniom…ekipa “Avenija” sa bracom Skikic( Minjom i Semom), Krnjom, Melom, Kivijem,Izom Euzebijom,Sinom Memicem,,.. ekipa “Revije”sa Levijem,Limom, Ivom,..pa ekipa “Adi” sa Zelom Bagerom, Sejom Kinezom, Mimom Hodjicem,Rinom,Zukom Kazadijem,…”Nedjine furije” sa Djerijem,Fitiljem, Romom, Gagom..”Rondo” sa Ivom, Conom, Skorom,Zelom,…,”Kovacnice” sa Jozom, Hilmom, Mujketom, Milijem,Tonijem Gojom, Banom,…pa ekipa “Mostarske kise” sa Lolom ,Levijem, Sasom Kolonjom, Cokom Glavovicem, Gagom, Becom, Tarambom, Asimom…ekipa.”Pokusajmo” sa Corbom Buricem, Mehom Stokom…”Crvena trica” sa Senkom, Cedom, Misom, Dabom, Jupetom, Amirom,Banom, Skorom,,,pa nova “Avenija”sa Ararom, Paranom,Mehom, Sejom, “Donja mahala” sa Sunjom, Mucom.,Babusom,..”Minjon” sa Tasom, Mirsom Handjarem, Ivicom Zovkom,…”Balinovac “ sa Musom, Dubijem, Compom, Lemom, Mezom,Borom, Cicom, Bracom,…. ”Index” sa Jezom Jasarevicem, Lapom, Cedom Pervanom, Japom, Misom, Damom …”Gringo” sa Garom, Djerijem, Marom Arapom, Cokom Glavovicem, Lakijem,..pa “Aluminij” sa Kulom, Lolom, Levijem,Cokom, Becom ,Cadorom Mitrom, Nedom,Gagom,..ekipa”Tala” sa Darkom Birjukovom,Vekom,Jupom,Borom Trifkovicem, Lapom Misom, Mehlerom,…..”Galerija” sa Becom Kalajdjicem i Pedjom Grozdanicem….”Splitska” sa Semirom Tucom, Bobom, Mehom Stokom Backom,Lakijem, Mehlerom, Dinom, Cipetom,…,na kraju bih zelio spomenuti i Gagu Semrda ,Rahimu ,Raru, Cvarka,Rizu, iako sam zaboravio ime ekipe za koju su igrali.
Posebno bi zelio da nabrojim i popularne golmane mostarskih malih terena ,jer je njihov posao uvijek bio najtezi, pogotovo kad je “Kantarevac” bio pun ko sibica. Nije im bilo lako kad su padali na tvrdom asfaltu da bi spasili golove: Ekra Kazazic, Ale Postecija, Zuka Kazadi, Biso, Benks, Melo, Nini Raguz,Kana, Ekra Jakirovic,Goja Buntic,Sula , Parana, Drago Boksic, Papac, Mehler, Grba, Japa ,(najmladji i jedini golman u istoriji koji je osvojio “Kantarevac”bez primljenog gola braneci za ekipu “Index” ’82 godine), Ciber, Enco,Brkan,…..
U dosadasnjim javljanjima imena nekih igraca koji su dali veliki doprinos ovim turnirima nisu nikako spomenuta,pa ja zelim to da ucinim u ovom mom javljanju, jer su neki od njih zbog svojih nastupa bili i proglasavani igracima turnira.
U mojim djecackim susretima sa “Kantarevcem” uvjjek sam se divio jednom bosonogom madjionicaru sa loptom koga su svi zvali “Zuka” .Na njegove trzaje zaljegali bi ne samo protivnicki golmani nego i sva raja iza gola, bio je prava atrakcija ….Slican Zuki bio je i Peko Dilberovic,a kad su igrali zajedno za ekipu “Zvjezdare dizali su “Kantarevac na noge.Sljedeci iz tog vremena koji nisu nikako spomenuti do sada su Miro Rebac i Nini Raguz, koji nista nisu zaostajali za predhdnom dvojicom madjionicara sa loptom. Iz kasnijih godina nekako nisu spomenuti,a to zasluzuju Minja Skikic,Enta Pintul, Krnje Hadjic,Mana, Toni Anicic, Mujke Fejzic, Joza Zelenika.Sa kraja ’70-ih i u ’80-im godinama znacajnu ulogu na”Kantarevcu i u dvorani na ‘Bijelom brijegu su ostvarili: Mustafa-Corba Buric, Senko Taslidja ,Dalibor Cvitanovic i Darko Birjukov,a nekako nisu spomenuti do sada.
Pored svih ovih imena “Sejtanima sa Kantarevca” pripadaju i igraci “Veleza koji zbog svoje profesionalne karijere nisu mogli da igraju redovno na “Kantarevcu”.Neki od njih su uspjeli da odigraju 1ili 2 turnira sa manje ili vise uspjeha, ali su njihovi nastupi uvijek ostajali dugo u sjecanju svih gledalaca: Rom i Braca Glavovic, Ceko Ledic, Milidrag Hodjic, Slavko Njegus, Djemal Hadjiabdic, Ibrica Jakirovic, Vladimir Skocajic, Baka Sliskovic, Rom Ramadanovic, Ceca Bjedic,Mili Hadjiabdic, Bobo Lucic, Anel Karabeg, Sejo Kajtaz, Dalibor Cvitanovic, Semir Tuce…….
U posebnu grupu sejtana bi zelio nabrojati i igrace naseg grada koji su se oprobali i u Americi sto je bila jos jedna potvrda koliko je ovaj sport bio kvalitetan u Mostaru.
Po zavrsetku profesionalne karijere u “Velezu” preko bare je prvi krenuo Ceko Ledic koji je igrao uspjesno za nekoliko americkih timova , poslije njega istim putem je krenuo i golman Slavko Njegus.Od igraca sa malih terena prvi je srecu oprobao 1983 godine Lola Grgic koji je u to vrijeme vazio za najboljeg igraca na nasim prostorima. Na zalost zbog povrede koljena njegova karijera u Americi je bila zaustavljena.Poslije njega u Americi su se oprobali Dalibor Cvitanovic i Bobo Lucic,ali su poslije nepune dvije sezone odlucili da se vrate i nastave karijeru na travnatim terenima. Zadnji koji je oprobao srecu preko Antlantika bio je Darko Birjukov koji je sa uspjehom odigrao sezonu u Los Andjelesu, ali je nostalgija bila jaca,vratio se kuci i u “Velez”.
Ne treba zaboraviti i one koji su organizovali ekipe i kao vodje tih ekipa doprinosili i saljivoj atmosferi na “Kantarevcu”.Evo nekih imena: cuvenu ekipu “Zvjezdare” okupio je i uspjesno vodio popularni Mile Janjic-Sisak bez koga se ni jedan Kantarevac nije mogao zamisliti. Popularne“Mostarske kise” je okupio ,organizovao i odrzavao dugi niz godina uz dosta odricanja i napora poznati Edo Kahrimanovic-Bajram,a kasnije mu se pridruzio Muhdin Hasandedic. Nedja Babovic je na samo njemu svojstven nacin vodio “Nedjine furije”.Atraktivnu ekipu “ Balinovac “ je okupio i vodio Nedja Zelentrovic, kvalitetnu ekipu “ Kovacnice “ je vodio Mata Zelenika,a ekipu “Gringo” je predvodio Garo Kovacevic.Vec pomenutu trofejnu ekipu “Mostar”okupio je , organizovao i uspjesno vodio dugi niz godina Sacir Kazazic.
Neke od ekipa su u svojim sastavima imali i igrace koji su vise bili zastitni znak ekipe nego pravi igraci,ali su i oni svojim prisustvom doprinosili zabavljackoj atmosferi na turnirima i bili su dio “Kantarevca”.Jedan od prvih bio je cuveni Stampi koga su svi sa odusevljenjem pozdravljali i navijali za njega.Poslije su dosli Ale Fetic,Ziko,Dropa, Maca,…..
I na kraju ne bi bilo fer i ne spomenuti one koji su svojim predanim radom odrzavali tradiciju ljetnih i zimskih turnira i pomagali razvoj ovoga sporta,clanove SOFK-e Mostar u prvom redu Milu Knezovica i Ninog Raguza.
Ovim svojim javljanjem zelio sam da otrgnem od zaborava imane onih kojih su nas godinama zabavljali i odusevljavali, u pocetku u ljetnim a poslije i zimskim mjesecima i cinili nasu mladost ispunjenijom i zabavnijom. Hvala im svima zajedno.

To bi bio moj dodatak istorijatu ovog popularnog mostarskog sporta koji je Beli pokrenuo.Hvala mu.Zao mi je samo sto se Vrelo Radobolje iskljucio iz ove teme,imam osjecaj da dosta zna. Mozda ce ga ovo moje javljanje pokrenuti da nesto doda ili ispravi,kao i sve druge koji se sjecaju i drugih imena i ekipa i mogu doprinjeti da se ova tema nastavi,a vremenom mozda i sastavi u fini istorijat ovog sporta u koji bi usli sve ekipe i svi igraci nasega grada.
Unaprijed se izvinjavam u koliko sam nekoga propustio napisati ili mojim pisanjem povrjedio necija osjecanja.
Tuti nadam se da ces biti zadovoljan slikama i mojim javljanjem,
Pozdrav tebi i svim clanovima MOFORAJE.

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Kutija 84 dana 10-09-2009 u 12:14.

Bravo Jaša care.
Dobro si se sjetio svega. I Šomi je živa enciklopedija, ali ti si èudo. E sad, kad pogledaš sva ova imena i talente sa kojima se slabo ili nikako radilo, zamisliš kakvi bi bili igraèi da su ozbiljnije pristupili ovoj igri. Istina je da se veliki broj njih ne bi mogao uklopiti u zahtijevnost futsala (naš mentalitet je èudo), ali oni koji bi uložili bar malo truda-sve bi razvaljivali. Na žalost, ostaje samo da se nagaða.
Zadnji put nismo ni kafe popili.
Otiš'o si sarmu prob'o nisi...
Èuvaj se buraz.

Bola Piga,
Kako si bola Somia-Zozimara stavio u najbolji sastav,
pa da mu ja nisam ledja cuvo ne bi se znalo zanjeg

Joj sto brat sad u Kanadi zuga

___________________________________________________________________

Ti si majstore ujed'o, ali ja samo iznosim svoje mišljenje o tome ko bi sada mogao da se ugura u ove haklere. A ako imaš dvoumljenja, ja u januaru idem na EP u Maðarsku-pa bujrum sa mnom. Da vidiš kako lete. Milion godina ispred nas.

citat od Behma:

Bravo Majstore.
Ovo kazem jer nije lako barem na tim prostorima raditi i pokusati nesto kao
entuzijaista ili profesionalni trener za futsol.
Ali opet volja i elan koji su vazan faktor za svaku osobu posebno u sportu je
ono sto bitno odlucuju kao faktor u zivotu.
Ti si jedan od tih koji ce uspjeti nesto na tim prostorima pa makar se on
zvao futsol.
Nadam se da ce fudbalski savez (jednog dana shvatiti) u kom grmu lezi zec
a tebi brate Piga puno uspjeha u radu i zivotu.

Valja je vidjeti, haha. Hvala velika .
E sad vidi care kako ovaj mali taliijan èuva loptu.
Nije ko nekada èim te poprijeko pogleda Kuko ili Spaha ti svirnu faul, hahah.

citat od piga:

Ti si majstore ujed'o, ali ja samo iznosim svoje mišljenje o tome ko bi sada mogao da se ugura u ove haklere. A ako imaš dvoumljenja, ja u januaru idem na EP u Maðarsku-pa bujrum sa mnom. Da vidiš kako lete. Milion godina ispred nas.

E BRATO KAD SE TOLIKO RAZUMIJES U LOPTU I IGRACE ZNAS LI KOJI JE OVAJ IGRAC NA SLICI SA JASHOM,
Ha, Ha

___________________________________________________________________

citat od piga:

Valja je vidjeti, haha. Hvala velika .
E sad vidi care kako ovaj mali taliijan èuva loptu.
Nije ko nekada èim te poprijeko pogleda Kuko ili Spaha ti svirnu faul, hahah.

Kuko ali bez pistaljke