Prelepa tema, mnogo lepih tekstova, mnogo nostalgije, derta, samo nama
svojstvenog. Jedno je sogurno. Mostarci su poznati po ljubavi prema svom
gradu. A kako i ne bi. Najplavlje nebo, posebna arhitektura starog dela grada i
"ono sto vas probudi u Mostaru je njegova svetlost".Nezaboravne setnje, uvek
drugacije Starim mostom, ispijanje mirisne kafe u malom restoranu, sto gleda
na most. Krici galebova, Neretva, iscekivanje, uvek slatko, da vam se nesto
lepo dogodi... Kise, najlepse u Mostaru. Svi smo, kao deca, gacali po barama.
Vracali se iz skole ulicama lipa, ili platana... voleli cevape, misli da je to bila
kafana prema Balinovcu... Na Rondou se oprastali prvim poljupcima, pisali
prve pesme, ljubavne, u nasem Mostaru. Mnogo nam je darovano, mnogo
smo blagosti i lepote doziveli, i opet ostali zeljni te dragosti, prisnosti, smeha,
osecaja da smo neciji, svako je imao svoju raju, a opet smo se svi poznavali.
Mostar je imao uvek tradiciju, kulturu, lepe zene, lepe ljude, tople emocije.
.................................u beogradu sam presla na ekavski, ali akcenat je ostao isti.
Ponosim se tim cistim, malo otegnutim, ali pravilnim akcentom. Zahvaljujem se
i na onim suzama, koje mi je rastanak sa velikom ljubavlju doneo, ali i to je
deo sazrevanja i dokaza da si mnogo voleo i bio voljen. Zahvaljujem se vasioni
sto me je vezala za tu malenu, toplu, jedinstvenu tacku, koja se zove Mostar.
Nije slucajno sto sam naletela na "Moforaju". To ste me vi, moji mili Mostarci
prizvali vasim emocijama, jer iste smo misli negovali davno nekada, pa i sad.
Sve vas pozdravljam. Beograd nikad nije usao, na zalost, u moje srce.
Neda Mostar, on me je prisvojio zauvek...
|