Pipi Duga Carapa
SexNepoznat
Poruka: 2170
Location: Ako nisam u Jazzbini, potrazite me u Pecini
|
|
citat od Pipi Duga Carapa:
Po meni je pojam "egoizam" izvrsno sredstvo manipulacije.
Svaki put kad nam se interesi kose s necijim i taj ne zeli uciniti ono sto mi zelimo, dovoljno je proglasiti ga "egoistom" da bi ga primorali da se pokori. Objasnjenje je upravo u zadnjem Vrancicevom postu, stavio je svoj interes ispred mog, na moju stetu Ne pitam se da li je to uradio za svoje dobo ili ne, ostetio me je.
Samo ko je u toj situaciji egoista, onaj ko ne zeli cini nesto na svoju stetu ili onaj ko ga na to primorava nazvajuci ga egoistom?
Ne razumijem te niti pored 10-ak èitanja tvog posta.
1/ Po èemu sam ja egoista? Zar zato što nam se mišljenja ne podudaraju?
2/ Gdje si uoèila da sam ja svoj interes stavio ispred tvog i još na tvoju štetu?
Hahaha, vidi se da me puca migrena, psotovi mi haoticni...
Vrancicu, samo primjer uzimam..
Hipoteza, pa posto me boli glava mrzi me pisati filozofske fraze, ovo je onako po narodnom...
Mogla sam za primjer uzeti dvije kolegice s posla, familiju, bilo sta i bilo koju situaciju u zivotu...
Jednostavno, kad dodje do sukoba interesa, ne misljenja...
Pojednostavicu ovim primjerom:
Prijateljica na poslu zimomorna i pustila grijanje do daske.
Mene od toplote puca glavobolja. Ko je egoista, ona koja je pustila grijanje i ne misli na mene ili ja koja cu otvoriti sirom prozor jer se gusim?
Ili nije ni jedna, jednostavno imamo sukob interesa?
Primjera ima mali miloin.
Poenta je da ljudi uopsteno vrlo lako lijepe etikete jer situaciju sagledaju samo iz svog ugla.
Zato kazem da je pojam izvrsno sredstvo za manipulaciju.
Jesam li jos uvijek haoticna?
Ako jesam, pokusacu opet objasniti sutra kad budem bila u stanju ljepse strukturisati misli
|
|
11-12-2009 17:41 |
|
Pipi Duga Carapa
SexNepoznat
Poruka: 2170
Location: Ako nisam u Jazzbini, potrazite me u Pecini
|
|
Da se danas vratim na egoizam, u nadi da ce mi misli biti malo bolje strukturisane.
Vec neko vrijeme postavljam sebi pitanje o toj terminologiji koja « etiketira » ljude, pitam se odakle ti pojmovi, ko je odlucio da je osoba onakva kakvom ju ta rijec definise, te ko je pisao te definicije i kada.
Da pocnem od ovog zadnjeg pitanja.
Sto se samog egoizma tice, interesantno je da se rijec pojavila u XVIII vijeku, te da je izvedenica latinske rijeci « ego ».
Vecina terminologije koja « eitketira » je pisana u to vrijeme, u vijeku svjetlosti ili prosvecenja.
Malo paradoksalno da vijek koji oslobadja covjeka od kmetstva istovremeno stvara novo robstvo, robovanje kodovima ponasanja koje je definisala tadasnja burzuazija, tj oni koji su imali novac, a nisu imali vlast (da ne imenujem vjersku skupinu).
Covjeku je stvorena iluzija slobode, koja u stvari ne postoji.
Da se vratim na samu definiciju egoizma.
Nisam ju pronasla ni u jednom filozofskom rijecniku, postoji u obicnim rijecnicima i objasnjena je kao sinonim egocentricnosti.
Da bi stvar bila interesantnija, egocentricnost je definisana u filozofskim rijecnicima kao primarni zivotinjski osjecaj percepcije stvarnosti savlajuci sebe u centar.
U neku ruku, kad gledamo druge, vecina ljudi gleda sebe, sto znaci da smo svi egocentricni, samo to prikrivamo.
Egoisticnost je spomenuta samo jednom recenicom, « egoizan ne treba identificirati s egocentricnosti, ne radi se o sinonimima».
Znaci, rijecnici su kontradiktorni.
Sada bih pokusala odgovoriti na pitanje zasto stavljamo tu etiketu.
Mislim da je ovo kljucno pitanje kad se diskutuje o bilo kojoj tzv negativnoj osobini covjeka.
Polazeci od cinjenice da je covjek u biti dobar, a ne zao, moze se doci do interesantnih konstatacija.
Svaka beba je nevina i cista, odgoj je taj koji ju usmjerava na ovaj ili onja put.
Svaka karakteristika naseg karaktera, koja nije svojstvena svim zivim bicima ima veze s nasim odogojem i okruzenjem u kome smo rasli.
Da se vratim na egoiste.
Ko su u stvari egoisti ?
Po pisanju pisaca, od kojih definicija i potice, egoisti su ljudi koji stavljaju u svakoj situaciji svoj interes u prvi plan.
Ako se vratimo na prvu konstataciju, da je covjek po prirodi dobar, u slucaju da stavlja svoj interes u prvi plan, ne cini to da bi svjesno naudio nekome (kako se to cesto dozivljava), vec da bi zastitio sebe.
Znaci, u biti nista negativno, osim etikete koju mi ljudima dajemo.
Zasto uopste stavljamo te etikete ?
Stavljamo ih svaki put kad ne postignemo lijepim putem ono sto zelimo jer je to nacin destabilisanja « protivnika ». Prarvila lijepog ponasanja nam zabranjuje upotrebu fizicke sile, te onda mozemo pribjeci psihickoj, a etiketiranje ljudi je upravo to. Jedini nacin da se zalutala ovca vrati u tor.
Ako se upitamo sta su ti visi interesi kojma trebamo posvetiti vise pazne nego sopstvenim, svako ce dati svoju viziju, koja je staviti druge u prvi plan, vladavina vecine, pokoravanje stavu vecne.
Medjutim, cisto psihloski gledano, da bi cvjek bio sretan i bio u stanju usreciti druge, mora prvo zastiti svoje interese. U suprotnom, covjek postaje veoma nesretno bice koje previse daje, ocekujuci previse od drugih. Ta ocekivanja u njemu izazivaju frustracije i cine da svakog onog ko mu ne da ono sto je ocekivao nazove egoistom.
Da zakljucim, postoje li u biti eogoisti, ili to mi previse ocekujemo od svoje okoline ?
|
|
11-13-2009 12:07 |
|
tvrancic
moforaja
Poruka: 5028
Location: Umag - Mostar
|
|
Dobra zapažanja i dobre premise za dalju diskusiju. Inaèe vidim migrena se povukla - može se i opširnije objašnjavati, super
Pošao bih od kraja i u diskusiju upleo Alberta Einsteina i njegovu teoriju relativnosti. Naime, kao i u cjelokupnoj stvarnosti, i odgovor na ovo pitanje je relativan. zavisi ko tumaèi egoizam. Naveo bih jedan primjer-prièicu (koji mi je inaèe juèer natuknula jedna pametna glava):
Djevojka pita momka: - Jesam li ti važnija ja ili tvoja sreæa, a on odgovara: - Moja sreæa!
Djevojka: - Kako možeš biti takav egoista te svoju sreæu stavljaš ispred mene.
Mladiæ odgovara: - Oprosti, ali kako Ti možeš biti toliki egoista pa da oèekuješ da TEBE stavim ispred svoje sreæe.
Ova dilema ko je u stvari egoista, mladiæ ili djevojka, ne daje nam za pravo da kažemo da u stvari pravog egoiste nema, niti pravo da zakljuèimo da su oboje egoisti. Postoji velika razlika izmedju egoiste i Egoiste. Da citiram Turgenjeva: Postoje tri vrste egoista:
- Egoisti koji sami žive i puštaju drugima da žive;
- Egoisti koji sami žive ali ne daju drugima da žive i
- Egoisti koji niti sami žive niti drugima daju živjeti.
Normalno da ima i onih koji kažu da je Bog prigodom stvaranja prvo sebi stvorio bradu; Bez egoizma nema altruizma; Egoizam može biti zdrav, kao što altruizam može biti bolestan. Medjutim duboko u nama mi imamo instaliran èip i svaki put osjetimo kad je jedan egoizam "zdrav", a kad bolestan; kad je visokog nivoa, a kad malo izražen. Stoga smo i u životu napravili razliku izmedju, egoiste, egotiste, egocentrika, egolatrika... No mi isto tako imamo ugradjen èip u nama da za svaku ovu kvalifikaciju, a koja se odnosi na nas same, vrlo brzo nadjemo naèin da tu karakteristiku preokrenemo u našu korist.
___________________________________________________________________
|
|
11-13-2009 12:53 |
|
|
|
|
|