hari 
samo sto nisam
Poruka: 1110
Location: Sverige
pokretac teme 
 |
|
Direktor Aluminija d.d. Mostar Ivo Bradvica, uoèi iznimno bitne sjednice Nadzornoga vijeæa Aluminija, zakazane za 26. srpnja, a na kojoj æe biti razmatrani naèini daljnjega poslovanja, s obzirom na višemilijunske gubitke u koje su nas gurnuli niska cijena metala i previsoka cijena elektriène energije, otvoreno je progovorio o nedaæama, pritiscima i o buduænosti najveæega izvoznika u zemlji.
Odluke s kraja mjeseca srpnja doslovce æe odrediti buduænost Aluminija?
Pred nama je razdoblje krupnih odluka, a cjelokupnu problematiku koja nas tišti u ovomu trenutku svodimo na tri toèke, meðusobno jako uvezane, jer nijednu nije moguæe riješiti bez države, s kojom pokušavamo izgraditi odnos na kojem bismo ta pitanja mogli usuglašeno rješavati. Prva je toèka kratkoroèno rješenje cijene elektriène energije, gdje je cilj do kraja tekuæe godine, eventualno do kraja veljaèe sljedeæe godine, sniziti trenutaènu cijenu, po moguænosti na ranijih 48 €/MWh. Druga je toèka uspostava strukture kapitala i završetak procesa privatizacije, jer ukoliko naiðemo na razumijevanje države po prvoj toèci, i od nas æe se oèekivati odreðeno popuštanje u polaznim stajalištima po pitanju strukture kapitala. Treæa toèka je strateška, a rijeè je o dugoroènomu rješenju pitanja opskrbe Aluminija energijom, što nažalost bivši direktor, koji si danas uzima za pravo dijeliti savjete po medijima, nije riješio kada je to bilo itekako moguæe odnosno kada je cijena aluminija na Londonskoj burzi metala premašivala 3000 $/t, a cijene ulaznih sirovina za proizvodnju aluminija bile kudikamo niže. Aluminij, unatoè ovoj dubokoj krizi, nema buduænosti bez rješenja dugoroène opskrbe energijom. Za ova smo tri pitanja u velikoj žurbi, s razlogom. Naime, ukoliko se bude razmišljalo o emisiji novih dionica, a to je neizbježno ako æemo rješavati proces privatizacije, bitno je pozitivno posljednje izvješæe o poslovanju. Probijemo li kraj prosinca, nema emisije novih dionica za eventualno uvezivanje staža i za isplate otpremnina bivšim djelatnicima, jer nam izvješæe o radu za 2012. ne æe biti pozitivno. Tada bi se dobro poèekalo na oporavak i na ponovno pokretanje ovih procesa. Takoðer, i za strateške poteze iz treæe toèke trebat æe nam znaèajna kreditna sredstva, a da bismo ih dobili po kamatama od jedan ili dva, a ne devet posto, banke æe nam tražiti pozitivno izvješæe o poslovanju.
Uskoro æe pune dvije godine otkako ste dobili povjerenje biti prvim èovjekom Aluminija. S toga položaja, potpuno svjesni težine trenutaènoga stanja i do kraja upoznati s našim moguænostima, vjerujete li kako æemo se domoæi ciljeva koje spominjete?
Da ne vjerujem veæ bih bio odustao. Kada sam preuzeo dužnost direktora, gubitak se primicao brojci od gotovo 18 milijuna maraka, s trendom daljnjega poveæanja. U prvih mjesec dana rada, ova je uprava uspjela zaustaviti taj negativan trend, èak i smanjiti gubitak te je 2010. završena s minusom od oko 13,5 milijuna KM. Strahoviti napori iz 2011. rezultirali su potpunim saniranjem gubitka iz prethodne godine, izmirenjem svih obveza prema državi, isplatom svih plaæa i prateæih davanja djelatnicima te, što je najbitnije, pozitivnim poslovanjem s 1,1 milijun KM u plusu. Èak smo i pokrenuli ulaganje u Ljevaonici, vrijedno šest milijuna eura. Tim se èinjenicama neskriveno ponosim i one svjedoèe kako je ova uprava kojoj sam na èelu dorasla postavljenoj zadaæi. No, pokazatelji s kraja 2011. upozorili su na ono što nas èeka u 2012. godini te sam 31. prosinca djelatnicima kazao kako nas èeka godina teža od one koju smo svladali. Strahovanja su bila više no opravdana, a na pad cijene metala nadovezalo se nenadano i enormno poskupljenje cijene struje.
Sve je upuæivalo na neminovan gubitak?
U Planu poslovanja predvidjeli smo gubitak od cca 10 milijuna KM. No, nitko nije mogao oèekivati onu snježnu nepogodu, kada smo bili primorani iskljuèiti jedan dio elektrolitièkih æelija kako bismo se uklopili u traženje iz EP HZ HB i iz Civilne zaštite za smanjenje potrošnje struje. Posljedice toga osjetimo i danas, jer nam je još uvijek jedanaest æelija izvan pogona. Nadalje, od 1. ožujka stupila je na snagu Ferkova odluka o poskupljenju cijene elektriène energije na 54 €/MWh. Na sve to, cijena metala pala je na daleko najnižu razinu u povijesti našega poslovanja (ispod 1800$/t), kada uzmemo u obzir cijene naših ulaznih sirovina. Upozorio sam sve strukture vlasti u državi i cjelokupnu javnost na to da nam, ukoliko se ništa ne promijeni, predstoji iskljuèenje odreðenoga broja æelija, što povlaèi za sobom i smanjenje broja uposlenih. Nažalost, do danas se ništa nije promijenilo. Premda me èini nesretnim ono socijalno pitanje u ovomu raspletu, primarna obveza prvoga èovjeka jest spasiti Aluminij i donijeti teške odluke. Jednostavno, svjestan sam kako moram nadrasti unutarnji glas èovjeka kojemu je teško. Poèetkom srpnja održao sam sastanak sa svim rukovodnim strukturama, od razine poslovoða pa naviše, sa sindikalnim èelnicima, i od sviju njih zatražio njihovo pisano viðenje naèina na koji postupiti kako bismo izišli iz ovoga stanja. Dakako, obvezni su u izradbu tih programa ukljuèiti svakoga djelatnika koji je hijerarhijski ispod njih (ukoliko to preskoèe uèiniti, za to æe snositi odgovornost), da bi svaki pogon/sektor na kraju iskristalizirao stajališta koja æe dostaviti Nadzornomu vijeæu. Èlanovi NV-a odluèit æe èije su predložene mjere najrealnije za spas Aluminija, ne zaboravljajuæi kako smo u prvih šest mjeseci ostvarili gubitak od gotovo 30 milijuna KM. Odgode više nema, ovo je vrijeme za poduzimanje mjera za smanjenje toga gubitka.
S ovim parametrima, prijeti nam gotovo 70 milijuna KM minusa na kraju godine, a trenutaèno po svakoj proizvedenoj toni metala gubimo 300 $?
Iz toga je razvidno što treba èiniti kako bismo gubitak smanjili. Pa ne æemo valjda proizvoditi minus? Bolni su rezovi neophodni i ja o tomu govorim krajnje otvoreno. Zapravo, ne ustruèavam se kazati ono što je nužno kako bi Aluminij nastavio živjeti i držati zdravom ovu sredinu. Svi moramo biti do kraja naèisto – kozmetièkim zahvatima nema mjesta i smanjenju proizvodnje treba pristupiti na naèin da ga provedemo u najmanjoj moguæoj mjeri, s najveæim moguæim uèincima.
Znadete li veæ o koliko je elektrolitièkih æelija rijeè?
Dao sam nalog ekspertu, jednomu od najboljih poznavatelja pogona elektroliza, i prema njegovu nalazu znat æemo koji je to optimalan postotak. Odluke ne æemo donositi napreèac i svaka stavka programa s kojim æe Uprava iziæi pred Nadzorno vijeæe bit æe potkrijepljena svim ulaznim parametrima i obrazloženjima do u tanèine. Ništa manje truda i profesionalnosti ne oèekujemo od svakoga tko se sa svojim programom obrati èlanovima NV-a Društva. No, podvlaèim, neka si svatko izbije iz glave kozmetièke zahvate jer smo davno prešli toèke zavaravanja i treba gasiti požar. Gubitak je veæ prevelik da bismo se nastavili jednako ponašati, a ova tvornica treba i buduæim naraštajima. Ostvareni minus nije moguæe znatnije smanjiti bez radikalnih poteza, konkretno bez gašenja dijela proizvodnje. Mi danas jedini u Europi još uvijek radimo u punomu kapacitetu, èudo je da smo i ovoliko izdržali, ali eto jesmo i na tomu cijelom kolektivu treba èestitati. No, kriza je preduboka i sada treba oštro reagirati, a sve s krajnjim ciljem spašavanja tvornice.
Jasno, aluminijska je industrija na koljenima, to nije samo naša posebnost?
Èak je i aluminijski div Alcoa ostvario višemilijunske gubitke, izvješæa pokazuju iskljuèivo zbog 18% snižene cijene metala, u odnosu na prošlu godinu. Oni su prošle godine zatvorili svih pet svojih tvornica u Europi. Zato, s razlogom, oèekujem razumijevanje i prepoznavanje stanja od strane naših djelatnika. Veæ sam kazao, predstojeæe nam je razdoblje kljuèno i one tri toèke traže naše jedinstvo, traže zdravo razmišljanje, a ne nasjedanje na podvale. Kako æemo se izboriti za nižu cijenu struje, za upis naših dionica kod RVP-a i za pokretanje procesa trajnoga rješenja opskrbe Aluminija strujom, ako nas razdire nejedinstvo, i to potaknuto s izvana. Bistra svijest i savjest naših djelatnika kljuèna je za našu buduænost i nadam se kako æe prepoznati ono što im želim poruèiti. Ukoliko uspijemo riješit pitanje cijene struje, neminovno æe država od nas oèekivati spremnost na usuglašavanje pitanja strukture kapitala, veæ jednom usuglašeno u onomu sporazumu koji je istekao 8. studenog 2010. godine. Spomenuta tri pitanja jedino je moguæe uvezano promatrati i to je koncept ove uprave za izlazak iz krize. No, presudno je suglasje u razmišljanju naših djelatnika, njihova potpora, jer bi u protivnom sve ovo bilo besmisleno. Stiješnjen nam je rok do 31. prosinca i djelatnici moraju baratati toènim podatcima, a ne podvalama. Rekao sam veæ zašto bi ovo bilo najbolje završiti do kraja ove godine, sve drugo stavilo bi ove stvari na veliki poèek.
Zato je ova sjednica Nadzornoga vijeæa uistinu presudnom?
Na toj æe sjednici biti razmatrano Izvješæe o polugodišnjemu poslovanju, potom Rebalans Plana poslovanja za 2012. godinu, programi daljnjih aktivnosti, bit æe raspre o prigovorima na ranije odluke NV-a, ali i o aktivnostima na izradbi nove sistematizacije i Organizacijske sheme, u èemu smo takoðer zatražili sudjelovanje svih rukovodnih struktura, kao i naše sindikalne organizacije. Reorganizacijom kanimo smanjiti razine rukovoðenja i broj izvršitelja, postiæi što racionalnije uvjete poslovanja i što veæe uèinke. Dakle, poveæati produktivnost. Zato ponovno apeliram na jedinstvo i na povjerenje koje je u posljednje vrijeme ciljano podrivano. Ove kljuène promjene nikoga ne smiju zateæi nespremnim, politièari i sve politièke opcije žele uæi u Aluminij jer im je svima zanimljiv glede njihovih interesa, a ne poradi borbe za poveæanje proizvodnje. Oni žele samo novac, a Aluminiju namjenjuju sudbinu onih tvornica koje su ranije uspjeli iscrpiti i srušiti. Za razliku od tih i takovih, ja Aluminiju i njegovim djelatnicima želim samo dobro i zato tražim krajnje otvorenu suradnju. Djelatnici Aluminija, prema mojemu mišljenju, moraju kategorièki i jedinstveno reæi ne svima onima kojima je uspješan Aluminij uzrokom osobnih i politièkih frustracija. Moraju znati da veæ dulje traju pokušaji stavljanja Aluminija pod politièki nadzor, èemu se nisam usprotivio poradi sebe, nego poradi Aluminija, duboko uvjeren kako nitko ne može bolje postaviti stvari u Aluminiju od samih uposlenika i rukovodstva Aluminija. Bilo bi mi puno bezbolnije prihvatiti poziv svih tih stranaka biti utjecajan i ugledan èlan i poslušno sjediti ovdje, bez poteškoæa, a takovih je ponuda bilo i ima ih. Uvijek je iza nasrtaja na Aluminij stajala politika. Mogu prihvatiti i shvatiti da iz odreðenih osobnih, politièkih i inih razloga u odreðenim krugovima ima netrpeljivosti prema neistomišljenicima, èak i otvorene mržnje i rušilaèkih poriva, ali nam nitko nikada ne æe moæi osporiti ono što smo napravili prošle godine. Naši su djelatnici najjaèim stupom radništva u ovoj državi jer su zaposlenicima najveæega izvoznika i zato je vrlo bitno podržavaju li oni pravnu i drugu anarhiju, nesigurnost i nemir ili nešto sasma protivno. Nitko nema pravo biti nijem i zavaravati se da je prijetnja negdje tamo, daleko. Zajednièki moramo sprijeèiti da djelatnici Aluminija dožive sudbinu Sokola i èekaju na milostinju ispred vladinih zdanja. Djelatnici Aluminija moraju shvatiti kako æe, ukoliko strukturu kapitala usuglašeno uspostavimo na naèin da mali dionièari budu vlasnicima Aluminija u jednakomu postotku kao država, na podruèju upravljanja doæi do korjenitih promjena te æe i u NV-u i u Skupštini biti drukèiji omjer snaga. Ja smatram, zapravo znadem kako se na to bitno može utjecati, jer postoje instrumenti kojima je, ako djelatnici budu odgovorni prema samima sebi i prema svojoj tvornici, moguæe zaštititi sudbinu ove tvornice. Meðutim, ukoliko pojedinci budu i nadalje oruðem u tuðim rukama i uspješnim manipulatorima nekih skupina, sudbina nam ostaje neizvjesnom.
Ostavljate snažan dojam kako ste uvjereni da bi do usuglašavanja moglo doæi. Ipak, može li najavljena rekonstrukcija entitetske vlade omesti te dogovore?
Do zajednièkoga bi stajališta ovoga puta moralo doæi, i to u spomenutomu paketu. Razgovori s predsjednikom Vlade FBiH, ministrima i drugim dužnosnicima gotovo su na dnevnoj osnovi. No, neistina je kako su veæ neki dogovori postignuti. Mi smo upozorili kako Aluminij nema buduænost ukoliko se država ne izjasni o tomu želi li aluminijsku proizvodnju. U ovoj je državi nažalost sve moguæe i, zbilja, nitko ozbiljan ne može biti iskljuèiv u pogledu bilo kakova rješenja. No, spomenuti su mi dužnosnici iznijeli nedvojbeno stajalište kako je državni interes oèuvanje i zaštita proizvodnje aluminija, što je potvrðeno i u prigodi nedavnoga posjeta izaslanika državne skupštine Aluminiju. Pa valjda bi državni interes trebao ostati ponad stranaèkoga, bez obzira na to tko sutra èinio vladu.
Napadali su vas svakojakim tvrdnjama, ali kada ih rašèlanite postane zanimljivo kako na adresu ove uprave dolaze upiti gotovo u cijelosti vezani za razdoblje otprije Vašega imenovanja?
Ne gotovo, nego u cijelosti. No, ovo je prigoda i s tim jednom zauvijek završiti. Svi oni koji imaju upite i prigovore evo u svezi s popisom dionièara Aluminija iz 1997. godine, neka ih javno adresiraju na direktora koji je tada upravljao Aluminijem. Ja æu i nadalje stajati iza onoga što je ova uprava uradila, ali ne želim više gubiti energiju na ono što je bilo prije toliko godina. Neka tadanji direktor, koji ima sklonost biti general poslije bitke, javno pojasni kako je pravljen taj popis, kako je tko i koliko dionica dobio. Inaèe, kao što je i poznato, Aluminij je u sudskomu registru u Mostaru kao dionièko društvo registriran 11. studenog 1997. godine, kada je uza Zahtjev za registriranje priložen i popis s 2330 djelatnika-dionièara Aluminija. Pošto je od tada prošlo 14 godina i nitko nije pobijao tu registraciju, upis u sudski registar postao je pravomoæan i više ga nitko ne može pobijati, preinaèavati ili doraðivati. Svima je poznata èinjenica kako u to vrijeme nisam bio direktorom Aluminija, nisam uopæe bio djelatnikom Aluminija niti sam, na bilo koji naèin, sudjelovao u tim aktivnostima. Zato i nisam adresom za upite u svezi s naèinom dodjele dionica. Djelatnici Aluminija dobro znadu kako sam, odmah po povratku u Aluminij 2009. godine, otpoèeo s radnjama na dovršenju postupka privatizacije, ali s najveæom moguæom zaštitom interesa djelatnika. Naime, nisam potpisao produljenje Sporazuma o rješavanju otvorenih pitanja izmeðu Vlade FBiH i Aluminija d.d. Mostar, samo iz razloga što je tim sporazumom bila predviðena struktura kapitala od 44% za djelatnike, za razliku od onih 64% iz sudskoga registra. Na tomu smo tragu i tužili Registar vrijednosnih papira koji uporno odbija prihvatiti strukturu iz sudskoga registra. Dakle, stalno sam na tragu što povoljnijih uvjeta za naše djelatnike, kada su u pitanju dionice, a opet mi se spoèitava neke druge stvari koje niti želim niti sam ikada radio, èime se, zapravo, vješto i pokvareno, prikriva tuðe prljave nakane. Moj cilj nije obezvrijediti Aluminij, u protivnom se ne bih ovako grèevito borio za dobit. Moj cilj nije niti zataškavanje bilo èega pa sam bio prvi koji je javno ponudio popis dionièara koji su naši djelatnici dotad tražili tamo, na onoj strani. Sljedeæi glavni pretres po tužbi protivu RVP-a zakazan je u mjesecu studenom, na Opæinskomu sudu u Sarajevu, a ja ponovno predlažem našim djelatnicima, po ovim pitanjima zatražiti struèna mišljenja i savjete od sveuèilišnih profesora, a ne od dežurnih kvazistruènjaka koji ih mogu dovesti u zabludu u kojoj æe nešto uèiniti na svoju štetu. S tim u svezi, naglašavam kako nemam ništa protivu ustrojavanja udruge malih dionièara, što sam èak i osobno zagovarao, s ciljem sprjeèavanja prodavanja dionica u bescjenje. Meðutim, i tu sam èvrsto na stajalištu kako sve treba uraditi iskljuèivo sukladno Zakonu i uza meðusobno suglasje dionièara, što nikako nije sluèaj kada govorimo o posljednjim dogaðanjima u svezi s tim. I ovdje iskreno preporuèam savjete struènjaka, a ukoliko naši djelatnici žele pomoæ Uprave u dovoðenju priznatih struènjaka na tomu polju, vrata su im otvorena, dobrodošli su. Vratimo se na krizu, Aluminij javno upozorava na suoèenost sa smanjenjem proizvodnje, a Vlada RH uporno i jako dugo šuti, premda æe manjak našega metala najizravnije osjetiti cjelokupno podruèje od Ploèa do Šibenika?
Evidentno je kako Vlada RH šuti kada su u pitanju vitalne stvari za Aluminij. To je posebno oèito bilo u prigodi prvoga posjeta predsjednika Zorana Milanoviæa Mostaru, kada se susreo s mjesnim gospodarstvenicima, a nije našao vremena posjetiti najveæega izvoznika u BiH, u kojemu baštini 12% vlasnièkoga udjela i koji je jednim od najutjecajnijih suradnika s nizom tvrtki iz RH. Aluminij èini 18% ukupnoga prometa Luke Ploèe, izvozimo 64 tisuæe tona metala godišnje TLM-u u Šibeniku, uvozimo 100 MW struje od HEP-a, zbog nas Hrvatske željeznice voze sve do Èapljine, od nas ovisi plinoficiranje hrvatskoga juga … Dakako, imam mišljenje o toj šutnji, ali ne osjeæam potrebu išta dalje komentirati osim da je ta šutnja jaka. Upravo poradi toga, juèer sam bio na radnomu sastanku kod ministra financija u Vladi RH Slavka Liniæa i tom ga prigodom upoznao sa svim pojedinostima u svezi sa stanjem u Aluminiju.
Svima u Aluminiju ponudili ste iziæi pred Nadzorno vijeæe s vlastitim programom izlaska iz krize, istaknuvši kako æe biti odabran onaj najcjelovitiji i najuèinkovitiji te kako kozmetièkim zahvatima nema mjesta. Kada bude poznato koliki æe postotak proizvodnje biti ugašen, bit æe poznato i koliko æe djelatnika tada biti viškom. No, ni u to ne idete napreèac, nego mjesecima pozivate sve one koji imaju ispunjene uvjete za prijevremenu mirovinu, potom one koji mogu upisati vojni staž i veæ iæi u redovitu mirovinu, da pomognu spasiti Tvornicu?
Nastojim što humanije prebroditi ovo razdoblje, ali ne mogu sam. Bezbolnoga naèina nema, ima samo manje ili više bolnoga. No, bolje je odabrati manje zlo, a manje je zlo da prestane raditi netko tko je ispunio uvjete za mirovnu, nego netko tko je tek poèeo raditi. Pa ne æemo valjda stvarati još veæu krizu? No, ako netko uistinu napravi bezbolniji, a jednako uèinkovit plan, taj æe na NV-u biti usvojen i jasno je što to onda znaèi. Ukoliko neki plan bude bolji, odmah se ima smatrati da je moj izvan igre, ali tada tvorac boljega plana uskaèe i u cijelosti preuzima odgovornost. To je iznimno korektno i ispravno i to nitko nikada djelatnicima nije ponudio, barem ne u BiH. Ja ne želim po svaku cijenu upravljati Aluminijem. Dosta sam dobroga uèinio i stvorio dobre pretpostavke za dalje, što æe vidjeti svatko onaj tko želi gledati objektivno, a ne zlonamjerno. Moj je put krajnje otvoren i demokratski i to je moj odgovor na gluposti da obezvrjeðujem Aluminij. Krv sam pustio kako bih mu poveæao vrijednost, što se uspjelo pozitivnim poslovanjem. Ne pada mi na pamet obezvrijediti ga, a kamoli prodati. Ja Aluminij volim i smatram i svojim i grèevito æu se do zadnjega boriti za njega, ali uza potporu svojih djelatnika kojima otvoreno kazujem kako se igre igraju, makar im se ne sviðalo ono što èuju. Moraju znati i moraju sami prosuditi, što æe za njih odluèivati politièari, pa nisu politièari podizali ovoga diva iz pepela niti su ovdje ostavili život, znoj i krv kako bi ga podigli na tron najboljega i zaslužili svoju plaæu. S potporom, jedinstvom i povjerenjem, 26. srpnja zajednièki æemo se odluèiti za daljnji smjer poslovanja i, ne dvojim, nadvladati i krizu i struju i nasrtaje nekih pojedinaènih i skupnih frustracija.
Ured za odnose s javnošæu
Darko Juka, predstojnik
|
|
 07-23-2012 11:09 |
   |
hari
samo sto nisam
Poruka: 1110
Location: Sverige
pokretac teme
|
|
Dogovor ne postoji – o strukturi kapitala Aluminija odluèit æe konaèan sudski pravorijek
13. srpnja 2012.
U povodu izjava s današnje Izvještajno-izborne skupštine bivših djelatnika Aluminija, prenesenih u izvješæu Federalne novinske agencije, imamo potrebu javnosti ponovno, po tko zna koji put, ponoviti svoje, nepromijenjeno stajalište, kada je rijeè o strukturi kapitala Aluminija d.d. Mostar.
U spomenutim je izjavama izneseno niz neistina kojima je javnost potpuno obmanuta. Naime, po tužbi Aluminija protivu Registra vrijednosnih papira, na Opæinskomu je sudu u Sarajevu pokrenut sudski postupak po pitanju naše strukture kapitala odnosno prihvaæanja strukture iz sudskoga registra, upisane 11. studenog 1997. godine, ili pak one koja je svojevremeno usuglašena u, danas nevažeæemu, Sporazumu izmeðu Vlade FBiH i Aluminija (koji nije na snazi od 8. studenog 2010. godine).
S obzirom na to da od toga postupka odnosno od konaènoga sudskog pravorijeka oèekujemo rješenje pitanja naše vlasnièke strukture, svaki daljnji komentar držimo suvišnim, napose svako bespotrebno spominjanje neèega što je nekada ranije dogovarano, a danas je potpuno beznaèajno i pravno nevaljano. Ukratko, ništa po pitanju naše strukture kapitala Aluminij nije dogovorio niti s Vladom FBiH niti s bilo kojim drugim tijelom i usmjereni smo samo na sudsko rješenje toga pitanja. Stoga, izjave s Izvještajno-izborne skupštine bivših djelatnika Aluminija, napose one koje je dao zastupnik entitetskih tijela, u najmanju ruku ocjenjujemo nesmotrenim konstrukcijama jer su, velikim dijelom, u potpunoj suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima.
Na kraju, kako bi javnost imala potpunu informaciju i po pitanju tzv. Radne skupine za rješavanje otvorenih pitanja izmeðu Vlade FBiH i Aluminija, na prvomu je sastanku te skupine jednoglasno odluèeno kako æe rad završiti samo s jednim iskristaliziranim prijedlogom, koji æe biti obvezujuæi i za Vladu FBiH i za Aluminij. S obzirom na to da je njihov rad otišao sasma drugim smjerom, zbog èega je Aluminij davno povukao svojega zastupnika u toj skupini, ostavljamo javnosti na procjenu koliko su valjani prijedlozi krnjega saziva te tzv. skupine.
Ured za odnose s javnošæu
Darko Juka, predstojnik
|
|
| 07-23-2012 11:12 |
|
hari
samo sto nisam
Poruka: 1110
Location: Sverige
pokretac teme
|
|
Naprasni postupak Here i Hepa imat æe dalekosežne posljedice i u Hrvatskoj i u BiH
30. kolovoza 2012.
Uprava Aluminija d.d. Mostar izražava nevjericu i krajnje ogorèenje naprasnim i jednostranim postupkom Hrvatske elektroprivrede (HEP) i Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA), kojim su poskupjeli cijenu elektriène energije koju mostarska tvornica plaæa hrvatskoj elektroprivrednoj kuæi.
Hera je, na prijedlog Hepa, jednostrano prekršila èetverostrani meðunarodni ugovor, sukladno kojemu je Aluminij do kraja 2012. godine trebao kupiti 100 MW struje iz Hrvatske, prema cijeni od 42,86 €/MWh. Ta je cijena odreðena sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske iz veljaèe ove godine o utvrðivanju opravdanoga gospodarskog interesa RH za privremeno stjecanje statusa povlaštenoga kupca elektriène energije inozemnoga poduzetnika, tvrtke Aluminij d.d. Mostar, za cijelu 2012. godinu, uz Aluminijevu obvezu isporuke 60.579 tona metala šibenskomu TLM-u.
Držimo pravno besmislenim i neèuvenim to što jedna agencija samovoljno poništava odluku državne vlade Republike Hrvatske, za koju vjerujemo kako nije niti bila upoznata s ovim postupkom, s obzirom na dalekosežne posljedice koje æe izazvati provedba ove besmislene odluke.
Naime, poskupljenje cijene struje na 47,46 €/MWh zakonski bi odmah onemoguæilo Aluminij nastaviti kupovati struju u RH, pošto na tu cijenu moramo dodati i troškove elektroprijenosa, èime ukupan trošak premašuje onu cijenu struje koju plaæamo Elektroprivredi HZ Herceg-Bosne te bismo, nastavkom kupnje izvan granice, poèinili kazneno djelo.
Aluminij æe žurno reagirati putem svojega odvjetnika i štititi ugovor na zakonit naèin, ali ne æemo biti iznenaðeni ukoliko budemo svjedoèili masovnim javnim prosvjedima i u Hrvatskoj i u BiH jer smo uvjereni kako je ovaj postupak Here i Hepa izravno i smišljeno uperen protivu metalne, poglavito aluminijske proizvodnje, a time i protivu svih zaposlenika u toj industrijskoj grani.
Podsjeæamo javnost kako je hrvatska Vlada, na sjednici 9. veljaèe 2012. godine, dodijelila status povlaštenoga kupca Aluminiju jer proizvodi trupce i blokove koje se ne proizvodi u Hrvatskoj, a neophodni su za proizvodni proces tvrtki TLM-TVP d.o.o. Šibenik i TLM-TPP d.o.o. Šibenik, koji tu sirovinu uvoze u Republiku Hrvatsku.
- Opravdani gospodarski interes odnosi se na isporuku 60.579 tona aluminijskih blokova i trupaca godišnje koja je, na godišnjoj razini, jednaka ekvivalentu isporuèene elektriène energije u iznosu od 100 MW – stoji u Odluci koju potpisuje predsjednik Vlade RH Zoran Milanoviæ. U obrazloženju je pojašnjeno kako su trgovaèka društva TLM-TVP i TLM-TPP, na osnovu Zakona o dopuni Zakona o tržištu elektriènom energijom, podnijeli zahtjev za utvrðivanje gospodarskoga interesa Republike Hrvatske u svezi s odobrenjem privremenoga statusa povlaštenog kupca elektriène energije za inozemnoga poduzetnika, tvrtku Aluminij d.d. Mostar.
Ured za odnose s javnošæu
Darko Juka, predstojnik
|
|
| 08-30-2012 12:09 |
|
hari
samo sto nisam
Poruka: 1110
Location: Sverige
pokretac teme
|
|
Neistinita prièa o štetnosti odlagališta crvenoga mulja nije sluèajno objavljena
30. kolovoza 2012.
Svjesni èinjenice kako oživljavanje neistinite prièe o štetnosti odlagališta tzv. crvenoga mulja pokraj Dobroga Sela, opæina Èitluk, nije sluèajno, nismo uopæe željeli reagirati na zaèuðujuæe jednostrano pisanje Veèernjega lista, od 27. rujna ove godine. No, poštujuæi njezin rad, opširno smo odgovorili na upite koje nam je o toj temi postavila Ana Musa, predsjednica Ekološke udruge Lijepa naša Dubrovaèko-neretvanske županije.
Zašto se ponovo aktualizira sluèaj crvenoga mulja kod Dobroga Sela, imaju li neke nove znanstvene spoznaje o štetnosti toga mulja ili o prijetnji zdravlju ljudi? Dobivaju li žitelji Dobroga Sela ili njihova Mjesna zajednica ekološku rentu zbog blizine i eventualnih štetnih utjecaja mulja?
O tzv. crvenomu mulju u Hercegovini sve je reèeno još 1995. godine, u studiji koju su odobrili na Odjelu kemije zagrebaèkoga instituta dr. Ruðera Boškoviæa, u kojoj je nedvojbeno utvrðena bezopasnost toga bazena za ljude i za prirodu. Dakle, nikakove nove spoznaje nisu povod posljednjemu oživljavanju te prièe od strane Veèernjega lista èiji se novinar, na naše èuðenje, s obzirom na ugled te novinske kuæe, nije niti potrudio zatražiti izjavu iz Aluminija i tako zadovoljiti jedan od osnovnih postulata novinarske struke. Svejedno, uredništvo mu je objavilo tekst put besmislica i neistina, a mi æe tim povodom jedino naglasiti zanimljivost kako je do objave teksta došlo onda kada je Aluminij prestao plaæati mjeseènu pomoæ Mjesnoj zajednici Dobroga Sela, izdvajanu za razvitak te sredine. Naime, Aluminij nije plaæao ekološku rentu nego, dok je to bio u moguænosti, tamošnjoj je mjesnoj zajednici isplaæivao svojevrsnu naknadu glede zauzimanja prostora na kojemu je smješteno odlagalište. U razdoblju od sijeènja 2008. do svibnja 2012. godine, izdvajali smo 10 tisuæa KM mjeseèno na ime pomoæi tamošnjoj zajednici, što smo prekinuli, zbog krize i èinjenice da ostvarujemo višemilijunske gubitke i gasimo 12,5% naših proizvodnih kapaciteta. Zanimljivo, nitko u tomu razdoblju, u kojemu je na raèun Dobroga Sela leglo više od pola milijuna maraka, nikada nije spominjao navodnu ekološku bombu. Dapaèe, povjerenik MZ Dobroga Sela izjavio je 15. listopada 2010. godine za mostarski Dnevni list kako ljudi tamo love ribu i organiziraju lov na divlje patke koje obitavaju na površini jezera te kako se èak stoka iz sela napaja vodom iz toga jezera. Iste je godine, 8. lipnja, za sarajevski èasopis Start izjavio kako su se žitelji kupali u tomu bazenu. Slobodna Dalmacija 12. listopada 2010. objavljuje reportažu u kojoj njihov novinar, nakon posjeta odlagalištu, piše kako to nije bazen nego pravo jezero, kako iz vode raste šaš, a na površini pliva na stotine divljih patki. Veèernji list sada si uzima za pravo, bez argumenata, tvrditi kako tekuæina u bazenima sadrži vrlo opasne tvari, kako treba otvoreno reæi da je deponija crvenoga mulja u Dobromu Selu u pravomu smislu ekološka bomba. Razoèaravajuæe i sramotno.
Je li istina kako je tamošnje odlagalište crvenoga mulja ekološkom bombom za bližu i daljnju okolicu, za floru i faunu, za površinske i podzemne vode, pogotovu iz razloga što je smješteno na kraškomu prostoru i neposredno iznad doline Neretve? U sluèaju potresa, može li doæi do pucanja bazena i katastrofe u kojoj bi stradala Neretva, a time i Jadran?
Nitko ne može sa sigurnošæu predvidjeti kako bi se bilo što ponašalo u sluèaju potresa, ali s obzirom na kakvoæu i na struènost pristupa izgradnji toga bazena, napravljenoga odlukom saveznih vlasti bivše SFRJ, opasnosti objektivno nema. Èak je i tadanji savjetnik ministra za okoliš i turizam u Vladi FBiH, Tomislav Lukiæ, za èasopis San, 15. listopada 2010. godine rekao kako se odlagalište nalazi u betonskomu koritu u depresiji odnosno ispod razine mora te kako nema moguænosti za izgred.
Je li uistinu prešuæivano kako odlagalište crvenoga mulja djeluje štetno na okoliš glede dokazanoga prisustva radioaktivnih elemenata, kao što su torij, radij i uran?
U prvomu redu treba znati kako tzv. crveni mulj nije nusproizvod proizvodnje primarnoga aluminija nego je to nusproizvod proizvodnje glinice, a Aluminij d.d. Mostar, pošto je naš pogon za proizvodnju glinice uništen tijekom agresije na Mostar 1992. godine, tu sirovinu ne proizvodi nego uvozi te u posljednja dva desetljeæa niti jedna litra tekuæine nije ispuštena u bazene kod Dobroga Sela. Spominjanje radioaktivnih èestita nema uporišta, a dosad je voda isprala i lužine, dok je 1995. godine, u spomenutoj studiji, utvrðeno kako je to odlagalište neopasno za ljude, okolicu i tlo. Aluminij je ogradio prostor odlagališta i uredno održava propisanu razinu vode, kako bi crvena prašina ostala zamuljenom.
Hoæe li, kada i na koji naèin biti sanirano odlagalište crvenog mulja?
Opasnosti nema, ali još treba sanirati odnosno poništiti te bazene, što zahtjeva zasad nedostupna, znaèajna sredstva. To i jest razlogom što je, u procesu privatizacije Aluminija, odlagalište kod Dobroga Sela uvršteno kao jedna od obveza koju preuzima novi tvornièki vlasnik, onda kada privatizacija bude zgotovljena. Naši kemijski inženjeri provode redovite analize uzoraka vode, vodonepropusni spremnici koji zauzimaju 700 tisuæa èetvornih metara površine graðeni su sukladno visokim standardima, a otpad je tretiran sukladno propisanomu, neškodljivu naèinu postupanja. Nikada nikakovi posebni zdravstveni problemi niti kod ljudi niti kod stoke na tamošnjemu prostoru nisu zabilježeni, a nema niti opasnosti da æe crveni mulj procuriti u Neretvu odnosno doæi do Jadranskoga mora. Možda o tamošnjemu stanju ponajbolje svjedoèi èinjenica kako je Hrvatska ekološka udruga Buna Mostar, u studenomu prošle godine, objavila brošuru nazivlja Vodeno stanište Bazen Dobro Selo, u kojoj je pozvala mjerodavna državna tijela na proglašavanje toga prostora zaštiæenim ornitološkim podruèjem. Napisali su kako bazen kod Dobroga Sela nastanjuju ribe, vodozemci i ostali sitni vodeni organizmi te su tamo stanište i odmorište, tijekom seobe, pronašle i brojne vrst ptica koje se rijetko može susresti drugdje na ovim prostorima.
Ured za odnose s javnošæu
|
|
| 08-30-2012 15:25 |
|
abraxas
moforaja
Poruka: 6999
Location: Jazzbina Abraxas
|
|
|
| 08-31-2012 14:47 |
|
hari
samo sto nisam
Poruka: 1110
Location: Sverige
pokretac teme
|
|
| Ovo mi promace ( vjerovatno zato sto sam tad bio u Mostaru i imao pametnijeg posla ) |
|
Skupština bivših radnika Aluminija: Svi æe biti obešteæeni
Najrealnije rješenje bi bilo da 50,01 posto vlasništa dobije država BiH, 12 posto dionica je u vlasništvu šibenskoga TLM-a, a ostatak trebaju dobiti radnici Aluminija, smatra Alica Rahimiæ
Svim bivšim radnicima Aluminija d.d. Mostar æe biti uvezan radni staž, a bit æe i obešteæeni za otpremnine, rekao je juèer šef Odjela za pasivnu podbilancu u Agenciji za privatizaciju FBiH Senad Rahimiæ, tijekom održavanja izvještajne Skupštine bivših radnika mostarskoga Aluminija.
U Mostaru je juèer održana izvještajna Skupština bivših radnika Aluminija na kojoj je Alica Rahimiæ izabran za predsjednika Sindikata bivših radnika Aluminija. Samo zasjedanje je proteklo na rubu incidenta, no Rahimiæ je naposljetku jednoglasno izabran za predsjednika ovog sindikata.
- O postotcima u strukturi kapitala Aluminija dogovorit æe se Vlada FBiH i uprava Aluminija. Mislim da bi najrealnije rješenje bilo da 50,01 posto vlasništa dobije država BiH, 12 posto dionica je u vlasništvu šibenskoga TLM-a, a ostatak trebaju dobiti radnici Aluminija, rekao je Rahimiæ.
Prodaja dijela kapitala
Po rijeèima novoizabranog predsjednika Sindikata bivših radnika Aluminija Alice Rahimiæa, stavovi oko vlasnièkog udjela kapitala izmeðu Vlade FBiH i menadžmenta Aluminija su veæ 90 posto usuglašeni, ali pregovori još traju.
- Prema mojim saznanjima, dogovoreno je da se proda dio kapitala, pola iz državnog, pola iz radnièkog udjela te da se sve to sastavi zajedno i da se obraèuna koliko je to novca. Otprilike bi to iznosilo oko 54 miliona maraka. Svi bivši radnici, kao i oni koji su zakasnili s predajom dokumentacije te nasljednici umrlih i poginulih u razdoblju od 1992 - 1993. bit æe obešteæeni, kazao je Rahimiæ.
No, Šefkija Beæirbašiæ, bivši radnik Aluminija, tvrdi kako je juèerašnje zasjedanje Skupštine bivših radnika bilo održano nezakonito.
- Ja sam v.d. predsjednik Sindikata bivših radnika Aluminija. Ne znam šta je Alica Rahimiæ. On nije dozvolio da se ova skupština normalno održava. Pošto su èelni ljudi Vlade FBiH i Sindikata èuli da Rahimiæ vodi ovu skupštinu, oni su odluèili ne pojaviti se danas u Mostaru, rekao je Beæirbašiæ.
Beæirbašiæ je bio izašao i za govornicu tijekom održavanja Skupštine, te je nazoènima poruèio kako se sjednica održava mimo zakona, što je naišlo na neodobravanje prisutnih. Beæirbašiæ je tada zajedno s nekolicinom bivših radnika Aluminija napustio zasjedanje.
Na strani radnika
Ministar gospodarstva HNŽ-a Amer Zagorèiæ, koji je takoðer bio nazoèan na Skupštini, kazao je kako njegovo ministarstvo zanima pozicija radnika, ali i sam Aluminij.
- Mogu reæi i obeæati radnicima da æemo stati na stranu onih koji su obespravljeni i koji se bore za svoja prava u skladu sa zakonom. Ministarstvo privrede HNK-a stoji na raspolaganju radnicima, rekao je Zagorèiæ.
|
|
| 09-10-2012 13:41 |
|
hari
samo sto nisam
Poruka: 1110
Location: Sverige
pokretac teme
|
|
| I ovo sam masio ( iz gore navedenih i njima slicnih razloga ) |
|
Niti jednim svojim potezom nisam naštetio ugledu i djelatnicima Aluminija
Subota, 28 Srpanj 2012 09:00
MOSTAR - Niti jednim svojim potezom nisam naštetio niti ugledu tvrtke Aluminij niti njezinim djelatnicima, u svom priopæenju navodi bivši direktor ovog poduzeæa Mijo Brajkoviæ. Naime, on je juèer reagirao na priopæenje uprave Aluminija o stanju duga i poslovanju do 30. travnja 2009. godine, u kojemu se navodi poslovanje ove tvrtke za vrijeme bivšeg direktora.
- Aluminij na dan 30. travnja 2009. godine nije imao nikakvih dospjelih, a neizmirenih obveza. Dugovi koji se navode su dugoroèni krediti na pet godina za modernizaciju Aluminija, s kamatnom stopom od 1 - 2 posto, za koje je jamstvo dala osiguravajuæa kuæa Euler Hermes, kao jedinoj tvrtci u BiH. Ti krediti su u znatnoj mjeri i otplaæeni, u svom priopæenju tvrdi Brajkoviæ.
Pozitivno poslovanje
Isto tako, jasno navodi kako zalihe glinice, petrolkoksa, predlegure, smole i rezervnih dijelova svojom vrijednošæu pokrivaju i premašuju vrijednost stvorenih obveza (kredita)
.
Prema njemu, akumulirana dobit na kraju 2008. godine je bila 55 milijuna maraka, a godina je završena s 14,5 milijuna maraka neto dobiti.
- Stanje žiro raèuna je bilo 13,9 milijuna maraka, od èega na raèunu WLB 11 milijuna maraka, kao osiguranje za dugoroène kredite. Potraživanja od PDV-a su bila 7,5 milijuna maraka, a na oroèenim raèunima kod raznih banaka bilo je oko 40 milijuna dolara, oko 10 milijuna dolara potraživanja i 3,5 milijuna dolara zaliha gotovih proizvoda, odnosno 53 milijuna dolara gotovine, stoji u Brajkoviæevom priopæenju. Pored toga, kako nadalje navodi, ostali su kompletno modernizirani pogoni Elektrolize, Ljevaonice i Anoda, sanirana ratna šteta od 140 milijuna dolara, što znaèi da je ukupno uloženo 270 milijuna eura u sanaciju i modernizaciju Aluminija. Brajkoviæ kaže kako su ostala i dva temeljna dugoroèna ugovora - ugovor s HEP-om za opskrbu 100 MWh elektriène energije do 2011. godine po cijeni od 28 posto cijene aluminija na burzi te dugoroèni ugovor do 2011. godine za opskrbu glinicom, po cijeni 15,1 posto od cijene aluminija na burzi. Naglašava kako je i prosjeèan osobni dohodak 30. travnja 2009. godine bio 1820 maraka neto.
- Ovo su dijelovi izvješæa o poslovanju, usvojenog od Nadzornog odbora na sjednici održanoj 30. travnja 2009. godine i podijeljeni su èlanovima Uprave, gospodi Lasiæu, Galiæu, Bradvici i gospodinu Borasu kao predsjedniku Nadzornog odbora, te me èudi da to izvješæe nisu predoèili radnicima i javnosti, navodi Brajkoviæ. Uz sve to, on istièe kako je prosjeèna cijena aluminija na Londonskoj burzi bila za prva èetiri mjeseca 2009. godine 1374 dolara, što je znatno niže od današnje prosjeène cijene od 2077 dolara po toni aluminija.
Naslijeðeni dugovi
- Prema tome, èini se da loše stanje na tržištu aluminija nije jedini uzrok lošeg poslovanja Aluminija, poruèuje Brajkoviæ. Što se tièe iskljuèivanja 64 æelije, kaže kako je svima dobro poznato da je to rezultat cijene elektriène energije koju smo plaæali po 81 euro za megavat sat za kolièinu od 40 MW kako bismo spasili tvrtku, ali navodi kako nisu otpustili niti jednog radnika. Navodi kako na sve drugo što se dogaðalo u Aluminiju poslije 30. travnja 2009. nije imao nikakav utjecaj niti odgovornost.
- Žao mi je da moram reagirati na ovakav naèin, jer ni jednim svojim postupkom nisam naštetio ni ugledu tvrtke, kao ni djelatnicima Aluminija. Psihologija je davno objasnila da osobe koje se ne mogu suoèiti sa svojim neuspjesima i prihvatiti odgovornost pripisuju ih drugim ljudima i dogaðajima, istièe Brajkoviæ.
Podsjetimo, Aluminij u svom priopæenju od èetvrtka navodi kako su, prema službenim knjigovodstvenim zabilješkama, kreditne obveze Aluminija na dan 30. travnja 2009. godine, kada je Brajkoviæ umirovljen, iznosile 82.441.274,01 marku, a obveze prema dobavljaèima 38.752.584,17 maraka. U isto vrijeme raspoloživa novèana sredstva na raèunu društva iznosila su 55.475.120,00 maraka, iz èega jasno i nedvojbeno proizlazi kako su obveze, odnosno dugovanja Društva na dan 30. travnja 2009. godine iznosila 65.718.738,08 maraka.
- Iz navedenoga je razvidno kako je bivši direktor Brajkoviæ, odlazeæi u mirovinu, iza sebe ostavio gubitak u iznosu od 65.718.738,08 maraka, zajedno s èak 64 ugašene elektrolitièke æelije, odnosno 25 posto ukupnih proizvodnih kapaciteta, u vrijeme kada mu je prosjeèna cijena elektriène energije bila 34 €/MWh (cijena struje iz Hrvatske iznosila je 27 €/MWh, a iz Elektroprivrede HZ HB 45 €/MWh). Stoga, jedina i stvarna ostavština spomenutoga direktora u Aluminiju na dan 30. travnja 2009. godine jest gubitak od cca. 65 milijuna maraka i 64 ugašene æelije u Elektrolizi, i ništa osim toga, navodi se u priopæenju Ureda za odnose s javnošæu Aluminija.
|
|
| 09-10-2012 15:11 |
|
|
|
  |
|
