Violinist

Dobih ovu prièu mailom...

Januar 2009, radni dan, jutro. Na stanici metroa u Washingtonu, došao je èovjek, te poèeo svirati violinu. Svirao je šest Bachovih djela oko 45 minuta u vrijeme najživljeg prometa u gradu. Proraèunao je da æe na hiljade ljudi proæi kroz stanicu, veæina od njih na putu do posla.
Jedan sredovjeèan èovjek je, prolazeæi kraj njega, tek lagano usporio korak slušajuæi muziku, ali je nastavio svojim putem.
Minutu kasnije, violinista je dobio svoj prvi dolar-neka žena je samo spustila novac u kutijicu i nastavila dalje.
Nekoliko minuta kasnije, jedan mladiæ se naslonio na zid u namjeri da ga sluša, ali je ubrzo pogledavši na sat, požurio dalje... Oèito je kasnio na posao. Najviše pažnje pružio mu je 3 godine star djeèak. Njegova majka ga je požurivala, ne dopuštajuæi mu da se zadržava kraj violiniste. Djeèak je nastavio hodati, stalno se okreæuæi prema violinisti. .Svi roditelji i sva djeca koja su prošla, bez izuzetka, tako su se ponašali.
U 45 minuta sviranja, samo 6 ljudi se zaustavilo i ostalo neko vrijeme. Oko 20 mu je dalo novac, nastavivši hodati istom brzinom.
Prikupio je 32 $.
Nitko nije primjetio kad je prestao svirati. Nitko aplaudirao, niti je bilo bilo kakvog priznanja i pažnje.
Niko nije znao, da je ovo bio violinist Joshua Bell, jedan od najboljih glazbenika na svijetu. On je svirao jedan od najatraktivnijih i najkompliciranijih komada ikad napisanih. Svirao je na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara.
Dva dana prije svoje svirke u podzemnoj željeznici, Joshua Bell rasprodao je ulaznice u kazalištu u Bostonu, svako sjedalo u prosjeku 100 $.
Ovaj eksperiment organizirao je Washington Post, da ispita socijalnu percepciju i prioritete ljudi.

Da li æemo uoèiti ljepotu? Da li smo u stanju prepoznali talent u neoèekivanom kontekstu?

Ako nemamo vremena da bismo slušali jednog od najboljih glazbenika na svijetu koji najbolje svira glazbu ikad napisanu, koliko drugih stvari propuštamo?

Zato…STANI…!!! Pomiriši ruže, diši, pogledaj okolo, poslušaj ptice, pogledaj nebo,…I slušaj muziku života.

/ne znam da li sam postavila na dobro mjesto ako ne, moderi æe znati...
hvala /

___________________________________________________________________
= Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugaèije budni? =

___________________________________________________________________
Rumenka,pripazi na ponasanje Rumenka,nemoj da te ovde posadim kao zumbul, j**** li ti majku...Radovan III

poslusaj , ziasta je divno

http://www.youtube.com/watch?v=Q8s5aV60yFA&feature=related

___________________________________________________________________
^¨tamo me nema , ovdje nisam ^¨

Nisam ovo prije cula, a nisam ni iznenadjena ishodom eksperimenta. Gdje su zavrsile prave vrijednosti, odavno se vec ljudi ne osvrcu na njih, nego se osvrcu na ono sto je lijepo "upakovano", na bilo koji nacin.
A sigurna sam da dobar dio onih koji odu na koncert, ode samo da se kaze da je bio tu, uobicajeni snobizam, jer, da nije tako, bar bi neko od prolaznika prepoznao vrijednost u njegovoj svirci. Pomalo tuzna sva ova prica. Ali, mislim da vjerno predstavlja nasu realnost.

cheri mislim da nije snobizam u pitanju , nego trka za vremenom
vrijeme danas diktira sve ...eksperiment je napravljen u jutarnjim satima ,
kada ljudi zure na posao ...
vidim sebe ujutro kada zurim na posao , ne vidim i ne cujem nista
sto drugih misli su mi u glavi ...ne vjerujem da bih imala vremena zastati i slusati nekog violinistu , pa taman to bio i sam Joshua Bell ...mozda bih cula i pomislila , kako divno svira, ubacila sitnis , ili cak ne bih stigla ni to
i to bi bilo sve
to je nasa realnost , pogotovu danas kada je kriza na sve strane

ova recenica : "Zato…STANI…!!! Pomiriši ruže, diši, pogledaj okolo, poslušaj ptice, pogledaj nebo,…I slušaj muziku života."

kao da govori , da bi trebali da malo pomislimo na sebe
da zivot promice a nismo ni svjesni toga ...da ne bi trebali dozvoliti vremenu da nam diktira nego da mi diktiramo vremenu
da li mozemo dozvoliti sebi taj luksuz ??

___________________________________________________________________
^¨tamo me nema , ovdje nisam ^¨

Tesko, nazalost, Boso
Ali, ova prica stvarno navede na razmisljanje.
Cesto budu ovdje pred jednim supermarketom, sviraju, obicno su to ljudim cini mi se, iz Ekvadora. Stvarno vecinom samo mlate po onim zicama, covjek im ostavi dinar, jer ti ih je zao, ta niko od dragosti to ne radi, ali ponekad bude jedan momak s violinom u centru grada, pred robnom kucom, vec dok se primicem, cujem divne zvukove, a nesto mi ga zao, divno svira, mlad, lijep, cesto sam pomisljala da se zaustavim, da progovorim s njim, da vidim ko je, sta je...pa mi neugodno.

A, ako ne gledamo ovu pricu samo u kontekstu ovog slucaja sa violinistom, zaista je istina da nemamo vise vremena da se osvrnemo oko sebe, da pogledamo malo sebe, a i druge oko nas..
Da mi diktiramo vremenu? Blago onom ko moze to sebi dozvoliti, moja Boso.

I ja mislim da je pouka da zastanemo, zaustavimo se, pogledamo oko sebe i uživamo u lijepim stvarima o koje se ni ne oèešemo u okrutnoj trci sa vremenom.

Ja sam malo teži sluèaj, pa do posla doðem nesvjesno , mehanièki (èitaj: opasnost na putu). Uopšte se ne sjeæam tog puta od kuæe do posla, dakle, totalno mehanièki, rutinski...i uporno i grèevito pokušavam uteæi tom odvratnom osjeæaju da kasnim, da ne stižem...

Istina je da treba zastati, stati, povuæi i ruènu ako treba...

Mada, s druge strane, violina mi je èudesna , pa bi možda zvuk koji Joshua stvara uspio probuditi moju duboko usnulu senzornu osjetljivost.

___________________________________________________________________

Jos jedan od dokaza kako ne raspoznajemo, ne primjecujemo nista lijepo oko sebe,nazalost.

Da je neki udes, neka tuca ,tu ipak malo zastanemo..i prepricamo svima koje tog dana susretnemo...

a ovu ljepotu necemo prepricati, jer je ne primjecujemo...

ne radi se uvijek o minuti vremena..imamo vremena i za ovu ljepotu bar minutu..ubjedjena sam da smo mi sami tome krivi,

Steta, zivot je kratak i brzo prolazi.

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Ovo me podsjeti na moju mamu i njena zapazanja....dosla kod mene na par mjeseci i samo sto smo izasli u setnju pocela se diviti prirodi , sva odusevljena pita mene za neko drvo je li oduvijek tu ispred moje zgrade .........rekoh moja mama zao mi je sto ti ne mogu dati pravu informaciju, ali ja ti to drvo vidim prvi put u zivotu

Prioriteti i percepcija

Jednog juta u vrijeme najvece guzve u stanici metroa u Washingtonu , covjek izvadi violinu i poce svirati klasicna djela. Svirao je 43 minuta i zardio 32,17$. U tih 43 minute jedan sredovjecni covjek ga je, ne zaustavljajuci se samo pogledao, prvi novac je dobio od neke zene koja samo spustila novac u kutijicu i nastavila dalje, jedan mladic se naslonio na zid u namjeri da ga slusa, ali je pogledavsi na sat pozurio dalje, .... Samo se 6 ljudi zadrzalo i saslusalo ga neko vrijeme. Niko nije primjetio kada je prestao svirati.
Violinista se zovao Joshua Bell, nekadasnji wunderkind i jedan od najboljih violinista na svijetu. Svirao je neke od najkopliciranijih dijela ikada napisanih na violini od 3,5 mil.$ Munta njegove svirke kosta 1000$.
Dva dana prije ovog iskustva njegov koncert u Bostonu je bio rasprodat. Ulaznica je u prosjeku kostala 100$.

Da li znamo uoèiti ljepotu? Da li smo u stanju prepoznali talent u neoèekivanom kontekstu? Da li je potreban citav ritual da bi smo jednog klasicnog koncerata da bi smo znali cjeniti muziku? Ako nemamo vremena da saslusamo jednog od violinskih virtuoza, koliko drugih stvarri iz istih razloga propustamo?

hnOPu0_YWhw

___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Senad Hadzifejzovic dana 05-17-2009 u 22:25.

i sta je naravoucenije? mozda, da oni sto idu na koncerte klasicne muzike, se ne voze metro-om ja bih recimo ovog malog alexander-a (ovogodisnjeg pobjednika eurosonga, nije sala) prepoznala u verci da zasvira

sorry Senade na off-u nemam kad nista mudro da napisem

Sori na off-u unaprijed

A ja ne bih ni tog malog što je pobijedio na eurosongu prepoznao da mi pozvoni na vrata i otpjeva štogod.

___________________________________________________________________

sta si ti uradio pritisnuo na "mute" i gledao onu golotinju??

Uživajte u ljepoti

Washington, DC, Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Èovjek na violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, veæina na svom putu na posao.


3 minute nakon što je poèeo sviranje, sredovjeèan èovjek uoèava muzièara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novèiæ u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi èovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ruèni sat i nastavlja žureæi.

10 minuta kasnije:
3-o godišnji djeèak se zaustavlja. ali ga majka odvlaèi žureæi. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuèe i oboje odlaze žureæi. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.

45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Sviraè je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjeæuje. Nitko ne plješæe, niti daje bilo kakvo priznanje.


Prava istina:
Nitko nije znao da je muzièar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najveæih glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosjeèna cijena sjedala $100.

Ovo je istinita prièa. Inkognito svirka Joshue Bella na stanici metroa je organizirao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobièajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopæe prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li talent u neoèekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaæajuæi basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prigodama?"

Jedan moguæi zakljuèak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada naèinjenih ... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?

___________________________________________________________________

Hvala na ovom postu. Stvarno je nevjerovatno kako ljudska psiha percepira odredjene stvari.

Gledala sam emisije o slicnim stvarima.

___________________________________________________________________

Vrijedno èitanja i razmišljanja!

Joshua Bell
I za one klince koji su htjeli slušati

___________________________________________________________________
= Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugaèije budni? =

gledao sam emisiju o ovome zaista smo cudna stvorenja,u frci danasnjice nemamo vremena ni da vidimo lijepote koje nas okruzuju svakodnevno (ako nisu na dvije noge u mini suknji )propustamo toliko lijepih stvari jer nismo u stanju da ih primjetimo ako za to ne treba da platimo

___________________________________________________________________
Kad si ljut -broj do cetri ,kad si jako ljut-psuj

...golemo stvarno....

___________________________________________________________________

odlican text

btw - u new yourku u metrou sam se nagledo muzicara kakvih nema nadaleko. ziva istina.

bio je jedan vilosinista prve klase koji je dugo sviro, vidi se da je covjek profesionalac prve klase

ali raja ga tretirala ko bilo kojeg "sviraca" u metrou. raja ko raja.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?