Pjevaè sevdaha

Dm D7 Gm C7 Fd
A a b a a b a g c cd c b a
Pjesme stare sevdalinke uèila me majka
Dm A7 Dm
Uèio me život pjesmi mostarskog meraka
Dm C7 Fd
Gdje god bio pjevala mi duša sama
Dm A7 Dm
o Mostaru kog ne vidjeh ,kog ne vidjeh, godinama

Pjevah drage pjesme sjetne iz rodnoga kraja
što ih štiglic samo pjeva i mostarska raja
Pjesme davne, sjetne iz duše što pati
pjesme èovjeka, èovjeka što èezne, da se kuæi vrati.

od Njujorka do Pariza mahala Svijet je mali èaršija
Svijet postade mog Mostara cvjetna avlija
Gdje god doðem moja pjesma mostarska
Sad se tuga, tuga moja, svijetom prosula.

Refren
Fd C7
C c c c d c c e d c b a
Pjevao sam pjesme(sevdah) u Brèkom kraj Save
Fd C7
Pjevao sam pjesme(sevdah)na dunavskom splavu
Gm A7 Dm
svugdje uvijek pjevo tebi, mom dragom Mostaru,
Dm Gm C7 Fd
tvome nebu i Neretvi, suncu što te grije
Dm A7 Dm
i èovjeku (mostarcu ) što bez tebe života mu nije.

Izi od Zdene
u spomen na mog pokojnog roðaka Miju Boškoviæa

Tekst i muzika : Zdenko Boškoviæ
Roggel, Nizozemska, 14.10.2003.

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Prekrasan stari film, Emina u izvedbi rahm. Himze Polovine

QIWxOnqjJAk&feature=related

___________________________________________________________________

denani, mocan video


Ovaj je isto Emina u izvedbi rahmetli Himze Polovine uz druge slike.

BZ9ZxUfpQXU

___________________________________________________________________
NERETVA KROZ VENE TECE

Miso Maric I Pero Zubac

___________________________________________________________________

Stari dio Mostara prepun je malih duæana i radnji iz kojih na osebujan naèin proizlaze razne životne i umjetnièke prièe. U jednom od njih skupljaè starih stvari, brine kako saèuvati predmete koje polako gazi vrijeme.

Lijepi li su mostarski duæani
Safet Begoviæ je èovjek koji je svojevrsni zaštitni znak starog dijela Mostara, i to upravo onog koji je neposredno uz desnu obalu samog Starog mosta. Uvijek obuèen u bijelo, nezaobilazan je sa svojom malom radnjicom, prepunom starih predmeta koje je prosto otimao vremenu da ne bi bile uništene .

„Sad sam ja primijetio da propadaju te stvari i da æemo uskoro doæi baš svi na plastiku. I onda sam ja to, onako za sebe, poèeo skupljat, kaže gospodin Begoviæ. Istièe da se poèeo baviti ovim poslom kada je vidio da ponešto èega ima dovoljno može i prodati, da ima ljudi koji to cijene.

Safa Begoviæ ima ljubavi za stvari koje su danas uspomene na vrijeme koje je prošlo. Te stvari i danas nose tragove prisnih dodira. U njihovim šarama i izlizanim rubovima utkale su se brojne sudbine.

Poetika zaboravljenih stvari

„Svakim danom ljudi sve više zaboravljaju stare obièaje i zaboravljaju kako se prije živjelo. A vremena se jako brzo mijenjaju, kaže Safet i pokazuje nam jedan predmet iz mnoštva koji se mogu naæi u njegovom duæanu i nastavlja „Kad bih sada ja pitao prolaznike ovdje iz Mostara šta je ovo, rijetko ko bi mi znao odgovoriti. Zašto? Zato što to više nije, oni su mlaða generacija, u upotrebi, a niko nema da ima kaže to, niti se oni interesuju za to šta je to nekada bilo. Vidi se to, da je to lijepa jedna stvar, ruèno izraðena.

Ovdje je list vinove loze i grozd grožða, na drugoj strani su šljive. I ovdje vam piše: ’Dobro nam došli, kiæeni svatovi’ . Ovo se zove ploska. Ona je napravljena da se iz nje nazdravi samo jedanput - kada se neko udaje, odnosno ženi“, objašnjava.

Svijet prolazi. Razdanilo se. Safa je pred radnjom. Dan je pred njim. Polako æe trošiti svoj dan uživajuæi u svijetu starih, zaboravljenih stvari koje imaju svoju dušu. Njihova ljepota je u tragu ljubavi koju su im podarili davni stvaraoci.

Ljudi sa Zapada èesto uzmu moju narukvicu i ne vjeruju da sam ja to napravio. A zašto? Zato jer je kod njih ruèni rad veæ odumro, kaže na kraju

___________________________________________________________________

Deni, super èlanak

___________________________________________________________________

RE: Miso Maric I Pero Zubac

citat od Kutija 84:

___________________________________________________________________

Kutija, dje me nadje

___________________________________________________________________

JA NE MOGU OVDJE...


Ja ne mogu ovdje; ovdje led me bije,
Ovdje nema sunca što me tako grije,
Sunca, milog sunca, sunca moga raja -
Moga zavièaja.

Ja ne mogu ovdje. Moja duša voli
I lijepu Ronu i vodu Limana,
I daleke šume što se vide doli
U podnožju hladnom vjeènoga Monblana;
Moja duša voli ovaj kraj slobode,
Ovu zemlju ljudi, jednakosti, prava.
Al' tamo, vrh kršâ gdje oblaci brode,
Tamo, s golih brda gdje miriše trava,
Tamo, gdje su moji drugovi i braæa,
Tamo, rodu svome duša mi se vraæa.

Ja ne mogu ovdje. Tamo gdje uveèe
Vrh dalekih brda kao vatra plane,
Ispod crnog Huma gdje Neretva teèe;
Tamo gdje me ljube, tamo gdje me vole,
Gdje se moja braæa za rod bogu mole;
Tamo gdje sam snivô one zlatne snove,
Tamo moja duša plaèuæi me zove.
Ondje nek me jednom i u grob sahrane.

Aleksa Santic

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Muntahta dana 11-04-2009 u 21:53.

sve bolje od boljeg

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

MUNTAHA OVA JE DOBRA

___________________________________________________________________

Pjesma Mostaru


Kad pomislim na Tebe
gorke suze lijem
Sa zivotom svojim teske
bitke bijem
Tad sviracu dajem i
posljednju paru
Samo da mi svira
o rodnome Mostaru.


Eh da mi je sada mirisati
behara
Prosetati ulicama rodnoga
Mostara
I vidjeti Eminu kako lijepa
ode
U srebreni ibrik da zahvati
vode.


Eh da mi je sada dat srcu na
volju
Prosetati uz Neretvu, divnu
Radobolju
Ili da predjem preko svoga
Starog mosta
Na kojemu moje srce vjecno
osta.


Hajde ti sviracu sviraj onu
staru
Sviraj meni pjesmu o rodnome
Mostaru
Sviraj o
bascama, tresnjama, Jasminu
Pozdravi mi
Mostar, Neretvu, Eminu.


Od: Drazan M.

___________________________________________________________________

cyOfSRufuwg

___________________________________________________________________
NERETVA KROZ VENE TECE

Džemal Raljeviæ: ”Mostarski bez muke 2 (za napredne)”,
izdavaè Štamparsko-izdavaèko preduzeæe ”Slovo”, Mostar 2000.

Mostarski duh, mostarski liskaluci, anegdote, šereti, tersovi, mostarski “orðinali”, hamali, slikari, pisci politièari, jednom rjeèju, Mostarci opsjednuti zajednièkim smislom za šalu i osobitu vrstu komunikacije, predmet su knjige Džemala Raljeviæa “Mostarski bez muke 2 (za napredne)”. Ova knjiga, uistinu i na najbolji moguæi naèin, reklo bi se, svjedoèi o trajnom interesovanju ovog autora za ovu, upravo ovu dimenziju grada na Neretvi. I do sada je Raljeviæ u svojim knjigama pokazivao da je èovjek koji želi saèuvati jedan dio duha grada, smatrajuæi ga karekteristiènim i važnim, životnim i nezaobilaznim. U takvom viðenju Raljeviæ uspijeva da rekonstruira u prièama, zabilješkama i sjeæanjima drugih Mostaraca vrèavosti i iskre iz svakodnevnog života, iz obiènih situacija, u kojima uèestvuju poznate i nepoznate osobe. I sam Raljeviæ, svoj smisao za reinterpretaciju toga humora, potvrðuje i prethodnoj knjizi “Greta”. Na osnovu legendarnog mostarskog lika koji je ušao u obilježje (i anale) jednog vremena, Raljeviæ je projecirao jedan takav, oèito nedostajuæi lik, i u današnje vrijeme. To je posebna èežnja za jednim Mostarom koji je izgubio svoj lik. Èini se da je Raljeviæ i u ovoj svojoj knjizi anegdota (viceva i duhovite domišljenosti) saèuvao dosta od onog Mostara koji veæ pomalo traje i ostaje u sjeæanjima i uspomenama. I sjeæanja i uspomene u knjizi postaju sadašnjost, i sam život, svakodnevica.

Inaèe, knjiga “Mostarski bez muke 2 (za napredne)” sazdana je od èetiri humoristièke cjeline, kruga koji se isprepliæu i èine jednu cjelinu, a sve sa željom i nastojanjem da se rekonstruiše vrijeme i atmosfera, biæe i duhovitost grada, èaršije koja je imala i sada ima dušu i izgraðen osjeæaj za šeretluk i smijeh. “Junaci” ako se tako može reæi, nosioci i stvaraoci humoristiènosti u Mostaru su njegovi sami žitelji i stanovnici. To je èitava “armija” (u knjizi se pominje preko šezdeset više ili manje poznatih Mostaraca, imenom i prezimenom) koji stvaraju takvu vrstu humora i koji u njemu “aktivno” uèestvuju. Knjiga se, inaèe, èita i preprièava i meðu onima koji nisu Mostarci, što je još jedan dokaz da mostarski humor i mostarski tersovi, i nisu samo mostarski, nego i svake druge èaršije, kada u njoj ima ljudi koji su spremni suoèiti se sa životom i na jedan “drugi i drugaèiji” naèin. Mostarci maju “stila” i kada je u pitanju i ova “disciplina”. To na najbolji moguæi naèin pokazuje i ova knjiga.
Fragmenti iz knjige“Mostarski bez muke 2 (za napredne)”:
ŠVEDSKI STO – Ruèak u nevakat
AUTO – Kuæno èeljade kome se najviše ugaða
JAZUCI – Podsjeæa na neku japansku rijeè, a ustvari se radi o reslovima hrane koja se posebno “prima”
GUZONJA – Ranije: èovjek na položaju, danas èovjek na više položaja
BAJAT – Može biti hljeb/kruh, ali i kakav momak.
KULJE – Zavisno od zapremine: plemiæki stomak, protoèni bojler, žulj od seksa, kontejner za g....
OKINAVA – Orginal japanska rijeè, koriste je mostarski studenti kada na ispitu proðu kroz “crveno”
GLOBA – Neplanirani finansijski izdatak. Mogu vas oglobiti policija, inspekcija, ali mnogo èešæe vlastita žena i djeca
MAHOVINA – To je ono što se prilijepi za stablo. Neki na osnovu toga mogu odrediti i pravac Sjever. Za one što prosipaju šuplje prièe, Mostarci imaju jednostavan komentar sažet u jednoj rijeèi - PRDIMAHOVINA.
FASUNG – U modernoj varijanti “potoršaèka korpa”. Termin aktuelan obièno “oko prvoga”
VINO – Grožðe koje je položilo ispit zrelosti.
CICIJA – Osoba koja za praznik priznaje samo jedan datum: 31. oktobar, Meðunarodni dan štednje
NENA, BAKA – Ima i drugi naziv: pokretni djeèiji vrtiæ
REUMATIÈAR – Lokalni ekspert za vremensku prognozu
STRES – Biti isprepadan o vlastitom trošku

BALAHANJE – Kad se pare od penzije/mirovine izmaknu kontroli

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

VODENICA


Staro mjesto moje! Pod sjenkama grana
Radobolja mrmlja, vere se i prska;
Mrke hridi streme visoko sa strana
Pune gustih zova, smokava i trska.

Sve je isto, staro... Samo, kao prije,
Ne èuje se hitri toèak da udara;
Kô bol jedan što se u dnu duše krije,
Ostavljena æuti vodenica stara...

Kroz vidnjaèu malu, gdje u suhoj travi
Samo studen gušter polagano šušne,
Ne javlja se mlinar sa šalom na glavi,
Niti vidim one oèi prostodušne.

Mnogo li sam puta ja ovdje, u hladu,
U veèeri ljetne na odmoru bio,
I, dižuæi oèi na mlinarku mladu,
Iz vedrice, žedan, hladne vode pio!

Bog zna gdje je sada?!... Radobolja mrmlja
Puna grmjelica, srebra, adiðara...
I dok zlatno veèe pada povrh grmlja,
Nakrivljena æuti vodenica stara.

Aleksa Santic

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Muntahta dana 11-06-2009 u 21:12.

Ko se krade niz mahalu

Ko se mrakom niz mahalu krade,
Ko u tami stare staze znade?
Ko šapatom pjeva pjesme znane,
Melodije srcem izatkane?

To neèija usamljena duša
bez sevdaha izdržala nije,
iz daljine, nièim ne mjerljive,
o mahali, o sokaku snije.

Ja uzalud svoje boli krijem,
o mahali svojoj èesto snijem,
i srce mi od èežnje izgara,
kad zajeca sevdalinka stara.

To je moja puna bola duša,
bez sevdaha izdržala nije,
iz daljine, nièim ne mjerljive,
o mahali, o sokaku snije.

MOSTAR



Mostar
moj grad
ima èarobnu
kapiju
èim je otvoriš
obasja te
svjetlost
i uðeš
u vjeèitu
igru Sunca
Mjeseca i zanosa
Neretve

JA MOSTARSKI MOST


Ja, mostarski most
javljam vam svoj povratak
iz ludoga rata

* * *
Na Dan Svjetlosti
eto me, stižem vedar
i zdrav ko nekad

* * *
Na dnu Neretve
sve rane mi vidala
rijeka voljena

* * *
I opet èu stat'
u luku visokome
stope æu brojat'

Grad s Dušom, a u njoj Èovjek


Uvijek se znalo, i tvdilo, otkako je svijeta i vijeka, da Grad, da bi to zaista bio, mora imati Dušu. Grad bez Duše i nije Grad.
I znalo se uvijek, otkako je svijeta i vijeka, da ta njegova Duša, to što ga èini Gradom, nije nikakva izmišljena, apstraktna, maðionièarska ili, još gore, filozofska smicalica za neuke i naivne.
Dušu Grada èine njegovi Ljudi. A tek potom sve ono što su oni u njemu stvorili, èuvali, voljeli i ostavljali kao svoje zavještanje generacijama koje su ih naslijeðivale.
Dušu Grada èini onaj neki "zagonetni duboki život", koji tvore i koji toj njegovoj Duši udahnjuju oni što svom životu nalaze i daju smisao samo tako da Gradu daju cijeloga sebe, u svakom pogledu i bez ostatka. Onda Grad za njih više nije samo mjesto življenja, nego i razlog postojanja.
Mostar je bio takav Grad - Grad s Dušom, i s Ljudima u Njoj.

Otkako je svijeta i vijeka velike Gradove s Dušom rušili su i palili, pljaèkali i otimali, mrzili i proklinjali najrazlièitiji barbari i barbarogeniji, probisvijeti i vucibatine, silnici i nasilnici, neljudi i zlehudi - a oni, Gradovi, opet su, iz pepela i nesreæa, ustajali obnovljeni ili ostajali u sjeæanjima. Oni što su ih gradili i voljeli, što su im davali Dušu, èinili su ih besmrtnima i neuništivima. Makar u legendama i sjeæanjima. U knjigama i pjesmama.
Mostar je takav Grad.


Dušu Grada èini Ljubav koja stanuje u srcima njegovih Ljudi. Iz te ljubavi nastaju najljepše graðevine, ali i ono mnogo važnije i ljepše od njih - ljudska sreæa zauvijek pohranjena u velièini i iskrenosti prijateljstava i mudrosti i snazi voljenja. U životu satkanom od dobrote i dobrodušja. I u smrti koja ne poznaje zaborav. I u pjesmama, koje su dopirale iz najdubljih dubina ljudskog srca.
Mostar je takav Grad.


Prošlost pravih Gradova je sjeæanje na Buduænost. Znalo se oduvijek i bivalo je oduvijek: ko zaboravlja Prošlost neæe imati Buduænosti. Ali, ni jedna Buduænost ne poèinje Sada, niti bez onih kojih više nema. Gradovi o tome prièaju. Svako arheološko otkriæe i svaki novi Grad na ovoj planeti prièaju istu prièu. Prošlost i Buduænost samo nas opominju da nismo vlasnici Sadašnjosti i da nam Grad u kome živimo zauvijek odreðuje ime, trag i sudbinu.
Mostar je Grad koji sudi i presuðuje.


Ako nema Duše - nema Grada. Ako nema Ljudi s Dušom i sa svim onim što su mislili, gradili, èuvali i voljeli, svom tom cijelom cjelcatom svojom Dušom - opet nema Grada. I ne može ga ni biti.
I otkako je svijeta i vijeka - sve se svodi na Èovjeka s Dušom. Na Èovjeka u Gradu. I na Grad u Èovjeku.
Mostar je takav Grad.


Ovu knjigu je napisao Mišo Mariæ, pjesnik i novinar, o Gradu s Dušom, i o ljudima s Dušom u njemu i o vremenima s Dušom. O Gradu kojeg su stvorili Ljudi s Dušom, o Ljudima s Dušom koji su živjeli za svoj Grad sa Dušom i o Vremenima, takoðe s Dušom, koja su zauvijek zapamtila Grad i Ljude u njemu. U legendama, knjigama, pjesmama, prièama i sjeæanjima.
Ovo je knjiga o Mostaru i Ljudima u njemu. O Duši Grada i Dušama Ljudi u njemu.
Oni bez Duše niti su Grad, niti spadaju u njega.
Mostar je upamtio i jedne i druge. Volio je jedne i prokleo druge.
Jedni su vjeèni i nezaboravni, drugi zauvijek zaboravljeni, ili æe to sigurno biti. Zaborav je najveæa kazna za ljude i gradove.

Ovu knjigu napisao je Mišo Mariæ, Èovjek s Dušom, i još uz to - Èovjek, pjesnik, s Dušom Mostarca.
Mostarenje Miše Mariæa je knjiga o "zagonetnom dubokom životu" koji èuva Grad i njegove Ljude od mržnje, zla i zaborava.

Mostar je bio Grad s Dušom, a u njoj Mišo Mariæ, Èovjek s Dušom.

Ljepota u Dobroti, i Dobrota u Ljepoti. (Slavko Šantiæ)

Lepote! Uz reku, kao labud beo,
Leži Mostar i pun sunca, adidjara,
Sav trepti, i stremi s kopljima munara,
Kao da bi nebu poleteti hteo.

.................Reka èista,
Prepuna smaragda,
putuje i blista,
I red bliskih kuæa u njoj se ogleda.

Uz Neretvu, dole, behar se razgrozdo;
Pun fenjera stari Mostar zmiri ozdo, Spava.
meseèine pokrilo ga platno.

Aleksa Šantiæ

___________________________________________________________________