|
|
Nedavno sam gledala zanimljiv dokumentarac o ovome, i po onom što sam tamo vidjela nije moguæe putovati kroz vrijeme, jer vrijeme ( onako kako ga mi doživljavamo ) ne postoji. Ne postoji ni sadašnjost ni buduænost. Sve što " se dogodilo " ili "æe se dogoditi " zapravo se dogaða SADA i to je kao mana naše svjesti jer ona ne može spoznati stvarnost onakvu kakva jeste. Sve je sadašnjost, jer je svemir statièan, a naše se svijesti gibaju. Razlog što je naša svijest " prevarena " je zbog našeg poimanja sadašnjosti, a ne prošlosti i buduænosti. Ako zamislimo da odemo daleko od planete, daleko od galaksije, daleko gdje nema zvijezda ni nièega s èim bi uporeðivali kretanje, gdje nema nikakve reference vremena tada bi vrijeme ( kako ga mi doživljavamo ) prestalo postojati. Koliko zapravo traje "sada"? Koliko je dug trenutak koji nazivamo sadasnjost? Dijelic sekunde. Hajmo zamisliti da "sada" traje malo duze. Dvije sekunde. Da imamo dvije sekunde fore da odzivimo "sada". Pa zamislite da ono traje jos duze. Moza minutu ili dvije. Da "sada" traje godinu dana mi bi imali fore manipulirati dogadjajima u okviru jedne godine.
I objašnjenje je da je to zapravo vrijeme. To je sadasnjost. Samo nasa svijest misli da je prekratko.
Valjda æete me skontat, ako sam ja skontala njih 
___________________________________________________________________
To nisam ja, to je moja tastatura 
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane CuriiCa_mo dana 10-21-2009 u 01:56.
|
|
 10-20-2009 23:24 |
     |
|
|
Ali stvarno ova teorija ima logike. Mi spoznajemo " vrijeme " tako što na Zemlji postoji dan i noæ ( svi znamo kako i zašto ). Dakle, s novim jutrom imamo danas, prethodni izlazak sunca nam je juèer, a naredni izlazak æe biti sutra, i to nam je svima razumljivo jer u toj " realnosti "živimo cijeli život. Ali ako se podignemo visoko u zemljinu orbitu, vidimo Svemir, Sunce, Zemlju, Mjesec, i ostale planete i galaktike su tu, ali pošto smo sitni ne možemo ih sve vidjeti. U svemiru nema dana i noæi, pa samim tim nema ni našeg danas, juèer ni sutra, sve je sadašnjost. Tijela se gibaju zbog gravitacije i sve se to odvija SADA. I vrijeme po toj teoriji nije neka prostorna dimenzija u kojoj se nalazimo na jednom mjestu pa da možemo tamo - vamo. Znaèi, vrijeme kako ga mi doživljavamo, je produkt naše svijesti po kojemo mi shvaæamo svijet oko sebe.
Ali evo, ako postoji prošlost i buduænost, i u toj buduænosti je došlo do izuma vremenske mašine, vjerovatno je da smo ( ljudi ) veæ krenuli u prošlost. Kako onda da ih ne viðamo meðu sobom?
___________________________________________________________________
To nisam ja, to je moja tastatura
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane CuriiCa_mo dana 10-21-2009 u 11:18.
|
|
| 10-21-2009 11:17 |
|
tvrancic 
moforaja
Poruka: 5028
Location: Umag - Mostar
pokretac teme 
 |
|
Ali stvarno ova teorija ima logike. Mi spoznajemo " vrijeme " tako što na Zemlji postoji dan i noæ ( svi znamo kako i zašto ). Dakle, s novim jutrom imamo danas, prethodni izlazak sunca nam je juèer, a naredni izlazak æe biti sutra, i to nam je svima razumljivo jer u toj " realnosti "živimo cijeli život. Ali ako se podignemo visoko u zemljinu orbitu, vidimo Svemir, Sunce, Zemlju, Mjesec, i ostale planete i galaktike su tu, ali pošto smo sitni ne možemo ih sve vidjeti. U svemiru nema dana i noæi, pa samim tim nema ni našeg danas, juèer ni sutra, sve je sadašnjost. Tijela se gibaju zbog gravitacije i sve se to odvija SADA. I vrijeme po toj teoriji nije neka prostorna dimenzija u kojoj se nalazimo na jednom mjestu pa da možemo tamo - vamo. Znaèi, vrijeme kako ga mi doživljavamo, je produkt naše svijesti po kojemo mi shvaæamo svijet oko sebe.
Ali evo, ako postoji prošlost i buduænost, i u toj buduænosti je došlo do izuma vremenske mašine, vjerovatno je da smo ( ljudi ) veæ krenuli u prošlost. Kako onda da ih ne viðamo meðu sobom?
Einstein je vjerovao da stvarnost obuhvaæa prošlost, sadašnjost i buduænost jednako. Mi zamišljamo stvarnost kao sveukupnost dogadjaja u sadašnjem trenutku - zamišljamo fotografiju, mentalnu stop-sliku, cijelog svemira upravo sada i ovdje. To je popis svih stvari i dogadjaja u ovom trenutku (ja pišem na kompjuteru, prva zraka sunca obasjava Washington, na tokijskoj burzi je užurbanost pred zatvaranje, dva atoma su stupila u fuziju na Suncu, jedan foton je emitiran sa Oriona...) Tu ne pripadaju Napoleon, Lincoln, Elvis - oni su prošlost - sada ne postoje.
No, tu postoji jedna zamka. Ništa što se sada ne vidi ne pripada popisu sadašnjosti, jer je svjetlosti potrebno odredjeno vrijeme da dodje do naših oèiju. Sve što sada ne vidimo veæ se dogodilo. Znaèi, kad bacimo pogled preko sobe, mi vidimo stvari kakve su bile prije 10 ili 20 milijardinki sekunde (jer toliko treba svjetlosti da stigne do naših oèiju s 10-ak metara. Ako pogledamo preko Grand Canyona, vidjet æemo drugu stranu kakva je bila prije jedne milijardinke sekunde. S mjeseca svjetlosti treba sekunda i pol, a Suncu oko 8 minuta. Za zvijezde, ovisno o udaljenosti, od nekoliko godina do 10.000 godina.
Prema tome, ako stvarnost shvaæamo da se sastoji od stvari u našoj zamrznutoj mentalnoj slici sadašnjosti, i ako shvatimo da naša sadašnjost nije vrijednija od sadašnjosti nekoga tko je negdje daleko, onda stvarnost obuhvaæa sve dogadjaje u prostorvremenu. Kao što zamišljamo da cijeli prostor uistinu postoji, trebali bismo zamisliti i da sve vrijeme uistinu postoji. Nama se prošlost, sadašnjost i buduænost èine kao odvojeni entiteti. No, bez obzira na to kada su se dogodili, dogadjaji naprosto jesu. Svi oni postoje. Vjeèno zauzimaju svoje mjesto u prostorvremenu. Znaèi vrijeme ne teèe, kao vlak na šinama. Ako ste feštali u ponoæ posljednjeg dana 1999.g, onda se dobro provodite i dalje, jer je to samo jedna nepromjenjiva lokacija u prostorvremenu. Pojedini trenutak ne može se mijenjati u vremenu kao što se pojedino mjesto ne može pomaknuti u prostoru.
___________________________________________________________________
|
|
| 10-21-2009 16:00 |
|
|
|
Ali Einstein je tvrdio da je vrijeme relativno, i onako kako sam ja skontala njegovo " vremensko putovanje " zapravo znaèi samo sporije ili brže prolaženje " vremena " za onog koji " putuje " u odnosu, pošto nam je ona najzanimljivija, recimo Zemlju. Evo zamislimo, sjednemo u taj nekakkav svemirski brod, i vozimo se brzinom približnom brzini svjetlosti, recimo tri dana ( unutar našeg referentnog sistema )...za ta " naša " tri dana, na zemlji je prošlo mnogo više vremena...evo lupam 300 godina...Ali ipak, s kojeg god sistema gledamo, mi nismo otišli u buduænost niti su se Zemljani vratili u prošlost. Želim reæi da to nije skok u buduænost, veæ je za nas " vrijeme " samo sporije prolazilo u odnosu na Zemljane.....Evo recimo da mi u vremenu vuèemo neku liniju za sobom, onda bi pravi skok u buduænost bio da se ta linija na odreðenom mjestu prekine, i nastavi se u buduænosti, i sve dok mi za neki sistem imamo odreðenu neprekinutu dužinu kretanja dok ne stanemo, to nije pravi skok u buduænost....Mi za Zemljane u ovom primjeru imamo godine putovanja za kojima vuèemo tu liniju, ali koja se ne prekida,a opet gledano iz našeg sistema imamo tri dana te linije....
I opet se vraæamo na prvu teoriju da vrijeme ne postoji, jer ova buduænost iz primjera jeste buduænost, ali samo u odnosu na Zemlju, ne i u odnosu na druge sisteme, pa onda i nije buduænost...
___________________________________________________________________
To nisam ja, to je moja tastatura
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane CuriiCa_mo dana 10-21-2009 u 21:24.
|
|
| 10-21-2009 21:14 |
|
|
|
  |
|
