za mene je ljubav ljudi kao golubovi, cas jedno, cas drugo leti kroz prozor

___________________________________________________________________
simply the best

bona to ti je ko tavan cas gore,cas dole...
mislim stvari po kuci kad razmjestas
a ovo tvoje kroz prozor,jeli prozor otvoren ili zatvoren

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

ma windows XP :))

___________________________________________________________________
simply the best

citat od Kutljaca:

ma windows XP :))

jeli home ili work editions

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

citat od Sevels:


citat od Kutljaca:

ma windows XP :))


jeli home ili work editions

e to pitaj Severinu

___________________________________________________________________
simply the best

citat od Kutljaca:


citat od Sevels:


citat od Kutljaca:

ma windows XP :))


jeli home ili work editions


e to pitaj Severinu

jeli sto je u mene seve....

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

Kako malo znaju ljudi koji misle da se ljubav raða dugim poznavanjem i stalnim boravkom zajedno! Istinska ljubav je èedo duševnoga razumijevanja i ukoliko se to razumijevanje ne postigne u jednome trenu, neæe ni za godinu, niti za vijek jednog naraštaja.


H. Dzubran - Slomljena krila

___________________________________________________________________
simply the best

mudro zboris junace

___________________________________________________________________

sta ste se smrzi dje je ljubav
ako nista barem prema kolacima
slatko je dobro za 0ove hladne dane

f5OEKA47xFI&feature=player_embedded

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

PRAVO PRAVCATO ÈUDO


Za mene još i sad nema veæeg èuda od dvoje koji se vole. Vidim ih na nekom trgu punom automobila i užurbanih prolaznika, na stepenicama, na uglu svoje ulice, na klupi u parku, po kojoj se nahvatala slana. Savršeno odsutni i nepomièni oni se grèevito drže jedno drugog, a iznad njih, vidim kako se sama od sebe zida kuæa- njihov buduæi dom: vidim prozore sa zavesama od nežnog tila, deèiju sobu i kuhinju u kojoj se savijaju palaèinke sa džemom! Vidim im i oèi, ali one me ne primeæuju. Sami su u gužvi: koža uz kožu, dah uz dah, usne uz usne. Omamljeni tetrebi, zaljubljeni jeleni, sanjivi galebovi, umorni od ljubavnog leta…Taj prastari prizor uvek je za mene kao nov, poput tek pronaðene obale Amerike kad je ugledao onaj pijani mornar sa Kolumbovog broda – oaza u poslovnoj pustinji, èamac na puèini u oèima na smrt izmorenog brodolomnika, vatra na Aljasci – uvek je to za mene pravo pravcato èudo! I uvek se pred tim prizorom oseæam kao stranac, jer svaki ljubavni par ima svoj tajni jezik, svoj šlager, svoj stih i èasovnik ispod kojeg èeka, svoj rukopis, svoj naèin hoda i svoj zagrljaj u hodu. Zaista je taèno reèeno: “Ljubav je sve ono što se dešava izmeðu dvoje koji se vole…”

Za dvoje koji se vole svet je opasan protivnik. Oko njih ratovi, diplomatske peripetije, oko njih poplave i uspesi preko noæi, svaðe i ruševine, mržnja i ravnodušnost, krunisanje i otkriæa, avanture i trke na život i smrt, a oni nepomièni æute i drže se jedno drugog savršeno odsutni u svojoj nevidljivoj kuæi, zagledani u nepostojeæu pucketavu vatru peæi, bez reèi, bez nadmetanja u duhovitostima, bez zadnjih misli, bez planova, bez ièega, sem tog jednostavnog dodira u tišini. Viknuo bih: gle, èudo nad èudima! Ali prolazim pokraj tog veènog para na klupi u parku, kao lopov koji je upravo ukrao parèe sreæe; prolazim na prstima da ih ne probudim iz sna i smejem se u sebi onima kojima su za voðenje ljubavi potrebni postelja, svetla pod abažurom, skupa piæa i bademi za grickanje, iskljuèeni telefoni i fotografija nagih lepotica za nadraživanje, mirišljava kupatila i organizovano vreme, pa ipak ljubav ne dolazi u te skupe krletke, veæ dreždi u vetrovitom parku, na klupi sa koje se ljušti boja, pod nebom sa kojeg sipa prljava decembarska susnežica, u veènom strahu da æe biti povreðena i oterana baterijskom lampom. Podignuto je toliko dosadnih spomenika ljudima koji su èinili zlo u ime neizvesnog dobra, toliko spomenika sujeti izlivenoj u bronzu, pogrešnim otkriæima i netalentovanim pesnicima, mrzovoljnim akademicima i lukavim ministrima, a još se niko nije setio da u nekom parku podigne spomenik ljubavnom paru koji je presedeo na jednoj klupi toliko dugo a nije primetio ni kišu, ni vetar ni sneg: zaèaran sopstvenim èudom na èijim temeljima stoji ovaj stari svet. Pitam se èemu ova nepravda i ubrzo pronalazim odgovor: dvoje koji se vole na jednoj klupi u parku sami su svoj sopstveni spomenik – trijumfalna kapija ljubavi.

Momo Kapor

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

meni se sve cini da ovde ima viska noga

___________________________________________________________________

Ljubav je kada u najgorim trenucima imas nekog da izneses sve krikove bjesa,razocarenja i tuge iz sebe,a taj neko ce te samo cvrsto cuvati,nece govoriti niti jednu rijec,pustit ce te da izbacis sve sto te sijece na komadice.
Taj osjecaj postoji u raznim oblicima,ljubav prema majci nema cjenu,ali pred njom nikad nisam iznijela svoje tuge,boli i ono stezanje u grlu jer znam da bi joj bilo previse brige,tada kad mi je najteze odmaknem se od svih i svega da sama lijecim svoju bol,a takva ista ljubav je i prema ocu,mozda malo sirovija jer ipak musko ne pokaziva svakodnevno tu mehku stranu sebe.

Ljubav prema prijateljima je za svakog po nesto,to bi bio moj kratki opis.
Nikog ne volimo jednako,a rijetkim se povjerimo.
Tesko je steci pravog,kvalitetnog i odanog prijatelja,ali ipak djelomicno ih ima.

Da se vratim na ljubav......

Najgorci osjecaj ljubavi je kada ti dodje momenat da ti niko ne treba,da zelis biti sam i misliti o svemu sto se izdesavalo,koliko su te neki ljudi uvrijedili svjesno ili nesvjesno,bliski ljudi ili cak i ne toliko,ali kad vam dodje momenat kad pozelite da niste u tom trenu osjetili ni ljubav,ni bol,ni povjetarac zivota.
Cesto se borimo sa mrznjom i ljubavlju,a najgori osjecaj je kad osjetite oboje u isti tren.

___________________________________________________________________

OPLJAÈKANA MLADOST

Stavi mi svoju glavu na rame, jadna moja muzo! Na tvom lijepom èelu vidim te ovlašne sjetne crte, pri povijanju tvog vrata taj umorni, bolesni pokret a i vidim tu nježnu igru tvojih žila jasnih, bijelih sljepooènica.
Hodi, plaèi samo! To je jesen, to je posljednja drhtava opomena nezadrživog odlaska mladosti. I ti je možeš u mojim oèima proèitati, ona stoji napisana na mom èelu i na mojim rukama, dublje no na tvojim, i u meni uzvikuje to muèno, jecajuæe osjeæanje bola: suviše je rano, suviše je rano!
Hodi, plaèi samo! Još nismo na kraju, ako još možemo dalje da plaèemo. Mi æemo nad tim suzama i tom žalošæu bdjeti svom ljubomornom brigom naše ljubavi. Možda iza tih suza stoji naše blago, naša poezija, naša pjesma, na koju èekamo.
Prošla su kao ruža crvena naša vremena ljubavi, ali ona nas sa toliko nježnih niti još dodiruju. Pusti im njihovo lijepo prolaženje. Želimo da im doviknemo imenima od milošte i pjesmama, želimo da zadržimo njihove svijetle uspomene kao strašljive, ljubljene goste nježnošæu i njegom. Ne želimo više da govorimo o tome koliko proljeæa smo mi sami prelistali, ja i ti. Želimo da mislimo: Tako je moralo biti i ne želimo prestati da se kitimo i da èekamo na našu pjesmu.
Naša pjesma! Znaš li koliko smo sanjali o njoj u ono prvo vrijeme naše ljubavi? To je bilo u manastiru, u onoj velièanstvenoj crkvici sa fontanom gdje se zvuk vode koja je padala tako nježno preplitao sa manastirskom æutljivošæu gotskih hodnika. Sjeæaš li se? Pa one veèeri…mjeseèinom obasjane veèeri, one pozne jeseni koja je tako mekim i zaèaranim snom ležala na manastirskim krovovima i na ogoljelom vrtu i nad mirisnim i svježim brdima!
Vjetar je prolazio kroz kameno prozorsko cvijeæe i dobijao zvuk u crnim ukrštenim sudovima, mjeseèina je prelazila preko širokih simsova i bijelog poda oratorijuma. A ja sam u skrivenoj prozorskoj niši prièao svom prijatelju Vilhelmu o dalekom mraènom vremenu kada su manastiri i velike kuæe božje rasli iz zemlje, i o osnivaèima, vitezovima, graditeljima i sveštenicima èiji su nadgrobni spomenici ukrašeni slikama èudno i avetinjski ležali dolje u manastirskim hodnicima na bijeloj mjeseèini. Onda sam imao više prijatelja, meðu kojima mi je Vilhelm bio omiljeni. Ti si ga èesto viðala sa mnom, naroèito za vrijeme takvih mjeseèinom obasjanih noæi, a takoðe i druge; vitke oduševljene djeèake sliène meni. Nemoj pitati gdje su oni i šta je bilo od našeg prijateljstva! I sada imam prijatelja, dva, tri – meðu njima nema ni jednog od ondašnjih. Ali ti si još tu i još me voliš, i prije ili kasnije, kada ne bude ni jednog èovjeka da sa mnom govori o mojoj mladosti, ti æeš još uvijek biti kraj mene i ponekad me moliti da govorim o prošlim, ljepšim vremenima.
Onda æemo misliti i na ovo danas i to tužno danas æe nam izgledati èudno daleko i milo kao neka daleka mala mladost. I možda æe se onda, iz toga, davno postalog, uspomenom obasjanog danas, uzdiæi naša pjesma!
Pjesma bi onda bila meka, mirisna slika puna èarolije i duše. Iz njene bi se osnove tamnoga tona sa lebdeæim konturama pojavljivali naši likovi, mekani kao san, kao pjesnik bez sna, bodra èela, naslonjena na vrelu ruku, a na njegovo rame naslonjena lijepa, umorna plava glava njegove drage na koljenima. I od mog života bez poèinka ostala bi samo ta jedna nježna slika; dugo poslije moje smrti bi je još kasno roðeni prijatelji posmatrali i voljeli. “Jadni pjesnik!” – govorili bi i zavidjeli bi jadnom pjesniku zbog njegove jedine i besmrtne slike i njegove plave, kleèeæe muze.
Opet se smiješ? Poljubi me, plava muzo moja! Poljubi me i oprosti i meni i sebi u ime naše pjesme za svu nevolju i svu pljaèku mladosti koju smo jedno drugom poèinili.”

Herman Hese

I00tPkfpNXI&feature=related

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

ja se tusiram a muz mora kakit....treba to izdrzat...velika je to ljubav hahahahah

kad mi muz masira noge :)

Recenica: keka kako si mi nedostajala! ili crtez mene

ma okle mene na ovoj temi

hajd cavo

___________________________________________________________________

nemate odvojeno,a sto
e ako masira noge onda je to ozbiljna ljubav,drz se ti njega
a za vecu se brate dogovorite prije da ne krizirate,nije pozeljno u nasim godinama
hajd cavo

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

nema u nas nista odvojeno...ljubaF je to hahahaha

cuj u nasim godinama...ja jos jabuka zelena, on mi malo pozutio

___________________________________________________________________

nedaj mu puno na sunce

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

Ljubav je ko sjena
kad je pratis nikako da je stignes
cim joj okrenes ledja ona prati tebe.