Smail Špago
Dvanaesti mjesec: Mostar
Pored svih planova i troškova, koje sam veæ ukalkulisao i ugajgulio za ovaj moj dvanaesti mjesec u godini, knjiga „Mostarski akvareli“ nalazi mi se u vrhu prioriteta onoga što želim sa sobom ljetos ponijeti iz Mostara.
U normalnom kalendaru, dvanaesti mjesec je naravno decembar. Za Mostarce širom svijeta dvanaesti mjesec u godini je Mostar. Nakon jedanaest mjeseci rada širom svijeta, konaèno se približava i taj dvanaesti mjesec. Avionske karte su veæ odavno rezervisane, povratne, èim je još zimus, tamo oko Nove godine šef napravio listu godišnjih odmora za ovo ljeto. Znaju se datumi odlaska i povratka. Oni koji æe prema jugu autima, zakazuju termine za pregled auta, kako bi sigurno stigli na odedište.
A to je, takoðe, dvanaesti mjesec i za raju u Mostaru. Bez obzira na sve raskorake izmeðu onih koji su ostali i onih koji dolaze, svako ima nekoga ko mu se raduje i jedva èeka da ga ponovo vidi.
Prave se planovi. Šta uèiniti u tih mjesec dana. Zvone telefoni, rade veze preko skypea, chatuje se. Pripreme, kao da æe se na olimpijadu ili na svjetsko prvenstvo. Sa rodbinom se razgovara hoæe li biti kakva svadba, gleda se prema moru. Barem nekoliko dana umoèiti se u slanu vodu toplog južnog mora. Oni koji nešto grade traže majstore, koji bi mogli biti slobodni u to vrijeme, da se promijeni krov. Ili da se renovira banja.
Gleda se na program zabave. Estrada tu veæ prednjaèi. Prije na dva tri mjeseca nagovještavaju se koncerti na Koševu ili u Zenici. Da li æe i gdje, u Mostaru biti kakvog koncerta? To u prvom redu interesuje mladu raju. Biæe nešto.
Blagaj i riba su na vrhu liste želja, i to se nikako neæe moæi preskoèiti. A bogami i Rujište postaje nezaobilazna destinacija. Pogotovo u danima mostarske nesnosne žege. I na Rujištu se može ugodno odsjesti, a bogami i pojesti. A za veèe, i kad malo puhne niz Neretvu, preostaje šetnja od Musale, kraj Tepe, kroz Kujundžiluk, preko Starog Mosta, u Prijeèku èaršiju. Kafa i sok sa starom rajom. Slike za uspomenu. Ispod Starog, i na Starom. Devedeset i devet posto Mostaraca nema sliku na onom starom Starom. Sad se to uveliko nadoknaðuje. I ono što sam primijetio kod naše raje. Nema ga, da neko nekad nije ponio jedan obuljak ili barem plohu sa Neretve. Taj suvenir krasi vitrine širom svijeta, i nema ga koji vam to neæe rado pokazati, kad mu doðete u posjetu. A vi æete, naravno taj obuljak rado uzeti i pomilovati, i ako ga do sada veæ niste ponijeli sa sobom, sigurno æete ovoga ljeta.
Traže se i informacije, hoæe li ovoga ljeta išta biti u Narodnom pozorištu. Raja se pitaju da li se pozorište oporavilo nakon zimske prisline pauze. Lijepo bi bilo kad bi Pozorište uprilièilo više predstava ljeti. I glumcima bi bilo draže igrati pred punim gledalištem. Gleda se i prema Pavarotiju. Šta æe se dešavati u ovom ljetnim mjesecima. Na koji æe se koncert moæi prispjeti. Od svih ustanova kulture, nekako se èini, Abraševiæ je najaktivniji u davanju informacija, a èini se da se tamo najèešæe nešto i dešava. Nadamo se tako æe biti i ljetos. Isto kao i informacije iz Kluba Aleksa. Prema informacijama na internetu, tamo je uvjek živo i dešava se nešto. A terasa kluba pruža izvanredan pogled i ugoðaj.
Biæe tu još mnogo toga. Nadali smo se da æemo propratiti bar koju Veležovu utakmicu u Evropi, tamo negdje u julu, kad poèinju igre po grupama u evropskim ligama. Ništa. Novo prvenstvo æe poèeti poèetkom augusta, pa ko pristigne.
I na kraju ono što èini veæina raje na polasku. Ponese se sa sobom nekoliko knjiga. Pogotovo onih, koje mirišu Mostarom. A ovog ljeta imaæemo sigurno šta ponijeti.
Proljetos je objavljena knjiga Fazlije Hebiboviæa „ Mostarski akvareli“. Knjiga, koja nam sa sobom donosi miris Mostara, kojega više nema. Knjiga koja nam predoèava prièe o 66 mostaraca, koji su obilježili Mostar, i bez kojih Mostar ne bi bio ono što je bio, a niti bi oni bili ono što jesu, da nisu bili u Mostaru. Sa ovom knjigom, putujemo kroz Mostar zajedno sa Jolom, Mehom, Herojem, Æozom, Vesnom, Princom, Profesorom, Džegerom, Hasom, Icom, Leom, Majorom, Milivojem, Itom, Danom i Antom, Bakom, Æavelom, Vladom, Barbom, Orhom, Dajdžijem, Jusom, Stampijem, Goranom, Alijom, Rokijem, Željom, Mujom, Zijom, Perom, Mugdom, Mišom, Ratkom, Cicom, Elfom, Žigom, Goranom, Bokom, Šaæirom...
Ako svako od nas ima nešto, što mora ponijeti iz Mostara i imati uza se, onda je to ova knjiga zasigurno.
I još nešto. Da ne biste knjigu puno tražili po izlozima knjižara, najjednostavnije je potražiti direktno autora Fazlije Hebiboviæa. U redakciji portala Nova Sloboda, na stanici, na Trgu Ivana Krndelja u Mostaru, na broju 11 (uz srušeni hotel Energoinvest).
I to možete doživjeti samo u Mostaru. Knjigu kupiti direktno od autora, a ako ste naumili knjigu po vašem povratku nekome pokloniti, možete zamoliti autora da vam on svojom rukom napiše posvetu. Gdje toga još ima. Naravno samo u Mostaru.
Pored svih planova i troškova koje sam veæ ukalkulisao i ugajgulio za ovaj moj dvanaesti mjesec u godini, knjiga „Mostarski filigrani“ nalazi mi se u vrhu prioriteta onoga što želim sa sobom ljetos ponijeti iz Mostara.
Naravno sa posvetom autora.
Pa, nek' vam je sretan put i dvanaesti mjesec: Mostar.
|